Videli smo unutra Musa znak 2 da su komande date na gori Sinaj bile veoma stroge. Na kraju tog članka pozvao sam vas da se zapitate (jer je to namjera Zakona) da li uvek zadrži komande ili ne. Ako ne pridržavate se uvijek zakona i ti si, kao i ja, u ozbiljnoj nevolji – presuda visi. Ne brinite ako ste uvek se pridržavajte zakona, ali ako to ne učinite šta se može učiniti? Harun (također zvan Aron, Musaov brat) i njegovi potomci su se pozabavili ovim prinošenjem žrtava – i te žrtve su okajale, ili pokrile, grijehe. Harun je imao dvije posebno važne žrtve koje su bile Znakovi za razumijevanje kako će Allah pokriti grijehe počinjene kršenjem Zakona. To su bile žrtve krave i dvije koze. Sura Baqarah je dobila ime po Harunovom žrtvovanju krave. Ali počnimo s Kozama.
Žrtveni jarac i Dan pomirenja
od Musa znak 1 Jevreji su slavili Pashu (i još uvijek je!) u znak sjećanja na njihovo oslobođenje od faraona. Ali Taurat je zapovijedao i drugim festivalima. Posebno važan zvao se Dan pomirenja. kliknite OVDJE da pročitate cijeli izvještaj u Tauratu.
Zašto su za Dan pomirenja data tako pažljiva i detaljna uputstva? Vidimo kako počinju:
JAHVE je govorio Mojsiju poslije smrti dvojice sinova Aronovih, kad se oni prisustvu Jahvinu primaknuše i umriješe. I reče JAHVE Mojsiju: „Kaži bratu svome Aronu da ne ulazi u svako doba u svetinju iza zastora, pred kapak pomirbeni, koji je na kovčegu, da ne bi umro. (Levitska 16:1-2)
Ono što se ranije dogodilo je da su dva Harunova sina umrla kada su naglo ušli u Šator gdje je bilo Prisustvo GOSPODNJE. Ali u Njegovom Svetom prisustvu, njihov neuspjeh da u potpunosti drže Zakon (kao što smo vidjeli OVDJE) rezultiralo njihovom smrću. Zašto? U Šatoru je bio Kovčeg saveza. Kur’an također spominje ovaj Kovčeg saveza. Kaže
reče im vjerovjesnik njihov : “biće kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas (sigurnošću) od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici.” Sura 2:248 (Krava)
Kako piše, ovo ‘Kovčeg zavjeta’ bio je znak autoriteta jer je Kovčeg bio simbol saveza Musaov zakon. Čuvane su kamene ploče sa deset zapovesti in ovaj Kovčeg. I svakoga ko nije uspio zadržati sav zakon – u prisustvu ove Arke – bi umro. Prva dva Harunova sina su umrla kada su ušli u Šator. Tako su date pažljive instrukcije koje su uključivale naredbu da Harun može ući u Šator samo jedan dan u cijeloj godini – ovo Dan pomirenja. Da je ušao neki drugi dan, i on bi umro. Ali čak i ovog jednog dana, prije nego što je Harun mogao ući u prisustvo Kovčega zavjeta, morao je
Neka onda Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh, da za se i za čeljad svoju okajanje učini. … da dim od tamjana prekrije pomirbeni kapak što je na Svjedočanstvu, da ne bi umro. (Levitska 16:6,13)
Tako je bik žrtvovan da pokrije, ili iskupi, Harunove vlastite grijehe koje je počinio protiv Zakona. A onda odmah nakon toga, Harun je izveo izuzetnu ceremoniju žrtvenog jarca.
Neka uzme dva jarca i pred JAHVU ih na ulaz u čador sastanka izvede. Neka Aron baci žrijeb za ta dva jarca, jedan žrijeb za Jahvu, a drugi za žrtvenog jarca. Neka onda Aron dovede jarca na kojeg je pao žrijeb za Jahvu i neka ga kao žrtvu okajnicu prinese. (Levitski zakonik 16:7-9)
Kada bi bik bio žrtvovan za svoje grijehe, Harun bi uzeo dvije koze i bacio ždrijeb. Jedna koza bi bila označena kao žrtveno jarac. Drugi jarac je trebao biti žrtvovan kao žrtva za grijeh. Zašto?
“Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu što je za narod … Neka on za svetište okajanje učini, zbog nečistoća sinova Israilovih i zbog prijestupa njihovih, kakvi god grijesi njihovi bili. (Levitska 16:15-16)
A šta se desilo sa žrtvenim jarcem?
Aron … neka živoga jarca privede. Potom neka Aron obje ruke svoje živom jarcu na glavu
spusti i neka nad njim ispovjedi sva zlodjela sinova Israilovih i sve prijestupe njihove i sve grijehe njihove; i neka ih on jarcu na glavu spusti pa neka jarca pošalje u pustinju … Neka jarac na sebi sva zlodjela njihova u pustu… (Levitski zakonik 16:20-22)
Žrtvovanje i smrt bika bili su za Harunov vlastiti grijeh. Žrtva prvog jarca bila je za grijeh izraelskog naroda. Harun bi tada stavio ruke na glavu živog žrtvenog jarca i – kao znak – prebacio grijehe ljudi na žrtvenog jarca. Jarac je tada pušten u pustinju kao znak da su grijesi ljudi sada daleko od ljudi. Ovim žrtvama su se okajali njihovi grijesi. Sve se to radilo svake godine na Dan pomirenja.
Junica ili krava u Bakari i Tauratu
Harun je također imao i druge žrtve, uključujući žrtvovanje junice (ženske krave umjesto muškog bika). Upravo je ta junica i njena žrtva razlog za naslov Krava za suru 2. Dakle, Kur’an govori direktno o ovoj životinji. Kliknite OVDJE da pročita izvještaj u Kur’anu. Kao što ste mogli vidjeti, ljudi su bili zaprepašteni i zbunjeni kada je naređeno da se za ovu žrtvu koristi krava (tj. ženka), a ne uobičajena muška životinja. I završava se sa
Mi smo rekli: “Udarite ga (telo) jednim njezinim dijelom (junice).” – i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze: Svoje da biste shvatili. (Sura 2:73 – Krava)
Dakle, ovo se također smatra jednim od znakova na koje trebamo obratiti pažnju. Ali na koji način je ova junica znak? Čitamo da ima veze sa smrću i životom. “Možda bismo mogli razumjeti” dok proučavamo originalne upute u Tauratu date Harunu o ovoj žrtvi. Kliknite OVDJE da vidite cijeli odlomak iz Taurata. Vidimo to
Neka se onda na njegove oči junica spali; njezina koža i njezino meso i njezina krv, s otpacima njezinim, neka se spale. Neka svećenik uzme kedrovine i vranilove trave i grimizne pređe pa neka to baci na junicu kad gorjela bude. (Brojevi 19:5-6)
Izop je bio grana nekog lisnatog drveta. At Pashe kada su Izraelci trebali da naslikaju krv pashalnog jagnjeta na svojim vratima kako bi smrt prošla preko njih, naređeno im je da
Uzmite stručak origana i umočite ga u krv što je u zdjeli, i premažite krvlju što je u zdjeli nadvratnik … dovratnika (Izlazak 12:22)
Uz junicu je korišten i izop, a junica, izop, vuna i kedar su spaljivani dok nije ostao samo pepeo. Onda
“I jedan čovjek koji bude čist neka pokupi pepeo od junice pa neka ga pohrani na čisto mjesto izvan tabora, a zajednica sinova Israilovih neka ga čuva za vodu očišćenja; to je čišćenje od grijeha. (Brojevi 19:9)
Tako je pepeo pomiješan u ‘vodu za čišćenje’. Nečista osoba bi uzimala abdest (ritualno pranje ili Wudhu) kako bi obnovila čistoću koristeći ovaj pepeo pomiješan u vodi. Ali pepeo nije bio za bilo kakvu nečistoću, već za određenu vrstu.
„Onaj koji dotakne mrtvo tijelo bilo koje osobe neka sedam dana nečist bude. Neka se taj trećega i sedmoga dana od nečistoće vodom očisti, pa će on čist biti; ali ako se ne očisti trećega i sedmoga dana, on neće čist biti. Svako ko dotakne mrtvaca, tijelo čovjeka koji je umro, pa se ne očisti, skrnavi obitavalište Jahvino. (Brojevi 19:11-13)
Dakle, ovaj pepeo, pomiješan sa vodom, služio je za wudhu (tj. abdest) kada je neko bio nečist od dodirivanja mrtvog tijela. Ali zašto bi dodirivanje mrtvog tijela rezultiralo tako teškom nečistoćom? Razmisli o tome! Adam je postao smrtan zbog njegove neposlušnosti, kao i sva njegova djeca (ti i ja!) također. Dakle, smrt je nečista jer je posljedica grijeha – povezana je s nečistoćom grijeha. Neko ko bi dodirnuo mrtvo tijelo bi tada također postao nečist. Ali ovaj pepeo je bio znak – koji bi oprao ovu nečistoću. Nečista osoba, mrtva u svojoj ‘nečistoći’, pronašla bi ‘život’ u čišćenju od abdesta Hiferskim pepelom.
Ali zašto je korištena ženka, a ne mužjak? Nije dato nikakvo direktno objašnjenje, ali možemo zaključiti iz svetih spisa. Kroz Taurat i Zabur (i sve druge spise) Allah se otkriva kao ‘On’ – u muškom rodu. A izraelska nacija se govori kolektivno kao ‘ona’ – u ženskom rodu. Kao iu bračnim odnosima muškarca i žene, Allah je vodio, a njegovi sljedbenici su odgovarali. Ali inicijativa je uvijek bila na Allahu. On je inicirao komandu da Ibrahim da žrtvuje svog sina; On je inicirao date zapovesti na pločama; On je inicirao Nojeva presuda, itd.. To nikada nije bila ljudska (prorokova ili neka druga) ideja za početak – njegovi sljedbenici su se samo potčinili Njegovom vodstvu.
Pepeo junice trebalo je da dočeka a ljudske potrebe – nečistoća. Dakle, da bi bila pravi znak za ljudske potrebe, ponuđena životinja bila je ženka. Ova nečistoća ukazuje na stid koji osjećamo kada griješimo, a ne na krivicu koju imamo pred Allahom. Kada griješim, ne samo da sam prekršio Zakon i kriv sam pred Sudijom, nego osjećam i stid i žaljenje. Kako Allah osigurava našu sramotu? Prije svega, Allah nam je obezbijedio pokrivač odjeće. Prvi ljudi su dobili odjeću od kože da pokriju svoju golotinju i stid. A Adamova djeca su se od tada uvijek pokrivala odjećom – u stvari, toliko je prirodno učiniti tako da rijetko zastajemo da pitamo ‘zašto?’. Ovi abdesti vodom za čišćenje bili su još jedan način da se osjećamo ‘čisti’ od stvari koje nas kontaminiraju. Cilj Junice je bio da nas očisti.
približimo se iskrena srca u punom uvjerenju vjere pošto smo očistili svoja srca od zle savjesti i oprali svoja tijela čistom vodom. (Jevrejima 10:22)
S druge strane, žrtvovanje muških koza na Dan pomirenja bilo je prvenstveno za Allaha, pa je korištena muška životinja. Sa Znak deset zapovijedi, primijetili smo da je kazna za neposlušnost jasno i više puta navedena kao smrt (kliknite OVDJE za provjeru pasusa). Allah je bio (i jeste!) Sudac i kao Sudija je zahtijevao smrt. Smrt muškog bika je prvo ispunila Allahov zahtjev da se smrt plati za Aronov grijeh. Tada je smrt prvog muškog jarca ispunila Allahov zahtjev da se smrt plati za grijehe Izraelaca. Tada je Harun mogao simbolično staviti grijehe izraelske zajednice na žrtvenog jarca, a kako je žrtveno jarac pušten u divljinu to je bio znak da su grijesi zajednice oslobođeni.
Harun i njegovi potomci slavili su ove žrtve više od hiljadu godina. Kroz historiju Izraelaca u zemlji koja im je data; kada je Davud (ili Davud) postao kralj i njegovi sinovi su takođe vladali; kada su došli mnogi proroci sa porukama koje upozoravaju na zlo; čak i kroz život Isa al Mesiha (savs) ove žrtve su činjene da bi se zadovoljile ove potrebe.
Dakle, sa ovim posljednjim znakovima Musaa i Haruna, poruke Taurata su se približavale kraju. Uskoro će doći proroci nasljednici i Zabur će nastaviti sa Allahovim porukama. Ali prvo je bila jedna poslednja poruka u Tauratu. Poslanik Musa (a.s.) je namjeravao pogledati u budućnost dolazak Poslanika, kao i pogledati na budući blagoslovi i prokletstva o potomcima Izraela. Ovo smo pogledali u našim posljednjim studijama u Tauratu.