Sura Al-An’am (Sura 6 – Goveda, stoka) nam govori da se trebamo ‘pokajati’. Kaže
A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: Mir vama! Gospodar vaš je sam Sebi (pravilo) propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti. (Sura Al-An’am 6:54)
Šta je pokajanje? Nekoliko ajeta u suri Hud (Sura 11 – Hud) nam govori
“da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. Ako leđa okrenete – pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu: (Sura Hud 11:3)
“O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kaci!mnogoboš.” (Sura Hud 11:52)
I Semudu (Mi smo poslali)– brata njihova Saliha. O narode moj – govorio je on – klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (Sura Hud 11:61)
“I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.” (Sura Hud 11:90)
Pokajanje je ‘okretanje’ Allahu u ispovijedi. Poslanik Yahya (a.s.) je imao mnogo toga za reći o pokajanju u Indžilu koji ovdje gledamo.
Prethodno smo vidjeli da je Zabur dovršen i zatvoren od strane Poslanika Malahije (savs) koji je prorekao da će neko doći da ‘pripremi put’ (Malahija 3:1). Tada smo vidjeli kako se Inđil otvorio sa najavom anđela Džibrila (Gabriela) o rođenju poslanika Jahje (a.s.) i Mesiha (i on od djevice).
Poslanik Jahja (a.s.) – u duhu i moći proroka Ilije
Indžil (jevanđelje) zatim bilježi da nakon njegovog rođenja Yahya (također poznat kao Jovan Krstitelj –
A dijete [tj. Yahya ili Jovan Krstitelj] je raslo i duhom jačalo; živjelo je u pustinji sve do dana u kojem se očitovalo Israilu. (Luka 1:80)
Dok je živio u samoći u pustinji, jevanđelje bilježi:
A sam Ivan imao je odijelo od devine dlake i kožni pojas oko pasa; a hrana mu bijahu skakavci i divlji med. (Matej 3:4)
Yahyin (a.s.) jak duh naveo ga je da se grubo oblači i jede divlju hranu iz pustinje. Ali to nije samo zbog njegovog duha – to je bio i važan znak. Videli smo kod blizu Zabura da će Pripremnik koji je bio obećan da će doći u ‘Ilijevom duhu’. Ilija je bio rani prorok Zabura koji je takođe živeo i jeo u pustinji i bio je obučen u:
“Čovjek kosmat s kožnim pojasom svezanim oko bedara.” (2 Kraljevima 1:8)
Dakle, kada je Jahha (sallallahu alejhi ve sellem) živio i obukao se na način na koji je to činio, to je značilo da je on bio pripremač koji dolazi za kojeg je prorečeno da će doći u Ilijinom duhu. Njegova haljina, njegov život i jedenje u pustinji bili su znakovi koji pokazuju da je došao po planu koji je Allah prorekao.
Indžil – čvrsto stavljen u istoriju
Zatim nam Indžil kaže da:
Petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad Poncije Pilat bijaše upravitelj judejski, i Herod tetrarh galilejski, i brat njegov Filip tetrarh pokrajine iturejske i trahonitidske, a Lisanija tetrarh abilenski, kad veliki svećenici bijahu Hanan i Kajafa – u pustinji riječ Božija Ivanu, sinu Zekarijinu, dođe. (Luka 3:1-2)
Ova izjava započinje proročku službu Jahje (savs) i veoma je važna jer označava početak njegove službe stavljajući ga pored mnogih poznatih vladara u istoriji. Obratite pažnju na ovo opširno spominjanje vladara tog vremena. Ovo nam omogućava da istorijski proverimo veliki deo tačnosti izveštaja u jevanđeljima. Ako to učinite, otkrit ćete da su Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Irod, Filip, Lizanija, Ana i Kajafa ljudi koji su poznati od sekularnih rimskih i jevrejskih istoričara. Čak su i različite titule koje se daju različitim vladarima (npr. ‘guverner’ za Pontija Pilata, ‘tetrarh’ za Heroda, itd.) potvrđene kao istorijski tačne i tačne. To nam omogućava da ocijenimo da je to sa čisto istorijskog stanovišta pouzdano zabilježeno.
Tiberije Cezar se popeo na tron Rimskog carstva 14. godine nove ere. Dakle, ovo je 15th godina njegove vladavine znači da je Yahya primao poruke počevši od 29. godine nove ere.
Poruka Yahye – Pokajte se i priznajte
Koja je bila njegova poruka? Kao i njegov način života, njegova poruka je bila jednostavna, ali direktna i moćna. Indžil kaže da:
U tim se danima pojavi Ivan Umočitelj, propovijedajući u pustinji judejskoj: “Pokajte
se, jer na pomolu je kraljevstvo nebesko.” (Matej 3:1-2)
Dakle, dio njegove poruke bilo je izricanje činjenice – da je Carstvo nebesko ‘blizu’. Vidjeli smo kako su proroci Zabura mnogo prije proricali dolazak ‘Kraljevstva Božijeg’. Yahya (a.s.) je sada govorio da je to ‘blizu’.
Ali ljudi ne bi bili spremni za Kraljevstvo ako se ne bi ‘pokajali’. U stvari, da se nisu ‘pokajali’ propustili bi ovo Kraljevstvo. Pokaj se dolazi od grčke riječi “metanoeo” što znači „predomisliti se; preispitati; ili razmišljati drugačije.” Ali šta da misle drugačije oko? Gledajući dva odgovora ljudi na Jahjinu (a.s.) poruku možemo saznati za šta je on naredio da se pokaju. Indžil bilježi da su ljudi na njegovu poruku odgovorili:
I on je njih umakao u rijeku Jordan dok su oni ispovije dali svoje grijehe. (Matej 3:6)
Možda se sećate u Knjige za znak Adama, kako nakon što su pojeli zabranjeno voće Adam i Eva:
‘Boga, među drvećem u bašči sakriše.’ Postanak 3:8
Od tada nam je ova sklonost da skrivamo svoje grijehe i pretvaramo se da ih nismo učinili vrlo prirodna. Priznanje i pokajanje za naše grijehe je gotovo nemoguće za nas. Videli smo u Znak Bogorodičinog sina da će Davud (a.s.) i Muhammed (a.s.) priznati svoje grijehe. To nam je veoma teško da uradimo jer nas izlaže krivici i sramu – radije bismo radili bilo šta drugo osim ovoga. Ali ovo je ono što je Jahja (a.s.) propovijedao da ljudi trebaju učiniti kako bi se pripremili za dolazeće Kraljevstvo Božije.
Upozorenje vjerskim vođama koji se neće pokajati
I neki su to zaista i učinili, ali nisu svi pošteno priznali i priznali svoje grijehe. Indžil kaže da:
Ali kad vidje mnoge farizeje i saduceje kako dolaze da se umoče u vodu, on im reče: “Vi, leglo guja! Ko vas je upozorio da bježite od gnjeva koji dolazi? Zato nosite plodove koji odgovaraju pokajanju, i ne mislite da možete
sebi reći: ‘Mi imamo Abrahama za oca’, jer ja vam kažem da je iz ovih stijena Bog kadar podići djecu Abrahamu. Sjekira je već položena na korijen stabala; zato se svako stablo koje ne rađa dobar plod siječe i baca u vatru.” (Matej 3:7-10)
Fariseji i sadukeji su bili učitelji Musaov zakon. Bili su najreligiozniji i marljivo su radili na održavanju svih obreda (molitve, posta, žrtve itd.) koje je nalagao Zakon. Svi su mislili da su ovi vođe, uz svu svoju vjersku nauku i trud, bili ti koji sigurno bili odobreni od strane Allaha. Ali prorok Jahja (a.s.) ih je nazvao ‘zmijskim leglom’ i upozorio ih na predstojeći Vatreni sud! Zašto? Jer time što nisu ‘proizvodili plod u skladu s pokajanjem’ to je pokazalo da se nisu zaista pokajali. Nisu priznali svoj grijeh, ali su koristili svoje vjerske obrede da sakriju svoje grijehe. A njihovo vjersko naslijeđe od proroka Ibrahima as, iako dobro, učinilo ih je ponosnim, a ne pokajanim.
Davudovo priznanje kao naš primjer
Dakle, možemo vidjeti iz Yahya upozorenja da je pokajanje i priznanje grijeha od vitalnog značaja. U stvari bez toga nećemo ući u Carstvo Božije. I iz tih upozorenja farisejima i sadukejima tog dana možemo vidjeti kako je lako i prirodno sakriti svoj grijeh u religiji. Pa šta je s tobom i ja? Ovo je ovdje zabilježeno kao upozorenje za nas da se i mi ne odbijamo tvrdoglavo pokajati. Umjesto da se opravdavamo za svoje grijehe, pretvaramo se da ne činimo grijehe ili ih skrivamo, trebali bismo slijediti primjer Davuda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kada se suočio sa svojim grijehom molio u Zaburu sljedeću ispovijed:
Smiluj mi se, o Bože, po ljubavi svojoj;
po veličini samilosti svoje izbriši prijestupe moje.
Dobro me operi od nepravde moje, i očisti me od grijeha moga.Ta ja znam prijestupe svoje, i moj je grijeh svagda preda mnom.
O tebe, tebe sama, ja sam se ogriješio, i učinio ono što je zlo u očima tvojim,
tako da se opravdaš kad progovoriš i nedužan si kad sudiš.
Gle, opak sam od rođenja, grešan otkad me je majka moja zanijela.
Eto, ti žudiš za istinom u dubini duše, i u nutrini nauči me mudrosti.Očisti me velenduhom, pa ću biti čist; operi me, pa ću biti bjelji od snijega.
Daj da čujem radost i veselje, neka se kosti što si ih ti polomio raduju.
Sakrij lice svoje od grijeha mojih, i izbriši sve nepravde moje.Stvori u meni čisto srce, o Bože, i obnovi u meni duh postojan.
Ne odbacuj me od prisutnosti svoje, i ne uzimaj od mene svoga duha svetoga.
Vrati mi radost spasenja svoga, i daj mi duh voljan, da me podupre. (Psalam 51: 1-12)
Plod pokajanja
Sa priznanjem i pokajanjem došlo je i očekivanje da se živi drugačije. Ljudi su pitali Jahju (a.s.) kako da pokažu plod svog pokajanja, a Indžil ovako bilježi ovu raspravu:
Svijet ga je pitao: “Šta onda da činimo?”
A on im je odgovarao i govorio: “Čovjek koji dvije haljine ima neka ih podijeli s onim koji nijedne nema, a neka isto učini i onaj koji hrane ima.”
Dođoše i neki poreznici da se u vodu umoče, pa mu rekoše: “Učitelju, šta da mi činimo?”
A on im reče: “Ne ubirite više od onoga što vam je naređeno.”
Onda ga vojnici upitaše govoreći: “A mi, šta mi da činimo?”
A on im reče: “Ne uzimajte ni od koga novac nasilu, i uz ucjene, i plaćom svojom zadovoljni budite.” (Luka 3:10-14)
Je li Yahya bio Masih?
Zbog snage njegove poruke, mnogi ljudi su se pitali da li je i on Mesih. Ovako Indžil bilježi ovu raspravu:
Dok je narod iščekivao, i dok su se svi u srcima svojim pitali o Ivanu da li je on Pomazanik, Ivan im svima odgovori i reče: “Što se mene tiče, umačem u vodu. Ali će doći jedan koji je moćniji od mene, a ja nisam dostojan odriješiti mu vezicu na sandali. On će vas umakati Duhom Svetim i vatrom. Lopata mu je razvijača u ruci da očisti gumno svoje i da sakupi svoju pšenicu, u žitnicu, a pljevu će on vatrom neugasivom spaliti.” I mnogim drugim riječima Ivan je narodu o Radosnoj vijesti govorio. (Luka 3:15-18)
zaključak
Poslanik Jahja (a.s.) je došao da pripremi ljude da budu spremni za Kraljevstvo Božije. Ali nije ih pripremio dajući im više Zakona, već ih je pozvao da se pokaju od svojih grijeha i da priznaju svoje grijehe. U stvari, to je teže učiniti nego slijediti više smjernica jer razotkriva naš stid i krivicu. A vjerske vođe tog dana nisu se mogle natjerati da se pokaju i priznaju svoje grijehe. Umjesto toga, koristili su svoju religiju da sakriju svoje grijehe. Ali zbog izbora koji su napravili bili su nespremni da prime Mesih i shvate Božje Kraljevstvo kada je on došao sa svojom porukom. Ovo upozorenje Jahje (savs) je jednako relevantno za nas danas. On zahtijeva da se pokajemo za svoje grijehe i da ih priznamo. Hoćemo li?