Ovo pitanje istražujemo detaljno, koristeći nestanak Crnog kamena iz Kabe (318. godine po Hidžri) da ilustrujemo ovo pitanje.
Oni koji poriču da je Isa el Mesih sallallahu alejhi ve sellem umro na krstu obično se pozivaju na Ayah En-Nisa 157.
i zbog riječi (Jevreji) njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili
Sura An-Nisa 4:157
Da li je Isa al Masih ubijen?
Zapazite da ovo ne govori da Isa al Masih nije umro. Kaže da ga Jevreji ‘nisu ubili…’ što je drugačije. Indžil bilježi Jevreje koji su uhapsili Poslanika, i Kajafu, prvosveštenik kako ga ispituje, ali
Tad odvedoše Isusa od Kajafe u pretorij. Bilo je rano ujutro. Oni sami ne uđoše u pretorij da se ne onečiste, nego da mogu jesti za Pesah.
Jovan 18: 28
Pilat je bio rimski guverner. Budući da su bili pod rimskom okupacijom, Jevreji nisu imali ovlasti za pogubljenje. Pilat je zatim dao proroka svojim rimskim vojnicima.
Tad im Pilat predade Isusa da ga razapnu.
Jovan 19:16
Dakle, rimska vlada i rimski vojnici su bili ti koji su ga razapeli – ne Jevreji. Optužba prorokovih učenika jevrejskim vođama je bila to
Isusa, kojega ste vi predali i odrekli ga se pred Pilatom, kad je on već bio riješio da ga pusti.
Dela 3: 13
Jevreji su ga predali Rimljanima i oni su ga razapeli. Nakon što je umro na krstu, njegovo tijelo je položeno u grob
A na mjestu gdje je bio razapet bijaše vrt i u vrtu nova grobnica u koju još niko ne bješe položen. Tako Isusa tu položiše, zbog jevrejskog dana pripreme, jer grobnica bijaše blizu.
Jovan 19: 41-42
An-Nisa 157 kaže da Jevreji nisu razapeli Isa al Masiha. To je tačno. Rimljani jesu.
Sura Merjem i prorokova smrt
Sura Maryam pojašnjava da li je Isa al Mesih umro ili ne.
“I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao (again)!”
To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.
Sura Merjem 19:33-34
Ovo jasno kaže da je Isa al Mesih predvidio i govorio o svojoj nadolazećoj smrti, kao Injil records.
Teorija ‘Juda je ubio umjesto toga’
Ali postoji široko rasprostranjena teorija da je Juda transformiran da izgleda kao Isa al Masih. Zatim su Jevreji uhapsili Judu (koji je sada ličio na Isu), Rimljani su razapeli Judu (još ličio na Isu), i konačno je Juda sahranjen (i dalje je ličio na Isu). U ovoj teoriji Isa al Masih je otišao direktno u raj bez smrti. Iako ni Kuran ni Indžil nigdje ne opisuju tako razrađenu shemu, ona je naširoko promovirana. Pa hajde da ispitamo ovu teoriju.
Isa al Masih u historijskim zapisima
Sekularna historija bilježi nekoliko referenci na Isa al Masiha i njegovu smrt. Pogledajmo dva. Rimski istoričar Tacit pomenuo je Isa al Masiha kada je beležio kako je rimski car Neron progonio prve sledbenike proroka 65. godine nove ere. Tacit je napisao:
‘Neron.. kažnjen najizvrsnijim mučenjima, osobe koje se obično nazivaju kršćanima, koje su bile omražene zbog svojih ogromnosti. Kristusa, osnivača imena, ubio je Pontije Pilat, prokurator Judeje u vrijeme Tiberijeve vladavine; ali pogubno praznovjerje, neko vrijeme potisnuto, ponovo je izbilo, ne samo kroz Judeju, odakle je nestašluk nastao, već i kroz grad Rim.”
Tacit. Anali XV. 44
Tacit potvrđuje da je Isa al Mesih bio:
- 1) istorijska ličnost;
- 2) izvršio Pontije Pilat;
- 3) njegovi sljedbenici su započeli svoj pokret u Judeji (Jerusalem) nakon smrti proroka Isa al Masiha,
- 4) do 65. godine nove ere (u Neronovo doba) proširili su se iz Judeje u Rim tako da je rimski car smatrao da to mora zaustaviti.
Josif Flavije je bio jevrejski vojskovođa/istoričar koji je pisao o jevrejskoj istoriji u prvom veku. Pritom je pokrio život Isa al Mesiha ovim riječima:
„U to vreme bio je jedan mudar čovek… Isus. … dobar i … krepost. I mnogi ljudi iz Jevreja i drugih naroda postali su njegovi učenici. Pilat ga je osudio da bude razapet i da umre. A oni koji su postali njegovi učenici nisu napustili njegovo sljedbeništvo. Rekli su da im se ukazao tri dana nakon raspeća i da je živ’
Josephus. 90 AD. Antikviteti xviii. 33
Josif Flavije potvrđuje da:
- 1) Isa al Masih je postojao,
- 2) Bio je vjeroučitelj,
- 3) Pilat, rimski guverner ga je pogubio,
- 4) Njegovi učenici su odmah nakon toga javno proglasili uskrsnuće Isa al Masiha.
Iz ovih istorijskih zapisa čini se da je smrt proroka bila dobro poznat, neosporan događaj, a njegovo vaskrsenje su objavili rimskom svijetu njegovi učenici.
Istorijska pozadina – iz Biblije
Evo kako knjiga Djela apostolskih u Bibliji bilježi šta se dogodilo kada su učenici proglasili vaskrsenje Isa al Masiha u Jerusalimu, u Hramu, nekoliko sedmica nakon njegovog raspeća
Dok su oni govorili narodu, dođoše im svećenici i zapovjednik straže u hramu i saduceji, 2 silno uznemireni, jer su ovi narod učili i na primjeru Isusovu navješćivali uskrsnuće iz mrtvih. 3 I oni ščepaše Petra i Ivana pa ih do sutrašnjeg dana u tamnicu strpaše, jer već bijaše večer. 4 Ali mnogi od onih koji bijahu poruku čuli povjerovaše, i broj ljudi pope se na oko pet hiljada. 5 Sutradan se u Jerusalemu okupiše njihovi vladari, starješine i pismoznanci, 6 i veliki svećenik Hanan, i Kajafa i Johanan i Aleksandar, i svi koji bijahu od loze velikosvećeničke. 7 Kad ih preda se dovedoše, stadoše ih ispitivati: “Kakvom vlašću ili u čije ste ime to učinili?” 8 Tad im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče: “Vladari i starješine naroda, 9 ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva koje je jednom bolesniku učinjeno, kako je on ozdravio, 10 onda znajte svi vi i sav narod Israilov da po imenu Isusa Pomazanika, Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, ali ga je Bog podigao iz mrtvih – po tome ovaj čovjek ovdje pred vama zdrav stoji. 11 Isus je
“‘On je ‘kamen što ste ga vi graditelji odbacili, ali on postade
kamen temeljac’12 I nema spasa ni po kome drugom, jer nema nijednog drugog imena pod nebom koje je ljudima nadjenuto da se mi po njemu spasiti moramo.”
13 Kad oni vidješe Petrovu i Ivanovu hrabrost i shvatiše da su oni neuki i obični ljudi, začudiše se i poznadoše ih da su s Isusom bili. 14 A kako su vidjeli čovjeka koji bijaše ozdravio kako s njima stoji, ništa ne mogoše prigovoriti. 15 I nakon što im narediše da napuste Vijeće, stadoše jedni s drugima raspravljati 16 govoreći: “Šta ćemo s ovim ljudima? Svi koji u Jerusalemu žive znaju da su oni spomena vrijedno čudo učinili, i mi to ne možemo zanijekati. 17 Ali da se ovo ne bi među narodom dalje raširilo, mi moramo ove ljude upozoriti da nikome više u to ime ne govore.”
Akti 4: 1-17
17 Ali onda se diže veliki svećenik, zajedno sa svim društvom svojim, to jest sljedbom saducejskom, zavisti puni. 18 Oni ščepaše apostole i u javni ih pritvor strpaše. 19 Ali u noći jedan anđeo Gospodnji otvori kapije tamnice i, izvodeći ih naizvan, reče: 20 “Idite, stojte u hramu i narodu sve o ovakvom Životu kazujte.”
21 Kad su to čuli, oni u svitanje u hram uniđoše i stadoše poučavati.
Kada su veliki svećenik i društvo njegovo došli, oni sazvaše Vijeće, sav Savjet sinova Israilovih, i narediše da ih dovedu iz zatvora. 22 Ali kad su stražari stigli u tamnicu, tamo ih ne nađoše; zato se vratiše i rekoše: 23 “Mi smo našli tamnicu dobro zaključanu i stražu kako pred vratima stoji, ali kad smo otvorili vrata, unutra nikoga nismo našli.” 24 Kad su zapovjednik straže u hramu i glavni svećenici čuli ove riječi, silno se zaprepastiše zbog njih, i pitali su se na šta bi to moglo izići.
25 Ali uto im neko dođe s viješću: “Ljudi koje ste vi u tamnicu bacili stoje u hramu i narod poučavaju!” 26 Tad zapovjednik sa stražarima ode da apostole dovede – bez sile – jer bojali su se da će ih narod kamenovati.
27 Kad su ih doveli, oni ih pred Vijeće izvedoše. Veliki ih svećenik upita: 28 “Mi smo vama strogo zabranili da u to ime učite, a gle, vi ste svojim učenjem Jerusalem ispunili i riješili ste krv ovog čovjeka na nas baciti.”
29 Ali Petar i apostoli odgovoriše: “Mi se prije moramo pokoriti Bogu nego ljudima. 30 Bog očeva naših digao je iz mrtvih Isusa, onoga kojega ste vi vješanjem na križ ubili. 31 Njega je Bog kao Prvaka i Spasitelja uz svoju desnicu uzdigao, da bi pokajanje i oprost grijeha Israilu omogućio. 32 I mi smo svjedoci toga, a i Duh Sveti, kojeg je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.”
33 Kad ovo čuše, oni se razjariše, te nakaniše da ih ubiju. 34 Ali neki farizej po imenu Gamaliel, učitelj Zakona, kojeg je sav narod poštovao, u vijeću ustade i naredi da ljude nakratko napolje izvedu. 35 I on im reče: “Israilci, dobro razmislite šta kanite da s ovim ljudima učinite! 36 Jer nekoć se Teuda pojavi, tvrdeći da je neko i nešto, i skupina od oko četiri stotine ljudi njemu se pridruži. Ali on bi ubijen, i svi koji su ga slijedili bijahu rastjerani i uništeni. 37 Poslije ovog čovjeka u danima popisa dođe Juda iz Galileje pa za sobom skupinu ljudi u bunu povede. I njega nestade, i svi koji su ga slijedili raspršiše se. 38 Zato vam ja u ovom slučaju velim da se ovih ljudi okanite i da ih na miru ostavite, jer ako je ova nakana ili djelo od ljudi, izjalovit će se, 39 a ako je od Boga, vi nećete biti kadri da ove ljude savladate, jer ćete vi samo vidjeti da se protiv Boga borite.”
40 Oni poslušaše njegov savjet, i pošto pozvaše apostole unutra, oni ih išibaše i narediše im da ne govore u ime Isusovo pa ih onda pustiše.
41 Tako oni Vijeće napustiše, radujući se što su ih vidjeli dostojnim da trpe sram zbog imena Gospodinova. 42 I svaki dan u hramu i od kuće do kuće oni su i dalje poučavali i propovijedali radosnu vijest da je Isus Pomazanik.
Akti 5: 17-41
Zapazite kako su jevrejske vođe uložile velike napore da zaustave svoju poruku. Kao i danasnje vlade koje se plaše novih pokreta hapsile su, prijetile, tukle, a onda na kraju ubijale (neke) učenike da ih zaustave. Ovi učenici su objavili svoju poruku u Jerusalimu – istom gradu u kojem je samo nekoliko sedmica ranije javno pogubljen i pokopan neko ko je izgledao kao Isa al Masih. Ali ko je pogubljen? Prorok? Ili je Juda napravljen da liči na njega?
Hajde da pogledamo alternative i vidimo šta ima smisla.
Tijelo Isa al Masiha i grobnica
Postoje samo dvije opcije u vezi sa grobom. Ili je grobnica bila prazno ili je još uvijek sadržavao tijelo koje je ličilo na proroka. Nema drugih opcija.
Pretpostavimo teoriju da je Juda napravljen da liči na proroka, bio je razapet umjesto njega, a zatim je njegovo tijelo (slično proroku) stavljeno u grob. Sada razmislite o sljedećim događajima za koje znamo da su se desili iz istorije. Josif, Tacit i Dela nam govore da su učenici započeli svoje poruke u Jerusalimu i da su tamošnje vladajuće vlasti poduzele snažne mjere da se suprotstave poruci učenika ubrzo nakon raspeća (Jude koji je izgledao kao prorok – budući da pretpostavljamo ovu teoriju) . Ali ova teorija prihvata da je Juda ostao mrtav. Prema ovoj teoriji, tijelo je ostalo u grobnici (ali i dalje transformirano da izgleda kao prorok). Učenici, vlada, Tacit, Josif Flavije – svi – pogrešno bi mislili da je tijelo prorokovo, ali to je zaista bilo Judino mrtvo tijelo (izgledalo je kao prorok).
Ovo postavlja pitanje. Zašto bi rimske i jevrejske vođe u Jerusalimu morale poduzeti tako snažne mjere da zaustave priče o uskrsnuću ako je ovo tijelo još uvijek bilo u grobu, pored javnih poruka učenika o prorokovom uskrsnuću iz mrtvih? Da je Judino tijelo (izgleda kao Isa al Masih) još uvijek bilo u grobu, bilo bi jednostavno za vlasti da pokažu ovo tijelo svima i tako pobiju učenike (koji su rekli da je uskrsnuo) bez zatvaranja, muče i konačno ih muče. Razlog zašto to nisu učinili je taj što nije bilo tijela za pokazivanje – grobnica je bila prazna.
Crni kamen, Kaaba i džamije u Meki i Medini kao ilustracije
Godine 930. CE (318 AH) Crni kamen (al-Ḥajaru al-Aswad) je ukrala i uklonjena iz Kaabe u Meki od strane šiitske grupe koja se suprotstavljala vladarima Abasida tog vremena. Održana je 23 godine prije nego što je vraćena u Kabu. Crni kamen može nestati.
Zamislite takvu situaciju u kojoj grupa javno proglašava gomili u Velikoj džamiji u Meki (al-Masjid al-Ḥarām) da Crni kamen više nije u istočnom uglu Kabe. Njihova poruka je toliko uvjerljiva da hodočasnici u džamiji počinju vjerovati da je Crnog kamena više nema. Kako su mogli Čuvari dvije svete džamije (Khadim al-Ḥaramayn aš-Šarīfayn) boriti se protiv takve poruke? Da je poruka lažna i da je Crni kamen još uvijek u Kaabi, najbolji način da Kustodi zaustave ovu poruku bio bi da javno pokažu da je Crni kamen još uvijek u Kabi kao što je bio vekovima. Tada bi ova ideja bila trenutno diskreditovana. Blizina Crnog kamena džamiji u Meki to omogućava. Suprotno tome, ako Kustodi ne mogu pokazati Crni kamen kako bi opovrgli ovu ideju, onda je ovaj prikaz zaista nestao kao 318. godine po Hidžri.
Međutim, ako je ova grupa u Poslanikovoj džamiji u Medini (Al-Masjid an-Nabawī) objavljujući da je Crni kamen uklonjen sa Kabe u Meki (450 km) onda je kustosima Dvije svete džamije teže opovrgnuti njihovu priču jer je ljudima u Medini teže pokazati Crni kamen koji je tako daleko.
Blizina svetog predmeta sporu o njemu olakšava pobijanje ili provjeru tvrdnji o njemu jer se nalazi u blizini za ispitivanje.
Jevrejske vođe koji su se protivili poruci vaskrsenja nisu je opovrgli tijelom
Ovaj princip se primjenjuje na tijelo Jude/Isa u Jerusalimu. Grobnica u kojoj je ležalo prividno Judino tijelo (izgleda kao Isus) bila je samo nekoliko metara od Hrama gdje su učenici Isa al Masiha vikali gomili da je prorok ustao iz mrtvih. Židovskim vođama je trebalo biti lako da diskredituju svoju poruku o uskrsnuću jednostavnim pokazivanjem tijela (koji izgleda kao Isus) u grobu. Činjenica je da je poruka vaskrsenja (koja je opovrgnuta tijelom još u grobu) počela u blizini samog groba, gdje su dokaze mogli vidjeti svi. Pošto jevrejske vođe nisu opovrgle svoju poruku pokazujući tijelo, nije bilo tijela za pokazivanje.
Hiljade su povjerovale poruci uskrsnuća u Jerusalimu
Hiljade su preobraćene da vjeruju u fizičko uskrsnuće Isa al Masiha u Jerusalimu u to vrijeme. Da ste bili jedan od onih u gomili koji su slušali Petra, pitajući se da li je njegova poruka istinita, zar ne biste uzeli pauzu za ručak da odete do groba i sami pogledate da li još uvijek postoji tijelo tamo? Da je Judino tijelo (izgleda kao prorok Isa al Masih) još uvijek bilo u grobu, niko ne bi povjerovao poruci apostola. Ali istorija beleži da su stekli hiljade sledbenika počevši od Jerusalima. To bi bilo nemoguće sa tijelom koje je ličilo na tijelo proroka koji je još uvijek u Jerusalimu. Ostatak Judinog tijela u grobu dovodi do apsurda. To nema smisla.
Judina teorija tijela ne može objasniti praznu grobnicu.
Problem s ovom teorijom o Judinoj transformaciji da izgleda kao Isa al Masih, a zatim razapetom i pokopanom umjesto njega, je to što se završava okupiranom grobnicom. Ali prazna grobnica je jedino objašnjenje da su učenici mogli da počnu, samo nekoliko nedelja kasnije na Pedesetnicu, pokret zasnovan na vaskrsenje proroka u istom gradu gde je izvršena egzekucija.
Postojale su samo dvije opcije, jedna s Judinim tijelom koje je izgledalo kao prorok koji ostaje u grobu, i uskrsnuće Isa al Masiha sa praznim grobom. Pošto tijelo koje ostaje u grobnici dovodi do apsurda, onda je Isa al Masih morao umrijeti od ruke Rimljana i ustati iz grobnice, kako je jasno rečeno, nudi nam svoj dar života.
Dalje istražujući ovo pitanje, istraživač Cumming recenzira sunitsku literaturu tumačenja sveštenika i naučnika.