Skip to content

Ko je bio prorok Job? Zašto je on važan danas?

  • by

Sura El-Bayyinah (Sura 98 – Jasan dokaz) opisuje zahtjeve da se bude dobar čovjek. Kaže

a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.

Sura El-Bayyinah 98: 5

Slično, sura Al-Asr’ (Sura 103 – Dan pada) opisuje koje kvalitete su nam potrebne da bismo izbjegli gubitak pred Allahom.

čovjek, doista, gubi

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Sura Al-Asr 103:2-3

Poslanik Job as je bio takav čovjek kako je opisano u suri Al-Bayyinah i suri Al-Asr. Poslanik Job nije dobro poznat, ali se u Kur’anu spominje četiri puta.

Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur.

An-Nisa 4:163

I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine:

Al-Anam 6:84

I (zapamti) Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!”

Al-Anbya 21:83

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:“Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!”

Sad 38:41

Job se pojavljuje na listi proroka uključujući Ibrahima, Isa al Masiha, Davuda jer je napisao knjigu u Bibliji – al-Kitab. Njegova knjiga opisuje njegov život. Živeo je u vremenu između prorok Noa (Nouh) i Ibrahim PBUT. Biblija ga ovako opisuje:

Bijaše u zemlji Ucu neki čovjek po imenu Job; i bijaše taj čovjek nedužan, čestit, bojao se Boga i klonio zla. Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. Posjedovao je i sedam hiljada ovaca, tri hiljade deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magarica i vrlo mnogo sluga; i bijaše taj čovjek najveći od svih ljudi s istoka.

Njegovi su sinovi običavali odlaziti i praviti gozbe u kući svakog od njih na dan njegov, pa bi slali po svoje sestre i pozivali ih da jedu i piju s njima. Kad bi se dani gozbe izredali, Job bi ih pozvao i očistio, poranivši ujutro i prinijevši žrtve paljenice za svakog od njih; jer govorio je Job: “Možda su sinovi moji zgriješili i kleli Boga u srcima svojim.” Tako je Job neprestano činio.

Posao 1: 1-5

Job je imao sve dobre osobine koje sura Al-Bayyinah i sura Al-Asr proglašavaju potrebnima. Ali tada je šejtan došao pred GOSPODA. Knjiga o Jovu bilježi njihov razgovor

I dođoše jednog dana sinovi Božiji da stanu pred Jahvu, a među njima dođe i sotona.

Jahve upita sotonu: “Odakle dolaziš?”

Sotona tad odgovori Jahvi i reče: “Tumarao sam po zemlji i potucao se po njoj.”

Jahve upita sotonu: “Jesi li zapazio slugu moga Joba? Ta nema mu na zemlji ravna, nedužan je i čestit čovjek, boji se Boga i kloni zla.”

Sotona tad odgovori Jahvi i reče: “Boji li se Job Boga uzalud? 10 “Zar ti nisi oko njega i kuće njegove i svega što on ima sa svake strane živicu postavio? Blagoslovio si djelo ruku njegovih, i stoka mu se namnožila u zemlji. 11 Ali pruži sada ruku svoju i dirni u sve što on imade – zacijelo će te u lice prokleti.”

12 Onda Jahve reče sotoni: “Eto, sve što on imade u rukama je tvojim, samo ruke na nj ne pružaj.”

I sotona ode od Jahve.

Posao 1: 6-12

Tako je šejtan na ovaj način donio katastrofu Jobu

13 Jednog dana dok su sinovi Jobovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijega brata svoga,14 dođe glasnik Jobu i reče: “Volovi su orali, a magarice su pasle pokraj njih, 15 kad na njih navališe Sabejci te ih odvedoše. Oštricom mača pogubiše sluge, a jedini ja umakoh da ti javim!”

16 I dok je on govorio, dođe još jedan i reče: “Vatra se Božija sruči s neba i spali ovce i sluge te ih proguta, a jedini ja umakoh da ti javim!”

17 I dok je on govorio, dođe još jedan i reče: “Kaldejci s tri čete navališe na deve te ih odvedoše. Oštricom mača pogubiše sluge, a jedini ja umakoh da ti javim!”

18 I dok je on govorio, dođe još jedan i reče: “Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijega brata svoga,19 i gle, silan vjetar zapuha iz pustinje udarivši na četiri ugla kuće, te se ona na djecu sruši, i oni umriješe, a jedini ja umakoh da ti javim!”

20 Tad Job ustade i razdrije odjeću na sebi, i obrija glavu pa pade na zemlju i poče se klanjati, 21 govoreći:

“Go iziđoh iz utrobe materine,
i go ću se onamo vratiti.
Jahve dade i Jahve uze.
Blagoslovljeno bilo ime Jahvino.”

22 U svemu tome Job ne zgriješi niti Boga okrivi.

Posao 1: 13-22

Šejtan je i dalje nastojao da izazove Joba da proklinje GOSPODA. Tako da je bio drugi test.

Jednoga dana opet sinovi Božiji dođoše da stanu pred Jahvu, a među njima dođe i sotona da pred Jahvu stane. Jahve upita sotonu: “Odakle si došao?”

Sotona tad odgovori Jahvi i reče: “Tumarao sam po zemlji i potucao se po njoj.”

Jahve upita sotonu: “Jesi li zapazio slugu moga Joba? Ta nema mu na zemlji ravna, nedužan je i čestit čovjek, boji se Boga i kloni zla. I povrh toga, čvrst je u neporočnosti svojoj, iako si me ti potaknuo protiv njega da ga bez razloga upropastim.”

Sotona odgovori Jahvi i reče: “Koža za kožu! Doista, sve što čovjek imade dat će za život svoj. Eto pruži sad ruku svoju i dirni u kost njegovu i meso njegovo – u lice će te prokleti.”

Tad Jahve reče sotoni: “Eto, u rukama je tvojim, samo mu život poštedi.”

Onda sotona ode od Jahve te udari Joba bolnim prištevima od nožnih tabana do tjemena. I uze Job komad polomljene grnčarije da se struže njime, sjedeći u pepelu.

Tad mu žena njegova reče: “Jesi li još ustrajan u neporočnosti svojoj? Prokuni Boga i umri!”

10 Ali joj on odgovori: “Govoriš kao luda žena. Trebamo li, zbilja, od Boga prihvatiti dobro, a ne prihvatiti nesreću?”

U svemu tome Job ne zgriješi usnama svojim.

Posao 2: 1-10

Zbog toga sura Al-Anbya opisuje Joba kako plače u nevolji, a sura Sad objašnjava da ga je Zli (Šejtan) pogodio.

U svojoj bijedi, Jov je imao 3 prijatelja koji su ga posjetili da bi ga utješili. 

11 I kad tri Jobova prijatelja Temanac Elifaz, Šuahac Bildad i Naamac Cofar čuše za svu nevolju koja ga je snašla, svaki dođe iz mjesta svoga; i dogovoriše se da se sastanu i dođu pa da ga žale i tješe. 12 Kad pogledaše izdaleka i ne prepoznaše ga, glasno zaplakaše. I svaki od njih razdrije odjeću na sebi, i prosuše oni prašinu preko glave prema nebu. 13 Potom sjeđahu s njim na zemlji sedam dana i sedam noći, i niko mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je bol njegova uistinu teška.

Posao 2: 11-13

Knjiga o Jovu bilježi njihove rasprave o tome zašto se takva nesreća dogodila Jovu. Njihov razgovor obuhvata mnoga poglavlja. Ukratko, njegovi prijatelji govore Jobu da takva velika nesreća dolazi samo na zle ljude, tako da je Jov sigurno potajno zgriješio. Ako bi priznao ove grijehe, možda bi mu bio dat oprost. Ali Jov neprestano odgovara da je nedužan za nedjela. Ne može da shvati zašto su ga nesreće zadesile. 

Ne možemo pratiti svaki dio njihovog dugog razgovora, ali usred svojih pitanja Jov izjavljuje ono što sigurno zna:

Ali ja, ja znam da živi Izbavitelj moj,
i da će on najposlije na zemlji ustati.

26 Pa i kad koža moja propadne,
ipak ću vidjeti Boga iz mesa svog.

27 Njega ću sam gledati,
i njega će oči moje, a ne druge, vidjeti.
Kako čezne srce u meni!

Posao 19: 25-27

Iako nije razumio zašto su ga njegove tragedije zadesile, znao je da na zemlju dolazi ‘Iskupitelj’. Otkupitelj je neko ko može platiti dovoljno za svoje grijehe. Job naziva Otkupitelja ‘moj Otkupitelj’ tako da je znao da Otkupitelj dolazi po njega. Nakon što je Jobova ‘koža uništena’ (on je umro) on će vidjeti Boga u svom tijelu. 

Job se raduje danu vaskrsenja. Ali on će se suočiti s Bogom u uskrsnuću s povjerenjem jer je njegov otkupitelj živ i otkupio ga je. 

Sura Al-Ma’arij (Sura 70 – Uzlazne stepenice) također govori o Otkupitelju na Dan proživljenja. Ali sura Al-Ma’arij opisuje budalastog čovjeka, koji na taj Dan grozničavo traži bilo kakvog otkupitelja.  

iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim,

i ženom svojom, i bratom svojim,

i porodicom svojom koja ga štiti,

i svima ostalima na Zemlji – samo da se izbavi.

Sura Al-Ma’aridž 70:11-14

Budalasti čovjek u suri Al-Ma’arij bezuspješno traži da ga bilo ko iskupi. On traži otkupitelja koji ga može iskupiti od ‘Kazne onoga dana’ – Sudnjeg dana. Njegova djeca, žena, brat i svi na zemlji ga ne mogu otkupiti. Ne mogu ga otkupiti jer moraju platiti svoju kaznu.

Jov je bio ispravan čovjek, ali je ipak znao da mu je potreban otkupitelj za taj Dan. Bio je uvjeren, uprkos svim svojim nevoljama, da ima ovog otkupitelja. Od kada Taurat je izjavio da je plaćanje za svaki grijeh smrt, otkupitelj bi morao platiti svojim životom. Jov je znao da će njegov otkupitelj ‘na kraju stati na zemlju’. Ko je bio Jobov ‘otkupitelj’? Jedina osoba koja je ikada umrla, ali zatim vaskrsao da ponovo stane na zemlju je Poslanik Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem. On je jedini koji bi mogao platiti kaznu (smrt) ali ‘na kraju stati na zemlju’. 

Ako je pravednom čovjeku kao što je Job bio potreban otkupitelj za sebe, koliko više tebi i meni treba otkupitelj da platimo našu kaznu? Ako je čovjeku dobrih osobina navedenih u Al-Bayyinah i Al-Asr’ trebao otkupitelj, šta je sa nama? Nemojmo biti kao budalasti čovjek iz sure Al-Ma’arij, koji čeka do Zadnji dan da pokuša naći nekoga ko će iskupiti njegovu kaznu. Razumijem sada kako vas Poslanik Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem može iskupiti, kao što je prorok Jov predvidio.

Na kraju knjige, Jov ima susret sa GOSPODOM (OVDJE) i njegova sreća je vraćena (OVDJE). 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *