Surat 7:80-83 (Visine)

80.I spomeni Luta kada je osudio ono što radi njegov narod i rekao: “Zar činite tu ružnu stvar, zar prilazite muškarcima? To ste vi izmislili i niko vas u tom razvratu nije pretekao!”

81.“Vi muškarcima prilazite da zadovoljite svoje strasti umjesto ženama koje su stvorene za to, suprotno onome što iziskuje razum, Objava i neiskvarena ljudska priroda. Vi prelazite Allahove granice time što ste izašli iz ljudske normalnosti i skrenuli i udaljili se od onoga što iziskuje zdrav razum i neiskvarena ljudska priroda.”

82.I njegov narod koji činiše taj razvrat je Lutu samo odgovorio, odbijajući istinu: “Izbacite Luta i njegovu porodicu iz vašeg naselja, to su ljudi koji se klone ovog što mi radimo, pa nam ne dolikuje da takvi ostanu među nama.”

83.I Mi smo njega i njegovu porodicu sačuvali naredivši im da po noći izađu iz tog mjesta na koje će se spustiti kazna, osim njegove žene, koja je ostala sa svojim narodom i koju je obuhvatila kazna kao i njih.

84.I mi na njih spustismo veliku kišu zemljanog kamenja, i prevrnusmo cijelo naselje naopako, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao Lutov zločinački narod. Bili su uništeni i postali su vječno poniženi.

Surat 11:77-83 (Hud)

77.Nakon što su meleki došli kod Luta u ljudskom liku, teško mu je to palo i prsa su mu se stisla, jer se bojao za njih od svog naroda koji su imali intimne odnose sa muškarcima umjesto sa ženama. Lut reče: “Ovo je mučan dan!”, jer je mislio da će ga njegov narod savladati i doći do njegovih gostiju.

78.Lutov narod dođe Lutu, žureći, želeći da učine razvrat sa njegovim gostima, a prije toga su činili razvrat sa muškarcima. Lut im reče odbijajući ih i ispričavajući se svojim gostima: “Eto vam i moje kćeri uz ostale za brak, čistije vam je da njih oženite nego da razvrat činite. Bojte se Allaha i nemojte me brukati pred gostima! Zar niko od vas nije razuman i razborit pa da vam zabrani to ružno djelo?!”

79.Njegov narod mu reče: “O Lut, ti znaš da mi nemamo potrebe za tvojim kćerkama niti za ženama tvog naroda, niti imamo strasti prema njima, i ti dobro znaš šta mi želimo, a to su muškarci!”

80.Lut reče: “Kamo sreće da imam snage da vas odbijem, ili da imam pleme koje bi mi pomoglo protiv vas pa da sačuvam moje goste od vas!”

81.Meleki rekoše Lutu, ‘alejhisselam: “O Lut, mi smo Allahovi izaslanici, tvoj narod neće ti moći nauditi. Izađi sa svojom porodicom iz ovog naselja uveče, kada bude tama, i neka se niko od vas ne osvrće, osim tvoje žene koja će se suprotstaviti i osvrnuti i koju će stići kazna koja je stigla tvoj narod. Termin njihovog uništenja je jutro, koje je blizu.”

82.Nakon što dođe Naša odredba da se uništi Lutov narod, Mi njihova naselja naopako okrenusmo, podigosmo i sručismo na njih, i na njih kamenje od čvrste ilovače kao kišu poslasmo, jedno sa drugim.

83.aOvo kamenje je kod Allaha posebno obilježeno, i ono nije daleko od nepravednika plemena Kurejš i svih drugih nepravednika, ako Allah odredi da se na njih spusti, to će se i desiti.

19  A ona dva anđela stigla su navečer u Sodomu. Lot je tada sjedio kod gradskih vrata. Kad ih je ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje.+ ²  Potom je rekao: “Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da ondje prenoćite i da vam se operu noge. A sutra možete rano ustati i poći svojim putem.” Oni su nato rekli: “Ne, prenoćit ćemo na trgu.” ³  Ali on je bio toliko uporan da su ipak krenuli s njim i otišli u njegovu kuću. Tada im je pripremio obilnu večeru i ispekao beskvasne kruhove te su jeli.⁴  Ali prije nego što su otišli na počinak, kuću je opkolila svjetina iz grada – svi muškarci iz Sodome, od dječaka do starca. ⁵  Dozivali su Lota i govorili mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da općimo s njima!”+⁶  Tada je Lot izašao k njima na ulaz te je zatvorio vrata za sobom. ⁷  Rekao je: “Braćo moja, molim vas, nemojte činiti zlo! ⁸  Molim vas, poslušajte me! Imam dvije kćeri koje još nisu spavale s muškarcem. Dajte da vam njih izvedem pa činite s njima što vam je drago! Samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su se sklonili pod moj krov.”+ ⁹  A oni su odvratili: “Miči se odavde!” Zatim su rekli: “Vidi ti njega! Živi ovdje kao došljak i nema nikog svog, a postavlja se za suca nad nama. Sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima.” I navalili su na Lota te su zamalo razvalili vrata. ¹⁰  Tada su oni ljudi zgrabili Lota, uvukli ga u kuću i zatvorili vrata. ¹¹  Potom su oslijepili ljude koji su bili pred vratima kuće, od najmlađeg do najstarijeg, tako da su se oni uzalud mučili pronaći vrata.¹²  Tada su oni ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Izvedi odavde svoje zetove, sinove, kćeri i sve koji su tvoji u ovom gradu! ¹³  Mi ćemo uništiti ovaj grad jer je Jehova čuo strašne optužbe protiv njegovih stanovnika.+ Zato nas je Jehova poslao da uništimo ovaj grad.” ¹⁴  Stoga je Lot otišao porazgovarati sa svojim zetovima koji su se trebali oženiti njegovim kćerima. Govorio im je: “Hajde, izađite odavde jer će Jehova uništiti ovaj grad!” Ali njegovim se zetovima činilo kao da se šali.+¹⁵  A kad je svanula zora, anđeli su počeli požurivati Lota, govoreći: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje žive s tobom da ne pogineš kad ovaj grad bude uništen zbog svojih grijeha!”+ ¹⁶  Ali kako je Lot odugovlačio, oni su ljudi uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te su ih izveli iz grada+ jer mu se Jehova smilovao.+ ¹⁷  Čim su ih izveli iz grada, jedan od njih je rekao: “Bježi da spasiš živu glavu*! Ne osvrći se+ niti se zaustavljaj igdje u jordanskoj ravnici*!+ Bježi u brda da ne pogineš!”¹⁸  Ali Lot im je rekao: “Molim te, Jehova, ne šalji me onamo! ¹⁹  Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Ti mi iskazuješ veliku milost* time što mi spašavaš život*,+ ali ja ne mogu bježati u brda jer se bojim da će me snaći kakvo zlo i da ću poginuti.+ ²⁰  Eno u blizini je mali grad u koji bih mogao pobjeći. Molim te, mogu li pobjeći onamo? To je zaista mali grad. Tako ću se spasiti*.” ²¹  Tada mu je on rekao: “Dobro, ispunit ću ti i tu molbu,+ pa neću zatrti grad o kojem govoriš.+ ²²  Požuri! Bježi u taj grad jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš onamo!”+ Zato je taj grad nazvao Soar*.+²³  Sunce je upravo izašlo kad je Lot stigao u Soar. ²⁴  Tada je Jehova pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i vatre. I s neba je zapljuštala kiša koju je poslao Jehova.+ ²⁵  Tako je uništio te gradove i cijelu jordansku ravnicu – zatro je sve stanovnike gradova i sve raslinje.+ ²⁶  A Lotova žena, koja je išla za njim, počela se osvrtati, pa se pretvorila u stup soli.+

Kur’an

Taurat

(Hud) Sura 11:25-48

…42.Lađa je plovila noseći ljude i sve ostalo na velikim valovima poput planina, a Nuh, iz očinskog osjećaja, dozva svog sina nevjernika koji se odvojio od svog oca i od svog naroda: “Sinčiću moj, ukrcaj se sa nama u lađu da bi bio spašen utapljanja, i nemoj biti sa nevjernicima pa da budeš uništen i potopljen kao oni!”

43.Sin mu reče: “Potražiću utočište na visokoj planini koja će spriječiti dolazak vode do mene.” Nuh mu reče: “Danas ništa ne može spriječiti Allahovu kaznu koja dolazi u vidu davljenja potopom, osim Allah, onome kome se On smiluje.” I talas ih razdvoji, Nuha i njegovog sina nevjernika, koji bijaše od potopljenih zbog svog nevjerstva.

44Allah reče Zemlji nakon završetka potopa: “O Zemljo, upij vodu koja je na tebi”, a reče nebu: “O nebo, zaustavi ispuštanje kiše”, te se voda povuče i zemlja osuši. Allah je uništio nevjernike i lađa je pristala na planini el-Džudijj, i bi rečeno: “Neka je daleko i neka je uništen narod koji je prešao Allahove granice svojim nevjerstvom.”

…

47.Nuh, ‘alejhisselam, reče: “Gospodaru moj, utječem Ti se od toga da Ti tražim ono o čemu nemam znanja. Ako mi Ti ne oprostiš i ne smiluješ mi se biću od propalih, onih koji su izgubili svoj udio na Ahiretu.”

48.Allah reče Nuhu, ‘alejhisselam: “O Nuh, iskrcaj se iz lađe sačuvan i bezbjedan, sa velikim blagodatima koje je Allah podario tebi, i potomcima onih koji su bili sa tobom u lađi koji su vjernici, a koji će doći nakon tebe. Među njihovim potomcima će biti i nevjerničkih naroda kojima ću dati da uživaju u dunjalučkom životu i ono od čega će živjeti, a zatim će ih zadesiti Naša bolna kazna na Ahiretu.”

(الاعراف) 7: 59-64

59.Mi smo Nuha poslali kao poslanika njegovom narodu, da ih poziva u Allahovu jednoću, da samo Njega obožavaju i nikog drugog, i on im je govorio: “O narode moj, obožavajte samo Allaha, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. Ja se bojim za vas kazne u velikom danu, Sudnjem danu, ukoliko ustrajete na nevjerstvu.”

60.Glavešine njegovog naroda mu rekoše: “Mi smatramo da si ti, o Nuhu, daleko od ispravnog.”

61.Nuh reče glavešinama svog naroda: “Nisam ja u zabludi kao što mislite, već na uputi od mog Gospodara. Ja sam poslanik vama od Allaha, mog i vašeg Gospodara, i Gospodara svih svjetova.”

62.“Dostavljam vam Objavu koju mi je objavio Allah, i želim vam dobro time što vas podstičem na primjenjivanje onoga što je On naredio, jer to donosi veliku nagradu, i time što vas upozoravam na činjenje onoga što je On zabranio, jer to donosi kaznu. Ja od Allaha znam ono što vi ne znate, jer me je On podučio putem Objave.”

63.“Zar se čudite tome što vam objava i opomena od vašeg Gospodara dolazi na jeziku jednog od vas koga poznajete, koji je među vama odrastao i nikada nije bio lažov niti zabludjeo i ko ne pripada nekom drugom narodu? Došao vam je da vas upozori na Allahovu kaznu ako poreknete i budete nepokorni, i da vas pozove da se čuvate Njegove kazne činjenjem onoga što je On naredio i kloneći se onoga što je On zabranio kako bi vam se milost ukazala ukoliko povjerujete.”

64Njegov narod ga u laž utjera i ne povjerova, ustrajaše na njihovom nevjerstvu pa Nuh uputi dovu Allahu da ih uništi. Allah spasi njega i vjernike koji ga slijede od potopa, na lađi, a potopi one koji su u poricali Njegove ajete i ustrajali u tome, kao vid kazne. Doista su njihova srca bila slijepa za istinu.

Postanak 6-8

6  A kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kad su im se rodile kćeri, ²  sinovi pravog Boga*+ zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli. ³  Tada je Jehova rekao: “Neću* unedogled trpjeti čovjeka+ jer on je samo tijelo*. Neka živi još 120 godina!”+⁴  U te dane, a i kasnije, na zemlji su živjeli nefili*. Naime, sinovi pravog Boga spolno su općili s ljudskim kćerima, pa su im one rađale sinove. Bili su to silnici, nadaleko poznati među ljudima koji su živjeli u staro doba.⁵  I Jehova je vidio da je čovjekova zloća na zemlji velika i da su sve njegove misli i želje njegovog srca uvijek samo zle.+ ⁶  Jehovi je bilo žao* što je načinio ljude na zemlji i srce mu se ispunilo tugom.+ ⁷  Stoga je Jehova rekao: “Izbrisat ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, a s njima i pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom, jer mi je žao što sam ih načinio.” ⁸  Ali Noa je našao milost u Jehovinim očima.⁹  Ovo su događaji iz Noinog života.Noa je bio pravedan čovjek.+ Bio je čestit* za razliku od svojih suvremenika*. Noa je živio po Božjoj volji*.+ ¹⁰  S vremenom su se Noi rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.+ ¹¹  A zemlja se iskvarila pred pravim Bogom i ispunila se nasiljem. ¹²  Kad je Bog pogledao zemlju, vidio je da je iskvarena.+ Svi ljudi na zemlji živjeli su iskvarenim načinom života.+¹³  Tada je Bog rekao Noi: “Odlučio sam uništiti sve ljude jer su zemlju ispunili nasiljem. Stoga ću zatrti ljude i opustošiti zemlju.+ ¹⁴  Napravi sebi arku od smolastog drveta.+ Napravi pregratke u arki i premaži je smolom+ iznutra i izvana. ¹⁵  Napravit ćeš je ovako: arka neka bude dugačka 300 lakata*, široka 50 lakata i visoka 30 lakata. ¹⁶  Na arki načini prozor kako bi u nju ulazila svjetlost*. Taj otvor neka bude 1 lakat ispod krova. Ulaz u arku načini sa strane,+ a u unutrašnjosti napravi donji, srednji i gornji kat.¹⁷  A ja ću pustiti potop+ na zemlju da uništi svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah života*. Sve što je na zemlji izginut će.+ ¹⁸  A s tobom sklapam savez. Uđi u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+ ¹⁹  I uvedi u arku po dvoje od svake vrste stvorenja+ da ih sa sobom sačuvaš na životu. Uzmi mužjaka i ženku.+ ²⁰  Od letećih stvorenja po njihovim vrstama, od pitomih životinja po njihovim vrstama i od svih životinja koje gmižu po njihovim vrstama, po dvoje od svega doći će k tebi i ući u arku da se sačuvaju na životu.+ ²¹  A ti skupi svakovrsnu hranu i uzmi je sa sobom da bude za jelo+ tebi i životinjama.”²²  I Noa je sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio.+

7  Potom je Jehova rekao Noi: “Uđi u arku s cijelom svojom obitelji jer sam vidio da si u ovom naraštaju jedino ti pravedan.+ ²  Od svake čiste životinje uzmi sa sobom po sedmero*,+ mužjake i ženke, a od svake nečiste životinje samo po dvoje, mužjaka i ženku. ³  I od stvorenja koja lete nebom uzmi po sedmero*, mužjake i ženke, da im se sačuva vrsta na cijeloj zemlji.+ ⁴  Jer za samo sedam dana pustit ću kišu+ na zemlju i ona će padati 40 dana i 40 noći.+ Izbrisat ću s lica zemlje svako biće koje sam načinio.”+ ⁵  Tada je Noa učinio sve što mu je Jehova zapovjedio.⁶  Noa je imao 600 godina kad je potop došao na zemlju.+ ⁷  Prije nego što je počeo potop, Noa je ušao u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+ ⁸  Od svih čistih životinja i od svih životinja koje nisu čiste, od letećih stvorenja i od svih stvorenja koja se miču po zemlji,+ ⁹  k Noi je u arku ušlo po dvoje, mužjak i ženka, kao što je Bog zapovjedio Noi. ¹⁰  A nakon sedam dana potop se sručio na zemlju.¹¹  Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca te godine, provalile su vode iz svih izvora velikog vodenog bezdana i otvorile su se nebeske ustave.+ ¹²  I kiša je pljuštala na zemlju 40 dana i 40 noći. ¹³  Upravo tog dana u arku su ušli Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet,+ njegova žena i tri žene njegovih sinova.+ ¹⁴  Ušli su oni i sve divlje životinje po svojim vrstama, sve pitome životinje po svojim vrstama, sve životinje koje gmižu po zemlji po svojim vrstama, sva leteća stvorenja po svojim vrstama, sve ptice i sva krilata stvorenja. ¹⁵  K Noi je u arku ulazilo dvoje po dvoje od svake vrste stvorenja u kojem je dah života*. ¹⁶  Tako su ušli mužjaci i ženke od svake vrste stvorenja, kao što je Bog i zapovjedio Noi. Nakon toga Jehova je za njim zatvorio vrata arke.¹⁷  Silna kiša pljuštala je na zemlju 40 dana i vode su sve više rasle te su podignule arku, pa je ona plutala visoko iznad zemlje. ¹⁸  Vode su nabujale i sve su više rasle nad zemljom, a arka je plutala na vodi. ¹⁹  I vode su toliko narasle nad zemljom da su prekrile sve visoke planine pod cijelim nebom.+ ²⁰  Vode su se uzdizale 15 lakata* iznad vrhova planina.²¹  Tako su izginula sva živa stvorenja na zemlji+ – leteća stvorenja, pitome životinje, divlje životinje, sva sitna stvorenja koja su vrvjela zemljom, a i svi ljudi.+ ²²  Izginula su sva stvorenja koja su bila na kopnu i u čijim je nosnicama bio dah života.+ ²³  Tako je Bog istrijebio s površine zemlje svako živo biće – čovjeka, pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom. Sve je bilo istrijebljeno sa zemlje.+ Preživjeli su samo Noa i oni koji su s njim bili u arki.+ ²⁴  I vode su prekrivale zemlju 150 dana.+

8  A onda je Bog obratio pažnju na Nou i na sve divlje i pitome životinje koje su bile s njim u arki+ te je pustio da nad zemljom zapuše vjetar, pa su se vode počele povlačiti. ²  Zatvorili su se izvori vodenog bezdana i nebeske ustave, pa je kiša prestala padati s neba.+ ³  Tada su se vode počele povlačiti sa zemlje. Nakon 150 dana razina vode znatno se snizila. ⁴  Sedamnaestog dana sedmog mjeseca arka se zaustavila na brdima Ararata. ⁵  Razina vode postupno se snižavala do desetog mjeseca. A prvog dana desetog mjeseca pojavili su se planinski vrhovi.+⁶  Nakon 40 dana Noa je otvorio prozor arke+ koji je načinio ⁷  te je pustio gavrana. On je samo odlijetao i dolijetao dok se zemlja nije osušila.⁸  Potom je Noa pustio golubicu kako bi vidio jesu li se vode povukle s površine zemlje. ⁹  Ali golubica nije našla mjesto na koje bi sletjela, pa se vratila k njemu u arku jer su vode još uvijek pokrivale cijelu površinu zemlje.+ I on je pružio ruku, uzeo je i unio u arku. ¹⁰  Onda je čekao još sedam dana pa je opet pustio golubicu iz arke. ¹¹  Kad mu se predvečer golubica vratila, vidio je da u kljunu ima svjež maslinov list. Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.+ ¹²  Nakon što je čekao još sedam dana, opet je pustio golubicu, a ona mu se više nije vratila.¹³  A do prvog dana prvog mjeseca šesto i prve godine+ Noinog života vode su se povukle sa zemlje. Noa je tada otkrio krov arke i vidio da se površina zemlje suši. ¹⁴  Dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.¹⁵  Tada je Bog rekao Noi: ¹⁶  “Izađi iz arke sa svojom ženom, svojim sinovima i ženama svojih sinova.+ ¹⁷  Izvedi sa sobom sve vrste živih stvorenja:+ leteća stvorenja, kopnene životinje i sve životinje koje gmižu po zemlji da se razmnožavaju, budu plodni i da se namnože na zemlji.”+¹⁸  I Noa je izašao iz arke sa svojim sinovima,+ svojom ženom i ženama svojih sinova. ¹⁹  Sva živa stvorenja, sve životinje koje gmižu i sva leteća stvorenja, sve što se miče po zemlji izašlo je iz arke po svojim vrstama.+ ²⁰  Potom je Noa sagradio žrtvenik+ Jehovi i uzeo je po nekoliko životinja od svih čistih životinja i svih čistih letećih stvorenja+ te ih je prinio na žrtveniku kao žrtve paljenice.+ ²¹  I Jehova je osjetio ugodan* miris. Stoga je Jehova rekao u sebi*: “Nikad više neću prokleti zemlju+ zbog čovjeka, zbog toga što je čovjek odmalena u svom srcu sklon zlu.+ I nikad više neću zatrti sva živa bića kao što sam to sada učinio.+ ²²  Odsad na zemlji više nikad neće nestati sjetve ni žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.

Surat 5:28-31 (Maida)

Postanak 4:1-12

.30.

31.Kabilu njegova duša uljepša ubistvo svog brata, pa ga ubi i zbog toga postade od propalih na dunjaluku i na ahiretu.Allah posla gavrana da kopa po zemlji ispred Kabila kako bi ukopao mrtvog gavrana, i time pokazao Kabilu kako da prekrije tijelo svog brata. Tada Kabil poče žaliti.

Ademov znak – Kur’an

(Visine) Sura 7:19-26

Allah reče Ademu: “O Ademe, ti i tvoja supruga Hava stanujte u Džennetu, i jedite lijepa jela koja želite, a nemojte jesti sa ovog drveta (s kojim ih je Allah upoznao) jer ako to učinite nakon Moje zabrane – bit ćete od onih koji prelaze Allahove granice.”

(Ta Ha) Sura 20: 121-123

Postanak 2:15-17

¹⁵  Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu.+ ¹⁶  Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ ¹⁷  Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”+

Postanak 3:1-23

3  Zmija+ je bila najopreznija* među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?”+ ²  A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu.+ ³  Ali za plod s drveta koje je usred vrta+ Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” ⁴  Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.+ ⁵  Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”+⁶  Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv* – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila.+ Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo.+ ⁷  Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.+⁸  Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je u predvečerje* hodao vrtom, čovjek i njegova žena sakrili su se od Jehove Boga* među drveće u vrtu. ⁹  Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?” ¹⁰  A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.” ¹¹  Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol?+ Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?”+ ¹²  A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” ¹³  Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”+¹⁴  Nato je Jehova Bog rekao zmiji:+ “Kad si to učinila, neka si prokleta među svim pitomim i divljim životinjama! Cijelog života puzat ćeš na trbuhu i jesti zemaljski prah. ¹⁵  I ja ću izazvati neprijateljstvo+ između tebe+ i žene+ i između tvog potomstva*+ i njenog potomka*.+ On će ti zdrobiti glavu,+ a ti ćeš mu raniti petu.”+¹⁶  A ženi je rekao: “Jako ću ti povećati muke u trudnoći, u bolovima ćeš rađati djecu. Za svojim ćeš mužem čeznuti, a on će nad tobom gospodariti.”¹⁷  A Adamu* je rekao: “Zato što si poslušao svoju ženu i jeo s drveta iako sam ti zapovjedio:+ ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe.+ Cijelog života s mukom ćeš je obrađivati kako bi se prehranio.+ ¹⁸  Ona će ti rađati trnje i korov*, a ti ćeš jesti poljsko bilje. ¹⁹  U znoju* ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si i uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+²⁰  Poslije toga Adam je svojoj ženi dao ime Eva* jer je trebala postati majka svima živima.+ ²¹  I Jehova Bog načinio je za Adama i njegovu ženu duge kožne haljine da se u njih obuku.+ ²²  Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao poput nas i zna što je dobro, a što zlo.+ Da sada ne bi pružio ruku pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno…” ²³  Tada ga je Jehova Bog istjerao iz edenskog vrta+ da obrađuje zemlju od koje je i bio uzet

Izlazak 12:1-42