Videli smo unutra Istorija Izraelaca da iako im je dato Zakon njihova istorija kroz Bibliju (al kitab) je uglavnom bila istorija neposlušnosti i griješenja protiv ovog zakona. Spomenuo sam u Uvod u Zabur da su kraljevi koji su slijedili Davuda i Sulejmana (PBUT), iako fizički potomci ovih pobožnih Kraljeva, većina njih bili veoma zli. Tako je Allah poslao mnoge Zaburove poslanike da ih upozore.
Jeremija – prorok upozorenja
Prorok Jeremija prikazan je u vremenskoj liniji sa drugim Zaburskim prorocima
Poslanik Jeremija (a.s.-vidi ga u vremenskoj liniji poslanika) je živio na kraju perioda kraljeva, kada su grijeh i zlo bili veoma veliki. Grijesi koje on navodi su oni koji su također vrlo česti i danas: preljuba, pijanstvo, seksualni nemoral, idolopoklonstvo, vještičarenje, korupcija, tuče, nasilje, nepoštenje, bogati koji iskorištavaju siromašne itd. Ali Jeremija započinje svoju Knjigu dajući sažetak njihovih grijeha i grupira sve svoje mnoge grijehe u samo dva:
“Jer moj je narod dva zla počinio: ostavio je mene, izvor žive vode, da iskopa sebi čatrnje, prolomljene čatrnje
što ne mogu držati vodu.” (Jeremija 2:13)
Prorok Jeremija koristi metaforu kako bi nam pomogao da bolje razumijemo grijeh. Allah (preko Poslanika) kaže da su oni bili žedni ljudi. Nema ništa loše u tome što su žedni – ali morali su da piju dobro vode. Sam Allah je bio dobra voda koja je mogla utažiti njihovu žeđ. Međutim, umjesto da dođu k Njemu da utole žeđ, Izraelci su otišli u druge cisterne (tj. posude za vodu) da utole svoju žeđ, ali te cisterne su bile razbijene i stoga nisu mogle zaista držati vodu. Drugim riječima, njihov grijeh, u svim svojim brojnim oblicima, mogao bi se sažeti kao okretanje drugim stvarima mimo Allaha da bi zadovoljili svoju žeđ – ali te druge stvari nisu mogle utažiti njihovu žeđ. Na kraju, nakon progona za svojim grijehom, Izraelci su i dalje bili žedni, ali sada bez Allaha, držeći samo svoje razbijene cisterne – odnosno sve probleme i poteškoće koje su prouzročili njihovi grijesi.
Sulejmanova mudrost otkriva naše ‘razbijene cisterne’
U stvari, ovo je također iskusio i objasnio Sulejman a.s. Kao što sam opisao u Mudrost koju sam naučio u pokornosti Allahovoj milosti upravo su Sulejmanovi spisi ostavili dubok utisak na mene. Svoj život je opisao kao život u kojem ima sve što se može poželjeti, ali je na kraju ipak bio ‘žedan’. Evo kako on opisuje svoje pokušaje da pije iz ‘razbijenih cisterni’ koje su dostupne svuda unaokolo.
Ja, bijah kralj Israilu u Jerusalemu. I dušom se ja predah da mudro tražim i istražujem sve što se pod nebom čini… Ja vidjeh sva djela koja se pod suncem čine – i gle, sve je ispraznost i trka s vjetrom.
Rekoh sebi: „Gle, ja sam stekao veću mudrost i umnožio je više od svih koji su prije mene Jerusalemom vladali; i srce je moje blago mudrosti i spoznaje vidjelo.” I dušom se ja predah da mudrost spoznam i da upoznam mahnitost i ludost; ja vidjeh da je i to trka s vjetrom.
Rekoh sebi: “Daj sada da te užitkom iskušam; pa uživaj!” – I gle, i to je uzaludno bilo. Ja o smijehu rekoh: “To je ludost!”, a o užitku: “Našto je on?” Ja sam duhom svojim tražio kako da tijelo svoje vinom potaknem, dok me je srce moje mudro vodilo, i kako da ludost prigrlim, sve dok ne vidim kakvo je dobro u onome što sinovi ljudski u
malo godina života svoga pod nebom čine.Velikih se poslova latih: za se kuće sagradih, za se vinograde zasadih. Za se bašče i perivoje uredih i u njima sve vrste voćki posadih; za se jezerca načinih da iz njih šumu stabala u rastu natapam. Robove i robinje kupih, i imadoh robove u kući mojoj rođene. Imadoh i stada i krda veća nego svi koji prije mene u Jerusalemu bijahu. Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga kraljeva i pokrajina. Nađoh sebi pjevače i pjevačice i užitak ljudski – mnoge suložnice. Onda ja velik postadoh i porastoh više od svih koji prije mene u Jerusalemu bijahu. I mudrost moja uza me je stajala.
Što god su oči moje željele ja im nisam branio, ja srcu svome nikakav užitak uskratio nisam, jer srce moje bijaše
sretno zbog svega truda moga i to mi bijaše nagrada za sav trud moj. Onda pogledah sva djela svoja što ih ruke moje učiniše i trud koji uložih – i gle, sve bijaše ispraznost i trka s vjetrom, i nikakve koristi.
Sulejmanova mudrost i Jeremijino upozorenje napisani su za nas danas. Ovo posebno zato što živimo u dobu sa više bogatstva, zabave, filmova, muzike itd. nego prethodne generacije. Naše moderno društvo je daleko najbogatije, najbolje obrazovano, najviše putovalo, zabavljalo se, vođeno srećom i tehnološki naprednije od svih bilo koji Dob. Tako da se lako možemo okrenuti ovim stvarima – i ostalim stvarima koje dolaze u naše doba: pornografiji, nedozvoljenim vezama, drogama, alkoholu, pohlepi, novcu, ljutnji, ljubomori – nadajući se da će to možda utažiti našu žeđ. Znamo iz Zakona o sve Proroci da su ove stvari pogrešne, ali mi mislimo da će zadovoljiti žeđ u našim srcima, pa mi za njima bolujemo. To je bilo tačno u Sulejmanovo vreme, u Jeremijino vreme, u dane drugih proroka, a takođe i u naše vreme.
Upozorenje Jeremije i Sulejmana je poslano od strane Allaha da nas navede da sebi postavimo neka iskrena pitanja.
- Zašto se u našem modernom dobu sa toliko toga borimo sa depresijom, samoubistvom, gojaznošću, razvodom, ljubomorom, zavišću, mržnjom, pornografijom, ovisnostima?
- Koje ‘cisterne’ koristite da zadovoljite žeđ? Da li drže ‘vodu’?
- Mislite li da ćete ikada dobiti toliko mudrosti, ljubavi, bogatstva kao Sulejman? Ako nije bio zadovoljan svojim postignućima, mislite li da možete utažiti svoju žeđ kroz ove stvari?
Grijeh je ne drži zapovesti, ali to je i nešto drugo – nešto na šta treba obratiti pažnju. To je znak naše žeđi. Kada prepoznamo ovu žeđ za onim što ona jeste, stekli smo neku mudrost. Allah je ovo uključio u Zabur jer je potpuno svjestan naše žeđi – i želi da je i mi budemo svjesni. Jer će On utažiti našu žeđ – On to želi. I počinje na svoj uobičajeni način – davanjem posebnog proročkog obećanja – i opet preko Jeremije. Ovo ćemo pogledati u našem sljedećem postu