. Elif lam mim: Već ranije je o ovim harfovima bilo riječi u suri El-Bekare. Ovi ajeti koji se uče u ovoj suri su dio jasnog Kur’ana, koji je savršen i koji sadrži mudrosti i propise.

Mi smo Kur’an objavili na jeziku Arapa, da biste – o Arapi – mogli razumjeti njegovo značenje.

O Poslaniče, Mi ti kazujemo o događajima koji su najljepši zbog svoje istinitosti, zbog ispravnosti i visokog stila izražavanja, objavljujući ti ih u ovom Kur’anu, a ti prije ovog objavljivanja nisi znao za ta kazivanja.

O Poslaniče, Mi te obavještavamo o slučaju Jusufa, ‘alejhisselam, kada reče svom ocu Jakubu: “Babuka moj, u snu sam vidio jedanaest zvijezda, i vidio sam Sunce i Mjesec, svi su mi se naklonili.” Ovaj san je bio radosna vijest Jusufu, ‘alejhisselam.

Jakub reče svom sinu Jusufu: “Sinčiću moj, nemoj taj san spominjati tvojoj braći pa da shvate šta se iza njega krije i osjete zavist prema tebi, zbog čega ti mogu spremiti spletku. Doista je šejtan otvoreni i jasni neprijatelj čovjeku.”

O Jusufe, kao što si vidio taj san, tako te tvoj Gospodar odabire i podučava tumačenju snova, i upotpunjava Svoju blagodat prema tebi čineći te vjerovjesnikom, kao što je to učinio i sa tvojim djedom Ishakom i pradjedom Ibrahimom. Doista je tvoj Gospodar milostiv prema Svojim stvorenjima i mudar u njihovom upravljanju.

U kazivanju o Jusufu i njegovog braći nalaze se mnoge pouke i poruke onima koji pitaju o tim kazivanjima.

Kada Jusufova braća rekoše: “Jusuf i njegov rođeni brat su draži našem ocu nego mi, premda smo mi skupina ljudi, pa kako je to moguće? Mi smatramo da jasno griješi u tome, jer za to ne vidimo nikakav razlog.”

“Ubijte Jusufa ili ga odvedite u daleku zemlju, pa će se vaš otac vama posvetiti, i potpuno vas voljeti, i nakon toga ćete biti dobri ljudi jer ćete se pokajati od vašeg grijeha.”

Jedan od njih reče: “Nemojte ubiti Jusufa već ga bacite na dno bunara odakle će ga uzeti neki putnici koji prolaze pored tog bunara. To je manja šteta od ubistva, ako ste već odlučili uraditi nešto.”

Kada su se složili da ga žele udaljiti, rekoše svom ocu Jakubu: “Oče naš, zašto nam ne povjeriš Jusufa? Mi ćemo ga paziti i čuvati od svake štete, i mi smo iskreni u našem vođenju računa o njemu sve dok ti se ne vrati zdrav, pa zašto ga ne pošalješ sa nama?”

“Dozvoli nam da ga uzmemo sa nama sutra, da jede i razonodi se sa nama, a mi ćemo ga od svakog ezijeta i štete čuvati.”

Jakub reče svojim sinovima: “Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, jer se ne mogu strpiti bez njega, a i plašim se da ga ne pojede vuk dok ste vi nemarni u svojoj razonodi.”

Oni rekoše svom ocu: “Ako ga pojede vuk i pored nas koji smo skupina ljudi, onda u nama nema nikakvog dobra i propali smo, jer smo bili nesposobni da ga sačuvamo od vuka.”

Jakub ga posla sa njima, pa kada odoše daleko s namjerom da ga bace u bunar, Mi tada objavismo Jusufu: “Sigurno ćeš ih obavijestiti o ovome što su učinili, a oni te neće prepoznati kada ih budeš obavještavao.”

I Jusufova braća odoše svom ocu uvečer praveći se da plaču, kako bi im bolje uspjela spletka.

Rekoše: “Oče naš, mi smo otišli da se trkamo i takmičimo u streljaštvu ostavivši Jusufa kod naše odjeće i naših stvari da ih čuva, pa ga je pojeo vuk. Ti nam nećeš vjerovati iako ti istinu govorimo.”

Oni tu svoju tvrdnju potvrdiše jednom spletkom; doniješe Jusufovu košulju umazanu krvlju koja nije njegova krv, kako bi time obmanuli Jakuba da ga je stvarno pojeo vuk. Jakub prozrije njihovu laž, jer je vidio da košulja nije pocijepana, pa im reče: “Nije tako kako kažete, već su vam duše vaše uljepšale ružnu stvar koju ste učinili prema njemu. Ja ću se strpiti, ne očajavajući, a od Allaha tražim pomoć u onome što spominjete o Jusufu.”

Jedna karavana je putovala pa poslaše jednog od njih da potraži vodu, i on spusti kofu u bunar, te se Jusuf zakači za uže. Kada taj čovjek to vidje, reče ushićeno: “Radosna vijest, evo ga dječak”, i sakri ga on sa nekim njegovim drugovima da ga ne vidi ostatak karavane, želeći da im on bude trgovačka roba. Allah zna ono što su uradili sa Jusufom, ponizivši ga i prodavši, i Allahu ništa nije skriveno od njihovih djela.

Onaj koji ga je našao i njegovi drugovi jeftino prodadoše Jusufa u Egiptu, za nekoliko srebrenjaka, žurili su da ga prodaju kako bi ga se što prije riješili. Znali su, na osnovu njegovog stanja, da nije rob i bojali su se za sebe od njegove porodice. To je bila Allahova blagodat prema njemu, kako ne bi dugo ostao sa njima.

Čovjek iz Egipta koji ga je kupio reče svojoj supruzi: “Učini mu boravak prijatnim i počasti ga, možda nam bude koristio u obavljanju nekih naših poslova, a možda ga i usvojimo pa nam bude sin.” Kao što smo Jusufa spasili ubistva i izvadili ga iz bunara, i kao što srce velikana Egipta učinismo milostivim prema njemu, tako Jusufu učinismo boravak u Egiptu prijatnim, da bismo ga podučili tumačenju snova. Allah čini šta On hoće i Njegova se odredba neminovno sprovodi, ali većina ljudi – a to su nevjernici – ne zna to.

Kada je Jusuf dostigao godine u kojima mu je ojačalo tijelo, Mi mu dadosmo razumijevanje i znanje; na taj način nagrađujemo one koji iskreno Allaha obožavaju.

Žena egipatskog vladara uz blagost i spletku zatraži od Jusufa da počini blud sa njom, zaključavši sva vrata kako bi osigurala da su sami, i rekavši mu: “Dođi k meni”, na što on reče: “Allahu se utječem od onoga čemu me pozivaš. Moj vlasnik mi je priredio lijep boravak kod njega i ja ga neću pronevjeriti, jer bih, u suprotnom, bio nepravedan, a nepravednici su propali.”

Ona je željela sa njim počiniti blud, a da Jusuf nije vidio Allahove ajete koji ga udaljavaju od toga i on bi pomislio to, ali mu je Allah pokazao Svoje znakove kako bi od njega udaljio zlo, i kako bi od njega udaljio blud i izdaju. Doista je Jusuf od Allahovih dobrih robova, odabranih za poslanstvo i vjerovjesništvo.

Oni potrčaše prema vratima, Jusuf kako bi se spasio, a ona kako bi ga spriječila da izađe. Ona ga uhvati za košulju da ga zaustavi pa mu je pocijepa odzada, i zatekoše njenog muža kod vrata. Ona, koristeći spletku, reče svom mužu: “Kazna za onoga ko želi učiniti blud sa tvojom ženom može biti samo zatvor ili bolno mučenje!”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Ona je ta koja je od mene tražila blud, a ja to nisam htio.” Allah je tada dao da dijete u kolijevci iz njene porodice progovori, pa posvjedoči: “Ako je Jusufova košulja pocijepana naprijed, to je indicija da ona govori istinu, jer to znači da se ona branila i da on laže.”

“A ako je njegova košulja pocijepana s leđa, to je indicija da on istinu govori, jer to ukazuje da ga je ona jurila dok je bježao, tako da ona laže.”

Kada je egipatski vladar vidio da je Jusufova košulja pocijepana s leđa uvjeri se da Jusuf govori istinu, i reče: “Ova optužba je jedna od vaših spletki, o žene, a vaše spletke su jake.”

On reče Jusufu: “Jusufe, zaboravi ovaj događaj i nemoj ga nikom spominjati”, a reče svojoj ženi: “Ti traži oprost za svoj grijeh jer si od griješnih, zbog tvog navođenja Jusufa na nemoral.”

Vijest o njoj se raširi u gradu i skupina žena reče osuđujući je: “Supruga velikaševa poziva svog roba da sa njom počini blud. Njena ljubav prema njemu joj je srce obuzela, i mi je zato smatramo jasno zabludjelom.”

Kada je vladareva supruga čula kako je žene osuđuju i ogovaraju, poslala je nekog da ih pozove da vide Jusufa nakon čega će je opravdati. Pripremila im je mjesto za sjedenje, sa prostirkom i jastucima, i svakoj je ženi dala nož da sječe hranu. Nakon toga je rekla Jusufu, ‘alejhisselam: “Izađi pred njih.” Kada su ga vidjele bile su zadivljene njegovom ljepotom i povrijedile su svoje ruke noževima, a da to nisu ni osjetile. Rekoše: “Uzvišen je Allah, ovo nije čovjek, jer ovakvu ljepotu nema čovjek, već je ovo plemeniti melek.”

Vladareva supruga reče tim ženama, nakon što je vidjela njihovo stanje: “Ovo je momak zbog kojeg ste me brukale. Ja sam ga pozvala k sebi i napravila spletku da ga zavedem ali se sustegao. Ako ne uradi ono što tražim sigurno će biti bačen u zatvor i sigurno će biti ponižen.”

Jusuf, ‘alejhisselam, uputi dovu svom Gospodaru: “Gospodaru moj, tamnica kojom mi prijeti draža mi je od nemorala u koji me pozivaju. Ako Ti od mene ne otkloniš njihove spletke, ja onda mogu prema njima naklonost osjetiti i biti od neznalica, i mogu učiniti ono čemu me pozivaju.”

Allah usliša njegovu dovu i sačuva ga spletke vladareve supruge i lokalnih žena. Doista Uzvišeni Allah čuje dovu Jusufa i svakog drugog čovjeka, i zna svačije stanje.

Nakon što vladar Egipta i njegova svita vidješe dokaze Jusufove nevinosti odlučiše da ga zatvore na neodređen period, kako se ne bi otkrila bruka.

Oni ga baciše u tamnicu, a sa njim i dvojicu momaka. Jedan od njih reče Jusufu: “Vidio sam u snu kako cijedim grožđe sve dok ne postane vino”, a drugi reče: “Vidio sam u snu kako iznad glave nosim hljeb kojeg jedu ptice.” I rekoše: “Obavijesti nas o tumačenju ovih snova, o Jusufe, jer mi smatramo da si dobročinitelj.”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Nijedna hrana, od kralja ili nekog drugog, vam neće doći a da vam ja prije toga ne objasnim njegovu suštinu i kakvoću. To tumačenje koje znam je nešto čemu me je podučio moj Gospodar, i ne spada u proricanje i astrologiju. Ja sam napustio narod koji ne vjeruje u Allaha i Ahiret.”

“I ja slijedim vjeru mojih očeva: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, to je vjera Allahove jednoće, i mi Njemu nikog ne pridružujemo. Taj monoteizam i to vjerovanje na kojem smo mi predstavlja jednu od Allahovih blagodati prema nama, jer nas je On uputio na to, i to je Njegova blagodat prema svim ljudima jer im je poslao vjerovjesnike da im to dostave. Međutim, većina ljudi ne zahvaljuje Allahu na Njegovim blagodatima, štaviše, poriču ih.”

Jusuf im zatim reče: “Zar je obožavanje više bogova bolje od obožavanja Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Koji je potčinitelj svega i Koji nikom ne može biti potčinjen?”

“Ono što obožavate pored Allaha su samo obična imena bez suštine, i ta imena ste vi i vaši preci dali božanstvima, a ona nemaju nikakvog udjela u božanstvenosti. Sud nad svim stvorenjima pripada samo Allahu, a ne ovim imenima koja ste izmislili vi i vaši preci. Allah je naredio da samo Njega obožavate i zabranio je da Mu išta pridružujete. Taj monoteizam je ispravna vjera u kojoj nema mahana, ali većina ljudi to ne zna i zato Allahu druge pridružuju i obožavaju neka Njegova stvorenja.”

“O vas dvojica koji ste u tamnici, što se tiče onoga koji je sanjao kako cijedi grožđe tako da postane vino, on će izaći iz tamnice i vratiti se svom poslu, pa će napajati kralja, a što se tiče onoga koji je sanjao hljeb iznad svoje glave kojeg jedu ptice, on će biti ubijen i razapet, pa će ptice jesti meso njegove glave. Ono o čemu ste pitali je već određeno i sigurno će se desiti.”

Jusuf reče onome za kojeg je znao da će biti spašen, onome koji će napajati kralja: “Spomeni moj slučaj kralju, možda će me izvaditi iz tamnice.” Ali šejtan učini da taj čovjek zaboravi ispričati kralju za Jusufov slučaj pa Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

Kralj reče: “Sanjao sam sedam debelih krava kako jedu sedam mršavih krava, i vidio sam sedam zelenih klasova i sedam suhih klasova. O prvaci i uglednici, obavijestite me o tumačenju mog sna ako znate tumačiti snove.”

Oni rekoše: “Tvoje snoviđenje je obična zbrka i takvi snovi nemaju tumačenje. Mi ne znamo tumačiti zbrkane snove.”

Onaj koji je napajao kralja, jedan od dvojice koji se spasio iz tamnice, sjeti se Jusufa, ‘alejhisselam, i njegovog poznavanja tumačenja snova, pa reče: “Ja ću vas obavijestiti o tumačenju kraljevog sna nakon što pitam onoga ko ih zna tumačiti, pa me pošalji, o kralju, Jusufu da protumači tvoj san.”

Kada je taj momak stigao do Jusufa reče mu: “O Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, obavijesti me o tumačenju sna u kojem je čovjek vidio sedam debelih krava bivaju pojedene od strane sedam mršavih krava, i u kojem je vidio sedam zelenih klasova a nakon njih sedam suhih klasova. Obavijesti me pa da se vratim kralju i onima koji su kod njega, pa da oni saznaju tumačenje kraljevog sna i da spoznaju tvoju vrijednost.”

Jusuf, ‘alejhisselam, protumači ovaj san: “Sijat ćete vrijedno, sedam godina uzastopno, i ono što požanjete svake od tih godina ostavite u klasu kako se ne bi pokvarilo, osim što ćete uzeti malo koliko vam je potrebno za hranu.”

“Zatim će nakon tih sedam plodnih godina u kojima ste sijali doći sedam sušnih i neplodnih godina u kojima će ljudi pojesti sve što su skladištili u sedam plodnih godina, osim malo što će sačuvati da im bude sjemenje za kasniju sjetvu.”

“Nakon tih neplodnih godina će doći godina u kojoj će padati obilne kiše i u kojoj će nići usjevi, i kada će ljudi cijediti ono što im treba cijeđeno poput grožđa, maslina i trske.”

Kralj reče svojim pomagačima, kada je saznao za Jusufovo tumačenje njegovog sna: “Izvadite ga iz tamnice i dovedite mi ga.” Kada je kraljev izaslanik došao Jusufu, on mu je rekao: “Vrati se kralju i pitaj ga o slučaju žena koje su povrijedile svoje ruke.” To je tražio kako bi njegova nevinost izašla na vidjelo prije nego što izađe iz zatvora. I Jusuf kaza: “Moj Gospodar, zaista, zna njihov pokušaj da me zavedu, jer Njemu ništa nije skriveno.”

Kralj se obrati ženama: “Šta je bilo s vama kada ste spletkom tražile od Jusufa da sa vama učini nemoral?” Supruga velikaševa potvrdi ono što je činila: “Sada će istina izaći na vidjelo; ja sam pokušala da ga zavedem, a on nije pokušao da zavede mene već je bio iskren u svojoj tvrdnji da je čist od onoga za šta ga optužujem.”

Supruga velikaša kaza: “I da na osnovu mojeg priznanja da sam ja ta koja je pokušala njega zavesti i da je on bio iskren – Jusuf uvidi da nisam lagala na njega u njegovom odsustvu. Ja sam zaključila na osnovu svega što se desilo da Allah neće uputiti onoga ko laže i spletkari.”

Velikaševa supruga nastavi govoriti: “Ja ne pravdam sebe, ne tvrdim da nisam htjela zlo, ne želim ovim govorom pohvaliti sebe, jer je ljudska duša veoma sklona zlu, jer je sklona prohtjevima i jer je teško zaustaviti je u tome, osim kome se Allah smiluje pa ga sačuva od sklonosti zlu. Doista je moj Gospodar Onaj Koji puno prašta pokajnicima i Koji je milostiv prema njima.”

Kralj reče svojim pomagačima nakon što postade jasno da je Jusuf nevin i učen: “Dovedite mi ga i uzet ću ga u svoju svitu.” Oni ga dovedoše, pa kada kralj razgovara sa njim uvidje koliko je Jusuf učen i pametan, te mu reče: “Jusufe, ti si od danas kod nas na visokoj poziciji, ugledan i povjerljiv.”

Jusuf reče kralju: “Postavi me da vodim brigu o riznicama imetka i hrane u Egiptu, jer sam ja povjerljiv čuvar, imam znanje i pronicljivost u onome što mi se povjeri.”

Kao što smo Jusufu ukazali blagodat obznanjujući njegovu nevinost i izbavljajući ga iz tamnice, dali smo mu vlast u Egiptu, u kojem je putovao i boravio gdje je htio. Mi Našu milost na dunjaluku dajemo kome hoćemo, i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine, već im u potpunosti isplaćujemo njihovu nagradu.

Doista je Allahova nagrada koju je pripremio na Ahiretu bolja od dunjalučke nagrade, i ona pripada onima koji vjeruju u Allaha i čuvaju se Njegove kazne, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Jusufova braća dođoše u Egipat sa svojom robom, pa kada uđoše kod njega on ih prepozna kao svoju braću, a oni njega kao brata ne prepoznaše, zbog toga što je prošlo mnogo vremena i što se on puno promijenio, pošto je bio dječak kada su ga bacili u bunar.

Kada im je dao zalihe i opskrbu kao što su tražili, i nakon što mu rekoše da imaju brata po ocu kojeg su ostavili kod oca, Jusuf im reče: “Dovedite mi vašeg brata po ocu i daću vam jedan tovar deve više. Zar ne vidite da ja punu mjeru dajem i da najbolje gostoprimstvo ukazujem.”

“A ako mi ga ne dovedete postat će jasno da ste slagali da imate brata po ocu, pa vam više neću davati hranu i nemojte se približavati mojoj zemlji.”

Njegova braća mu rekoše: “Tražićemo od njegovog oca da ga pusti sa nama i potrudit ćemo se u tome. Učinićemo onako kako si nam naredio i u tome nećemo biti nemarni niti ćemo nešto propustiti.”

Jusuf reče svojim radnicima: “Vratite im njihovu robu kako bi pri povratku shvatili da nismo kupili njihovu robu”, što će ih primorati da dođu sa njihovim bratom kako bi Jusufu dokazali da su rekli istinu i kako bi od njih prihvatio njihovu robu.”

Kada se vratiše svom ocu i ispričaše mu kako ih je Jusuf počastio, rekoše: “Oče naš, uskraćeni ćemo biti za mjeru s namirnicama ako ne povedemo sa nama našeg brata. Pošalji ga sa nama da bismo dobili mjeru sa hranom, a mi ti se zavjetujemo da ćemo ga čuvati i da će ti se vratiti zdrav i siguran.”

Njihov otac im reče: “Zar da vam ga povjerim kao što sam vam ranije povjerio njegovog rođenog brata Jusufa? Povjerio sam vam Jusufa i zavjetovali ste se da ćete ga čuvati, ali niste ispoštovali taj zavjet, tako da nemam povjerenja u vaše zavjetovanje da ćete čuvati njegovog brata. Samo se u Allaha uzdam, On je najbolji Čuvar onoga koga želi sačuvati, i On je najmilostiviji prema onome kome se želi smilovati.”

Kada su otvorili posude sa hranom koju su donijeli vidješe da im je novac vraćen, pa rekoše svom ocu: “Šta još hoćemo od ovog velikaša nakon što nas je ovako počastio? Ovo je novac kojeg smo dali za hranuو a kojeg nam je on vratio iz počasti prema nama. Daj nam našeg brata i mi ćemo donijeti hranu za našu porodicu i čuvaćemo našeg brata od onoga čega se bojiš za njega, i dobit ćemo jedan devin tovar više zbog toga što smo i njega poveli sa nama, a to je velikašu lahko.”

Njihov otac im reče: “Neću ga poslati sa vama sve dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga vratiti osim ako svi stradate i niko od vas ne ostane, pa ga zbog toga ne mognete poslati ili vratiti.” I kaza: “Allah je svjedok ovome što smo se dogovorili, i dovoljno nam je Njegovo svjedočenje.”

I oporuči im: “Nemojte u Egipat ulaziti kroz jedna vrata zajedno, već uđite na različita vrata, jer to je preče da se sačuvate da kakva šteta pogodi sve vas zajedno, ako bi vam neko htio nanijeti štetu. To ne kažem da bih odagnao štetu koju vam je Allah odredio, ili da bih vam pribavio korist koju vam Allah nije odredio, jer samo Allah određuje sudbinu i samo se Njegova odredba sprovodi, samo na Njega se oslanjam u svim mojim poslovima, i samo na Njega neka se uzdaju oni koji se uzdaju, u svim svojim poslovima.”

Oni otputovaše sa Jusufovim rođenim bratom, a zatim uđoše na različita vrata kao što im je naredio. To ih ne bi sačuvalo štete ako bi Allah odredio da ih zadesi, ali je to bila Jakubova milost prema svojoj djeci koju je ispoljio i zbog koje im je to oporučio, i Jakub zna da samo Allah određuje sudbinu, i zna ono što smo ga podučili o imanu u Allahovo određenje, kao i da treba poduzimati sebebe (uzroke), ali većina ljudi to ne zna.

Kada Jusufova braća uđoše kod Jusufa vodeći njegovog rođenog brata, Jusuf ga zagrli i reče mu tiho: “Ja sam tvoj rođeni brat Jusuf, nemoj biti tužan zbog loših djela koja su učinila tvoja braća prema nama, poput uznemiravanja, ispoljavanja zlobe i mojeg bacanja u bunar.”

Nakon što je Jusuf naredio da se deve njegove braće natovare hranom, stavio je kraljevu mjericu kojom se mjeri hrana za one koji su tražili opskrbu, u tovar svoga rođenog brata bez znanja ostale braće, kako bi to bio razlog njegovog zadržavanja kod Jusufa. Kada su krenuli nazad čuše poziv: “O vlasnici deva natovarenih zalihama, vi ste lopovi.”

Jusufova braća priđoše dozivaču i ljudima oko njega i rekoše: “Šta ste izgubili pa nas optužujete za krađu?”

Dozivač i njegovi pratioci rekoše Jusufovoj braći: “Nestala nam je kraljeva posuda za mjerenje. Ko je donese prije nego mi sve pretražimo pripada mu nagrada, a ja to garantujem.”

Jusufova braća im rekoše: “Tako nam Allaha vi znate našu nevinost, kao što ste mogli zaključiti na osnovu našeg stanja. Nismo došli u Egipat da bi činili nered u njemu, niti smo u našem životu bili lopovi i kradljivci.”

Dozivač i njegovi pratioci upitaše: “Kakva je kod vas kazna za onoga ko je to ukrao, ukoliko se ispostavi laž da ste nevini?”

Jusufova braća im rekoše: “Kod nas je kazna za lopova u čijem se prtljagu nađe ukradena stvar da on postaje rob onome od koga je ukrao. Tako mi kažnjavamo lopove.”

Ovi ih vratiše Jusufu kako bi pretražio njihove tovare. On poče sa pretragom tovara njegove braće po ocu prije tovara njegovog rođenog brata, kako bi što bolje sakrio spletku, a zatim pretraži i njegov tovar i izvadi kraljevu mjericu iz njega. Kao što smo u Jusufovu korist napravili spletku sredivši da kraljeva mjerica bude stavljena u tovar njegovog brata, tako smo napravili i drugu spletku za njega, a to je da svoju braću kazni kaznom koja važi u njihovoj zemlji, zarobljavanjem lopova, što se ne bi moglo ostvariti da ih je kaznio kaznom egipatskog kralja koja se ogleda u udaranju i novčanom kažnjavanju, osim da Allah drugačije hoće, a On sve može. Mi podižemo stepene kome Mi hoćemo, kao što smo uzdigli Jusufa, a iznad svakog znalca ima znaniji, a iznad svakog znanja je Allahovo znanje, jer On sve zna.

Jusufova braća rekoše: “Ako je ukrao to nije čudno, i njegov rođeni brat je ranije krao”, misleći na Jusufa, ‘alejhisselam. Jusuf sakri svoje nezadovoljstvo time što su rekli, ali u sebi pomisli: “Vaša zavist koju gajite i loša djela koja ste činili je ono što ste i ranije činili, i to je isto zlo i u ovoj situaciji, a Allah najbolje zna za tu lažnu optužbu koju ste iznijeli.”

Jusufova braća mu rekoše: “O velikašu, on ima veoma starog oca koji ga mnogo voli, pa uzmi nekog od nas umjesto njega. Mi smatramo da si ti dobročinitelj u ophođenju prema nama i prema drugima, pa nam učini tu uslugu.”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Sačuvaj Allahu da nanesemo nepravdu onome ko je nevin zbog tuđeg zločina, pa da uhapsimo nekog mimo onoga kod koga smo našli kraljevu mjericu. Ako bismo to uradili bili bismo pravi zulumćari, jer smo kaznili nevinog, a ostavili prijestupnika.”

Nakon što su izgubili nadu da će Jusuf ispuniti ono što traže od njega, osamiše se radi konsultacije. Njihov stariji brat reče: “Podsjećam vas da je vaš otac od vas uzeo pritvrđenu zakletvu Allahom da ćete mu vratiti sina osim da svi budete okupirani nečim što nikako ne možete savladati, a prije toga ste pronevjerili čuvanje Jusufa i niste ispunili svoj zavjet dat ocu. Ja neću napustiti Egipat sve dok mi moj otac ne dozvoli da mu se vratim, ili dok Allah ne odredi da uzmem mog brata. Allah najbolje određuje i On određuje istinu i pravdu.”

Najstariji brat reče: “Vratite se svom ocu i recite mu: “Tvoj sin je ukrao pa ga je egipatski velikaš pretvorio u roba za kaznu. Mi ti samo prenosimo ono što znamo na osnovu toga što smo vidjeli kraljevu posudu kako biva izvađena iz njegovog tovara. Mi nismo znali da on krade, jer da smo znali ne bismo ti dali zavjet da ćemo ga vratiti.”

“A da bi se uvjerio u istinitost našeg govora ti upitaj Egipćane kod kojih smo bili, i upitaj ljude iz karavane sa kojom smo došli i oni će ti reći isto što i mi. Mi, doista, istinu govorimo kada kažemo da je ukrao.”

Njihov otac im reče: “Nije tako kako kažete, nije on ukrao, već su vam duše vaše uljepšale da mu spletku priredite kao što ste uradili sa njegovim bratom ranije. Ja ću se lijepo strpiti i samo ću se Allahu žaliti, nadam se da će ih Allah sve vratiti, i Jusufa, i njegovog rođenog brata i njihovog najstarijeg brata. Doista On, Uzvišeni, najbolje zna moje stanje i mudro upravlja mojom sudbinom.”

Okrenu se od njih i udalji, a zatim reče: “ـJaka je i velika tuga moja za Jusufom.” Crni dio njegovih očiju postade bijel od mnoštva plača za njim. Bio je veoma tužan i zabrinut, ali je to skrivao od ljudi.

Jusufova braća rekoše svom ocu: “Tako nam Allah, oče naš, ti i dalje spominješ Jusufa i patiš za njim da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!”

Otac im reče: “Ja se za moju tugu i brigu žalim samo Allahu, i znam za aspekte Allahove blagosti, dobrote i Njegovog uslišavanja molitve onome ko je u nuždi, i Njegove nagrade onome koga je zadesila nedaća, koje vi ne znate.”

Njihov otac im reče: “O sinovi moji, idite i saznajte nove vijesti o Jusufu i njegovom bratu, i nemojte gubiti nadu u Allahovo otklanjanje nedaća od Njegovih robova, jer samo nevjernici tako gube nadu, imajući u vidu da oni ne znaju veličanstvenost Allahove moći i skrivene aspekte Njegovih blagodati prema njima.”

Oni poslušaše svog oca i odoše tražiti Jusufa i njegovog brata. Kada uđoše kod Jusufa rekoše mu: “Zadesilo nas je teško stanje i veliko siromaštvo, i donijeli smo malo vrijedne stvari, pa nam izmjeri punu mjeru kao što si i ranije radio i udijeli nam preko toga, ili zanemari mahane naše robe. Allah najljepšom nagradom nagrađuje one koji udjeljuju.”

Kada je čuo njihov govor, omekša mu srce iz milosti prema njima i otkri im ko je on, rekavši: “Vi znate šta ste učinili sa Jusufom i njegovim rođenim bratom kada ste bili lahkomisleni, pa vam nisu bile poznate posljedice takvog čina.”

Oni se iznenadiše i rekoše: “Ti si Jusuf!?” On im reče: “Da, ja sam Jusuf, a ovaj kojeg vidite sa mnom je moj rođeni brat. Allah nam je dao velike blagodati, izbavio nas i spasio i na dunjaluku nas uzdigao. Ko se Allaha boji čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, i strpi se na nedaćama – takav je dobročinitelj, a Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja, već će je sačuvati.”

Njegova braća mu rekoše ispričavajući se za ono što su mu uradili: “Tako nam Allaha, Allah te je uzdigao nad nama plemenitim osobinama, a mi smo bili nepravedni zbog onoga što smo ti od zla uradili.”

Jusuf prihvati njihovo izvinjenje i reče: “Danas vam neće biti korenja i kazne, molim Allaha da vam oprosti, a On, Uzvišeni, je najmilostiviji.”

On im dade svoju košulju nakon što su mu rekli šta je bilo sa vidom njegovog oca, i reče: “Odnesite ovu moju košulju, bacite je na očevo lice i ponovo će progledati. I dovedite mi sve članove vaše porodice.”

Kada karavana ode iz Egipta i udalji se od naseljenog mjesta, Jakub, ‘alejhisselam, reče sinovima i drugima koji su bili kod njega: “Osjećam miris Jusufov! I nemojte reći da sam malouman ili da sam senilan postao, tvrdeći da pričam nešto što ne znam.”

Neko od njegovih sinova reče: “Tako nam Allaha, ti si i dalje u tvojoj prijašnjoj obmanjenosti oko Jusufa i mogućnosti njegovog ponovnog viđenja.”

Kada glasonoša s radosnom viješću dođe Jakubu, baci Jusufovu košulju na Jakubovo lice, i njemu se vrati vid. Tada on reče svojim sinovima: “Zar vam nisam rekao da ja znam aspekte Allahove blagosti i dobrote koje vi ne znate?”

Njegovi sinovi rekoše ispričavajući se zbog onoga što su učinili Jusufu i njegovom bratu: “O oče naš, traži od Allaha da nam oprosti prethodne grijehe, doista smo bili grešnici i ružno smo postupili sa Jusufom i njegovim bratom.”

Njihov otac im reče: “Tražiću od mog Gospodara da vam oprosti, a On, doista, prašta grijehe robova pokajnika i milostiv je prema njima.”

Jakub, ‘alejhisselam, i njegova porodica napustiše svoju zemlju i otputovaše za Egipat kod Jusufa. Kada uđoše kod njega on prigrli svoje roditelje i reče svojoj braći i njihovim porodicama: “Uđite u Egipat bezbjedni Allahovom voljom. Ovdje vas niko neće uznemiravati.”

On svoje roditelje postavi na mjesto gdje je on sjedio, a oni i njegovih jedanaest braće mu se pokloniše, pozdravljajući ga. To je bilo poklanjanje iz počasti, a ne sedžda kao vid obožavanja. Time se ispunila Allahova odredba koju je Jusuf vidio u snu, i zato Jusuf reče svom ocu: “Ovaj vaš pozdrav poklanjanjem je ostvarenje onoga što sam vidio u snu ranije i što sam ti ispričao. Allah je to učinio istinom, i On mi je dobročinstvo ukazao kada me je izbavio iz tamnice i kada je vas doveo iz pustinje nakon što je šejtan pokvario odnos između mene i moje braće. Moj Gospodar je dobrostiv i blag u određivanju onoga što On hoće, i doista On zna stanja Svojih robova i mudar je u upravljanju svime.”

Jusuf se zatim obrati Gospodaru svome i reče: “Gospodaru moj, Ti si mi dao vlast Egipta i naučio si me da tumačim snove; Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji si sve ni iz čega stvorio, Ti određuješ moju sudbinu i na dunjaluku i na Ahiretu, pa Te molim da, kada dođe čas moje smrti, umrem kao musliman, i da me pridružiš dobrim vjerovjesnicima, od mojih predaka i drugih mimo njih, u najuzvišenijem dijelu Dženneta.”

37  Jakov je ostao živjeti u zemlji Kanaanu, u kojoj je njegov otac živio kao došljak.+²  Ovo su događaji iz Jakovljevog života.Kad je Josip+ imao 17 godina, čuvao je stada ovaca+ sa sinovima Bilhe+ i Zilpe,+ koje su bile žene njegovog oca. I Josip je javio svom ocu da njegova braća loše postupaju. ³  A Josip se rodio kad je Izrael već bio star, pa ga je otac volio više od svih drugih sinova+ i načinio mu je lijepu dugu haljinu. ⁴  Kad su njegova braća vidjela da ga otac voli više nego sve njih, zamrzila su ga te mu nisu mogla reći ni jednu lijepu riječ*.⁵  Kasnije je Josip usnio san i ispričao ga svojoj braći,+ a oni su ga zbog toga još više zamrzili. ⁶  Naime, on im je rekao: “Molim vas, poslušajte što sam sanjao. ⁷  Bili smo nasred polja i vezali snopove kad se moj snop podignuo i stao uspravno, a vaši su snopovi okružili moj snop i poklonili mu se.”+ ⁸  A njegova su mu braća rekla: “Zar ti misliš kraljevati nad nama i biti nam gospodar?”+ Tako su ga još više zamrzili zbog njegovih snova i onog što je rekao.⁹  Poslije toga usnio je još jedan san i ispričao ga svojoj braći: “Opet sam usnio san. Ovaj put klanjali su mi se sunce, mjesec i 11 zvijezda.”+ ¹⁰  Kad je to ispričao svom ocu pred svojom braćom, otac ga je prekorio: “Što znači taj tvoj san? Zar ćemo ja, tvoja majka i tvoja braća doći pa ti se klanjati do zemlje?” ¹¹  I Josipova su braća postala jako ljubomorna na njega,+ ali njegov je otac razmišljao o onom što je on rekao.¹²  Jednom su njegova braća otišla pasti stoku svog oca blizu Šekema.+ ¹³  Poslije nekog vremena Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada blizu Šekema. Otiđi k njima.” A on mu je odgovorio: “Dobro, idem!” ¹⁴  Tada mu je Izrael rekao: “Molim te, otiđi i vidi jesu li ti braća dobro. Vidi i kako je stoka pa mi javi.” Tako ga je poslao iz Hebronske doline+ i on je otišao prema Šekemu. ¹⁵  Kasnije ga je neki čovjek našao kako hoda poljem pa ga je upitao: “Što tražiš?” ¹⁶  On mu je odgovorio: “Tražim svoju braću. Molim te, kaži mi gdje čuvaju stada.” ¹⁷  Nato mu je čovjek rekao: “Otišli su odavde. Čuo sam ih kako govore: ‘Hajdemo u Dotan.’” Tako je Josip pošao za svojom braćom u Dotan i našao ih ondje.¹⁸  A oni su ga ugledali izdaleka i prije nego što im se približio, počeli su se dogovarati da ga ubiju. ¹⁹  I rekli su jedan drugome: “Evo dolazi onaj koji sanja snove!+ ²⁰  Hajde da ga ubijemo i bacimo u neku od jama za vodu! Reći ćemo da ga je proždrla strašna zvijer. Da vidimo onda hoće li se ispuniti ti njegovi snovi!” ²¹  Kad je Ruben+ to čuo, pokušao ga je spasiti. Zato je rekao: “Nemojmo ga ubiti*!”+ ²²  Potom je dodao: “Ne prolijevajte krv!+ Bacite ga u ovu jamu u pustinji, ali nemojte mu nauditi!”+ Htio ga je izbaviti iz njihovih ruku i vratiti ocu.²³  I čim je Josip došao k svojoj braći, oni su svukli s njega njegovu haljinu, lijepu dugu haljinu koju je nosio,+ ²⁴  pa su ga zgrabili i bacili u jamu za vodu. Jama je tada bila prazna – u njoj nije bilo vode.²⁵  Zatim su sjeli da jedu. Kad su podignuli pogled, ugledali su karavanu Jišmaelaca+ koji su dolazili iz Gileada i išli u Egipat. Njihove deve bile su natovarene bušinovom mirisnom smolom*, balzamom i smolastom korom.+ ²⁶  Tada je Juda rekao svojoj braći: “Kakva je korist ako ubijemo svog brata i prikrijemo to?+ ²⁷  Hajde da ga prodamo+ Jišmaelcima! Nemojmo dizati ruku na njega. Ipak je on naš brat, naša krv.” I oni su poslušali svog brata. ²⁸  Kad su naišli midjanski+ trgovci, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga Jišmaelcima za 20 srebrnjaka.+ Ti su ljudi odveli Josipa u Egipat.²⁹  Poslije se Ruben vratio do jame i vidio da Josip više nije u njoj, pa je razderao svoje haljine. ³⁰  Kad se vratio svojoj braći, povikao je: “Nema djeteta! Što ću sad?”³¹  A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jarca i umočili haljinu u krv. ³²  Potom su je poslali svom ocu i poručili mu: “Ovo smo našli. Molimo te, vidi je li ovo haljina tvog sina ili nije.”+ ³³  A kad ju je on bolje pogledao, povikao je: “To je haljina mog sina! Josipa je proždrla strašna zvijer! Sigurno ga je rastrgala!” ³⁴  Tada je Jakov razderao svoj ogrtač i stavio kostrijet oko bokova te je mnogo dana tugovao za svojim sinom. ³⁵  I svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali utješiti, ali on se nije dao utješiti, nego je govorio: “Otići ću tugujući k svom sinu u grob*!”+ Tako ga je njegov otac oplakivao.³⁶  A Midjanci su u Egiptu prodali Josipa Potifaru, koji je bio faraonov dvoranin+ i zapovjednik straže.

38  U to vrijeme Juda je otišao od svoje braće i razapeo šator blizu nekog Adulamca kojemu je ime bilo Hira. ²  Ondje je Juda zapazio kćer nekog Kanaanca+ koji se zvao Šua. Uzeo ju je za ženu i spavao s njom, ³  pa je ona zatrudnjela. Rodila je sina i on mu je dao ime Er.+ ⁴  Kasnije je opet zatrudnjela i rodila sina te mu je dala ime Onan. ⁵  Potom je rodila još jednog sina i dala mu je ime Šela. Kad je njega rodila, bili su* u Akzibu.+⁶  Juda je za svog prvorođenca Era uzeo ženu, koja se zvala Tamara.+ ⁷  Ali Judin je prvorođenac Er činio ono što je zlo u Jehovinim očima, pa ga je Jehova pogubio. ⁸  Stoga je Juda rekao Onanu: “Spavaj sa ženom svog brata i sklopi s njom djeverski brak kako bi tvoj brat imao potomstvo.”+ ⁹  Ali Onan je znao da se to potomstvo neće smatrati njegovim.+ Zato je prosipao svoje sjeme na zemlju kad je općio sa ženom svog brata kako ne bi nastavio njegovu obiteljsku lozu.+ ¹⁰  To što je on činio Jehova je smatrao zlim, pa je i njega pogubio.+ ¹¹  Tada je Juda rekao svojoj snahi Tamari: “Živi kao udovica u kući svog oca dok moj sin Šela ne odraste.” To je rekao jer je mislio: “I on bi mogao umrijeti kao njegova braća.”+ Tako je Tamara otišla u kuću svog oca i ostala ondje.¹²  Nakon nekog vremena umrla je Judina žena, Šuina kći.+ Juda je tugovao određeno vrijeme, a potom je sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom+ otišao u Timnu+ k ljudima koji su strigli njegove ovce. ¹³  Tamari su javili: “Evo tvoj svekar ide u Timnu strići ovce.” ¹⁴  Tada je ona skinula sa sebe udovičku odjeću, zastrla se koprenom i pokrila maramom pa je sjela na ulazu u Enajim, koji se nalazi na putu za Timnu. Naime, vidjela je da je Šela odrastao, ali nju još nisu udali za njega.+¹⁵  Kad ju je Juda ugledao, odmah je pomislio da je bludnica* jer je pokrila lice. ¹⁶  Stoga je skrenuo s puta, prišao joj i rekao: “Daj da spavam s tobom!” Nije znao da je to njegova snaha.+ A ona je rekla: “Što ćeš mi dati da pristanem spavati s tobom?” ¹⁷  On je odgovorio: “Poslat ću ti jare iz svog stada.” Ali ona je rekla: “Hoćeš li mi dati zalog dok ga ne pošalješ?” ¹⁸  “Kakav zalog da ti dam?” upitao ju je. A ona mu je odgovorila: “Svoj pečatnjak,+ vrpcu i štap koji ti je u ruci.” Tada joj je dao sve to i spavao je s njom, pa je ona zatrudnjela. ¹⁹  Potom je ustala i otišla. Skinula je sa sebe maramu i opet obukla svoju udovičku odjeću.²⁰  A Juda je poslao jare po svom prijatelju Adulamcu+ kako bi dobio natrag zalog od one žene, ali on je nije mogao naći. ²¹  Pitao je ljude iz njenog mjesta: “Gdje je ona hramska bludnica koja je sjedila pored puta u Enajimu?” Ali oni su mu odgovorili: “Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.” ²²  Na koncu se vratio Judi i rekao: “Nisam je mogao naći, a i ljudi iz onog mjesta kazali su: ‘Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.’” ²³  Onda je Juda rekao: “Neka zadrži što sam joj dao da se ne osramotimo. Evo ja sam joj poslao ovo jare, ali ti je nisi mogao naći.”²⁴  No kad su prošla otprilike tri mjeseca, javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara odala se bludu i u bludu je zatrudnjela.” Nato je Juda rekao: “Izvedite je pa neka je pogube i spale!”+ ²⁵  Ali dok su je izvodili, poslala je stvari svom svekru i poručila mu: “Zatrudnjela sam s čovjekom kome ovo pripada.” I još je rekla: “Molim te, vidi čiji su ovaj pečatnjak, vrpca i štap.”+ ²⁶  A kad ih je Juda pogledao, rekao je: “Ona je u pravu, a ja sam u krivu jer je nisam dao svom sinu Šeli.”+ I nikad više nije spavao s njom.²⁷  Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da su joj u utrobi blizanci. ²⁸  I dok je rađala, jedan je od njih pružio ruku, a primalja je odmah uzela grimizni konac, privezala ga oko njegove ruke i rekla: “Ovaj je izašao prvi.” ²⁹  Ali kad je uvukao ruku, izašao je njegov brat, pa je ona uzviknula: “Kako si se samo probio*!” Zato je dobio ime Peres*.+ ³⁰  Poslije je izašao njegov brat, koji je oko ruke imao grimizni konac. On je dobio ime Zerah.

39  A Josipa su doveli u Egipat.+ I Egipćanin Potifar,+ faraonov dvoranin i zapovjednik straže, kupio ga je od Jišmaelaca+ koji su ga onamo doveli. ²  Ali Jehova je bio s Josipom,+ tako da je on imao uspjeha u svemu što je radio te su mu bili povjereni odgovorni poslovi u domu njegovog gospodara, Egipćanina. ³  I njegov je gospodar vidio da je Jehova s njim i da mu Jehova pomaže da uspješno obavi svaki posao.⁴  Josip je stjecao sve veću naklonost svog gospodara i on ga je uzeo za svog slugu. Postavio ga je da upravlja njegovim domom i svime što je imao. ⁵  I otkad ga je Egipćanin Potifar postavio da upravlja njegovim domom i svime što je imao, Jehova je blagoslivljao Egipćaninov dom zbog Josipa. I Jehovin je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.+ ⁶  Na koncu je Potifar sve što je imao povjerio Josipu na brigu te više nije vodio računa ni o čemu osim o hrani koju je jeo. A Josip je izrastao u stasitog i lijepog mladića.⁷  Poslije nekog vremena u Josipa se zagledala žena njegovog gospodara i počela mu govoriti: “Spavaj sa mnom!” ⁸  Ali on to nije želio učiniti, nego je rekao ženi svog gospodara: “Moj gospodar ne treba voditi računa ni o čemu u kući, nego je meni povjerio na brigu sve što ima. ⁹  Nitko u ovom domu nije veći od mene i gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Pa kako bih mogao učiniti to veliko zlo i zgriješiti samom Bogu?”+¹⁰  I ona je nagovarala Josipa iz dana u dan, ali on nije htio spavati s njom niti se zadržavati kod nje. ¹¹  Ali kad je jednog dana ušao u kuću da radi svoj posao, ondje nije bilo nikog od slugu. ¹²  Tada ga je ona uhvatila za haljinu i rekla mu: “Spavaj sa mnom!” No on je ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i istrčao van. ¹³  Kad je vidjela da joj je ostavio haljinu u ruci i da je pobjegao, ¹⁴  počela je glasno dozivati ukućane i govoriti im: “Onaj Hebrej kojeg je moj muž doveo želi nas izvrgnuti ruglu. Evo došao je k meni da spava sa mnom, ali ja sam počela vikati na sav glas. ¹⁵  A kad je čuo kako vičem, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” ¹⁶  I držala je njegovu haljinu pokraj sebe dok mu gospodar nije došao kući.¹⁷  Onda je i njemu rekla isto: “Onaj sluga, Hebrej, kojeg si nam doveo došao je k meni da me izvrgne ruglu. ¹⁸  Ali kad sam počela vikati, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” ¹⁹  Kad je Josipov gospodar čuo riječi svoje žene, koja je rekla: “To mi je učinio tvoj sluga”, silno se razljutio. ²⁰  Tada je gospodar uhvatio Josipa i predao ga u zatvor u kojem su bili zatvoreni kraljevi zatvorenici. I on je ostao u zatvoru.+²¹  Ali Jehova je i dalje bio s Josipom i iskazivao mu vjernu ljubav te je dao da stekne naklonost upravitelja zatvora.+ ²²  Stoga je upravitelj zatvora postavio Josipa da nadgleda sve zatvorenike koji su bili u zatvoru i brine se da oni obavljaju sve poslove za koje su bili zaduženi.+ ²³  Upravitelj zatvora nije više morao voditi računa ni o čemu što je Josipu bilo povjereno na brigu jer je Jehova bio s Josipom. I Jehova je dao da on ima uspjeha u svemu što radi.

40  Nakon nekog vremena glavni peharnik+ i glavni pekar egipatskog kralja zgriješili su svom gospodaru, egipatskom kralju. ²  I faraon se razgnjevio na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,+³  pa ih je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže,+ u isti zatvor u kojem je bio zatvoren i Josip.+⁴  A zapovjednik straže odredio je da Josip bude s njima i da ih poslužuje.+ I oni su neko vrijeme proveli u zatvoru.⁵  Peharnik i pekar egipatskog kralja koji su bili u tom zatvoru iste su noći usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje. ⁶  Kad je Josip ujutro došao k njima i vidio ih, izgledali su potišteno. ⁷  Zato je upitao faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u kući njegovog gospodara: “Zašto ste danas tako tužni?” ⁸  Oni su mu odgovorili: “Svaki od nas usnio je san, a nema nam tko protumačiti snove.” A Josip im je rekao: “Nije li Bog taj koji tumači ono što je tajno?+ Molim vas, ispričajte mi što ste sanjali.”⁹  I glavni je peharnik ispričao Josipu svoj san: “U svom snu vidio sam pred sobom trs. ¹⁰  Na trsu su bile tri mladice. I trs je propupao i procvao, a zatim su na njegovim grozdovima sazrele bobe. ¹¹  Faraonov pehar bio mi je u ruci te sam uzeo grožđe i iscijedio ga u pehar. Potom sam pehar dao faraonu.” ¹²  Tada mu je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri mladice tri su dana. ¹³  Za tri dana faraon će te osloboditi iz zatvora i vratiti u službu.+ I opet ćeš davati pehar faraonu, kao što si to radio i prije, dok si mu bio peharnik.+¹⁴  Ali sjeti me se kad ti bude dobro. Molim te, učini mi dobro djelo* i spomeni me faraonu da me oslobodi iz ovog zatvora. ¹⁵  Ja sam ustvari bio otet iz zemlje Hebreja,+ a ovdje nisam učinio ništa zbog čega bi me trebali baciti u zatvor.”+¹⁶  Kad je glavni pekar vidio kako je Josip u svom tumačenju peharniku navijestio dobro, kazao mu je: “I ja sam usnio san. Na glavi su mi bile tri košare bijelog kruha. ¹⁷  U najgornjoj je košari bilo svakovrsnih peciva pripremljenih za faraona i ptice su ih jele iz košare na mojoj glavi.” ¹⁸  Tada je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri košare tri su dana. ¹⁹  Za tri dana faraon će ti odrubiti glavu i objesiti te na stup, a ptice će jesti meso s tebe.”+²⁰  Trećeg dana bio je faraonov rođendan+ i on je priredio gozbu za sve svoje sluge te je izveo iz zatvora glavnog peharnika i glavnog pekara i doveo ih pred svoje sluge. ²¹  Glavnog je peharnika vratio u peharničku službu te je on i dalje davao pehar faraonu. ²²  A glavnog je pekara objesio, kao što je Josip i rekao kad im je tumačio snove.+²³  Ali glavni se peharnik nije sjetio Josipa, nego ga je zaboravio

41  Kad su prošle dvije godine, faraon je usnio san.+ Sanjao je da stoji pokraj Nila. ²  Iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava, koje su počele pasti travu pored rijeke.+³  A poslije njih iz Nila je izašlo sedam ružnih, mršavih krava. I one su stale pored debelih krava na obali Nila. ⁴  Tada su ružne, mršave krave pojele sedam lijepih, debelih krava. Nato se faraon probudio.⁵  Potom je opet zaspao i usnio drugi san. Vidio je kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+⁶  A nakon njih izraslo je sedam sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar. ⁷  Sitni klasovi progutali su sedam krupnih i lijepih klasova. Nato se faraon probudio i shvatio da je to bio san.⁸  Ali ujutro je bio uznemiren. Stoga je sazvao sve egipatske svećenike koji se bave vračanjem i sve mudrace. Faraon im je ispričao svoje snove, ali nitko od njih nije mu mogao protumačiti što oni znače.⁹  Tada se glavni peharnik obratio faraonu i rekao: “Moram danas priznati svoje grijehe. ¹⁰  Faraon se jednom razljutio na svoje sluge, na mene i na glavnog pekara. Zato nas je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže.+¹¹  Potom smo iste noći on i ja usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje.+¹²  A ondje je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže.+ Kad smo mu ispričali što smo sanjali,+ on je svakom od nas protumačio njegov san. ¹³  I dogodilo se upravo ono što nam je on rekao. Mene je faraon vratio u službu, a glavnog je pekara dao objesiti.”+¹⁴  Faraon je poslao svoje sluge po Josipa+ i oni su ga brzo doveli iz zatvora.+ A on se obrijao*, obukao drugu odjeću i došao pred faraona. ¹⁵  Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ti ga netko ispriča.”+¹⁶  Nato je Josip rekao faraonu: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobre vijesti.”+¹⁷  Faraon je onda rekao Josipu: “Sanjao sam da stojim na obali Nila. ¹⁸  I iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava i počele su pasti travu pored rijeke.+¹⁹  A poslije njih izašlo je sedam krava koje su bile slabe, vrlo ružne i mršave. U cijelom Egiptu nikad nisam vidio tako ružne krave. ²⁰  I te mršave, ružne krave pojele su sedam debelih krava. ²¹  Ali kad su ih pojele, to se na njima nije vidjelo – bile su jednako ružne i mršave kao i prije. Tada sam se probudio.²²  Nakon toga u snu sam vidio kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+²³  A nakon njih izraslo je sedam uvenulih, sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar. ²⁴  Sitni klasovi progutali su sedam lijepih klasova. Ispričao sam te snove svećenicima koji se bave vračanjem,+ ali nijedan mi ih nije mogao razjasniti.”+²⁵  Tada je Josip rekao faraonu: “Oba faraonova sna imaju isto značenje. Pravi Bog javlja faraonu što će učiniti.+²⁶  Sedam lijepih krava predočava sedam godina. I sedam lijepih klasova predočava sedam godina. Oba sna imaju isto značenje. ²⁷  Sedam mršavih i ružnih krava koje su se pojavile poslije onih debelih predočava sedam godina, a i sedam praznih klasova koje je sasušio istočni vjetar predočava sedam godina gladi koje će nastupiti. ²⁸  Dakle, kao što sam rekao faraonu, pravi je Bog pokazao faraonu što će učiniti.²⁹  Dolazi sedam godina velikog obilja u cijelom Egiptu. ³⁰  Ali poslije njih nastat će sedam godina gladi. I zaboravit će se sve obilje u Egiptu i glad će poharati zemlju.+³¹  Nitko se više neće sjećati obilja koje je bilo u zemlji jer će glad koja će zavladati poslije njega biti vrlo velika. ³²  Faraon je dvaput usnio taj san zato što je pravi Bog čvrsto odlučio sve to učiniti, i to vrlo brzo.³³  Zato neka sada faraon potraži razboritog i mudrog čovjeka i postavi ga nad Egiptom. ³⁴  Neka faraon postavi nadglednike u zemlji i neka tijekom tih sedam godina obilja ubire petinu uroda u Egiptu.+³⁵  Neka ti nadglednici skupljaju hranu tijekom dobrih godina koje dolaze. Neka sabiru žito u faraonove žitnice u gradovima i neka ga ondje čuvaju.+³⁶  To će biti zalihe hrane tijekom sedam godina gladi koje će nastupiti u Egiptu, da njegovi stanovnici ne bi pomrli od gladi.”+³⁷  Taj se prijedlog svidio faraonu i svim njegovim slugama. ³⁸  Zato je faraon rekao svojim slugama: “Zar bismo mogli naći boljeg čovjeka od Josipa, koji ima Božji duh?” ³⁹  Tada je faraon rekao Josipu: “Bog je tebi sve to otkrio i zato nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti. ⁴⁰  Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i sav će ti se moj narod bezuvjetno pokoravati.+ Jedino ću ja, koji vladam kao kralj, biti veći od tebe.” ⁴¹  Faraon je još kazao Josipu: “Evo postavljam te nad cijelim Egiptom.”+⁴²  Tada je faraon skinuo pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Obukao ga je u haljine od finog lana, a oko vrata mu je stavio zlatni lanac. ⁴³  Usto je zapovjedio da ga voze u kolima koja su po časti bila odmah iza njegovih i da pred njim kliču: “Abrek!”* Tako ga je postavio nad cijelim Egiptom.⁴⁴  Potom je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije ništa učiniti bez tvog odobrenja.”+⁴⁵  Zatim je faraon nazvao Josipa Safenat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu,+ kćer Potifere, svećenika u Onu*. I Josip je počeo nadgledati sve što se radilo u Egiptu*.+⁴⁶  Josip je imao 30 godina+ kad je stupio u službu faraona, egipatskog kralja.Tada je Josip otišao od faraona i proputovao cijeli Egipat. ⁴⁷  I tijekom sedam godina obilja zemlja je bogato rađala. ⁴⁸  A on je tijekom tih sedam godina u Egiptu skupljao sav urod i pohranjivao ga u gradove. U svaki je grad pohranjivao urod s okolnih polja. ⁴⁹  Josip je nastavio skupljati vrlo mnogo žita – bilo ga je kao morskog pijeska. Na kraju su ga prestali mjeriti jer ga nisu mogli izmjeriti.⁵⁰  Prije nego što je nastupila prva godina gladi, Josip je dobio dva sina,+ koja mu je rodila Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu. ⁵¹  Josip je svom prvorođencu dao ime Manaše*+ i rekao: “Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i sav dom svog oca.” ⁵²  A drugom je sinu dao ime Efrajim*+ i rekao: “Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.”+⁵³  Kad je prošlo sedam godina tijekom kojih je u Egiptu vladalo obilje,+⁵⁴  nastupilo je sedam godina gladi, kako je Josip i rekao.+ Glad je zavladala u svim zemljama, ali u cijelom je Egiptu bilo hrane*.+⁵⁵  Naposljetku je i narod u cijelom Egiptu počeo gladovati, pa je zavapio k faraonu da im da hrane.+ Nato je faraon rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu i učinite sve što vam kaže.”+⁵⁶  Glad je vladala po svoj zemlji.+ Tada je Josip otvorio sve žitnice koje su imali te je prodavao hranu Egipćanima+ jer je Egipat morila teška glad. ⁵⁷  I ljudi iz svih zemalja dolazili su u Egipat kupovati hranu od Josipa jer je sve zemlje morila teška glad.

42  Kad je Jakov doznao da u Egiptu ima žita,+ rekao je svojim sinovima: “Zašto samo gledate jedan u drugoga?” ²  Potom je dodao: “Čuo sam da u Egiptu ima žita. Otiđite onamo pa nam ga kupite da ostanemo na životu i ne pomremo.”+ ³  Tako su desetorica Josipove braće+ otišla u Egipat kupiti žita. ⁴  Ali Jakov nije poslao Josipovog brata Benjamina+ s ostalom braćom jer je rekao: “Bojim se da ga ne zadesi kakva nesreća pa da pogine.”+⁵  Tako su Izraelovi sinovi došli u Egipat zajedno s drugima koji su dolazili kupovati hranu jer je i u Kanaanu zavladala glad.+ ⁶  A Josip je bio upravitelj u zemlji+ i prodavao je žito ljudima iz svih zemalja.+ Tako su došla i Josipova braća i poklonila mu se licem do zemlje.+ ⁷  Kad je Josip ugledao svoju braću, odmah ih je prepoznao, ali im nije htio otkriti tko je on.+ Oštro ih je upitao: “Odakle dolazite?” Oni su odgovorili: “Dolazimo iz Kanaana da kupimo hrane.”+⁸  Josip je prepoznao svoju braću, ali oni njega nisu prepoznali. ⁹  Josip se odmah sjetio snova koje je sanjao o njima+ pa im je rekao: “Vi ste uhode! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena*!” ¹⁰  A oni su mu odgovorili: “Nije tako, gospodaru! Tvoji su sluge došli kupiti hrane. ¹¹  Svi smo sinovi jednog čovjeka. Pošteni smo ljudi. Tvoji sluge nisu uhode.” ¹²  Ali on im je rekao: “Nije istina! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena!” ¹³  Nato su oni rekli: “Tvojih je slugu 12. Svi smo braća i sinovi+ smo jednog čovjeka+ koji živi u Kanaanu. Najmlađi je brat sada s našim ocem,+ a jednog više nema.”+¹⁴  Ali Josip im je rekao: “Kažem vam – vi ste uhode! ¹⁵  Ovako ću vas iskušati: Zaklinjem se faraonovim životom, nećete otići odavde dok vaš najmlađi brat ne dođe ovamo.+ ¹⁶  Pošaljite jednog od vas da dovede vašeg brata, a vi ćete dotle ostati u zatvoru. Tako ću vidjeti govorite li istinu. Ako lažete, tako mi faraonovog života, onda ste uhode.” ¹⁷  Zatim ih je sve bacio u zatvor na tri dana.¹⁸  A trećeg dana Josip im je rekao: “Učinite što vam kažem i ostat ćete na životu, jer se ja bojim pravog Boga. ¹⁹  Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane svezan u zatvoru, a vi ostali idite i uzmite žita za svoje obitelji da ne bi gladovale.+ ²⁰  Onda mi dovedite svog najmlađeg brata pa ćete dokazati da ste govorili istinu i nećete umrijeti.” I oni su pristali na to.²¹  Tada su rekli jedan drugome: “Sigurno nas stiže kazna zbog našeg brata.+ Vidjeli smo kako nas je u očaju preklinjao za milost, ali oglušili smo se na to. Zato nas je snašla ova nevolja.” ²²  Tada im je Ruben kazao: “Nisam li vam rekao: ‘Nemojte nauditi djetetu’*? Ali vi niste poslušali.+ Sad moramo položiti račun za njegovu krv.”+ ²³  No nisu znali da ih Josip razumije jer su s njim razgovarali preko tumača. ²⁴  I on se udaljio od njih te je zaplakao.+ Potom se vratio i ponovno razgovarao s njima, a onda je izdvojio Šimuna+ i svezao ga pred njima.+ ²⁵  Josip je zatim zapovjedio svojim slugama da im napune vreće žitom te da svakome vrate novac u njegovu vreću i da im daju hranu za put. I oni su tako učinili.²⁶  Tada su braća natovarila žito na magarce i otišla odande. ²⁷  Kad je jedan od njih u prenoćištu otvorio svoju vreću da nahrani magarca, ugledao je svoj novac na vrhu vreće. ²⁸  Onda je rekao svojoj braći: “Netko mi je vratio novac, evo ga u mojoj vreći!” Oni su pretrnuli od straha te su dršćući rekli jedan drugome: “Što nam je to Bog učinio?”²⁹  Kad su došli k svom ocu Jakovu u Kanaan, ispričali su mu sve što im se dogodilo. Rekli su: ³⁰  “Čovjek koji je gospodar one zemlje oštro je razgovarao s nama+ i optužio nas da smo uhode koji su došli izvidjeti zemlju. ³¹  Ali rekli smo mu: ‘Mi smo pošteni ljudi. Nismo uhode.+ ³²  Nas je 12 braće+ i sinovi smo istog oca. Jednog brata više nema,+ a najmlađi je sada s našim ocem u Kanaanu.’+ ³³  Ali čovjek koji je gospodar one zemlje rekao nam je: ‘Ovako ću saznati jeste li pošteni: Neka jedan vaš brat ostane kod mene,+ a vi uzmite hrane da vaše obitelji ne bi gladovale i otiđite.+ ³⁴  I dovedite mi svog najmlađeg brata, pa ću znati da niste uhode, nego da ste pošteni ljudi. Tada ću vam vratiti vašeg brata, a vi ćete moći trgovati u ovoj zemlji.’”³⁵  Dok su praznili vreće, svatko je našao novac u svojoj vreći. Kad su oni i njihov otac vidjeli novac, obuzeo ih je strah. ³⁶  Tada je njihov otac Jakov rekao: “Zbog vas ja ostajem bez djece!+ Josipa više nema,+ nema ni Šimuna,+ a sada mi hoćete uzeti i Benjamina! Kolike su me samo nevolje snašle!” ³⁷  A Ruben je rekao svom ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ne dovedem natrag.+ Predaj ga meni, ja ću paziti na njega i vratit ću ti ga.”+ ³⁸  Ali on je odvratio: “Moj sin neće ići s vama jer je njegov brat mrtav i samo je on ostao.+ Ako bi poginuo na putu na koji namjeravate poći, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.

43  U zemlji je vladala teška glad.+ ²  Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta,+ otac im je rekao: “Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.” ³  Nato mu je Juda kazao: “Onaj nas je čovjek jasno upozorio: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’+ ⁴  Ako pustiš s nama našeg brata, otići ćemo i kupit ćemo ti hrane. ⁵  Ali ako ga ne pustiš, nećemo otići jer nam je čovjek rekao: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’”+ ⁶  A Izrael+ ih je upitao: “Kako ste mi mogli učiniti takvo zlo? Zašto ste rekli tom čovjeku da imate još jednog brata?” ⁷  Oni su odgovorili: “Čovjek nas je ispitivao o nama i o našoj obitelji. Pitao nas je: ‘Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?’ a mi smo mu rekli istinu.+ Kako smo mogli znati da će tražiti od nas da mu dovedemo svog brata?”+⁸  Tada je Juda rekao svom ocu Izraelu: “Pusti našeg najmlađeg brata* da ide sa mnom+ pa da krenemo na put kako bismo ostali živi, kako ne bismo pomrli od gladi+ – i mi, i ti, i naša djeca.+ ⁹  Ja jamčim da mu se neće ništa dogoditi.+ Mene smatraj odgovornim za njega. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne izvedem ga pred tebe, bit ću ti kriv dokle god sam živ. ¹⁰  Da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već dvaput vratiti.”¹¹  Tada im je njihov otac Izrael rekao: “Ako mora tako biti, onda učinite ovo: Uzmite najbolje plodove ove zemlje – malo balzama,+ malo meda, bušinove mirisne smole*, smolaste kore,+ pistacija i badema – i stavite sve to u vreće pa odnesite onom čovjeku na dar.+ ¹²  Uzmite sa sobom dvaput više novca, a odnesite natrag i novac koji je bio vraćen u vrećama.+ Možda je posrijedi zabuna. ¹³  Uzmite svog brata i vratite se onom čovjeku. ¹⁴  Neka Svemogući Bog potakne onog čovjeka da vam se smiluje i da pusti vašeg drugog brata, a i Benjamina. A ako ja moram ostati bez djece,+ neka bude tako!”¹⁵  Stoga su oni uzeli dar, ponijeli dvaput više novca i poveli Benjamina. A onda su otišli u Egipat i ponovno došli pred Josipa.+ ¹⁶  Kad je Josip vidio Benjamina s njima, odmah je rekao upravitelju svog doma: “Odvedi ove ljude u kuću, nakolji stoke i pripremi jelo jer će u podne ovi ljudi jesti sa mnom!” ¹⁷  Čovjek je odmah učinio kako mu je Josip rekao+ i poveo ih je u njegov dom. ¹⁸  A oni su se uplašili zbog toga što ih vodi u Josipov dom, pa su rekli: “Vode nas onamo zbog novca koji je bio vraćen u naše vreće kad smo prvi put bili ovdje. Sad će nas napasti i porobiti te će nam oteti magarce!”+¹⁹  Stoga su, došavši do ulaza u kuću, pristupili upravitelju Josipovog doma. ²⁰  Rekli su mu: “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom došli ovamo kupiti hrane.+ ²¹  Ali kad smo došli u prenoćište i otvorili svoje vreće, svatko od nas našao je u vreći sav svoj novac.+ Zato ga osobno želimo vratiti. ²²  A donijeli smo još novca da kupimo hrane. Mi zbilja ne znamo tko nam je prošli put stavio novac u vreće.”+ ²³  Tada im je on rekao: “Sve je u redu. Ne bojte se. Znam da ste dali novac. Vaš Bog i Bog vašeg oca stavio vam je blago u vreće.” Potom im je izveo Šimuna.+²⁴  Čovjek ih je zatim uveo u Josipov dom, donio je vode da im se operu noge i dao hrane za njihove magarce. ²⁵  A oni su čuli da će Josip doći u podne i da će ondje s njima jesti,+ pa su mu pripremili dar.+ ²⁶  Kad je Josip došao kući, uručili su mu dar koji su donijeli sa sobom i poklonili su mu se do zemlje.+ ²⁷  On ih je zatim upitao jesu li dobro te je rekao: “Kako je vaš stari otac o kojem ste govorili? Je li još živ?”+ ²⁸  Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac. Još je živ.” Zatim su kleknuli i poklonili se do zemlje.+²⁹  Kad je Josip ugledao svog brata Benjamina, sina svoje majke,+ upitao je: “Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?”+ Zatim je rekao Benjaminu: “Sine, Bog ti bio milostiv!” ³⁰  Josip je bio duboko ganut zbog svog brata, pa je brzo izašao odande i potražio mjesto gdje bi mogao plakati. Tako je ušao u jednu odaju u kojoj ga nitko nije mogao vidjeti pa se ondje isplakao.+ ³¹  Kad se pribrao, umio se te se potom vratio i rekao: “Poslužite jelo.” ³²  I poslužili su posebno njemu, posebno njima, a posebno Egipćanima koji su jeli s njim, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima mrsko.+³³  Kad su posjedali braću pred njim – od prvorođenca, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada prvorođencu,+ pa sve do najmlađega, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada najmlađem – oni su se samo gledali u čudu. ³⁴  Josip je naređivao da jela s njegovog stola nose njima, a Benjaminu je davao pet puta veći obrok nego svima ostalima.+ Tako su pili i gostili se s njim do mile volje.

44  Onda je Josip zapovjedio upravitelju svog doma: “Ovim ljudima napuni vreće hranom koliko mogu ponijeti i svakome od njih stavi novac na vrh njegove vreće.+ ²  A moj pehar, onaj srebrni, stavi u vreću najmlađeg zajedno s njegovim novcem za žito.” I on je učinio kako mu je Josip zapovjedio.³  Kad je svanulo jutro, otpremili su ljude s njihovim magarcima. ⁴  Tako su oni otišli iz grada. Još nisu daleko odmaknuli kad je Josip rekao upravitelju svog doma: “Brzo pođi za onim ljudima! Kad ih sustigneš, reci im: ‘Zašto nam vraćate zlo za dobro? ⁵  Zašto ste uzeli pehar iz kojeg moj gospodar pije i iz kojeg nepogrešivo proriče budućnost*? Zlo ste učinili.’”⁶  I on ih je sustigao i ponovio im te riječi. ⁷  A oni su mu rekli: “Zašto naš gospodar to govori? Tvoji sluge nikad ne bi učinili takvo što. ⁸  Čak i novac koji smo našli u vrećama donijeli smo ti natrag iz Kanaana.+ Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvog gospodara? ⁹  Ako se kod koga od tvojih robova pronađe išta ukradeno, taj neka se pogubi, a mi ostali bit ćemo robovi našem gospodaru.” ¹⁰  A on je rekao: “Neka bude kako ste rekli! Onaj kod koga se pronađe ukradeno, bit će moj rob, a vi ćete biti nevini.” ¹¹  Nato je svaki brzo spustio svoju vreću na zemlju i otvorio je. ¹²  A on je počeo pažljivo pretraživati vreće. Krenuo je od najstarijeg, a završio s najmlađim. Na koncu je našao pehar u Benjaminovoj vreći.+¹³  Nato su oni razderali svoje ogrtače. Svaki je opet natovario svog magarca pa su se vratili u grad. ¹⁴  Kad su Juda+ i njegova braća došli u Josipov dom, on je još uvijek bio ondje. Tada su se bacili pred njegove noge.+ ¹⁵  Josip im je rekao: “Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može nepogrešivo proricati budućnost i sve saznati?”+ ¹⁶  A Juda je odgovorio: “Što da ti kažemo, gospodaru moj? Što možemo reći? I kako možemo dokazati da smo nedužni? Pravi je Bog otkrio prijestup tvojih robova.+ Evo tvoji smo robovi, gospodaru, i mi i onaj kod koga se našao pehar!” ¹⁷  Ali on je rekao: “Nikad ne bih učinio takvo što! Onaj kod koga se našao moj pehar, bit će mi rob,+ a vi ostali pođite u miru k svom ocu.”¹⁸  Onda mu je Juda pristupio i rekao: “Molim te, gospodaru moj, dopusti svom robu da se obrati svom gospodaru i nemoj se razgnjeviti na svog roba, jer si ti moćan kao sam faraon.+ ¹⁹  Moj je gospodar upitao svoje robove: ‘Imate li oca ili brata?’ ²⁰  A mi smo odgovorili svom gospodaru: ‘Imamo starog oca i najmlađeg brata,+ dijete koje se našem ocu rodilo pod stare dane. Njegov je brat umro,+ tako da je on jedini ostao od svoje majke+ i njegov ga otac voli.’ ²¹  Potom si rekao svojim robovima: ‘Dovedite ga k meni da ga vidim.’+ ²²  A mi smo rekli svom gospodaru: ‘Naš brat ne može ostaviti oca. Kad bi ga ostavio, otac bi sigurno umro.’+ ²³  Nato si rekao svojim robovima: ‘Ako vaš najmlađi brat ne dođe s vama, ne dolazite mi više na oči.’+²⁴  Tako smo otišli tvom robu, mom ocu, i kazali mu što je rekao moj gospodar. ²⁵  Kasnije nam je otac rekao: ‘Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.’+ ²⁶  Ali mi smo rekli: ‘Ne možemo otići onamo. Ići ćemo samo ako naš najmlađi brat pođe s nama jer ne možemo doći pred onog čovjeka ako naš najmlađi brat nije s nama.’+ ²⁷  Tada nam je tvoj rob, moj otac, rekao: ‘Dobro znate da mi je žena rodila samo dva sina.+ ²⁸  Jedan je otišao od mene i ja sam rekao: “Sigurno ga je rastrgala strašna zvijer!”+ i otad ga više nisam vidio. ²⁹  Ako biste i ovoga odveli od mene pa bi poginuo, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.’+³⁰  Ako se sada vratim tvom robu, mom ocu, bez našeg brata – kome je otac silno privržen – ³¹  umrijet će čim vidi da ga nema. Tako će tvoji robovi otjerati tvog roba, našeg oca, u grob* jer će on umrijeti od tuge. ³²  Tvoj je rob zajamčio svom ocu da se našem bratu neće ništa dogoditi, rekavši mu: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću ti kriv dokle god sam živ.’+ ³³  Zato te molim, daj da ja ostanem kao rob svom gospodaru umjesto našeg brata, a on neka se vrati s ostalom braćom. ³⁴  Kako da se vratim ocu bez svog brata? To bi ga shrvalo. Ne bih mogao to gledati!”

45  Kad je Josip to čuo, više se nije mogao svladavati pred svojim slugama.+ Zato je povikao: “Neka svi izađu!” Kad je Josip ostao sam sa svojom braćom, otkrio im je tko je.+²  Tada je počeo tako glasno plakati da su ga čuli Egipćani, a za to se doznalo i na faraonovom dvoru. ³  Na koncu je Josip rekao svojoj braći: “Ja sam Josip. Je li mi otac još živ?” Ali njegova su braća bila toliko zapanjena da mu nisu mogla ništa odgovoriti. ⁴  Tada je Josip kazao svojoj braći: “Molim vas, priđite bliže!” Nato su mu prišli.A on im je rekao: “Ja sam Josip, vaš brat kojeg ste prodali u Egipat.+ ⁵  Ali sada se nemojte uznemiravati i nemojte prekoravati jedan drugoga zbog toga što ste me prodali u ropstvo jer me Bog poslao pred vama da vas sačuva na životu.+ ⁶  Ovo je druga godina otkako je zavladala glad u ovim krajevima,+ a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve. ⁷  Ali Bog me poslao pred vama da vam na čudesan način spasi život i sačuva vaše potomstvo*+ na zemlji*. ⁸  Dakle, niste me vi poslali ovamo, nego pravi Bog, kako bi me postavio da budem glavni faraonov savjetnik, gospodar nad cijelim njegovim dvorom i upravitelj nad cijelim Egiptom.+⁹  Brzo se vratite mom ocu i recite mu: ‘Ovako poručuje tvoj sin Josip: “Bog me postavio za gospodara nad cijelim Egiptom.+ Dođi k meni! Nemoj oklijevati.+ ¹⁰  Naselit ćeš se u zemlji Gošenu+ i živjet ćeš blizu mene – ti, tvoji sinovi, tvoji unuci, tvoja sitna i krupna stoka i sve što imaš. ¹¹  Ja ću te ondje opskrbljivati hranom jer će glad trajati još pet godina.+ Inače biste propali ti, tvoja obitelj i sve što je tvoje.”’ ¹²  Vi i moj brat Benjamin na svoje oči vidite da to zaista ja s vama razgovaram.+ ¹³  Zato ispričajte mom ocu o velikom ugledu koji sam stekao u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite mi oca ovamo!”¹⁴  Zatim je zagrlio svog brata Benjamina te je zaplakao, a i Benjamin je njega zagrlio i zaplakao.+ ¹⁵  Tada je izljubio svu svoju braću i izgrlio ih plačući. Potom su njegova braća razgovarala s njim.¹⁶  Na faraonovom se dvoru pročula vijest: “Došla su Josipova braća!” Faraonu i njegovim slugama bilo je drago kad su to čuli. ¹⁷  Stoga je faraon rekao Josipu: “Reci svojoj braći: ‘Natovarite svoje životinje i otiđite u Kanaan ¹⁸  pa sa svojim ocem i ukućanima dođite k meni. Dat ću vam ono što je dobro u Egiptu i jest ćete najbolje plodove* ove zemlje.’+ ¹⁹  Zapovjedi im i ovo:+ ‘Uzmite kola+ iz Egipta za svoju djecu i za svoje žene pa na jednima od njih povezite svog oca te dođite ovamo.+ ²⁰  Ne žalite za svojim stvarima+ jer će sve što je najbolje u Egiptu biti vaše!’”²¹  I Izraelovi su sinovi tako učinili. Josip im je dao kola po faraonovoj zapovijedi, a dao im je i hrane za put. ²²  Svakome od njih darovao je haljinu, a Benjaminu je darovao 300 srebrnjaka i pet haljina.+ ²³  A svom je ocu poslao deset magaraca natovarenih egipatskim dobrima i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i drugom hranom da ima za put. ²⁴  Tako je otpremio svoju braću. Dok su odlazili, rekao im je: “Nemojte se putem svađati!”+²⁵  Tako su otišli iz Egipta te su stigli u Kanaan k svom ocu Jakovu. ²⁶  Tada su mu rekli: “Josip je još živ i upravlja cijelim Egiptom!”+ Ali on se nije obazirao na to što su rekli jer nije vjerovao da je to istina.+ ²⁷  Kad su mu ispričali sve što im je Josip rekao i kad je vidio kola koja je Josip poslao da ga prevezu, njihov je otac Jakov živnuo*. ²⁸  Tada je Jakov* uzviknuo: “Sad vjerujem da je to istina! Moj sin Josip još je živ! Moram poći da ga vidim prije nego što umrem!”

46  Tako je Izrael krenuo na put sa svime što je imao*. Kad je došao u Beer-Šebu,+ prinio je žrtve Bogu svog oca Izaka.+ ²  A Bog se po noći javio Izraelu u viđenju i pozvao ga: “Jakove! Jakove!” On je odgovorio: “Evo me!” ³  I Bog mu je rekao: “Ja sam pravi Bog, Bog tvog oca.+ Ne boj se otići u Egipat jer ću ondje od tebe načiniti velik narod.+ ⁴  Ja ću ići s tobom u Egipat i ja ću te vratiti odande,+ a Josip će ti svojom rukom zaklopiti oči kad umreš.”+⁵  Potom je Jakov krenuo iz Beer-Šebe. I Jakovljevi* sinovi povezli su svog oca, svoju djecu i svoje žene na kolima koja je faraon poslao. ⁶  Uzeli su sa sobom svoja stada i svoja dobra koja su stekli u Kanaanu. Tako su Jakov i svi njegovi potomci stigli u Egipat. ⁷  Sa sobom je doveo svoje sinove, kćeri i unučad – sve svoje potomke doveo je u Egipat.⁸  Ovo su imena Izraelovih, odnosno Jakovljevih, sinova koji su došli u Egipat:+ Jakovljev prvorođenac bio je Ruben.+⁹  Rubenovi sinovi bili su Hanok, Palu, Hesron i Karmi.+¹⁰  Šimunovi+ sinovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul,+ sin jedne Kanaanke.¹¹  Levijevi+ sinovi bili su Geršon, Kehat i Merari.+¹²  Judini+ sinovi bili su Er, Onan, Šela,+ Peres+ i Zerah.+ Ali Er i Onan poginuli su u zemlji Kanaanu.+Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.+¹³  Isakarovi sinovi bili su Tola, Puva, Job i Šimron.+¹⁴  Zebulunovi+ sinovi bili su Sered, Elon i Jahleel.+¹⁵  To su sinovi koje je Lea rodila Jakovu u Padan-Aramu, a rodila mu je i kćer Dinu.+ Tako je svih njegovih sinova i kćeri bilo trideset troje.¹⁶  Gadovi+ sinovi bili su Sifijon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.+¹⁷  Ašerovi+ sinovi bili su Imnah, Išva, Išvi i Berija, a sestra im je bila Seraha.Berijini sinovi bili su Heber i Malkiel.+¹⁸  To su sinovi Zilpe,+ koju je Laban dao svojoj kćeri Lei. Ona i Jakov imali su ukupno šesnaestero djece*.¹⁹  Sinovi Jakovljeve žene Rahele bili su Josip+ i Benjamin.+²⁰  Josipu su se u Egiptu rodili Manaše+ i Efrajim,+ koje mu je rodila Asenata,+ kći Potifera, svećenika u Onu*.²¹  Benjaminovi sinovi+ bili su Bela, Beker, Ašbel, Gera,+ Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim+ i Ard.+²²  To su Rahelini sinovi koji su se rodili Jakovu – ukupno 14 potomaka.²³  Danov+ sin* bio je Hušim.+²⁴  Naftalijevi+ sinovi bili su Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.+²⁵  To su sinovi Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona i Jakov imali su ukupno sedam potomaka.²⁶  Svih Jakovljevih potomaka koji su došli s njim u Egipat, ne računajući žene Jakovljevih sinova, bilo je ukupno 66.+ ²⁷  A Josipu su se u Egiptu rodila dva sina. Ukupno je 70 članova+ Jakovljeve obitelji došlo u Egipat.²⁸  Jakov je poslao Judu+ pred sobom kako bi javio Josipu da on dolazi u zemlju Gošen. Kad su stigli u Gošen,+ ²⁹  Josip je dao upregnuti svoja kola pa je krenuo u susret svom ocu Izraelu u Gošen. Čim je došao do njega, zagrlio ga je i dugo plakao. ³⁰  Tada je Izrael rekao Josipu: “Sada mogu umrijeti. Vidio sam te i znam da si još živ.”³¹  Potom je Josip rekao svojoj braći i svima u domu svog oca: “Idem k faraonu+ da mu kažem: ‘Moja braća i svi iz doma mog oca koji su bili u Kanaanu došli su k meni.+ ³²  Oni su pastiri+ i bave se stočarstvom.+ Doveli su svoju sitnu i krupnu stoku i sve što imaju.’+ ³³  Kad vas faraon pozove i upita čime se bavite, ³⁴  vi mu kažite: ‘Tvoji se sluge bave stočarstvom od svoje mladosti pa sve do sada, kao što su to činili naši preci’.+ Tada će vam on dopustiti da se naselite u zemlji Gošenu,+ jer su Egipćanima mrski svi koji čuvaju ovce.

47  Tako je Josip otišao faraonu i javio mu:+ “Moj otac i moja braća došli su iz Kanaana sa svojom sitnom i krupnom stokom i sa svime što imaju i sada su u zemlji Gošenu.”+ ²  Sa sobom je poveo petoricu svoje braće i predstavio ih faraonu.+³  I faraon je upitao njegovu braću: “Čime se bavite?” Oni su mu odgovorili: “Tvoji sluge čuvaju ovce, kao što su to činili i naši preci.”+ ⁴  Zatim su rekli faraonu: “Došli smo neko vrijeme živjeti* u ovoj zemlji+ jer u Kanaanu vlada velika glad+ i nema više pašnjaka za stoku tvojih slugu. Stoga te molimo, dopusti svojim slugama da se nasele u Gošenu.”+ ⁵  Tada je faraon rekao Josipu: “Tvoj otac i tvoja braća došli su k tebi. ⁶  Pred tobom je cijela egipatska zemlja. Naseli svog oca i svoju braću u najboljem dijelu ove zemlje.+ Neka žive u Gošenu, a ako znaš da među njima ima sposobnih ljudi, postavi ih da nadziru i moju stoku.”⁷  Potom je Josip doveo svog oca Jakova i predstavio ga faraonu, a Jakov je pozdravio faraona i zaželio mu svako dobro*. ⁸  Tada je faraon upitao Jakova: “Koliko ti je godina?” ⁹  Jakov mu je odgovorio: “Meni je 130 godina i cijeli život putujem po tuđini*. Te su godine bile mučne i malo ih je+ u usporedbi s godinama života mojih predaka, koje su oni proveli putujući po tuđini*.”+ ¹⁰  Potom je Jakov pozdravio* faraona te je otišao od njega.¹¹  Tako je Josip naselio svog oca i svoju braću u Egiptu i dao im posjed u najboljem dijelu zemlje, u zemlji Ramezesu,+ kao što je faraon i naredio. ¹²  I Josip je opskrbljivao hranom* svog oca i svoju braću i sav dom svog oca. Svakoj je obitelji davao hranu prema broju djece.¹³  Nigdje nije bilo hrane jer je vladala vrlo velika glad. Ljudi u Egiptu i Kanaanu bili su iscrpljeni od gladi.+ ¹⁴  Josip je skupljao novac u Egiptu i Kanaanu kojim su ljudi kupovali žito,+ a sav prikupljeni novac donosio je u faraonov dvor. ¹⁵  Poslije nekog vremena nestalo je novca u Egiptu i Kanaanu, pa su svi Egipćani počeli dolaziti k Josipu i govoriti mu: “Daj nam hrane! Zar ćeš dopustiti da pomremo pred tobom zato što više nemamo novca?” ¹⁶  A Josip je rekao: “Ako više nemate novca, predajte mi svoju stoku i dat ću vam hrane u zamjenu za stoku.” ¹⁷  Tako su počeli dovoditi Josipu svoju stoku, a on im je davao hrane u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku te za magarce. Te im je godine davao hrane u zamjenu za svu njihovu stoku.¹⁸  A sljedeće godine počeli su opet dolaziti k njemu te su mu govorili: “Nećemo skrivati od svog gospodara da smo mu već dali sav novac i stoku. Nemamo više što dati svom gospodaru osim samih sebe i svoje zemlje. ¹⁹  Zar ćeš dopustiti da pomremo i da naša zemlja propadne? Kupi nas i našu zemlju, a u zamjenu nam daj hrane, pa ćemo biti faraonovi robovi i naša će zemlja pripasti njemu. Daj nam sjemena da ne pomremo, nego da ostanemo na životu i da naša zemlja ne ostane pusta.” ²⁰  Tako je Josip za faraona pokupovao od Egipćana svu njihovu zemlju jer su svi prodali svoja polja zato što ih je snašla teška glad. I zemlja je postala faraonovo vlasništvo.²¹  Zatim je Josip naredio narodu u cijelom Egiptu da se preseli u gradove.+ ²²  Samo od svećenika nije kupio zemlju.+ Svećenici su dobivali hranu iz faraonovog dvora, pa zato nisu prodali svoju zemlju. ²³  Onda je Josip rekao narodu: “Danas sam kupio za faraona vas i vašu zemlju. Evo vam sjemena pa zasijte polja. ²⁴  Kad zemlja rodi, petinu uroda dat ćete faraonu,+ a četiri petine ostat će vam za sjetvu te za hranu vama, vašoj djeci i ostalima koji žive pod vašim krovom.” ²⁵  A oni su odgovorili: “Gospodaru, spasio si nam život!+ Ako ti je po volji, bit ćemo faraonovi robovi.”+ ²⁶  Tada je Josip postavio zakon koji i danas vrijedi u Egiptu: petina uroda pripada faraonu. Samo za svećeničku zemlju nije vrijedio taj zakon jer ona nije pripala faraonu.+²⁷  Izraelci su živjeli u Egiptu, u zemlji Gošenu.+ Ondje su se naselili, rađali djecu i silno se namnožili.+ ²⁸  Tako je Jakov živio u Egiptu 17 godina. Ukupno je živio 147 godina.+²⁹  Kad je Izrael shvatio da će uskoro umrijeti,+ pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: “Ako mi želiš dobro, molim te, stavi ruku pod moje bedro* i iskaži mi ljubav* i vjernost. Molim te, nemoj me sahraniti u Egiptu.+ ³⁰  Kad umrem*, odnesi me iz Egipta i sahrani u grobu mojih predaka.”+ A on je odgovorio: “Učinit ću kako si rekao.” ³¹  Nato mu je Izrael kazao: “Zakuni mi se!” I on mu se zakleo.+ Tada se Izrael poklonio Bogu kod uzglavlja svoje postelje

Acts 2

2  A na Pedesetnicu+ su svi učenici bili okupljeni na istom mjestu. ²  Iznenada se začula huka s neba, kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili.+ ³  I ugledali su nešto poput plamenih jezika koji su se razdvojili te je po jedan sišao na svakoga od njih. ⁴  Tada su se svi ispunili svetim duhom+ i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh dao da govore.+⁵  U to su vrijeme u Jeruzalemu boravili pobožni Židovi iz svakog naroda pod nebom.+ ⁶  Kad se začuo taj zvuk, okupilo se mnoštvo ljudi. Bili su zbunjeni jer je svatko čuo učenike kako govore njegovim jezikom. ⁷  Svi su bili silno zapanjeni i govorili su: “Nisu li svi ti ljudi Galilejci?+ ⁸  Pa kako to da svatko od nas čuje svoj materinji jezik*? ⁹  Parti, Medijci,+ Elamci,+ stanovnici Mezopotamije, Judeje, Kapadocije, Ponta, Azije*,+ ¹⁰  Frigije, Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, putnici iz Rima, kako Židovi tako i obraćenici na židovsku vjeru,+ ¹¹  Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.” ¹²  Svi su oni bili zapanjeni i zbunjeno su pitali jedni druge: “Što sve to znači?” ¹³  No drugi su im se rugali i govorili: “Napili su se slatkog* vina.”¹⁴  A Petar je istupio s jedanaestoricom+ i obratio se mnoštvu glasno govoreći: “Judejci i svi koji živite u Jeruzalemu, pažljivo slušajte što ću vam reći! ¹⁵  Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite – pa tek je treći sat*. ¹⁶  To što vidite bilo je prorečeno preko proroka Joela: ¹⁷  ‘“U posljednje ću dane”, govori Bog, “izliti svoj duh na sve vrste ljudi, pa će vaši sinovi i vaše kćeri proricati, vaši će mladići vidjeti viđenja, a vaši starci sanjati snove.+ ¹⁸  Čak ću i na svoje robove i robinje u te dane izliti svoj duh, pa će oni proricati.+ ¹⁹  I dat ću da se pojave čuda* gore na nebu i znakovi dolje na zemlji – krv i vatra i oblaci dima. ²⁰  Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i veličanstveni Jehovin* dan. ²¹  I svatko tko prizove Jehovino* ime, bit će spašen.”’+²²  Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina poslao je Bog i to je jasno potvrdio silnim djelima, čudima i znakovima koje je preko njega učinio među vama,+ kao što i sami znate. ²³  Tog čovjeka, koji je bio predan neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao,+ pribili ste na stup rukom zlikovaca* i ubili ga.+ ²⁴  Ali Bog ga je uskrsnuo+ i tako oslobodio vlasti* smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži.+ ²⁵  David o njemu kaže: ‘Jehovu* stalno imam pred sobom. On mi je zdesna i zato nikad neću posrnuti. ²⁶  Zato se moje srce razveselilo i moj se jezik jako obradovao. Živjet ću u nadi ²⁷  jer ti me* nećeš ostaviti u grobu* niti ćeš dopustiti da se tvoj vjerni sluga raspadne.+ ²⁸  Pokazao si mi put koji vodi u život. Silno ću se obradovati kad stanem pred tebe*.’+²⁹  Braćo, dopustite da vam otvoreno govorim o praocu Davidu. On je umro i bio pokopan+ i njegov je grob ovdje sve do današnjeg dana. ³⁰  Budući da je bio prorok i da je znao kako mu se Bog zakleo da će njegovog potomka* postaviti na njegovo prijestolje,+ ³¹  on je unaprijed vidio Kristovo uskrsnuće i navijestio ga. Rekao je da on neće biti ostavljen u grobu* i da se njegovo tijelo neće raspasti.+ ³²  Upravo je tog Isusa Bog uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci.+ ³³  Dakle, budući da ga je Bog, Otac, uzvisio i postavio ga sebi zdesna+ te mu dao obećani sveti duh,+ on je izlio na nas taj duh, kao što vidite i čujete. ³⁴  Naime, David nije uzašao na nebo, nego je sam kazao: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: “Sjedi mi zdesna ³⁵  dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge.”’+ ³⁶  Stoga neka cijeli izraelski narod bude uvjeren da je Bog njega učinio i Gospodinom+ i Kristom, upravo tog Isusa kojeg ste vi pribili na stup.”+³⁷  Te su ih riječi pogodile u srce, pa su rekli Petru i ostalim apostolima: “Braćo, što trebamo činiti?” ³⁸  A Petar im je rekao: “Pokajte se+ i neka se svatko od vas krsti+ u ime Isusa Krista kako bi mu grijesi bili oprošteni,+ pa ćete dobiti sveti duh na dar. ³⁹  Jer to je obećanje+ dano vama i vašoj djeci i svima onima koji su daleko, svima onima koje Jehova*, naš Bog, pozove k sebi.”+ ⁴⁰  Petar im je rekao još mnogo toga. Temeljito im je svjedočio i poticao ih: “Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.”+ ⁴¹  Stoga su oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili kršteni+ te se tog dana učenicima pridružilo oko 3000 ljudi.+ ⁴²  I predano su nastavili učiti od apostola, zajedno su provodili vrijeme*, jeli+ i ustrajno se molili.+⁴³  Svi su se ispunili strahopoštovanjem jer su apostoli činili mnoga čuda i znakove.+ ⁴⁴  A svi koji su postali vjernici bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko. ⁴⁵  Prodavali su svoje posjede+ i imovinu te prihod dijelili svima, koliko je tko trebao.+ ⁴⁶  Svaki su dan zajedno provodili mnogo vremena u hramu. Odlazili su jedni k drugima kako bi zajedno jeli te su dijelili hranu s velikom radošću i iskrena srca. ⁴⁷  Hvalili su Boga i uživali naklonost svih ljudi. A Jehova* im je svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja.+. (Djela apostolska2:1-47)

1  U svojoj prvoj knjizi, Teofile, pisao sam o svemu što je Isus radio i učio od samog početka+ ²  pa sve do dana kad je bio uznesen,+ nakon što je po svetom duhu dao zapovijedi apostolima koje je izabrao.+ ³  Poslije svojih patnji on im je pružio mnoge neosporne dokaze da je živ.+ Ukazivao im se 40 dana i govorio im o Božjem kraljevstvu.+ ⁴  Kad se jednom prilikom sastao s njima, zapovjedio im je: “Ne idite iz Jeruzalema,+ nego čekajte ono što je Otac obećao,+ ono o čemu sam vam govorio. ⁵  Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete uskoro biti kršteni svetim duhom.”+⁶  Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?”+ ⁷  On im je odgovorio: “Nije vaše da znate vremena i razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti.+ ⁸  Ali kad sveti duh dođe na vas,+ dobit ćete snagu i svjedočit ćete+ o meni* u Jeruzalemu,+ po cijeloj Judeji i Samariji+ i do svih krajeva zemlje.”+ ⁹  Nakon što je to rekao, bio je podignut pred njihovim očima i oblak ga je zaklonio, pa ga više nisu vidjeli.+ ¹⁰  I dok su netremice gledali u nebo kako on odlazi, iznenada su se pored njih pojavila dva čovjeka u bijelim haljinama+ ¹¹  i rekla: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je bio s vama i koji je uzet na nebo, doći će na isti način na koji ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela apostolska 1-11)

Postanak 1-2

U prvoj sedmici

¹⁹  A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, učenici su se okupili u jednoj kući i zaključali vrata jer su se bojali Židova. Tada se Isus pojavio među njima i rekao im: “Mir s vama!”+ ²⁰  Rekavši to, pokazao im je ruke i mjesto gdje je bio proboden.+ I učenici su se obradovali što vide Gospodina.+ ²¹  Isus im je ponovno rekao: “Mir s vama!+ Kao što je Otac poslao mene,+ tako i ja šaljem vas.”+ ²²  Kad je to rekao, dahnuo je u njih i rekao im: “Primite sveti duh!+ ²³  Ako nekome oprostite grijehe, oprošteni su mu, a ako ih nekome ne oprostite, nisu mu oprošteni.”²⁴  Ali Toma+ zvan Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad se Isus pojavio. ²⁵  Stoga su mu drugi učenici govorili: “Vidjeli smo Gospodina!” A on im je rekao: “Dok ne vidim rane od čavala na njegovim rukama i ne stavim prst na te rane i ne dodirnem ranu pod njegovim rebrima,+ neću vjerovati.”²⁶  Nakon osam dana Isusovi učenici opet su se okupili u kući, a i Toma je bio s njima. Iako su vrata bila zaključana, Isus se pojavio među njima i rekao: “Mir s vama!”+ ²⁷  Zatim je rekao Tomi: “Stavi prst ovamo i pogledaj mi ruke te pruži ruku i dodirni ranu pod mojim rebrima. I nemoj više sumnjati, nego vjeruj!” ²⁸  Toma mu je nato rekao: “Moj Gospodin i moj Bog!” ²⁹  A Isus mu je rekao: “Jesi li povjerovao zato što si me vidio? Sretni su oni koji nisu vidjeli, a vjeruju!”³⁰  Isus je pred učenicima učinio i mnoga druga čuda, koja nisu zapisana u ovom svitku.+ ³¹  A ova su zapisana da biste vjerovali da je Isus doista Krist, Božji Sin, te da biste zato što vjerujete dobili život po njegovom imenu.+:Ivan 19-30)

Nakon prve sedmice

21  Nakon toga Isus se ponovno ukazao učenicima. Bilo je to na Tiberijadskom moru. Evo kako se to dogodilo: ²  Ondje su bili Šimun Petar, Toma (zvan Blizanac),+ Natanael+ iz Kane u Galileji, Zebedejevi sinovi+ i još dvojica njegovih učenika. ³  Šimun Petar rekao je ostalima: “Idem loviti ribu.” A oni su mu rekli: “Idemo i mi s tobom.” Tako su se ukrcali u lađu i otplovili, ali te noći nisu ništa ulovili.+⁴  U osvit zore Isus je stajao na obali, ali učenici nisu shvatili da je to on.+ ⁵  Tada ih je Isus upitao: “Djeco, zar nemate ništa* za jelo?” Odgovorili su mu: “Nemamo.” ⁶  On im je rekao: “Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete ribu.” I bacili su mrežu, ali je više nisu mogli izvući jer je bila puna ribe.+ ⁷  Tada je onaj učenik kojeg je Isus naročito volio+ rekao Petru: “To je Gospodin!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, obukao je haljinu, jer se bio razodjenuo*, i skočio u more. ⁸  A ostali su učenici došli čamcem, vukući mrežu s ribama jer nisu bili daleko od kopna, svega dvjestotinjak lakata*.⁹  Kad su izašli na kopno, vidjeli su ribu kako se peče na žaru i kruh. ¹⁰  Isus im je rekao: “Donesite koju ribu od onog što ste sad ulovili.” ¹¹  Nato je Šimun Petar ušao u čamac i izvukao na kopno mrežu punu velikih riba – bilo ih je 153. Premda ih je bilo toliko, mreža se nije razderala. ¹²  Tada im je Isus rekao: “Dođite doručkovati.” Nitko od učenika nije se usudio upitati ga: “Tko si ti?” jer su znali da je to Gospodin. ¹³  Isus je uzeo kruh i dao im ga, a tako i ribu. ¹⁴  To je bio već treći put+ da se Isus ukazao učenicima nakon što je bio podignut iz mrtvih.¹⁵  Nakon što su doručkovali, Isus je upitao Šimuna Petra: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me više od ovih?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Nato mu je Isus rekao: “Hrani moju janjad.”+ ¹⁶  Opet ga je upitao, po drugi put: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Nato mu je Isus rekao: “Pasi moje ovčice.”+ ¹⁷  Upitao ga je i treći put: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me?” A Petar se ražalostio što ga je treći put upitao: “Voliš li me?” Stoga mu je odgovorio: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Tada mu je Isus rekao: “Hrani moje ovčice.+ ¹⁸  Zaista, zaista ti kažem, kad si bio mlađi, sam si se odijevao i išao si kamo si htio. Ali kad ostariš, ispružit ćeš ruke i drugi će te odijevati i voditi kamo ne želiš.” ¹⁹  To je rekao da navijesti kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Potom mu je rekao: “Nastavi ići za mnom.”+²⁰  A Petar se okrenuo i vidio da za njima ide učenik kojeg je Isus naročito volio+ i koji se na večeri bio naslonio Isusu na prsa i upitao ga: “Gospodine, tko je taj koji će te izdati?” ²¹  Dakle, kad ga je ugledao, Petar je upitao Isusa: “Gospodine, što će biti s njim?” ²²  Isus mu je odgovorio: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, zašto se ti brineš za to? Ti nastavi ići za mnom.” ²³  Zbog toga se među braćom pronio glas da taj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao Petru da on neće umrijeti, nego mu je rekao: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, zašto se ti brineš za to?”²⁴  Ovo je taj učenik+ koji svjedoči o svemu tome i koji je to zapisao. I znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.²⁵  Ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve to zapisalo do najmanje pojedinosti, mislim da bi i cijeli svijet bio premalen za svitke koji bi se napisali (Ivan 21: 1-25)

Njegov odlazak u raj

1  U svojoj prvoj knjizi, Teofile, pisao sam o svemu što je Isus radio i učio od samog početka+ ²  pa sve do dana kad je bio uznesen,+ nakon što je po svetom duhu dao zapovijedi apostolima koje je izabrao.+ ³  Poslije svojih patnji on im je pružio mnoge neosporne dokaze da je živ.+ Ukazivao im se 40 dana i govorio im o Božjem kraljevstvu.+ ⁴  Kad se jednom prilikom sastao s njima, zapovjedio im je: “Ne idite iz Jeruzalema,+ nego čekajte ono što je Otac obećao,+ ono o čemu sam vam govorio. ⁵  Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete uskoro biti kršteni svetim duhom.”+⁶  Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?”+ ⁷  On im je odgovorio: “Nije vaše da znate vremena i razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti.+ ⁸  Ali kad sveti duh dođe na vas,+ dobit ćete snagu i svjedočit ćete+ o meni* u Jeruzalemu,+ po cijeloj Judeji i Samariji+ i do svih krajeva zemlje.”+ ⁹  Nakon što je to rekao, bio je podignut pred njihovim očima i oblak ga je zaklonio, pa ga više nisu vidjeli.+ ¹⁰  I dok su netremice gledali u nebo kako on odlazi, iznenada su se pored njih pojavila dva čovjeka u bijelim haljinama+ ¹¹  i rekla: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je bio s vama i koji je uzet na nebo, doći će na isti način na koji ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela apostolska1:1-11)

Ivan17

Isus moli da bude proslavljen

Ivan13-16

Isus pere noge svojim učenicima

13  Isus je prije Pashe znao da je došlo njegovo vrijeme+ da napusti ovaj svijet i ode k Ocu,+ a budući da je volio svoje učenike koji su bili u svijetu, iskazivao im je ljubav do kraja.+ ²  Za vrijeme večere – kad je Đavo već bio stavio u srce Jude Iskariota,+ Šimunovog sina, namjeru da ga izda+ – ³  Isus je, znajući da mu je Otac sve dao u ruke te da je došao od Boga i da ide k Bogu,+ ⁴  ustao od stola i odložio svoje haljine, uzeo ručnik i opasao se njime.+ ⁵  Zatim je ulio vodu u posudu i počeo učenicima prati noge i brisati ih ručnikom kojim je bio opasan. ⁶  Kad je došao do Šimuna Petra, on mu je rekao: “Gospodine, zar ćeš ti meni prati noge?” ⁷  Isus mu je odgovorio: “Ti sada ne razumiješ ovo što činim, ali poslije ćeš razumjeti.” ⁸  A Petar mu je rekao: “Nikada ti meni nećeš prati noge!” Isus mu je odvratio: “Ako te ne operem,+ ne možeš biti jedan od mojih.” ⁹  Tada mu je Šimun Petar rekao: “Gospodine, onda mi nemoj oprati samo noge nego i ruke i glavu.” ¹⁰  Isus mu je odvratio: “Onome tko se okupao ne treba prati ništa osim nogu jer je sav čist. A vi ste čisti, ali ne svi.” ¹¹  Naime, znao je tko će ga izdati.+ Zato je rekao: “Niste svi čisti.”¹²  Kad im je oprao noge, obukao je svoje haljine i vratio se za stol te im rekao: “Shvaćate li što sam vam učinio? ¹³  Vi mi se obraćate s ‘Učitelju’ i ‘Gospodine’, i s pravom me tako zovete, jer to i jesam.+ ¹⁴  Dakle, ako sam ja, Gospodin i Učitelj, vama oprao noge,+ i vi trebate* jedan drugome prati noge.+ ¹⁵  Dao sam vam primjer – kao što sam ja učinio vama, tako činite i vi.+ ¹⁶  Zaista, zaista vam kažem, rob nije veći od svog gospodara niti je onaj tko je poslan veći od onoga koji ga je poslao. ¹⁷  Sad kad to znate, bit ćete sretni budete li tako i činili.+ ¹⁸  Ne govorim o svima vama. Ja znam one koje sam izabrao. Ali neka se ispune riječi iz Pisama:+ ‘Onaj koji je jeo moj kruh, okrenuo se protiv* mene.’+ ¹⁹  Već sada vam to govorim, prije nego što se dogodi, da biste, kad se to dogodi, vjerovali da sam ja onaj koji kažem da jesam.+ ²⁰  Zaista, zaista vam kažem, tko prima onoga koga ja šaljem, prima i mene.+ A tko prima mene, prima i onoga koji me poslao.”+²¹  Rekavši to, Isus se jako uznemirio te je otvoreno rekao: “Zaista, zaista vam kažem, jedan će me od vas izdati.”+ ²²  A učenici su pogledavali jedan drugoga u nedoumici, pitajući se o kome to govori.+ ²³  Jedan od Isusovih učenika, onaj kojeg je Isus naročito volio,+ bio je za stolom odmah do njega. ²⁴  Zato mu je Šimun Petar dao znak i rekao: “Pitaj ga o kome govori.” ²⁵  Taj se učenik naslonio Isusu na prsa i upitao ga: “Gospodine, tko je taj?”+ ²⁶  Isus je odgovorio: “To je onaj kojem ću dati zalogaj kruha koji umočim u zdjelu.”+ I uzeo je kruh, umočio ga u zdjelu i dao Judi, sinu Šimuna Iskariota. ²⁷  Nakon što je Juda uzeo kruh, Sotona je ušao u njega.+ Tada mu je Isus rekao: “Što činiš, učini brže!” ²⁸  Ali nitko od onih koji su bili za stolom nije znao zašto mu je to rekao. ²⁹  Budući da je kod Jude bila kutija za novac,+ neki su mislili da mu je Isus rekao neka kupi ono što im treba za blagdan ili neka da nešto novca siromasima. ³⁰  Tako je Juda uzeo kruh i odmah otišao. A bila je noć.+³¹  Kad je on otišao, Isus je rekao: “Sada je vrijeme da Sin Čovječji bude proslavljen+ i da se Bog proslavi preko njega. ³²  Sam Bog proslavit će ga,+ odmah će ga proslaviti. ³³  Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam rekao Židovima, sada to kažem i vama: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.’+ ³⁴  Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas,+ tako i vi trebate voljeti jedan drugoga.+ ³⁵  Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav.”+³⁶  A Šimun Petar ga je upitao: “Gospodine, kamo ideš?” Isus je odgovorio: “Onamo kamo ja idem ti sada ne možeš ići, ali poslije ćeš doći za mnom.”+ ³⁷  Nato mu je Petar rekao: “Gospodine, zašto sada ne mogu ići s tobom? Dat ću svoj život za tebe!”+ ³⁸  Isus mu je odgovorio: “Dat ćeš svoj život za mene? Zaista, zaista ti kažem, pijetao neće zakukurikati dok me se triput ne odrekneš.”

14  “Neka se vaše srce ne uznemiruje.+ Vjerujte u Boga,+ a vjerujte i u mene. ²  U kući mog Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sad vam idem pripremiti mjesto.+ ³  Kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete ondje gdje sam ja.+ ⁴  A vi znate put koji vodi onamo kamo ja idem.”⁵  Tada mu je Toma+ rekao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo znali put?”⁶  Isus mu je odgovorio: “Ja sam put,+ istina+ i život.+ Nitko ne može doći Ocu osim preko mene.+ ⁷  Ako poznajete mene, poznajete i mog Oca. Odsad ga poznajete i vidjeli ste ga.”+⁸  A Filip mu je rekao: “Gospodine, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno.”⁹  Isus mu je odvratio: “Već sam toliko dugo s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.+ Kako onda možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? ¹⁰  Zar ne vjeruješ da sam ja u jedinstvu s Ocem i da je Otac u jedinstvu sa mnom?+ Ono što vam ja govorim nisu moje zamisli,+ nego Otac koji je* u jedinstvu sa mnom čini svoja djela preko mene. ¹¹  Vjerujte mi kad kažem da sam ja u jedinstvu s Ocem i da je Otac u jedinstvu sa mnom. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte zbog djela koja činim.+ ¹²  Zaista, zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, činit će djela kakva i ja činim. Činit će i veća djela od ovih+ jer ja odlazim k Ocu.+ ¹³  I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se Otac proslavi preko Sina.+ ¹⁴  Ako što zamolite u moje ime, učinit ću to.¹⁵  Ako me volite, držat ćete se mojih zapovijedi.+ ¹⁶  A ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog pomoćnika* da bude s vama zauvijek+ – ¹⁷  to je duh istine,+ koji svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje.+ A vi ga poznajete jer je u vama i ostaje s vama. ¹⁸  Neću vas ostaviti same*. Doći ću k vama.+ ¹⁹  Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti.+ Budući da ja živim, i vi ćete živjeti. ²⁰  U taj ćete dan spoznati da sam ja u jedinstvu sa svojim Ocem te da ste vi u jedinstvu sa mnom i ja s vama.+ ²¹  Tko prihvaća moje zapovijedi i drži ih se, taj me voli. A tko voli mene, njega će voljeti moj Otac, a i ja ću ga voljeti i objavit ću mu se.”²²  Nato mu je Juda,+ ali ne Iskariot, rekao: “Gospodine, kako to da se namjeravaš objaviti nama, a ne svijetu?”²³  Isus mu je odgovorio: “Ako me tko voli, držat će se mojih riječi+ i moj će ga Otac voljeti, pa ćemo nas dvojica doći k njemu i prebivati s njim.+ ²⁴  Tko me ne voli, ne drži se mojih riječi. Riječi koje slušate nisu moje, nego dolaze od Oca koji me poslao.+²⁵  Sve vam to govorim dok sam još s vama. ²⁶  A pomoćnik, sveti duh, koji će Otac poslati u moje ime, poučit će vas svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao.+ ²⁷  Ostavljam vam mir, dajem vam svoj mir.+ Ja vam dajem mir kakav svijet ne daje. Neka se vaše srce ne uznemiruje i neka se ne boji. ²⁸  Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Ako me volite, radovat ćete se što odlazim k Ocu, jer Otac je veći od mene.+ ²⁹  Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da biste vjerovali kad se dogodi.+ ³⁰  Više neću puno razgovarati s vama jer dolazi vladar svijeta.+ On nema vlasti nada mnom.+ ³¹  No da bi svijet znao da volim Oca, ja činim onako kako mi je Otac zapovjedio.+ Ustanite, pođimo odavde.

15  Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. ²  On uklanja svaku mladicu na meni koja ne donosi plod, a svaku koja donosi plod čisti*, kako bi donijela još više ploda.+ ³  Vi ste već čisti zbog riječi koju ste od mene čuli.+ ⁴  Ostanite ujedinjeni sa mnom i ja ću ostati ujedinjen s vama. Kao što mladica ne može sama od sebe donijeti plod ako ne ostane na trsu, ni vi to ne možete ako ne ostanete ujedinjeni sa mnom.+ ⁵  Ja sam trs, a vi ste mladice. Tko je ujedinjen sa mnom – i ja ujedinjen s njim – on donosi mnogo ploda,+ jer odvojeni od mene ne možete učiniti ništa. ⁶  Ako tko ne ostane ujedinjen sa mnom, on će biti poput odrezane mladice koja se osuši. Takve se mladice skupljaju i bacaju u vatru da izgore. ⁷  Ako ostanete ujedinjeni sa mnom i držite se mojih riječi, zamolite što god želite i bit ćete uslišeni.+ ⁸  Kada donosite mnogo ploda i pokazujete da ste moji učenici, to donosi slavu mom Ocu.+ ⁹  Kao što Otac voli mene,+ tako i ja volim vas. Ostanite u okrilju moje ljubavi.* ¹⁰  Budete li se držali mojih zapovijedi, uvijek ću vas voljeti*, kao što se i ja držim Očevih zapovijedi te on mene voli*.¹¹  Sve vam to govorim da biste u potpunosti osjećali radost kakvu ja osjećam.+ ¹²  Ovo je moja zapovijed: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas.+ ¹³  Nitko nema veću ljubav od onoga tko svoj život* da za svoje prijatelje.+ ¹⁴  Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam.+ ¹⁵  Više vas ne nazivam robovima jer rob ne zna što radi njegov gospodar. Nazivam vas prijateljima jer sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca. ¹⁶  Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i dao sam vam zadatak da idete i donosite plod, plod koji će trajati, da bi vam Otac dao sve što ga zamolite u moje ime.+¹⁷  Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga.+ ¹⁸  Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.+ ¹⁹  Kad biste bili dio svijeta, svijet bi vas volio jer biste njemu pripadali. Ali budući da niste dio svijeta,+ nego sam vas ja izabrao iz svijeta, svijet vas mrzi.+ ²⁰  Imajte na umu ono što sam vam rekao: ‘Rob nije veći od svog gospodara.’ Ako su progonili mene, progonit će i vas.+ Ako su se držali mojih riječi, držat će se i vaših. ²¹  Ali sve će vam to činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.+ ²²  Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi za grijeh.+ Ali ovako nemaju izgovora za svoj grijeh.+ ²³  Tko mrzi mene, mrzi i mog Oca.+ ²⁴  Da nisam među njima činio djela koja nitko drugi nije činio, ne bi bili krivi za grijeh.+ Ali oni su me vidjeli, a ipak su zamrzili i mene i mog Oca. ²⁵  No to se dogodilo da bi se ispunile riječi zapisane u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me bez razloga.’+ ²⁶  Kad stigne pomoćnik* kojeg ću vam poslati od Oca – duh istine,+ koji dolazi od Oca – on će svjedočiti o meni,+ ²⁷  a i vi ćete svjedočiti o meni+ jer ste od početka sa mnom.

16  Sve sam vam to rekao da se ne pokolebate u vjeri. ²  Izopćivat će vas iz sinagoga.+ Štoviše, dolazi vrijeme kad će svatko tko vas ubije+ misliti da služi* Bogu. ³  A to će činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene.+ ⁴  Rekao sam vam to da se, kad dođe vrijeme da se sve to dogodi, sjetite da sam vam govorio o tome.+Nisam vam to rekao u početku jer sam bio s vama. ⁵  Ali sada idem k onome koji me poslao.+ A nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ ⁶  Umjesto toga žalost je ispunila vaše srce jer sam vam to rekao.+ ⁷  No govorim vam istinu: za vaše je dobro što odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik*+ neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama. ⁸  A kad on dođe, jasno će pokazati svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda. ⁹  Najprije će pokazati što je grijeh,+ jer ne vjeruju u mene,+ ¹⁰  zatim će pokazati što je pravednost, jer idem k Ocu i više me nećete vidjeti, ¹¹  a potom će pokazati što je osuda, jer je vladar ovog svijeta osuđen.+¹²  Još vam imam mnogo toga reći, ali sada to ne možete nositi. ¹³  No kada dođe pomoćnik*, duh istine,+ on će vas voditi i pomoći vam da u potpunosti razumijete istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objavit će vam ono što dolazi.+ ¹⁴  On će me proslaviti+ jer će vam objaviti ono što čuje od mene.+ ¹⁵  Sve što Otac ima moje je.+ Zato sam rekao da će vam duh objaviti ono što čuje od mene. ¹⁶  Još malo i više me nećete vidjeti,+ a onda još malo pa ćete me vidjeti.”¹⁷  Nato su neki od njegovih učenika pitali jedan drugoga: “Što je mislio kad nam je rekao: ‘Još malo i nećete me vidjeti, a onda još malo pa ćete me vidjeti’ i ‘idem k Ocu’?” ¹⁸  Govorili su: “Što misli kad kaže ‘još malo’? Ne znamo o čemu govori.” ¹⁹  A Isus je znao da ga to žele upitati, pa im je rekao: “Pitate li se što znače moje riječi: ‘Još malo i nećete me vidjeti, a onda još malo pa ćete me vidjeti’? ²⁰  Zaista, zaista vam kažem, vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali vaša će se žalost pretvoriti u radost.+ ²¹  Kad žena rađa, ona je žalosna jer trpi bolove, ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke jer je radosna zato što je dijete došlo na svijet. ²²  Tako ste i vi sad žalosni. Ali kad me opet budete vidjeli, vaše će se srce radovati+ i nitko vam neće oduzeti vašu radost. ²³  U taj me dan nećete ništa pitati. Zaista, zaista vam kažem, što god zamolite Oca+ u moje ime, on će vam to dati.+ ²⁴  Dosad niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, pa će vaša radost biti potpuna.²⁵  Kad sam vam govorio o svemu tome, služio sam se usporedbama. Dolazi vrijeme kad se više neću služiti usporedbama, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu. ²⁶  U taj ćete dan upućivati molbe Ocu u moje ime. Time ne želim reći da ću ja moliti za vas. ²⁷  Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene+ i vjerovali ste da sam ja došao kao Božji zastupnik.+ ²⁸  Došao sam u svijet kao Očev zastupnik. Sada napuštam svijet i odlazim k Ocu.”+²⁹  A njegovi su učenici rekli: “Evo, sada govoriš otvoreno i ne koristiš se usporedbama. ³⁰  Sada znamo da sve znaš i da ti uopće ne trebamo postavljati pitanja. Zato vjerujemo da si došao od Boga.” ³¹  Isus im je odvratio: “Sada vjerujete? ³²  Kažem vam, dolazi vrijeme, i već je došlo, kad ćete se razbježati svatko na svoju stranu i ostaviti me samog.+ Ali ja nisam sam jer je Otac sa mnom.+ ³³  Sve sam vam to rekao da zahvaljujući meni imate mir.+ U svijetu ćete doživljavati nevolje, ali budite hrabri – ja sam pobijedio svijet!

Priča o deset djevojaka

25  Nebesko će kraljevstvo biti poput deset djevica koje su uzele svoje svjetiljke+ i izašle u susret mladoženji.+ ²  Pet ih je bilo nerazumnih*, a pet razboritih*.+ ³  Nerazumne su uzele svjetiljke, ali nisu ponijele ulja, ⁴  dok su razborite zajedno sa svjetiljkama ponijele i bočice s uljem. ⁵  Budući da je mladoženja kasnio, sve ih je svladao san, pa su zaspale. ⁶  Točno u ponoć čuo se povik: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’ ⁷  Tada su sve djevice ustale i pripremile svoje svjetiljke.+ ⁸  A nerazumne su rekle razboritima: ‘Dajte nam malo svog ulja jer naše svjetiljke samo što se nisu ugasile.’ ⁹  Razborite su odgovorile: ‘Možda neće biti dovoljno i za nas i za vas. Radije pođite onima koji prodaju ulje i kupite ga.’ ¹⁰  Dok su one kupovale ulje, stigao je mladoženja. Djevice koje su bile spremne ušle su s njim u kuću u kojoj se održavala svadba+ i vrata su se zatvorila. ¹¹  Poslije su došle i ostale djevice te su rekle: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’+ ¹²  A on im je odvratio: ‘Istinu vam kažem, ne poznajem vas.’¹³  Zato bdijte,+ jer ne znate ni dan ni čas.+¹⁴  Nebesko je kraljevstvo poput čovjeka koji je, prije nego što je otputovao u drugu zemlju, dozvao svoje robove i povjerio im svoju imovinu.+ ¹⁵  Jednom je robu dao 5 talenata*, drugom 2, a trećem 1 – svakom prema njegovim sposobnostima – a onda je otputovao. ¹⁶  Rob koji je dobio 5 talenata odmah je otišao trgovati njima i zaradio ih je još 5. ¹⁷  Isto tako, onaj koji je dobio 2 talenta zaradio je još 2. ¹⁸  Ali onaj koji je dobio samo 1 talenat otišao je, iskopao rupu u zemlji i sakrio novac* svog gospodara.¹⁹  Nakon dugo vremena vratio se gospodar tih robova i počeo sređivati račune s njima.+ ²⁰  Tako je onaj koji je dobio 5 talenata došao pred njega i donio još 5 talenata, govoreći: ‘Gospodaru, povjerio si mi 5 talenata. Evo, zaradio sam ih još 5.’+ ²¹  A gospodar mu je rekao: ‘Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran u malom i zato ću ti povjeriti mnogo toga.+ Raduj se sa svojim gospodarom!’+ ²²  Zatim je pred njega došao onaj koji je dobio 2 talenta, govoreći: ‘Gospodaru, povjerio si mi 2 talenta. Evo, zaradio sam još 2.’+ ²³  A gospodar mu je rekao: ‘Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran u malom i zato ću ti povjeriti mnogo toga. Raduj se sa svojim gospodarom!’²⁴  Na kraju je pred njega došao rob koji je dobio 1 talenat, govoreći: ‘Gospodaru, znao sam da si zahtjevan čovjek, da žanješ gdje nisi sijao i skupljaš gdje nisi vijao.+ ²⁵  Zato sam se uplašio, pa sam otišao i sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo, vraćam ti što je tvoje!’ ²⁶  Nato mu je gospodar rekao: ‘Zli i lijeni robe! Kažeš da žanjem gdje nisam sijao i skupljam gdje nisam vijao. ²⁷  Zašto onda nisi uložio moj novac kod bankara, pa da ga po povratku dobijem natrag s kamatama?²⁸  Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onome koji ima 10 talenata!+ ²⁹  Jer svakome tko ima, dat će se još i imat će obilje, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima.+ ³⁰  A beskorisnog roba izbacite van u tamu! Ondje će plakati i škrgutati zubima.’³¹  Kad Sin Čovječji+ dođe u svojoj slavi sa svim anđelima,+ tada će sjesti na svoje veličanstveno prijestolje. ³²  Svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. ³³  Postavit će ovce+ sebi zdesna, a jarce slijeva.+³⁴  Tada će Kralj reći onima koji mu budu zdesna: ‘Dođite, vi koje je moj Otac blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta. ³⁵  Jer bio sam gladan i dali ste mi jesti, bio sam žedan i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me,+ ³⁶  bio sam gol* i obukli ste me,+ bio sam bolestan i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i posjetili ste me.’+ ³⁷  Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog i nahranili te ili žednog i dali ti piti?+ ³⁸  Kad si bio stranac, a mi smo te ugostili? Kad smo te vidjeli golog i obukli te? ³⁹  Kad si bio bolestan ili u zatvoru, a mi smo te posjetili?’ ⁴⁰  A Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista vam kažem, što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.’+⁴¹  Zatim će reći onima koji mu budu slijeva: ‘Idite od mene,+ vi koji ste prokleti, u vječnu vatru+ pripremljenu za Đavla i njegove anđele!+ ⁴²  Jer bio sam gladan, ali niste mi dali jesti, bio sam žedan, ali niste mi dali piti, ⁴³  bio sam stranac, ali niste me ugostili, bio sam gol, ali niste me obukli, bio sam bolestan i u zatvoru, ali niste se brinuli za mene.’ ⁴⁴  Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog ili žednog a da se nismo pobrinuli za tebe? Kad si bio stranac, ili gol, ili bolestan, ili u zatvoru a da ti nismo pomogli?’ ⁴⁵  Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista vam kažem, ono što niste učinili jednom od ovih najmanjih, ni meni niste učinili.’+ ⁴⁶  Ti će otići u vječnu smrt,+ a pravednici će dobiti vječni život.”+