Skip to content

Možda nijedan dio Indžila (jevanđelja) ne izaziva toliko kontroverzi i rasprave kao naslov ‘Božji sin’ koji se koristi od Poslanika Isa al Mesiha (savs) više puta kroz Indžil (jevanđelje). Ovaj izraz u Indžilu (jevanđelju) je glavni razlog zašto mnogi sumnjaju da je Indžil pokvaren. Pitanje kvarenja indžila razmatra se iz Kur’ana (OVDJE), sunnet (OVDJE), kao i naučna tekstualna kritika (OVDJE). Najveći zaključak je da Indžil (jevanđelje) nije iskvaren. Ali šta onda mislimo o ovom terminu ‘Sin Božiji’ u Indžilu?

Da li je ovo u suprotnosti s Božjom Jedinstvom kako je izraženo u suri Al-Ikhlas? (Sura 112 – Iskrenost)

Reci: On je Allah – Jedan;

Allah je Utočište svakom;

Nije rodio i rođen nije;

i niko Mu ravan nije. (Sura Al-Ikhlas 112)

Poput sure Al-Ikhlas, Taurat također potvrđuje Božiju jednost kada je Poslanik Musa, a.s., izjavio:

Čuj, Israile! Jahve je naš Bog; jedan je Jahve. (Ponovljeni zakoni 6:4)

Dakle, kako razumjeti ‘Sina Božijeg’?

Ponekad samo slušanje pojma, bez pokušaja da se shvati njegovo značenje, može dovesti do pogrešnog zaključka. Na primjer, mnogi na Zapadu reaguju protiv izraza ‘džihad’ koji se toliko pojavljuje u medijima. Vjeruju da ovaj izraz znači ‘ludi borac’, ‘ubijanje nedužnih ljudi’ ili nešto slično. Zapravo, oni koji odvoje vrijeme da shvate taj izraz naučit će da on znači ‘borba’ ili ‘napor’, a to može biti borba protiv širokog spektra sila, uključujući ličnu borbu s grijehom i iskušenjem. Ali mnogi to ne znaju.

Ne bismo trebali upasti u istu grešku s izrazom ‘Sin Božji’. U ovom članku ćemo pogledati ovaj pojam, razumjeti odakle dolazi, šta znači, a šta ne znači. Tada ćemo biti u informisanoj poziciji da odgovorimo na ovaj termin i na Indžil.

Odakle dolazi ‘Sin Božji’?

‘Sin Božiji’ je naslov i ne potiče iz Indžila (jevanđelja). Pisci jevanđelja nisu izmislili niti započeli termin. Niti su ga izmislili kršćani. To znamo jer je prvi put korišten u Zaburu, mnogo prije nego što su učenici Isa al Mesiha (savs) ili kršćani bili živi, ​​u dijelu inspirisan prorokom Davudom (David – sallallahu alejhi ve sellem) oko 1000. godine prije Krista. Hajde da vidimo gde se prvo javlja.

Zašto narodi bjesne,
i puci jalove snove snuju?

2 Kraljevi zemaljski mjesto su njihovo zauzeli,
i vladari se udružili
protiv Jahve i pomazanika njegova, govoreći:
3 “Raskinimo lance njihove
i odbacimo od sebe konope njihove.”

4 Onaj što sjedi na nebesima smije se,
Gospod im se podruguje.
5 Jednog će im dana on u srdžbi svojoj progovoriti
i bijesom ih svojim užasnuti:
6 “Ali ja, ja sam postavio kralja svoga
nad Cionom, gorom svojom svetom.”

7 Ja ću zacijelo proglasiti odluku Jahvinu:

on mi je rekao: “Ti si sin moj,
danas sam te rodio.”
8 Zaišći od mene,
pa ću ti ja predati narode u baštinu,
i same krajeve zemaljske u posjed.
9 Ti ćeš ih žezlom gvozdenim slomiti,
kao zemljano posuđe ćeš ih rastreskati.”

10 Zato se sad, kraljevi, urazumite;
vladari zemaljski, opomenu primite.
11 Služite Jahvi s poštovanjem
i radujte se trepteći.
12 Poklonite mu se iskreno, da se on ne bi razljutio,
te vi izginuli začas, (Psalam 2)

Ovdje vidimo razgovor između ‘GOSPODINA’ i ‘njegovog pomazanika’. U 7. ajetu vidimo da ‘GOSPOD’ (tj. Bog/Allah) kaže Pomazaniku da… ti si moj sin ; danas sam postao tvoj otac…’ Ovo se ponavlja u 12. stihu gdje nas opominje da ‘Poljubimo sina njegova…’. Pošto Bog govori i zove ga ‘moj sin’, odatle potiče naziv ‘Sin Božji’. Kome je dodijeljena ova titula ‘Sin’? To je za ‘njegovog pomazanika’. Drugim riječima, naslov ‘Sin’ se koristi naizmjenično sa ‘pomazanik’ u cijelom odlomku. Vidjeli smo da je Pomazanik =Mesija = Masih= Krist, a i ovaj psalam je takođerodakle potiče naslov ‘Mesija’. Dakle, ime ‘Sin Božji’ potiče iz istog odlomka iz kojeg potiče izraz ‘Mesija’ ili ‘Hristos’ – u nadahnutim spisima psalama napisanih 1000 godina prije dolaska proroka Isa al Mesije (a.s.).

Znajući ovo, omogućava nam da razumijemo optužbe koje su podignute protiv Ise na njegovom suđenju. Ispod je kako su ga jevrejske vođe ispitivale na suđenju.

Isusovi naslovi: Logične alternative o ‘Sinu Božjem’

66 Kad je svanulo, okupi se Vijeće narodnih starješina, i glavni svećenici i pismoznanci, te ga izvedoše pred njihovo Vijeće pa rekoše: 67 Ako si ti Pomazanik, reci nam.”

A on im reče: “Ako ja vama kažem, vi nećete vjerovati; 68 a ako ja vas upitam, vi nećete odgovoriti. 69 A odsada će Sin Čovječiji s desne strane Boga moćnoga sjediti.”

70 Jesi li ti onda sin Božiji?”, rekoše svi.

A on im reče: “Vi kažete da jesam.”

71 Onda oni rekoše: “Što nam još svjedočenja treba?! Ta mi smo ga sami iz usta njegovih čuli.” (Luka 22:66-71)

Vođe prvo pitaju Isusa da li je on „Hrist“ (stih 67). Ako nekoga pitam ‘Jesi li ti X?’ to znači da mi je ideja X već u mislima. Samo pokušavam da povežem X sa osobom sa kojom razgovaram. Na isti način, činjenica da jevrejske vođe govore Isusu ‘Jesi li ti u Kriste?’ znači da su već imali koncept ‘Hrista’ u svom umu. Njihovo pitanje je bilo o povezivanju titule ‘Krist’ (ili Masih) sa osobom Isa. Ali onda preformulišu pitanje nekoliko rečenica kasnije u „Jesi li ti u Onda sine Božji?’ Titule ‘Hristos’ i ‘Sin Božji’ tretiraju kao ekvivalentne i zamjenjive. Ovi naslovi su bile dvije strane istog novčića. (Isa u međuvremenu odgovara sa ‘sin čovječji’.Ovo je još jedan naslov koji dolazi iz odlomka u Danielovoj knjizi koji objašnjava i detalje OVDJE). Odakle jevrejskim vođama ideja da zamjene ‘Hrist’ i ‘Sin Božji’? Dobili su ga iz Psalma 2 – nadahnutog hiljadu godina prije Isusovog dolaska. Za Isusa je bilo i logično je moguće ne budi ‘Sin Božji’ ako je i on bio ne ‘Hrista’. To je bio stav koji su jevrejske vođe zauzele kao što vidimo gore.

Također je logično moguće da Isa/Isus bude oba ‘Hrist i ‘Sin Božji’. Vidimo to u tome kako Petar, vodeći učenik Isa (savs) odgovara na pitanje. Zapisano je u Jevanđelju

13 Kad Isus dođe u kraj Cezareje Filipove, upita svoje učenike: “Šta kažu ljudi da je Sin Čovječiji?”

14 Oni mu odgovoriše: “Jedni kažu Ivan Umočitelj, drugi Ilija, a treći Jeremija ili jedan od proroka.”

15 On im reče: “A šta vi kažete ko sam ja?”

16 Šimon Petar odgovori: “Ti si Pomazanik, Sin Boga živoga.”

17 A Isus mu reče: “Blago tebi, Šimone, sine Jonin, jer to nije tebi objavio čovjek od mesa i krvi, nego Otac moj nebeski. (Matej 16:13-17)

Petar prirodno kombinuje naslov “Mesija” sa “Sin Božji”, jer je tako utvrđeno kada su oba naslova nastala u Psalmima (Zabur). Isus prihvata ovo kao otkrivenje od Boga Petru. Isus je ‘Mesija’ i stoga jeste takođe ‘Sin Božji’.

Ali nemoguće je, čak i kontradiktorno, da Isus bude ‘Hristos’, ali ne i ‘Sin Božji’ jer ova dva pojma imaju isti izvor i znače istu stvar. To bi bilo isto kao da kažete da je određeni oblik “krug”, ali ne i “okrugla”. Oblik može biti kvadrat i stoga ne može biti krug ili okrugao. Ali ako je krug, onda je okrugao. Zaokruženost je dio onoga što znači biti krug, a reći da je određeni oblik krug, ali ne i okrugao, znači biti nekoherentan ili pogrešno razumjeti šta znače ‘krug’ i ‘okruglost’. Isto je i sa ‘Hristom’ i ‘sinom Božjim’. Isus je i ‘Mesija’ i ‘Sin Božji’ (Petrova tvrdnja) ili nijedno (gledište jevrejskih vođa tog dana); ali on ne može biti jedno, a ne drugo.

Šta znači ‘Sin Božji’?

Šta znači naslov? Nagoveštaj se pojavljuje u tome kako Novi zavjet predstavlja ličnost Josipa, jednog od najranijih učenika (ne Josipa faraona) i kako koristi ‘sin…’. Kaže

36 Jozef, levijevac rodom s Kipra, kojeg su apostoli zvali i Barnaba (što znači sin ohrabrenja37 prodade komad zemlje koji je posjedovao i donese novac pa ga apostolima pred noge položi. (Djela 4:36-37)

Vidjet ćete da je nadimak ‘Barnabas’ sredstva ‘sin ohrabrenja’. Da li jevanđelje kaže da se njegovo doslovno ime oca zvalo ‘ohrabrenje’ i zbog toga ga nazivaju ‘sinom ohrabrenja’? Naravno da ne! ‘Ohrabrenje’ je apstraktan koncept koji je teško definirati, ali ga je lako razumjeti gledajući kako se živi u ohrabrujućoj osobi. Gledajući Josifov život i ličnost, neko bi mogao ‘vidjeti‘ ohrabrenje u akciji i na taj način razumjeti šta znači ‘ohrabrenje’. Na taj način Josip je ‘sin ohrabrenja’. On je predstavljao ‘ohrabrenje’ na živ način.

„Boga niko nikada nije video“ (Jovan 1:18). Stoga nam je teško istinski razumjeti karakter i prirodu Boga. Ono što nam je potrebno je da vidimo Boga predstavljenog na živ način, ali to je nemoguće jer ‘Bog je Duh’ i stoga se ne može vidjeti. Na ovaj način, Evanđelje sažima i objašnjava značaj života i ličnosti Isa al Masiha koristeći oba naslova ‘Riječ Božja’ i ‘Sin Božji’

14 Riječ postade tijelo i nastani se među nama, i mi vidjesmo njegovu slavu, slavu koju ima jedinac u oca, pun milosti i istine…

16 Jer od njegove punoće svi mi primismo, i milost za milost. 17 Jer Zakon je dat po Mojsiju; milost i istina ostvariše se kroz Isusa Pomazanika. 18 Niko nikad nije vidio Boga, (Jovan 1:14-18)

Kako znamo milost i istinu Božju? Vidimo da je živjela u stvarnom životu od krvi i mesa Isa al Mesiha (a.s.). Učenici su mogli razumjeti Božju ‘milost i istinu’ tako što su to vidjeli u njemu. Zakon sa svojim naredbama nije nam mogao dati taj vizuelni primjer.

Sin… dolazi direktno od Boga

Druga upotreba riječi ‘sin Božiji’ nam također pomaže da bolje razumijemo šta to znači u odnosu na Isa/Isusa (a.s.). Jevanđelje po Luki navodi rodoslovlje (otac na sina) Isusa koji seže do Adama. Rodoslovlje preuzimamo na samom kraju gdje piše

38 … sina Enoša, sina Šita, sina Adama, sina Boga. (Luka 3:38)

Ovdje vidimo da se Adam naziva ‘sinom Božjim’. Zašto? Jer Adam nije imao ljudskog oca; dolazi direktno od Boga. Isus takođe nije imao ljudskog oca; rođen je od djevice . Kao što je rečeno gore u Jevanđelju po Jovanu, on je direktno ‘došao od Oca’.

Primjer ‘sina…’ iz Kur’ana

Kur’an koristi izraz ‘sin…’ na sličan način kao Indžil. Razmotrite sljedeći stih

Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.” (Sura al-Baqarah 2:215)

Riječ ‘putnici’ (ili ‘putnici’) doslovno je napisana kao ‘sinovi puta’ na izvornom arapskom (‘ibni sabil’ ili ابن السبيل). Zašto? Jer tumači i prevodioci su shvatili da se ta fraza doslovno ne odnosi na ‘sinove’ puta, već da je to izraz za označavanje putnika – onih koji su snažno povezani i ovisni o putu.

Šta znači ‘Sin Božji’?

Isto je i sa Biblijom kada koristi izraz ‘sin Božji’. Nigdje u Tauratu, Zaburu ili Indžilu izraz ‘Božji sin’ ne znači da je Bog imao seksualne odnose sa ženom i kao rezultat toga imao doslovnog i fizičkog sina. Ovo shvatanje je bilo uobičajeno u antičkom grčkom politeizmu gde su bogovi imali ‘žene’. Ali nigdje u Bibliji (al kitab) to nije navedeno. To bi svakako bilo nemoguće jer se kaže da je Isus rođen od a djevica – dakle nema odnosa.

sažetak

OVDJE smo vidjeli da je prorok Isaija oko 750. godine prije Krista prorekao da će jednog dana u njegovoj budućnosti znak doći direktno od GOSPODA

14 Zato će vam sam Gospod znak dati: evo, djevica će zanijeti i sina roditi, i nadjenut će mu ime Emanuel. (Isaija 7:14)

Po definiciji, sin djevice ne bi imao ljudskog oca. Vidjeli smo OVDJE da je melek Džibril (Džibril) najavio Merjemi da će se to desiti jer će te ‘moć Svevišnjeg zasjeniti (Marija)’. To se ne bi dogodilo sa nesvetim odnosima između Boga i Marije – to bi zaista bilo bogohuljenje (širk). Ne, ovaj sin bi bio ‘svetac’ na vrlo jedinstven način, dolazi direktno od Boga bez ljudskog plana ili truda. On bi došao direktno od Boga, kao što reči dolaze direktno od nas. U tom smislu, Mesija je bio Sin Božji kao i Riječ Božja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *