Skip to content

Jevanđelje ‘prema’ … kome?

Nedavno sam dobio ono što sam mislio da je odlično pitanje. Ovdje ga reprodukujem.

Zdravo, možete li pojasniti zašto postoji prema Lukeu, prema Johnu u Inđilu? Koliko ja razumijem riječ prema znači prikaz inspirisan tom osobom na osnovu njenog razumijevanja.

Stoga me zanimaju jevanđelja po Isusu a.s. ali “ne prema” Luki, Jovanu itd. Ako imate primjerak, rado bih ga dobio od vas.

Smatrao sam da je vrijedno dati detaljan odgovor. Hajde da razmislimo o pitanju, pa čak i da ga malo preformulišemo.

Šta znači riječ ‘jevanđelje’?

U Novom zavetu al Kitaba postoje četiri knjige evanđelja: Matej, Marko, Luka i Jovan. Šta znači da su to ‘prema’ ovim različitim piscima? Da li to znači da postoje četiri različita jevanđelja (ili indžila)? Da li se razlikuju od ‘Isusovog Jevanđelja’? Da li to znači da su ovo izvještaji ‘inspirisani tom osobom na osnovu njenog razumijevanja’?

Tako je lako s ovakvim pitanjima odbaciti ozbiljno razmišljanje zbog naših unaprijed stvorenih ideja. Ali da bismo dobili sistematski odgovor, i to na osnovu znanja, moramo razumjeti riječ ‘jevanđelje’ (ili ‘indžil’). Na izvornom grčkom (ovo je izvorni jezik Novog zavjeta, vidi OVDJE za detalje) riječ za Jevanđelje je εὐαγγελίου (izgovara se euangeliou). Ova riječ znači ‘poruku dobrih vijesti’. To znamo kada vidimo kako se koristio u drevnoj istoriji. Stari zavjet (Taurat i Zabur) napisani su na hebrejskom (vidi OVDJE za detalje). Ali oko 200. godine prije nove ere – prije Novog zavjeta – pošto je svijet tog dana postajao vrlo grčki, prevod Starog zavjeta sa hebrejskog na grčki načinili su jevrejski učenjaci tog vremena. Ovaj prijevod se zove Septuaginta (vidi OVDJE za detalje o Septuaginti sa moje druge web stranice). Iz Septuaginte možemo razumjeti kako su se grčke riječi koristile u to vrijeme (tj. 200. pne.). Dakle, evo odlomka iz Starog zavjeta gdje je εὐαγγελίου (‘dobra vijest’) korišteno u Septuaginti.

David odvrati Rekabu i bratu njegovu Baani, sinovima Rimona Beerićanina, i reče im: “Tako mi Jahve živoga, koji me je izbavio iz svake nevolje, kad mi jedan čovjek progovori i reče: ‘Eno, Šaul je mrtav’, pomislivši da nosi dobru vijest, ja ga zgrabih i pogubih ga u Ciklagu, nagrađujući ga time za njegovu vijest. (2 Samuilova 4:9-10)

Ovo je odlomak kada kralj David (Dawood) govori o tome kako je neko donio vijest o smrti njegovog neprijatelja misleći da će to biti dobre vijesti kralju. Ova riječ ‘dobre vijesti’ je preveden εὐαγγελίου u grčkoj Septuaginti iz 200. pne. Dakle, ovo znači da εὐαγγελίου na grčkom znači ‘dobra vijest’.

Ali εὐαγγελίου je također značio istorijsku knjigu ili dokument koji je sadržavao ‘dobre vijesti’. Na primjer, Justin Martyr bio je rani sljedbenik Jevanđelja (on bi bio potpuno isti kao ‘nasljednik’ ashaba Poslanika sallallahu alejhi ve sellem) i opsežan pisac. On je koristio εὐαγγελίου na ovaj način kada piše „… ali i u gospel zapisano je da je rekao…” (Justin Mučenik, Dijalog sa Trifonom, 100). Ovdje se riječ ‘dobra vijest’ koristi za označavanje knjige.

U naslovima ‘Jevanđelje po…’ riječ εὐαγγελίου (jevanđelje) ima prvo značenje riječi, istovremeno sugerirajući drugo značenje. ‘Evanđelje po Mateju’ znači Radosna vijest kako je zapisana u pisanom izvještaju od strane Mateja.

‘Jevanđelje’ u poređenju sa ‘Novostima’

Sada riječ ‘vijesti’ danas ima isto dvostruko značenje. ‘Vijesti’ u svom primarnom smislu znače dramatične događaje koji se dešavaju kao što su glad ili rat. Međutim, može takođe obratite se agencijama poput BBC-a, Al-Jazeere ili CNN-a koje nam javljaju ove ‘vijesti’. Dok ovo pišem, građanski rat u Siriji donosi mnogo vijesti. I bilo bi normalno da kažem „Idem da slušam BBC News o Siriji“. ‘Vijesti’ u ovoj rečenici se prvenstveno odnose na događaje, ali i na agenciju koja izvještava o događajima. Ali BBC ne izmišlja vijesti, kao ni vijesti o BBC-ju – riječ je o dramatičnom događaju. Slušalac koji želi biti informiran o događaju vijesti može slušati nekoliko izvještaja iz nekoliko agencija kako bi dobio potpuniju ukupnu perspektivu – sve o istom događaju vijesti.

Na isti način Evanđelje govori o Isa al Masihu – Isusu (a.s.). On je predmet fokusa vijesti i postoji samo jedno jevanđelje. Obratite pažnju kako Mark počinje svoju knjigu

“Početak radosne vijesti o Isusu Pomazaniku…” (Marko 1:1)

Tu je jedan jevanđelje i radi se o Isusu (Isa – a.s.) i on je imao jednu poruku, ali ovu poruku je Marko zapisao u knjigu, a ova knjiga se naziva i Jevanđelje.

Jevanđelja – poput hadisa

O ovome također možete razmišljati u smislu hadisa. Postoje hadisi o istom događaju koji dolaze kroz različite isnede ili niz prenosilaca. Događaj je jedno, ali lanac reportera može biti drugačiji. Događaj ili izricanje hadisa se ne odnosi na prenosioce – radi se o nečemu što je Poslanik Muhammed (savs) rekao ili učinio. Jevanđelja su potpuno ista osim lančića isnada duga je samo jedna veza.  Ako u principu prihvatite da isned (nakon što su izvršili ispravnu provjeru koju su uradili učenjaci poput Bhukarija i Muslima) može tačno izvesti riječi i djela Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, čak i ako mogu postojati različiti isnedi kroz različite prenosioce koji sežu do isti događaj, zašto je teško prihvatiti jednu vezu ili jednog naratora koji dugo ‘isnad’ pisce jevanđelja?  To je potpuno isti princip ali lanac isnada je mnogo kraći i mnogo jasnije uspostavljen jer je zapisan vrlo brzo nakon događaja, a ne nekoliko generacija godina kasnije kao što su to učinili učenjaci Buhari i Muslim kada su sveli usmene isnade svog dana na pisanje.

Pisci jevanđelja nisu bili nadahnuti sami po sebi

A piscima ovih jevanđelja Isa al Mesih (a.s.) je obećao da će ono što su napisali biti nadahnuto od Allaha – pisanje nije iz njihovog ljudskog nadahnuća. To kaže i u jevanđeljima iu Kur’anu

“To sam vam ja govorio boraveći s vama. A Pomagač, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i podsjećati vas na sve što sam vam ja rekao. (Jovan 14:25-26)

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika (Isa) Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.” (Sura 5:111 – Stol)

Dakle, pisani dokumenti koje su oni proizveli – jevanđelja koja danas imamo – nisu bili inspirisani njima. Oni su bili nadahnuti Allahom i stoga zaslužuju ozbiljno razmatranje. Jevanđelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu oduvek su bila (otkad su zapisana u prvom veku) Isusovo jevanđelje – oni su ga izveštavali. Pročitajte njihove spise kako biste pročitali Isusovu poruku (Isa – sallallahu alejhi ve sellem) i razumjeli ‘Dobre vijesti’ koje je on predavao.

Leave a Reply

Your email address will not be published.