Skip to content

Kristova smrt na križu i njegovo vaskrsenje: jesu li to činjenice ili izum?

  • by

Kršćani na Uskrs svake godine slave smrt Isusa Krista na križu i njegovo vaskrsenje iz mrtvih. Poštovani čitaoče, da li ste se zapitali o značenju i važnosti ovog praznika, koji govori o tome šta je Hristos učinio da iskupi čovečanstvo, a koji svake godine slave milioni hrišćana?

Možda imate pogrešnu ideju o značenju Uskrsa. Ili ste mnogi poučeni da Hristos nije umro i nije ustao iz mrtvih. Možda ne znate šta znači Hristova smrt, niti razumete važnost i rezultate njegovog vaskrsenja iz mrtvih. Pozivam vas da čitate ove novine otvorenog uma i iskrenog srca, bez bilo kakvih predrasuda, sa voljom koja traži istinu, jer zaista želite ugoditi Bogu u svom životu.

Smrt i vaskrsenje Hristovo su kamen temeljac hrišćanstva. Kršćanska vjera je potpuno zasnovana na smrti i vaskrsenju Hristovom. Hristova smrt se spominje preko 150 puta u Novom zavetu. Ako poričemo vaskrsenje Hristovo, cela hrišćanska vera se raspada, kao što 1. Korinćanima 15:17 kaže,

“a ako Pomazanik nije uskrsnuo, vaša je vjera bezvrijedna; još ste vi u svojim grijesima.”

Ali ne može biti vaskrsenja osim ako nije bilo smrtiKako onda možemo biti sigurni da je Hristos umro na krstu?

U ovom članku ću citirati iz Novog zavjeta Biblije, prvo zato što je nadahnut od Boga. Drugo, zato što je Isus obećao svojim učenicima da će poslati Svetog Duha da ih podsjeti na sve što im je rekao. Treće, Isusovi učenici koji su zapisali ono što je u Novom zavjetu potvrdili su da su bili očevici koji su zapisali ono što su vidjeli i čuli.

Tri su istine koje moramo razumjeti na početku našeg predstavljanja činjenice Kristove smrti na križu:

prvo, Hristova smrt nije bila slučajna pojava ili neuspeh, poraz ili znak slabosti. To se dogodilo po planu i namjeri Boga da otkupi čovječanstvo. To je potvrdio i apostol Petar kada je stajao pred gomilom Jevreja, koji su dobro poznavali Stari zavet. Rekao im je u Delima 2:23

“njega, predanog po unaprijed određenoj nakani i predznanju Božijem, vi ste rukama ljudi bezakonja na križ prikovali i ubili.”

Petar je dodao u Delima 3:18

“Ali ovako je Bog ispunio ono što je na usta svih proroka unaprijed obznanio – da će Pomazanik njegov patiti.”

Da su Petrove riječi bile pogrešne ili da su njegovi citati iz Starog zavjeta netačni, Židovi bi se usprotivili, jer je govorio ljudima koji su bili prisutni kada je Krist umro na krstu. Ali dogodilo se suprotno: više od 3000 ljudi je povjerovalo nakon što je čulo Petrove riječi.

Još jasnije su reči samog Hrista, kada je ustao iz mrtvih i ukazao se svojim učenicima. Rekao im je,

Onda im on reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još s vama bio: sve što je o meni u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima zapisano mora se ispuniti… pa im reče: “Tako je zapisano da će Pomazanik patiti i trećega dana iz mrtvih ustati;”

Luka 24: 44-46

Hrist je govorio ljudima koji su poznavali Mojsijev zakon, knjige proroka i psalme. Kao da im je rekao, pošto je Bog ovo obećao, to se mora dogoditi. Dakle, Hristova smrt nije greška ili slučajnost. To je ispunjenje onoga što je Bog obećao, iu skladu sa Božjom voljom.

drugi, tokom života i službe Isusa Hrista sa svojim učenicima, on je neprestano ponavljao u njihovim slušanjima da je došao dati sebe kao otkupninu za čovečanstvo, i da će stradati i biti ubijen, i nakon tri dana uskrsnuti iz mrtvih. Zato što je Isus bio iskren u svojim riječima, i jasan, bez sumnje i obmane, sve što je rekao sigurno će se dogoditi. Poslušajmo nešto od onoga što je Isus rekao da će mu se dogoditi:

Otada Isus poče ukazivati svojim učenicima da mora ići u Jerusalem i mnogo trpjeti od starješina i glavnih svećenika i pismoznanaca, te on mora ubijen biti i treći dan uskrsnuti. (Matej 16:21)

Tad ih (Isus) poče podučavati da Sin Čovječiji mora mnogo trpjeti i da ga starješine i glavni svećenici i pismoznanci moraju odbaciti, te on mora ubijen biti i poslije tri dana opet ustati. (Marko 8:31)

Isus je nekoliko puta ponovio ove istine svojim učenicima. Zatim im je objasnio da će se dobrovoljno predati da ispuni sve što je o njemu napisano, kao što kaže Jovan 10:18:

Niko mi ga ne uzima, nego ja ga dajem na svoju ruku. Ja imam vlast da ga dam, i imam vlast da ga opet uzmem.”

Ovo je još jedan dokaz da je Kristova smrt na križu istorijska činjenica, jer je nemoguće da bi Krist potvrdio ove stvari svojim učenicima da je znao da se neće dogoditi. Takođe je nemoguće da je Hristos lagao o svojoj smrti i vaskrsenju, jer je on jedina osoba koja nikada nije zgrešila. To je razlog njegovog dolaska u naš svijet i znao je šta će mu se dogoditi. Ako poričemo Hristovu smrt na krstu, optužujemo ga ili za neznanje, ili za laž ili za ludost.

U stvari, Hristovi učenici nisu prihvatili njegove reči o njegovoj smrti na krstu. Kad im je Isus govorio da će biti ubijen i treći dan uskrsnuti, Petar ga je prekorio i rekao mu: “Bože sačuvaj, Gospode. “

A on se okrenu i reče Petru: “Miči mi se s očiju, sotono! Ti me zavodiš, jer tvoje misli nisu Božije, nego čovječije.” (Matthew 16:23)

Niti učenici nisu razumjeli Isusove riječi kada im je govorio o neophodnosti njegove smrti (Luka 9:44).

Treće, Isus Krist je bio taj koji je razapet, a ne neka druga osoba koja je stvorena da liči na njega.

A Isus, znajući šta će ga sve snaći, istupi i upita ih: “Koga tražite?” “Isusa Nazarećanina”, odgovoriše mu. On im reče: “Taj sam.” A s njima je stajao i Juda, koji ga izdade. Tako oni, kad im Isus reče: “Taj sam”, uzmaknuše i padoše na zemlju. On ih opet upita: “Koga tražite?” Oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”Isus odgovori: “Rekoh vam da sam to ja; pa ako mene tražite, pustite ove da idu”

Jovan 18: 4-8

Potvrdio im je da je on Isus Hrist, a ne neko ko liči na njega. Nije poricao, niti se bojao da se identifikuje. Niti je zamolio nekog od svojih učenika da zauzme njegovo mjesto na krstu, jer je došao u tu svrhu.

I to vojnici učiniše. A kod Isusova križa stajale su njegova majka i sestra njegove majke, Marija žena Klopasa i Marija Magdalena. Kad Isus ugleda svoju majku i učenika kojeg je volio gdje stoji u blizini, reče svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!” Potom reče učeniku: “Evo ti majke!” I od tog časa učenik nju uze u svoju kuću.

(Jovan 19: 25-27)

Ako bismo rekli da je druga osoba bila na križu, rekli bismo da ga njegova majka ne poznaje, kao ni učenik koji je pratio Isusa tri godine. Isto tako, mi bismo implicirali da su njegovi prijatelji bili prevareni kao i njegovi neprijatelji, i Rimljani i jevrejski fariseji, od kojih su se neki raspravljali s njim i lično ga poznavali.

Izreka da je Bog učinio da druga osoba izgleda kao da je Isus razapet vodi nas do mnogih drugih problema:

Prvo, ova tvrdnja, koja nema dokaza koji bi je potkrijepila, otvara vrata potpunom haosu i sofistici. Daleko od toga da Bog prevari sve one ljude koji su dobro poznavali Isusa. Ovo ne odgovara stasu i mudrosti Božjoj.

Drugo, Bog ga je mogao spasiti tako što ga je uzdigao na nebo, pa čemu je onda bilo baciti njegovu sličnost na nekog drugog osim ubijanja nevine osobe?

Treće, ne bi li se zamjenik mogao odbraniti i reći da on nije Isus, jer da se to dogodilo, to bi se pročulo i proširilo po inostranstvu. Ali mi uopšte nismo čuli za ovu osobu.

Četvrto, pošto je Isus došao na svijet u tu svrhu i da ispuni ono što je o njemu napisano u Starom zavjetu po volji Božjoj, zašto bi Bog prevario te ljude i išao protiv onoga što je obećao?

Koje druge dokaze imamo, koji su čak i kritičare kršćanstva i sumnjivce i jevrejske i rimske nekršćane uvjerili u istinu da je Isus umro na križu?

  1. Povjesničari i bibličari su jednoglasni da je Isus umro na križu.
  2. Na primjer, Jarod Ludman, antihrišćanski njemački učenjak. On je u vezi sa smrću Hristovom rekao: „O Hristovoj smrti kao rezultatu raspeća ne treba raspravljati, jer je to izvesnost.
  3. John Crousan, glavni kritičar kršćanstva, rekao je: “Nema ni najmanje sumnje u vezi s Kristovim raspećem od strane Pontija Pilata.”

Ova dva učenjaka i drugi istoričari izgovorili su ove riječi jer su proučavali istorijske dokaze i to ih je dovelo do ovog zaključka.

  • O Hristovoj smrti na krstu postoje naznake u spisima jevrejskih i rimskih istoričara iz prvog veka, od 40. do 90. godine nove ere.
  • Jevrejski istoričar Josif Flavije se osvrnuo na Isusa u svojoj knjizi Starine Jevreja XVIII i rekao: „Bio je u to vreme mudar čovek po imenu Isus koji je činio divna dela, ali ga je Pilat osudio na smrt na krstu. Ali njegovi učenici ga ne napustiše, jer im se javio treći dan.”
  • Rimski istoričar Tacit je 115. godine nove ere spomenuo osnivača hrišćanskog pokreta koji je pogubljen u vreme Poncija Pilata.
  • U Starom zavjetu postoje brojna proročanstva koja su proricala Kristovu smrt:
  • Isaiah 53:9 spominje specifične detalje Hristove smrti stotinama godina prije nego što se to dogodilo. “Odrediše mu grob kod opakih, a on bješe s bogatim u smrti, iako ne bješe počinio nikakva nasilja niti mu u ustima bješe imalo prijevare. Ovo proročanstvo se ispunilo do detalja dok smo čitali šta se dogodilo Isusu u Mateju 27:57-60.
  • Psalam 22:18 kaže, “haljine moje među sobom dijele, i bacaju žrijeb za odjeću moju.” Ovo proročanstvo o Hristu ispunilo se tačno u svim svojim detaljima kao što se spominje u Jovanu 19:23-24.

Vrijedi spomenuti u vezi s tim da Jevreji u prvom vijeku nove ere, koji su odbacili Hrista, nisu izbrisali niti zamijenili nijedno od ovih proročanstava. Pa kako su ih mogli zamijeniti ili se igrati s njima 600 godina nakon što su ispunjeni?

Postoje na najmanje dvadeset proročanstava koji govore o stvarnosti Hristovog raspeća. Ova proročanstva nisu dali sami proroci, jer Novi zavet potvrđuje u 2. Petrovoj 1:21

“kad došlo po ljudskoj volji, nego su ljudi (starozavjetni proroci) potaknuti Svetim Duhom govorili od Boga.” 

Sva ova proročanstva koja su se ispunila otklanjaju svaku sumnju o Hristovom raspeću. Možemo li biti toliko hrabri da poreknemo ova proročanstva koja su bila od Boga?

S tim u vezi, Isus je ukorio dvojicu svojih učenika oštrim riječima jer nisu razumjeli šta su proroci napisali o njemu.

A on im reče: “Kako ste samo vi nerazboriti i kako su vam samo srca lijena da povjeruju u sve što su proroci govorili! Nije li trebao Pomazanik to podnijeti pa onda u slavu svoju ući?” Onda on poče od Mojsija i svih proroka i protumači im šta je o njemu u svim Pismima rečeno.

Luka 24:25-27

Osim toga, Pavle je raspravljao sa Jevrejima iz knjiga Starog zavjeta

“Pavao ode k njima, i tri je subote s njima na temelju Pisama raspravljao, tumačeći i dokazujući da je Pomazanik morao patiti i iz mrtvih ustati.”

Dela 17:2- 3

 Mislio je na proročanstva koja su poznavali njegovi jevrejski slušaoci..

  • Postoje stroge rimske procedure koje su se provodile za smrt raspete osobe. Dakle, nema mjesta da se kaže da je Krist bio razapet, ali da je ostao živ nakon svog raspeća. Bilo je nemoguće da Hrist ostane živ nakon što je razapet, jer su Rimljani bili veoma oprezni da osiguraju da raspeta osoba bude mrtva.

Smrt na krstu u doba Rimljana i ranije bila je jedan od najružnijih i najgorih načina pogubljenja, a i najbolniji. Brutalnost i surovost toga bila je takva da žrtva nije mogla da ostane živa. Hrista su tukli i bičevali skoro do smrti čak i pre nego što je razapet. Za Jevreje, Bog je prokleo osobu koja je bila razapeta. Stoga je apostol Pavle opisao razlog zašto je Hrist morao da umre na krstu.

Pomazanik [Isus] nas je od prokletstva Zakona iskupio postavši prokletstvom za nas – jer je zapisano: “Proklet je svako ko je obješen na drvetu” –

Galatima 3:13  

Da dodatno potvrdim da je Hristos umro na krstu, želim da pomenem još dva incidenta iz Novog zaveta:

  1. Kada je vojnik došao da slomi noge dvojici muškaraca koji su bili razapeti s Isusom kako bi se uvjerio da neće moći disati i da će tako brzo umrijeti. Jovan 19:33 kaže: “Ali kada su došli do Isusa i vidjeli da je već mrtav, nisu mu slomili noge.”
  2. Kada je čovjek po imenu Josip došao tražiti tijelo Isusovo nakon njegovog raspeća, „Pilat je bio iznenađen što je već mrtav. Pozvao je centuriona i upitao ga da li je već neko vrijeme mrtav. Kada je stotnik obavijestio Pilata, dao je tijelo Josifu.” (Marko 15:44-45)Drugim riječima, kada je znao da je Isus umro, pošto je centurion otišao i potvrdio da je Krist umro.
  • Postoje hiljade kršćana koji su se raširili u različitim grupama i koji su išli naokolo dajući dobre vijesti na svakom mjestu o istorijskoj istini o smrti Krista na križu. Hoćemo li onda odbaciti njihovo svjedočenje i svjedočenje onih koji su ga vidjeli i čuli? Ako poričemo ova svjedočanstva, diskreditiramo neprekinuti niz svjedoka i diskreditiramo proročanstva drugih proroka. Kako možemo poreći čitave narode koji se svi slažu, uprkos njihovim razlikama u drugim stvarima, da su ova svjedočanstva o važnom događaju bila opipljiva i vidljiva i koja se neprestano prenosila? Osim toga, među kršćanima, Židovima ili paganima nije podignut nijedan glas koji bi proturječio ili diskreditirao svjedočanstvo kršćana o Kristovom raspeću, kao što smo vidjeli.

Osim toga, hiljade kršćana je ubijeno kao mučenici u danima rane crkve jer se nisu htjeli povući na svoje svjedočanstvo o Kristovoj smrti. Možete li zamisliti da su ovi ljudi, posebno Isusovi učenici koji su se tokom svog života odupirali ideji raspeća, bili spremni umrijeti za falsifikovanu ili izmišljenu temu? Ako su bili prevareni, da li je Bog dopustio da budu prevareni? Bože sačuvaj!

Pored ovoga, ako bismo rekli da Hristos nije umro na krstu, mi bismo protivrečili i poricali:

  • Istorija općenito, koja je potkrijepljena svjedočanstvima kršćana, Židova i Rimljana
  • Novi zavjet, riječ Božja, koja je u potpunosti utemeljena na iskupiteljskom događaju raspeća.
  • Sve proročanstva Starog zaveta, koji su predviđali smrt i vaskrsenje Hristovo, i koji su se svi ispunili u Hristu
  • Hristos u svemu što je rekao o razlogu i svrsi svog dolaska na zemlju

Da li je razumno i logično ignorisati i poricati sve ove dokaze da se kaže da Hristos nije umro na krstu? Zar ne treba vjerovati očevidcima koji su vidjeli raspeće Kristovo, i koji su bili prisutni kada se to dogodilo i potom vjerno zabilježili ono što se dogodilo?

Nakon iznošenja dokaza koji potvrđuju Hristovo raspeće i njegovu smrt, moramo znati šta je bilo značenje njegove smrti, i razumjeti ga da bismo cijenili ovu požrtvovnu ljubav koju je Krist pokazao svojom smrću na križu.

Cilj i značenje Chrisove smrtit po Božjoj volji bilo iskupljenje čovečanstva kroz prinošenje sebe kao žrtvu da plati za naše grijehe.

  • Kada se Isus Hrist rodio, anđeo Gospodnji je rekao Josifu: Ona će roditi sina, a ti mu nadjeni ime Isus, jer on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” (Mateju 1:21)
  • I kada je Jovan, jedan od Hristovih učenika, video Isusa kako mu dolazi, rekao je: “Evo Janjeta Božijeg koje uklanja grijeh svijeta! (Jovan 1:29)  Ovo je jagnje prihvatljivo Bogu jer je bilo bezgrešno, bez greške.

A apostol Petar je razjasnio značenje Hristove smrti kada je rekao u 1. Petrovoj 2:24 “on (Isus Krist) je sam grijehe naše u svome tijelu na križ ponio, da mi za grijehe umremo i za pravednost živimo, jer njegovom ranom vi ste izliječeni.”

Na taj način je Isus ispunio Božju pravdu i svoju milost. On je pokazao Božju pravdu tako što je platio kaznu za naš grijeh, a to je smrt, i pokazao je milost Božju koja je spasila sve koji vjeruju u Krista.

Ako poričemo Hristovu smrt, to je kao da kažemo da je plan Božji propao, da se njegova volja nije ostvarila i da nema spasa za čovečanstvo od kazne greha, ali istina je da je on umro, kao što smo videli gore.

Da zatvorim ovu sekciju, želim da vam to kažem Hrišćani gledaju na krst sa hvalisanjem. Apostol Pavle je sažeo pogled hrišćana na krst u 1. Korinćanima 1:18

“On je i glava tijela, zajednice, i on je njen početak, prvjenac kojije uskrsnuo iz mrtvih.”

Da, Hrist je razapet, „kamen spoticanja za Jevreje i glupost za Grke“. Ali u stvari, to je bila sila Božja, budući da se to dogodilo prema divnom, slavnom Božjem planu da se čovečanstvo otkupi od greha. Apostol Pavle, koji je progonio hrišćane pre nego što je došao u veru, pisao je crkvi u Galaciji:

“A ne dao Bog da se ja ičim ponosim osim križem našega Gospodina Isusa Pomazanika, kojim je svijet razapet meni, a ja svijetu.”

Galatima 6:14

Sa zahvalnošću gledamo i na krst i duboko hvala Bogu za njegovu ljubav i milost koju je pokazao u Hristovoj smrti, kao što je rekao apostol Pavle u Rimljanima 5:8

“Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Pomazanik, dok smo mi još bili grešnici, umro za nas.”

Posljednja riječ, dragi čitaoče, je divan, nezamisliv rezultat dobrovoljne Hristove smrti na krstu. Molimo vas da pročitate i duboko razmislite o ovim stihovima koje je apostol Pavle napisao nadahnuti Duhom Svetim u Novom zavjetu: Filipljanima 2:7-11

Kad se našao u čovječijem obličju, on se ponizi i posta pokoran do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog visoko i uzdiže i dade mu ime koje je iznad svakog imena, da se pred imenom Isusovim svako koljeno onih koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom savije, i da svaki jezik u slavu Boga Oca prizna da je Isus Pomazanik Gospodin.”

Nakon Hristove smrti na krstu i njegovog vaskrsenja iz mrtvih, Bog mu je dao jedinstven, slavan položaj da se svaka osoba klanja pred njim. Krst je doveo do proslave, ali to nije bio kraj, jer je Hristos uskrsnuo iz mrtvih, kao što ćemo čitati u Drugi dio ovog članka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *