Od raznih razloga koji se iznose u vezi s poricanjem postojanja svemoćnog i punog ljubavi Stvoritelja, ovaj se često nalazi na vrhu liste. Logika se čini prilično jednostavnom. Ako je Bog svemoćan i pun ljubavi, onda On može kontrolirati svijet i kontrolirao bi ga za našu dobrobit. Ali svijet je toliko pun patnje, boli i smrti da Bog ili ne mora postojati, nemati svu moć ili možda ne biti pun ljubavi. Razmotrite neke misli onih koji su argumentirali ovu tvrdnju.
” Ukupna količina patnje godišnje u prirodnom svijetu prevazilazi svaku pristojnu kontemplaciju. Tokom minute koju mi je potrebna da sastavim ovu rečenicu, hiljade životinja bivaju žive pojedene, mnoge druge bježe za život, cvileći od straha, druge polako proždiru iznutra škripavi paraziti, hiljade svih vrsta umiru od gladi, žeđi i bolesti.”
Dawkins, Richard, “Božja funkcija korisnosti“, Scientific American , vol. 273 (novembar 1995.), str. 80–85.
Sumorna i neizbježna stvarnost je da je sav život zasnovan na smrti. Svako mesožderno stvorenje mora ubiti i prožderati drugo stvorenje… Kako bi Bog pun ljubavi mogao stvoriti takve užase?… Sigurno ne bi bilo izvan kompetencije sveznajućeg božanstva da stvori životinjski svijet koji bi se mogao održati i ovjekovječiti bez patnje i smrti.
Charles Templeton, Zbogom Bogu . 1996, str. 197-199.
Međutim, ako se udubimo u ovo pitanje, brzo ćemo shvatiti da je složenije nego što se na prvi pogled čini. Uklanjanje Stvoritelja sudar je s kontradikcijom. Razumijevanje potpunog biblijskog odgovora na ovo pitanje pruža snažnu nadu u suočavanju s patnjom i smrću.
Izgradnja biblijskog pogleda na svijet
Razmotrimo ovo pitanje pažljivo izlažući biblijski pogled na svijet. Biblija počinje s pretpostavkom da Bog postoji i da je On zaista svemoguć, pravedan, svet i pun ljubavi. Jednostavno rečeno, On uvijek jeste . Njegova moć i postojanje ne zavise ni od čega drugog. Naš prvi dijagram to ilustruje.
Bog je, svojom voljom i moći, stvorio Prirodu ni iz čega (ex nihilo). Na drugom dijagramu Prirodu ilustrujemo kao zaobljeni smeđi pravougaonik. Ovaj pravougaonik uključuje i sadrži svu masu-energiju svemira, kao i sve fizičke zakone po kojima svemir funkcioniše. Pored toga, ovdje su uključene sve informacije potrebne za stvaranje i održavanje života. Dakle, DNK koja kodira proteine koji koriste fizičke zakone hemije i fizike, također je uključena u Prirodu. Ova kutija je ogromna, ali ključno je da nije dio Boga. Priroda je drugačija od Njega, predstavljena kutijom Prirode kao odvojenom od oblaka koji predstavlja Boga. Bog je koristio svoju moć i znanje da stvori Prirodu, pa to ilustrujemo strelicom koja ide od Boga u Prirodu.
Čovječanstvo stvoreno po slici Božjoj
Zatim je Bog stvorio čovjeka. Čovjek je sastavljen od materije i energije, kao i od iste biološke DNK informacione konstrukcije kao i ostatak stvorenja. To pokazujemo smještajući čovjeka unutar okvira Prirode. Strelica pod pravim uglom ilustruje da je Bog stvorio čovjeka od elemenata Prirode. Međutim, Bog je također stvorio čovjeku nematerijalne, duhovne dimenzije. Biblija ovu posebnu osobinu čovjeka naziva ‘stvorenim na sliku Božju’ (više istraženo ovdje ). Tako je Bog čovjeku udahnuo duhovne sposobnosti, kapacitete i karakteristike koje nadilaze materiju i energiju i fizičke zakone. To ilustrujemo drugom strelicom koja dolazi od Boga i ide direktno u čovjeka (s oznakom ‘Slika Božja’).
Sestra Priroda, ne Majka Priroda
I Prirodu i čovjeka je stvorio Bog, pri čemu je čovjek materijalno sastavljen od Prirode i boravi u njoj. To prepoznajemo promjenom poznate izreke o ‘Majci Prirodi’. Priroda nije naša Majka, već je Priroda naša sestra. To je zato što su, u biblijskom svjetonazoru, i Priroda i Čovjeka stvorili Bog. Ova ideja o ‘Sestri Prirodi’ obuhvata ideju da čovjek i Priroda imaju sličnosti (kao što imaju sestre), ali i da oboje potiču iz istog izvora (opet kao što imaju sestre). Čovjek ne dolazi iz Prirode, već je sastavljen od elemenata Prirode.
Priroda: Nepravedna i amoralna – Zašto Bog?
Sada primjećujemo da je Priroda okrutna i da ne funkcionira kao da pravda ima ikakvo značenje. Ovaj atribut dodajemo Prirodi u našem dijagramu. Dawkins i Templeton su to vješto artikulirali gore. Slijedeći njihov znak, vraćamo se Stvoritelju i pitamo se kako je mogao stvoriti tako amoralnu Prirodu. Pokretač ovog moralnog argumenta je naša urođena sposobnost moralnog rasuđivanja, koju je tako elokventno izrazio Richard Dawkins.
‘ Naše moralne sudove pokreće univerzalna moralna gramatika… Kao i kod jezika, principi koji čine našu moralnu gramatiku prolaze ispod radara naše svijesti. ‘
Richard Dawkins, Zabluda o Bogu , str. 223
Sekularni pogled na svijet – Majka Priroda
Ne pronalazeći odgovor koji nam se sviđa, mnogi odbacuju ideju o transcendentnom Stvoritelju koji je stvorio i Prirodu i čovječanstvo. Tako je sada naš pogled na svijet postao sekularan i izgleda ovako.
Uklonili smo Boga kao uzrok koji nas je stvorio, a time smo uklonili i čovjekovu posebnost koja nosi ‘Sliku Božju’. Ovo je svjetonazor koji Dawkins i Templeton promoviraju, a koji danas prožima zapadno društvo. Sve što ostaje je Priroda, odnos mase i energije i fizički zakoni. Dakle, narativ se mijenja i kaže da nas je Priroda stvorila. U tom narativu, naturalistički evolucijski proces stvorio je čovjeka . Priroda je, prema ovom pogledu, zaista naša Majka. To je zato što sve u vezi s nama, naše sposobnosti, kapaciteti i karakteristike moraju doći iz Prirode, budući da ne postoji drugi Uzrok.
Moralna dilema
Ali ovo nas dovodi do naše dileme. Ljudi i dalje imaju taj moralni kapacitet, koji Dawkins opisuje kao “moralnu gramatiku”. Ali kako amoralna (ne nemoralna kao u lošem moralu, već amoralna u smislu da moral jednostavno nije dio njenog sastava) priroda stvara bića sa sofisticiranom moralnom gramatikom? Drugim riječima, moralni argument protiv Boga koji predsjedava nepravednim svijetom pretpostavlja da zaista postoji pravda i nepravda. Ali ako se riješimo Boga jer je svijet “nepravedan”, odakle nam onda uopće ovaj pojam “pravde” i “nepravde”? Sama priroda ne pokazuje nikakvu slutnju moralne dimenzije koja uključuje pravdu.
Zamislite svemir bez vremena. Može li neko “zakasniti” u takvom svemiru? Može li neko biti “grub” u dvodimenzionalnom svemiru? Slično tome, odlučili smo da je amoralna Priroda naš jedini uzrok. Dakle, nalazimo se u amoralnom svemiru žaleći se da je nemoralan? Odakle dolazi ta sposobnost moralnog rasuđivanja i rasuđivanja?
Jednostavno odbacivanje Boga iz jednačine ne rješava problem koji su Dawkins i Templeton tako elokventno artikulirali gore.
Biblijsko objašnjenje patnje, bola i smrti
Biblijski svjetonazor odgovara na problem boli, ali to čini bez stvaranja problema objašnjavanja odakle dolazi naša moralna gramatika. Biblija ne samo potvrđuje teizam, da Bog Stvoritelj postoji. Ona također opisuje katastrofu koja je pogodila prirodu. Čovjek se pobunio protiv svog Stvoritelja, kaže Biblija, i zato postoje patnja, bol i smrt. Pregledajte izvještaj ovdje s posljedicama koje su ovdje također navedene .
Zašto je Bog dozvolio ulazak bola, patnje i smrti kao posljedice čovjekove pobune? Razmotrite suštinu iskušenja, a time i čovjekove pobune.
5 ‘ Nego Bog zna da će vam se onoga dana kada ga budete jeli oči otvoriti i da ćete postati poput Boga te spoznati šta je dobro a šta zlo!” ‘
Postanak 3:5
Prvi ljudski preci bili su u iskušenju da “budu kao Bog, poznavajući dobro i zlo”. ‘Znati’ ovdje ne znači znati u smislu učenja činjenica ili istina poput toga da bismo mogli znati glavne gradove svijeta ili tablicu množenja. Bog zna , ne u smislu učenja, već u smislu odlučivanja. Kada smo odlučili da ‘znamo’ kao Bog, preuzeli smo odgovornost da odlučimo šta je dobro, a šta zlo. Tada možemo stvarati pravila kako mi želimo.
Od tog sudbonosnog dana čovječanstvo nosi ovaj instinkt i prirodnu želju da bude svoj vlastiti bog, odlučujući samo za sebe šta će biti dobro, a šta zlo. Do tog trenutka, Bog Stvoritelj je stvorio Prirodu kao našu prijateljsku i dobrotvornu sestru. Ali od ovog trenutka nadalje, Priroda će se promijeniti. Bog je odredio Kletvu:
17 ‘ A čovjeku On reče:
“Zato što si se pokorio glasu žene svoje
i jeo sa stabla,
iako sam ti naredio:
‘Ne smiješ jesti sa njega!’
Neka je prokleta zemlja zbog tebe!
Mučno ćeš se hraniti od nje život cijeli. ‘
18 ‘ Trnje i korov će ti rađati
a ti ćeš jesti bilje polja. ‘
19 ‘ U znoju lica svoga hljeb svoj ćeš jesti,
dok se opet ne vratiš prahu zemaljskom,
jer iz njega si uzet,
jer prah si i prahu ćeš se vratiti.” ‘
Postanak 3:17-19
Uloga prokletstva
U Prokletstvu, Bog je, da tako kažem, transformirao Prirodu od naše sestre u našu polusestru. U romantičnim pričama polusestre dominiraju i ponižavaju heroinu. Slično tome, naša polusestra, Priroda, sada se grubo odnosi prema nama, dominirajući nama patnjom i smrću. U našoj ludosti mislili smo da možemo biti Bog. Priroda, kao naša okrutna polusestra, stalno nas vraća u stvarnost. Ona nas stalno podsjeća da, iako možda zamišljamo drugačije, nismo bogovi.
Isusova parabola o izgubljenom sinu ilustruje ovo. Glupi sin je želio otići od svog oca, ali je shvatio da je život koji je vodio težak, mukotrpan i bolan. Zbog toga, rekao je Isus, sin se ‘urazumio…’. U ovoj paraboli mi smo glupi sin, a priroda predstavlja teškoće i glad koje su ga mučili. Priroda, kao naša polusestra, omogućava nam da se oslobodimo svojih glupih maštarija i urazumimo se.
Tehnološki prodori čovječanstva u posljednjih 200 godina uglavnom su bili usmjereni na olakšavanje teške ruke njegove polusestre nad njim. Naučili smo da obuzdamo energiju tako da je naš trud mnogo manje bolan nego u prošlosti. Medicina i tehnologija su uveliko doprinijele smanjenju čvrstog stiska Prirode nad nama. Iako to pozdravljamo, nusprodukt našeg napretka je da smo počeli da se vraćamo svojim zabludama o bogu. Zavarani smo da na neki način zamišljamo da smo autonomni bogovi.
Razmotrite neke izjave istaknutih mislilaca, naučnika i društvenih uticajnih osoba koje stoje na čelu nedavnog ljudskog napretka. Zapitajte se da li vam one pomalo podsjećaju na kompleks boga.
‘ Čovjek konačno zna da je sam u bešćutnoj beskrajnosti svemira, iz koje je izašao samo slučajno. Njegova sudbina nigdje nije napisana, niti je njegova dužnost. Kraljevstvo gore ili tama dolje: na njemu je da izabere.“ ‘
Jacques Monod
” U evolucijskom obrascu mišljenja više nema ni potrebe ni mjesta za natprirodno. Zemlja nije stvorena, ona je evoluirala. Isto tako i sve životinje i biljke koje je nastanjuju, uključujući i naša ljudska bića, um i dušu, kao i mozak i tijelo. Isto tako i religija. … Evolucijski čovjek više ne može potražiti utočište od svoje usamljenosti u naručju divinizirane očinske figure koju je sam stvorio… “
Gospodin Julian Huxley. 1959. Govor na Darwinovoj stogodišnjici, Univerzitet u Čicagu. Unuk Thomasa Huxley, Gospodin Julian je bio i prvi generalni direktor UNESCO-a.
” Imao sam motive zašto ne želim da svijet ima smisao; posljedično sam pretpostavio da ga nema i bez ikakvih poteškoća sam mogao pronaći zadovoljavajuće razloge za tu pretpostavku. Filozof koji ne nalazi smisao u svijetu ne bavi se isključivo problemom čiste metafizike, on se također bavi time da dokaže da ne postoji valjan razlog zašto on lično ne bi trebao činiti ono što želi ili zašto njegovi prijatelji ne bi trebali preuzeti političku moć i vladati na način koji smatraju najpovoljnijim za sebe. … Za mene je filozofija besmisla bila u suštini instrument oslobođenja, seksualnog i političkog.“
Huxley, Aldous., Ciljevi i sredstva , str. 270 i dalje.
‘ Više se ne osjećamo kao gosti u tuđem domu i stoga obavezni da svoje ponašanje uskladimo sa skupom već postojećih kosmičkih pravila. To je sada naša kreacija. Mi stvaramo pravila. Mi uspostavljamo parametre stvarnosti. Mi stvaramo svijet, i zato što to činimo, više se ne osjećamo obaveznima prema vanjskim silama. Više ne moramo opravdavati svoje ponašanje, jer smo sada arhitekti svemira. Nismo odgovorni ni za šta izvan sebe, jer mi smo kraljevstvo, moć i slava zauvijek i zauvijek. ‘
Jeremy Rifkin, Algeny Nova riječ – novi svijet , str. 244 (Viking Press, New York), 1983. Rifkin je ekonomista specijaliziran za utjecaj nauke i biotehnologije na društvo.
Trenutna situacija – ali s nadom
Biblija sažima zašto patnja, bol i smrt karakteriziraju ovaj svijet. Smrt je došla kao rezultat naše pobune. Danas živimo u posljedicama te pobune.
12 ‘ Zbog toga, kao što je po jednom čovjeku na svijet došao grijeh, a kroz grijeh smrt, tako je i smrt došla na sve ljude, jer su svi zgriješili. ‘
Rimljanima 5:12
Dakle, danas živimo u frustraciji. Ali evanđeoska priča daje nadu da će tome doći kraj. Oslobođenje će doći.
20 ‘ Stvorenje je podređeno ispraznosti, ne svojom voljom, već zbog onoga koji ga je podredio, sa nadom 21da će i samo stvorenje biti izbavljeno iz ropstva pokvarenosti u slobodu slave djece Božije. 22Znamo da čitavo stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne bolove sve do sada. ‘
Rimljanima 8:20-22
Isusovo uskrsnuće iz mrtvih bilo je ‘prvi plod’ ovog oslobođenja . To će se postići kada se Kraljevstvo Božije u potpunosti uspostavi. U to vrijeme:
3 ‘ I začujem kako jak glas govori sa prijestolja: “Evo, Šator Božiji među ljudima! On će boraviti sa njima, te će oni biti Njegov narod, a On njihov Bog. 4 On će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju, te neće više biti smrti ni tuge, ni plača, neće više biti ni boli, jer sve prijašnje je prošlo. ”
Otkrovenje 21:3-4
Nada u kontrastu
Razmotrite razliku u nadi koju je Pavao izrazio u poređenju sa dr. Williamom Provineom i Woody Allenom.
54 ‘ A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se ispuniti zapisana riječ: “Pobjeda je progutala smrt. 55 Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” 56 Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon. 57 Ali neka je hvala Bogu Koji nam daje pobjedu po našem Gospodu Mesiji Isusu! ‘
Apostol Pavle u 1. Korinćanima 15:54-57
‘ Čovjek mora imati svoje zablude da bi živio. Ako na život gledaš previše iskreno i previše jasno, život postaje nepodnošljiv jer je prilično sumoran poduhvat. Ovo je moja perspektiva i oduvijek je bila moja perspektiva na život – imam vrlo sumoran, pesimističan pogled na to… Osjećam da je [život] sumorno, bolno, noćna mora, besmisleno iskustvo i da je jedini način da budeš sretan ako sebi govoriš neke laži i obmanjuješ sebe. ‘
Vudi Alen – http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/8684809.stm
‘ ” Moderna nauka implicira… ‘Uopšte ne postoje svrhovit principi. Nema bogova niti sila koje stvaraju nešto što se može racionalno otkriti…’ Drugo,… ne postoje inherentni moralni ili etički zakoni, nema apsolutnih vodećih principa za ljudsko društvo. ‘Treće, [jedan]… čovjek postaje etična osoba putem nasljedstva i uticaja okoline. To je sve što postoji.’ ‘Četvrto… kada umremo, umiremo i to je naš kraj. ” ‘
W. Provine. “Evolucija i temelj etike“, u MBL Science, svezak 3, (1987) br. 1, str. 25-29. Dr. Provine je bio profesor historije nauke na Univerzitetu Cornell.
Na kojem biste svjetonazoru radije izgradili svoj život?