Velikom poslaniku Ibrahimu (a.s.) je obećan sin prethodni Sign. A Allah je održao svoje obećanje. Zapravo, Taurat nastavlja izvještaj o Ibrahimu (savs) kako bi opisao kako je došao dva sinovi. U Postanku 16, Taurat govori kako je dobio svog sina Ismaila sa Hagarom, a kasnije Postanak 21 govori kako je dobio sina Isaka sa Sarom otprilike 14 godina kasnije. Na nesreću za njegovo domaćinstvo, ovo je rezultiralo velikim rivalstvom između dvije žene, Hagare i Sarai, i završilo se tako što je Ibrahim poslao Hagaru i njenog sina. Možete čitati OVDJE kako se to dogodilo i kako je Allah blagoslovio Hagaru i Ismaila na drugi način.
Žrtva proroka Ibrahima: Osnova za Kurban-bajram
Dakle, sa samo jednim sinom koji je ostao u njegovom domaćinstvu, Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, nailazi na svoj najveći test, ali on nam otvara veće razumijevanje Pravog puta. Molimo pročitajte izvještaj iz Taurata i Kur’ana koji se tiče testa žrtvovanja njegovog sina OVDJE. Ova priča iz Knjiga je razlog zašto se slavi Kurban-bajram. Ali ovo nije samo istorijski događaj. To je više.
Iz izvještaja u knjigama možemo vidjeti da je ovo test za Ibrahima, a.s., ali to je više od toga. Pošto je Ibrahim prorok, ovaj test je i znak za nas, kako bismo mogli naučiti više o Božjoj brizi za nas. Na koji način je ovo znak? Obratite pažnju na ime koje je Ibrahim dao mjestu gdje je njegov sin trebao biti žrtvovan. Ovaj dio Taurata je prikazan ovdje tako da ga možete direktno pročitati.
Tad Abraham podiže oči svoje i pogleda, i gle – iza njega ovan se rogovima u grmlju ukliještio. Tako Abraham ode i uze ovna, pa ga umjesto sina svoga kao žrtvu paljenicu prinese. (14) Abraham to mjesto nazva Jahve Jire; zato se danas veli: “Na brdu gdje će se Jahve pobrinuti.” (Postanak 22:13-14)
Allah je dao ovna kako njegov sin ne bi morao biti žrtvovan. Ali obratite pažnju na ime koje je Ibrahim (‘Abraham’ u Tauratu) dao tom mjestu. On je to nazvao ‘GOSPOD će osigurati‘. Da li je to ime u prošlom, sadašnjem ili budućem vremenu? Jasno je u budućnost napeto. I da bude još jasnije, komentar koji slijedi (koji je Musa, sallallahu alejhi ve sellem, ubacio kada je sastavio ovaj izvještaj u Tauratu oko 500 godina kasnije) ponavlja: “…to bice obezbeđeno”. Opet je ovo u budućem vremenu i gleda u budućnost. Većina ljudi misli da Ibrahim misli na ovna (mušku ovcu) koji je uhvaćen u šikari i žrtvovan umjesto njegovog sina. Ali kada Ibrahim imenuje mjesto ovan je već mrtvi, žrtvovani i spaljeni. Da Ibrahim misli na ovna – već mrtvog, žrtvovanog i spaljenog – nazvao bi ga ‘GOSPOD je obezbedio‘, tj. u prošlom vremenu. A Musa (a.s.), da je mislio na ovna koji je zauzeo mjesto Ibrahimovog sina, prokomentarisao bi ‘I do danas se kaže: “Na brdu gdje će se Jahve pobrinuti”“. Ali i Ibrahim i Musa mu jasno daju ime u budućem vremenu i stoga ne misle na već mrtvog i žrtvovanog ovna.
Pa o čemu onda razmišljaju? Ako potražimo trag, vidimo da je mjesto gdje je Allah rekao Ibrahimu da ide na početku ovog znaka bilo:
Tad Bog reče: “Uzmi sada sina svoga jedinca, Izaka, kojeg voliš, i idi u zemlju Moriju pa ga tamo kao žrtvu paljenicu prinesi na brdu koje ću ti ja pokazati.” (v.2)
Ovo se dogodilo u ‘moriju’. A gdje je to? Iako je to bilo područje divljine u Ibrahimovo doba (2000 pne), hiljadu godina kasnije (1000 pne) slavni kralj Davud (David) je tu osnovao grad Jerusalim, a njegov sin Sulejman (Solomon) je tu sagradio Hram. O tome čitamo u Zaburu:
Onda Solomon (Sulejman) poče graditi kuću Jahvinu u Jerusalemu, na gori Morijskoj, gdje se Jahve bio ukazao ocu njegovu Davidu (Davudu). (2 Letopisa 3:1)
Drugim riječima, ‘Morija’ u vrijeme Ibrahima (i kasnije Muse) bila je izolovani planinski vrh u pustinji, ali 1000 godina kasnije sa Davudom i Sulejmanom postala je Jerusalim (Al Kuds), centralni i glavni grad Izraelaca. gdje su sagradili Hram GOSPODU. I do danas je to sveto mjesto za jevrejski narod.
Planinu Morija je izabrao GOSPOD, a ne Ibrahim a.s. Kao što sura Al-Jinn (Sura 72 – Džini) objašnjava:
“Džamije su Allaha (samo) radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome; (Sura al-Jinn 72:18)
Mjesta obožavanja bira GOSPOD. Saznajemo zašto je odabrana ova lokacija.
Isa al Masih i žrtva na gori Morija
I ovdje nalazimo direktnu vezu sa Isa al Mesihom (savs) i Indžilom. Tu vezu vidimo kada znamo za jedan od naslova Isa. Isa mu je dao mnoge titule. Možda je najpoznatiji naslov ‘Masih’ (koji je također ‘hrist’). Ali postoji još jedna titula koja mu je data vrlo važna. Ovo vidimo u Indžilu kada prorok Yahya (Jovan Krstitelj u Indžilu) kaže:
Sutradan on (tj. Yahya) vidje Isusa (tj. Isa) gdje mu dolazi te reče: “Evo Janjeta Božijeg koje uklanja grijeh svijeta! (30) Evo onog za koga ja rekoh: ‘Poslije mene doći će čovjek koji je došao prije mene, jer je postojao prije mene.’”(Jovan 1:29-30)
Važna, ali manje poznata titula Isa (a.s.) koju mu je dao Yahya je bila ‘Jagnje Božije’. Sada razmislite o kraju Isinog života. Gdje je uhapšen i osuđen na streljanje? Bilo je to u Jerusalimu (koji je kao što smo vidjeli isto što i ‘gora Morija’). Prilikom njegovog hapšenja je vrlo jasno rečeno da:
A kad saznade [Pilat] da je on pod Herodovom vlašću, on ga posla Herodu, koji u to vrijeme i sam bijaše u Jerusalemu. (Luka 23:7)
Drugim riječima, hapšenje, suđenje i izricanje presude Isiu se dogodilo u Jerusalimu (= gora Morija).
Vratimo se Ibrahimu. Zašto je to mjesto nazvao u budućem vremenu ‘GOSPOD će osigurati‘? Bio je prorok i znao je da će tamo nešto biti ‘obezbeđeno’. Kada je ispitan, Ibrahimov sin je spašen od smrti u posljednjem trenutku jer umjesto njega umire jagnje. Dvije hiljade godina kasnije, Isa je nazvan ‘Jagnje Božje’ i na istom mjestu je uhapšen i osuđen na smrt!
Žrtva je otkupila Ibrahima: od smrti
Da li nam je ovo važno? Napominjem kako se ovaj
Ibrahimov znak završava. U ajetu 107 iz Kur’ana se za Ibrahima (a.s.) kaže da.
i kurbanom velikim ga iskupismo (sura As-Saaffat 37:107)
Šta znači biti ‘iskupljen’? Platiti otkupninu znači izvršiti plaćanje za nekoga ko se drži kao zatvorenik da bi se zatvorenik oslobodio. Za Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, biti ‘iskupljen’ znači da je bio zarobljenik nečega (Da, čak i veliki poslanik!). Čega je bio zatvorenik? Priča nam scena sa njegovim sinom. Bio je zarobljenik smrti. Iako je bio prorok, smrt ga je držala kao zarobljenika. Iz Ademovog znaka smo vidjeli da je Allah učinio Adama i njegovu djecu (sve – uključujući poslanike) smrtnim – oni su sada zarobljenici smrti. Ali nekako je u ovoj drami žrtvovanog jagnjeta Ibrahim (a.s.) bio ‘iskupljen’ od ovoga. Ako pogledate redoslijed znakova (Adam, Cain&Abel, Noa, Ibrahim 1) do sada ćete vidjeti da su proroci gotovo uvijek praktikovali žrtvovanje životinja. Znali su nešto o ovome što nam možda promiče. I to možemo vidjeti jer ovaj čin također ukazuje naprijed u budućnost Isau ‘Jagnjetu Božjem’ da ima neke veze s njim.
Žrtva: Blagoslov za nas
I žrtvovanje jagnjeta na gori Morija je važno i za nas. Na kraju razmjene Allah to objavljuje Ibrahimu
“…Sjemenom tvojim svi će narodi na zemlji blagoslovljeni biti, jer ti si mene poslušao.” (Postanak 22:18)
Ako pripadate jednom od ‘naroda na Zemlji’ (a vi to činite!), ovo vas mora ticati jer obećanje je da tada možete dobiti ‘blagoslov’ od samog Allaha! Zar to nije vredno truda?! Kako nas ova povezanost Ibrahimove priče sa Isaom čini blagoslovom? I zašto? Napominjemo da je Ibrahim sallallahu alejhi ve sellem ‘iskupljen’ i to je za nas trag, ali osim toga odgovor se ovdje ne vidi tako da ćemo nastaviti sa Musaovim znakovima (on ima dva) i oni će razjasniti ova pitanja za nas.
Ali ovdje samo želim da istaknem da je riječ ‘potomak’ ovdje u jednini. To nisu ‘potomci’ kao kod mnogih potomaka ili naroda. Obećanje blagoslova bilo je preko ‘ibrahimovog potomka’ u jednini – jednina kao u ‘on’, a ne kroz mnogo ljudi ili grupe ljudi kao u ‘oni’. The Pasha znak Musa sada će nam pomoći da bolje razumijemo.