Skip to content

Iz knjiga

Surat 7:80-83 (Visine)

80.I spomeni Luta kada je osudio ono što radi njegov narod i rekao: “Zar činite tu ružnu stvar, zar prilazite muškarcima? To ste vi izmislili i niko vas u tom razvratu nije pretekao!”

81.“Vi muškarcima prilazite da zadovoljite svoje strasti umjesto ženama koje su stvorene za to, suprotno onome što iziskuje razum, Objava i neiskvarena ljudska priroda. Vi prelazite Allahove granice time što ste izašli iz ljudske normalnosti i skrenuli i udaljili se od onoga što iziskuje zdrav razum i neiskvarena ljudska priroda.”

82.I njegov narod koji činiše taj razvrat je Lutu samo odgovorio, odbijajući istinu: “Izbacite Luta i njegovu porodicu iz vašeg naselja, to su ljudi koji se klone ovog što mi radimo, pa nam ne dolikuje da takvi ostanu među nama.”

83.I Mi smo njega i njegovu porodicu sačuvali naredivši im da po noći izađu iz tog mjesta na koje će se spustiti kazna, osim njegove žene, koja je ostala sa svojim narodom i koju je obuhvatila kazna kao i njih.

84.I mi na njih spustismo veliku kišu zemljanog kamenja, i prevrnusmo cijelo naselje naopako, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao Lutov zločinački narod. Bili su uništeni i postali su vječno poniženi.

Surat 11:77-83 (Hud)

77.Nakon što su meleki došli kod Luta u ljudskom liku, teško mu je to palo i prsa su mu se stisla, jer se bojao za njih od svog naroda koji su imali intimne odnose sa muškarcima umjesto sa ženama. Lut reče: “Ovo je mučan dan!”, jer je mislio da će ga njegov narod savladati i doći do njegovih gostiju.

78.Lutov narod dođe Lutu, žureći, želeći da učine razvrat sa njegovim gostima, a prije toga su činili razvrat sa muškarcima. Lut im reče odbijajući ih i ispričavajući se svojim gostima: “Eto vam i moje kćeri uz ostale za brak, čistije vam je da njih oženite nego da razvrat činite. Bojte se Allaha i nemojte me brukati pred gostima! Zar niko od vas nije razuman i razborit pa da vam zabrani to ružno djelo?!”

79.Njegov narod mu reče: “O Lut, ti znaš da mi nemamo potrebe za tvojim kćerkama niti za ženama tvog naroda, niti imamo strasti prema njima, i ti dobro znaš šta mi želimo, a to su muškarci!”

80.Lut reče: “Kamo sreće da imam snage da vas odbijem, ili da imam pleme koje bi mi pomoglo protiv vas pa da sačuvam moje goste od vas!”

81.Meleki rekoše Lutu, ‘alejhisselam: “O Lut, mi smo Allahovi izaslanici, tvoj narod neće ti moći nauditi. Izađi sa svojom porodicom iz ovog naselja uveče, kada bude tama, i neka se niko od vas ne osvrće, osim tvoje žene koja će se suprotstaviti i osvrnuti i koju će stići kazna koja je stigla tvoj narod. Termin njihovog uništenja je jutro, koje je blizu.”

82.Nakon što dođe Naša odredba da se uništi Lutov narod, Mi njihova naselja naopako okrenusmo, podigosmo i sručismo na njih, i na njih kamenje od čvrste ilovače kao kišu poslasmo, jedno sa drugim.

83.aOvo kamenje je kod Allaha posebno obilježeno, i ono nije daleko od nepravednika plemena Kurejš i svih drugih nepravednika, ako Allah odredi da se na njih spusti, to će se i desiti.

POSTANAK 19: 1-26

19  A ona dva anđela stigla su navečer u Sodomu. Lot je tada sjedio kod gradskih vrata. Kad ih je ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje.+  Potom je rekao: “Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da ondje prenoćite i da vam se operu noge. A sutra možete rano ustati i poći svojim putem.” Oni su nato rekli: “Ne, prenoćit ćemo na trgu.”  Ali on je bio toliko uporan da su ipak krenuli s njim i otišli u njegovu kuću. Tada im je pripremio obilnu večeru i ispekao beskvasne kruhove te su jeli. Ali prije nego što su otišli na počinak, kuću je opkolila svjetina iz grada – svi muškarci iz Sodome, od dječaka do starca.  Dozivali su Lota i govorili mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da općimo s njima!”+ Tada je Lot izašao k njima na ulaz te je zatvorio vrata za sobom.  Rekao je: “Braćo moja, molim vas, nemojte činiti zlo!  Molim vas, poslušajte me! Imam dvije kćeri koje još nisu spavale s muškarcem. Dajte da vam njih izvedem pa činite s njima što vam je drago! Samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su se sklonili pod moj krov.”+  A oni su odvratili: “Miči se odavde!” Zatim su rekli: “Vidi ti njega! Živi ovdje kao došljak i nema nikog svog, a postavlja se za suca nad nama. Sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima.” I navalili su na Lota te su zamalo razvalili vrata. 10  Tada su oni ljudi zgrabili Lota, uvukli ga u kuću i zatvorili vrata. 11  Potom su oslijepili ljude koji su bili pred vratima kuće, od najmlađeg do najstarijeg, tako da su se oni uzalud mučili pronaći vrata.12  Tada su oni ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Izvedi odavde svoje zetove, sinove, kćeri i sve koji su tvoji u ovom gradu! 13  Mi ćemo uništiti ovaj grad jer je Jehova čuo strašne optužbe protiv njegovih stanovnika.+ Zato nas je Jehova poslao da uništimo ovaj grad.” 14  Stoga je Lot otišao porazgovarati sa svojim zetovima koji su se trebali oženiti njegovim kćerima. Govorio im je: “Hajde, izađite odavde jer će Jehova uništiti ovaj grad!” Ali njegovim se zetovima činilo kao da se šali.+15  A kad je svanula zora, anđeli su počeli požurivati Lota, govoreći: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje žive s tobom da ne pogineš kad ovaj grad bude uništen zbog svojih grijeha!”+ 16  Ali kako je Lot odugovlačio, oni su ljudi uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te su ih izveli iz grada+ jer mu se Jehova smilovao.+ 17  Čim su ih izveli iz grada, jedan od njih je rekao: “Bježi da spasiš živu glavu*! Ne osvrći se+ niti se zaustavljaj igdje u jordanskoj ravnici*!+ Bježi u brda da ne pogineš!”18  Ali Lot im je rekao: “Molim te, Jehova, ne šalji me onamo! 19  Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Ti mi iskazuješ veliku milost* time što mi spašavaš život*,+ ali ja ne mogu bježati u brda jer se bojim da će me snaći kakvo zlo i da ću poginuti.+ 20  Eno u blizini je mali grad u koji bih mogao pobjeći. Molim te, mogu li pobjeći onamo? To je zaista mali grad. Tako ću se spasiti*.” 21  Tada mu je on rekao: “Dobro, ispunit ću ti i tu molbu,+ pa neću zatrti grad o kojem govoriš.+ 22  Požuri! Bježi u taj grad jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš onamo!”+ Zato je taj grad nazvao Soar*.+23  Sunce je upravo izašlo kad je Lot stigao u Soar. 24  Tada je Jehova pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i vatre. I s neba je zapljuštala kiša koju je poslao Jehova.+ 25  Tako je uništio te gradove i cijelu jordansku ravnicu – zatro je sve stanovnike gradova i sve raslinje.+ 26  A Lotova žena, koja je išla za njim, počela se osvrtati, pa se pretvorila u stup soli.+

Kur’an

Taurat

(Hud) Sura 11:25-48

Poslasmo Nuha, ‘alejhisselam, kao poslanika njegovom narodu, pa im on reče: “O narode moj, ja vas jasno upozoravam na Allahovu kaznu i objašnjavam vam ono sa čime sam poslat.”
“Pozivam vas da samo Allaha obožavate, i bojim se da vas kazna ne zadesi na bolnom danu.”
Glavešine i uglednici njegovog naroda, koji bijahu nevjernici, rekoše: “Nećemo se odazvati tvom pozivu jer ti nemaš nikakve odlike nad nama. Ti si čovjek isto kao i mi, i tebe slijedi samo naš niži stalež koliko vidimo, i vi niste časniji, ugledniji niti bogatiji od nas, pa da zaslužite da vas slijedimo. Štaviše, smatramo da lažete u svojim tvrdnjama.”
Nuh im reče: “O narode moj, obavijestite me, šta ako imam dokaz od mog Gospodara koji svjedoči da istinu govorim, pa vam ti dokazi budu skriveni zbog vašeg neznanja, da li vas možemo prisiliti da vjerujete? Da li možemo vjerovanje ubaciti u vaša srca? Ne možemo, jer u iman upućuje samo Allah.”
Narode moj, ne tražim vam nikakav imetak za moje dostavljanje Objave, nagradu očekujem samo od Allaha! Iz mog sijela neću otjerati siromašne vjernike kako ste tražili, oni će sresti svog Gospodara na Sudnjem danu i On će ih nagraditi za njihovo vjerovanje, ali vidim da vi ne razumijete suštinu mog poziva pa zato tražite da otjeram vjernike koji su potlačeni.

Narode moj, ko će od mene odagnati Allahovu kaznu ako otjeram ove vjernike nepravedno, bez njihovog grijeha? Zar se nećete opomenuti i težiti onome što vam je bolje i korisnije?

Narode moj, ja vam ne kažem da ja posjedujem Allahove riznice opskrbe, pa da vam dajem iz njih ako povjerujete, niti vam kažem da znam ono što je nedokučivo, niti vam kažem da sam melek. Naprotiv, ja sam čovjek kao i vi! Niti vam kažem da siromasima koje vi potcjenjujete i nipodaštavate Allah neće dati uputu, naprotiv, Allah najbolje zna njihove namjere i njihova stanja, i ako bih ja tvrdio da im Allah neće dati uputu bio bih nepravedan i zaslužio bih Allahovu kaznu.

Oni rekoše oholeći se i prkoseći: “O Nuh, raspravljao si se sa nama i pretjerao si, pa daj tu kaznu kojom nam prijetiš ako istinu govoriš!”

Nuh im reče: “Ne dolazim ja sa kaznom, već Allah daje kaznu ako On hoće. Ukoliko vas On bude htio kazniti – nikako nećete moći umaći Njegovoj kazni.”

Moj savjet i moje opominjanje vam neće koristi ako Allah bude htio da vas ostavi u zabludi, uskrativši vam uputu zbog vašeg inata. On je vaš Gospodar u Čijim rukama je vaš život, ostavit će vas u zabludi ako bude htio, i samo Njemu ćete se vratiti na Sudnjem danu, kada će vas nagraditi ili kazniti za ono što ste radili.

Razlog nevjerstva Nuhovog naroda je to što su tvrdili da je on izmislio ovu vjeru i lažno je pripisao Allahu, pa ga Allah usmjerava da im kaže: “Ako sam je izmislio, pa samo ja ću snositi kaznu za moj grijeh, a ako nisam izmislio – pa ja ne mogu ponijeti grijehe vašeg poricanja istine, i ja sam čist od toga.”

Allah objavi Nuhu: “Niko više od tvog naroda neće vjerovati, mimo onih koji su već povjerovali, pa nemoj tugovati zbog onoga što su radili, zbog njihovog poricanja i ismijavanja tokom ovog dugog perioda.”

Pravi lađu pod Našom pažnjom i zaštitom, Mi ćemo ti objaviti kako da to uradiš, i nemoj od Mene tražiti da dam još vremena nepravednicima koji sebi nepravdu učiniše svojim nevjerstvom. Oni će, zasigurno, biti potopljeni velikim potopom, koji je kazna za njihovu ustrajnost na nevjerstvu.

Nuh je sproveo naredbu svog Gospodara i počeo graditi lađu. Kada god su glavešine njegovog naroda prolazili pored njega ismijavali su se sa njim zbog toga što radi, pravi lađu a u njegovoj zemlji nema vode niti rijeka. Nakon što se više puta ponovilo njihovo ismijavanje on reče: “O skupino, ako se vi danas nama ismijavate, dok pravimo lađu, pa mi ćemo se vama ismijavati zbog vašeg neznanja kada se podavite u poplavi.”

“Znat ćete kome će doći kazna na dunjaluku koja će ga poniziti, i ko će na Ahiretu biti vječno kažnjavan.”

Nuh, ‘alejhisselam, je završio gradnju lađe koju mu je Allah naredio, pa kada dođe Allahova odredba uništenja njegovog naroda i kada voda poče kuljati iz posuda u kojima su pravili hljeb, kao naznaka nastupanja potopa, rekosmo Nuhu, ‘alejhisselam: “Odnesi na lađu od svake kopnene životinjske vrste po jedan par, muško i žensko, i povedi svoju porodicu osim onih kojima je propisano da budu potopljeni zbog svog nevjerstva. I povedi sa sobom sve vjernike iz tvog naroda.” Od njegovog naroda je vjerovao samo mali broj ljudi tokom dugog perioda njegovog pozivanja u vjerovanje.

Nuh reče vjernicima svoje porodice i svog naroda: “Ukrcajte se na lađu koja će ploviti i pristati Allahovim imenom, i doista moj Gospodar prašta onome ko se kaje i milostiv je prema njemu. Od Njegove milosti prema vjernicima je i to što ih je spasio uništenja.”

…42.Lađa je plovila noseći ljude i sve ostalo na velikim valovima poput planina, a Nuh, iz očinskog osjećaja, dozva svog sina nevjernika koji se odvojio od svog oca i od svog naroda: “Sinčiću moj, ukrcaj se sa nama u lađu da bi bio spašen utapljanja, i nemoj biti sa nevjernicima pa da budeš uništen i potopljen kao oni!”

43.Sin mu reče: “Potražiću utočište na visokoj planini koja će spriječiti dolazak vode do mene.” Nuh mu reče: “Danas ništa ne može spriječiti Allahovu kaznu koja dolazi u vidu davljenja potopom, osim Allah, onome kome se On smiluje.” I talas ih razdvoji, Nuha i njegovog sina nevjernika, koji bijaše od potopljenih zbog svog nevjerstva.

44Allah reče Zemlji nakon završetka potopa: “O Zemljo, upij vodu koja je na tebi”, a reče nebu: “O nebo, zaustavi ispuštanje kiše”, te se voda povuče i zemlja osuši. Allah je uništio nevjernike i lađa je pristala na planini el-Džudijj, i bi rečeno: “Neka je daleko i neka je uništen narod koji je prešao Allahove granice svojim nevjerstvom.”

47.Nuh, ‘alejhisselam, reče: “Gospodaru moj, utječem Ti se od toga da Ti tražim ono o čemu nemam znanja. Ako mi Ti ne oprostiš i ne smiluješ mi se biću od propalih, onih koji su izgubili svoj udio na Ahiretu.”

48.Allah reče Nuhu, ‘alejhisselam: “O Nuh, iskrcaj se iz lađe sačuvan i bezbjedan, sa velikim blagodatima koje je Allah podario tebi, i potomcima onih koji su bili sa tobom u lađi koji su vjernici, a koji će doći nakon tebe. Među njihovim potomcima će biti i nevjerničkih naroda kojima ću dati da uživaju u dunjalučkom životu i ono od čega će živjeti, a zatim će ih zadesiti Naša bolna kazna na Ahiretu.”

(الاعراف) 7: 59-64

59.Mi smo Nuha poslali kao poslanika njegovom narodu, da ih poziva u Allahovu jednoću, da samo Njega obožavaju i nikog drugog, i on im je govorio: “O narode moj, obožavajte samo Allaha, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. Ja se bojim za vas kazne u velikom danu, Sudnjem danu, ukoliko ustrajete na nevjerstvu.”

60.Glavešine njegovog naroda mu rekoše: “Mi smatramo da si ti, o Nuhu, daleko od ispravnog.”

61.Nuh reče glavešinama svog naroda: “Nisam ja u zabludi kao što mislite, već na uputi od mog Gospodara. Ja sam poslanik vama od Allaha, mog i vašeg Gospodara, i Gospodara svih svjetova.”

62.“Dostavljam vam Objavu koju mi je objavio Allah, i želim vam dobro time što vas podstičem na primjenjivanje onoga što je On naredio, jer to donosi veliku nagradu, i time što vas upozoravam na činjenje onoga što je On zabranio, jer to donosi kaznu. Ja od Allaha znam ono što vi ne znate, jer me je On podučio putem Objave.”

63.“Zar se čudite tome što vam objava i opomena od vašeg Gospodara dolazi na jeziku jednog od vas koga poznajete, koji je među vama odrastao i nikada nije bio lažov niti zabludjeo i ko ne pripada nekom drugom narodu? Došao vam je da vas upozori na Allahovu kaznu ako poreknete i budete nepokorni, i da vas pozove da se čuvate Njegove kazne činjenjem onoga što je On naredio i kloneći se onoga što je On zabranio kako bi vam se milost ukazala ukoliko povjerujete.”

64Njegov narod ga u laž utjera i ne povjerova, ustrajaše na njihovom nevjerstvu pa Nuh uputi dovu Allahu da ih uništi. Allah spasi njega i vjernike koji ga slijede od potopa, na lađi, a potopi one koji su u poricali Njegove ajete i ustrajali u tome, kao vid kazne. Doista su njihova srca bila slijepa za istinu.

Postanak 6-8

 A kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kad su im se rodile kćeri,  sinovi pravog Boga*+ zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli.  Tada je Jehova rekao: “Neću* unedogled trpjeti čovjeka+ jer on je samo tijelo*. Neka živi još 120 godina!”+ U te dane, a i kasnije, na zemlji su živjeli nefili*. Naime, sinovi pravog Boga spolno su općili s ljudskim kćerima, pa su im one rađale sinove. Bili su to silnici, nadaleko poznati među ljudima koji su živjeli u staro doba. I Jehova je vidio da je čovjekova zloća na zemlji velika i da su sve njegove misli i želje njegovog srca uvijek samo zle.+  Jehovi je bilo žao* što je načinio ljude na zemlji i srce mu se ispunilo tugom.+  Stoga je Jehova rekao: “Izbrisat ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, a s njima i pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom, jer mi je žao što sam ih načinio.”  Ali Noa je našao milost u Jehovinim očima. Ovo su događaji iz Noinog života.Noa je bio pravedan čovjek.+ Bio je čestit* za razliku od svojih suvremenika*. Noa je živio po Božjoj volji*.+ 10  S vremenom su se Noi rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.+ 11  A zemlja se iskvarila pred pravim Bogom i ispunila se nasiljem. 12  Kad je Bog pogledao zemlju, vidio je da je iskvarena.+ Svi ljudi na zemlji živjeli su iskvarenim načinom života.+13  Tada je Bog rekao Noi: “Odlučio sam uništiti sve ljude jer su zemlju ispunili nasiljem. Stoga ću zatrti ljude i opustošiti zemlju.+ 14  Napravi sebi arku od smolastog drveta.+ Napravi pregratke u arki i premaži je smolom+ iznutra i izvana. 15  Napravit ćeš je ovako: arka neka bude dugačka 300 lakata*, široka 50 lakata i visoka 30 lakata. 16  Na arki načini prozor kako bi u nju ulazila svjetlost*. Taj otvor neka bude 1 lakat ispod krova. Ulaz u arku načini sa strane,+ a u unutrašnjosti napravi donji, srednji i gornji kat.17  A ja ću pustiti potop+ na zemlju da uništi svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah života*. Sve što je na zemlji izginut će.+ 18  A s tobom sklapam savez. Uđi u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+ 19  I uvedi u arku po dvoje od svake vrste stvorenja+ da ih sa sobom sačuvaš na životu. Uzmi mužjaka i ženku.+ 20  Od letećih stvorenja po njihovim vrstama, od pitomih životinja po njihovim vrstama i od svih životinja koje gmižu po njihovim vrstama, po dvoje od svega doći će k tebi i ući u arku da se sačuvaju na životu.+ 21  A ti skupi svakovrsnu hranu i uzmi je sa sobom da bude za jelo+ tebi i životinjama.”22  I Noa je sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio.+

 Potom je Jehova rekao Noi: “Uđi u arku s cijelom svojom obitelji jer sam vidio da si u ovom naraštaju jedino ti pravedan.+  Od svake čiste životinje uzmi sa sobom po sedmero*,+ mužjake i ženke, a od svake nečiste životinje samo po dvoje, mužjaka i ženku.  I od stvorenja koja lete nebom uzmi po sedmero*, mužjake i ženke, da im se sačuva vrsta na cijeloj zemlji.+  Jer za samo sedam dana pustit ću kišu+ na zemlju i ona će padati 40 dana i 40 noći.+ Izbrisat ću s lica zemlje svako biće koje sam načinio.”+  Tada je Noa učinio sve što mu je Jehova zapovjedio. Noa je imao 600 godina kad je potop došao na zemlju.+  Prije nego što je počeo potop, Noa je ušao u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+  Od svih čistih životinja i od svih životinja koje nisu čiste, od letećih stvorenja i od svih stvorenja koja se miču po zemlji,+  k Noi je u arku ušlo po dvoje, mužjak i ženka, kao što je Bog zapovjedio Noi. 10  A nakon sedam dana potop se sručio na zemlju.11  Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca te godine, provalile su vode iz svih izvora velikog vodenog bezdana i otvorile su se nebeske ustave.+ 12  I kiša je pljuštala na zemlju 40 dana i 40 noći. 13  Upravo tog dana u arku su ušli Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet,+ njegova žena i tri žene njegovih sinova.+ 14  Ušli su oni i sve divlje životinje po svojim vrstama, sve pitome životinje po svojim vrstama, sve životinje koje gmižu po zemlji po svojim vrstama, sva leteća stvorenja po svojim vrstama, sve ptice i sva krilata stvorenja. 15  K Noi je u arku ulazilo dvoje po dvoje od svake vrste stvorenja u kojem je dah života*. 16  Tako su ušli mužjaci i ženke od svake vrste stvorenja, kao što je Bog i zapovjedio Noi. Nakon toga Jehova je za njim zatvorio vrata arke.17  Silna kiša pljuštala je na zemlju 40 dana i vode su sve više rasle te su podignule arku, pa je ona plutala visoko iznad zemlje. 18  Vode su nabujale i sve su više rasle nad zemljom, a arka je plutala na vodi. 19  I vode su toliko narasle nad zemljom da su prekrile sve visoke planine pod cijelim nebom.+ 20  Vode su se uzdizale 15 lakata* iznad vrhova planina.21  Tako su izginula sva živa stvorenja na zemlji+ – leteća stvorenja, pitome životinje, divlje životinje, sva sitna stvorenja koja su vrvjela zemljom, a i svi ljudi.+ 22  Izginula su sva stvorenja koja su bila na kopnu i u čijim je nosnicama bio dah života.+ 23  Tako je Bog istrijebio s površine zemlje svako živo biće – čovjeka, pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom. Sve je bilo istrijebljeno sa zemlje.+ Preživjeli su samo Noa i oni koji su s njim bili u arki.+ 24  I vode su prekrivale zemlju 150 dana.+

 A onda je Bog obratio pažnju na Nou i na sve divlje i pitome životinje koje su bile s njim u arki+ te je pustio da nad zemljom zapuše vjetar, pa su se vode počele povlačiti.  Zatvorili su se izvori vodenog bezdana i nebeske ustave, pa je kiša prestala padati s neba.+  Tada su se vode počele povlačiti sa zemlje. Nakon 150 dana razina vode znatno se snizila.  Sedamnaestog dana sedmog mjeseca arka se zaustavila na brdima Ararata.  Razina vode postupno se snižavala do desetog mjeseca. A prvog dana desetog mjeseca pojavili su se planinski vrhovi.+ Nakon 40 dana Noa je otvorio prozor arke+ koji je načinio  te je pustio gavrana. On je samo odlijetao i dolijetao dok se zemlja nije osušila. Potom je Noa pustio golubicu kako bi vidio jesu li se vode povukle s površine zemlje.  Ali golubica nije našla mjesto na koje bi sletjela, pa se vratila k njemu u arku jer su vode još uvijek pokrivale cijelu površinu zemlje.+ I on je pružio ruku, uzeo je i unio u arku. 10  Onda je čekao još sedam dana pa je opet pustio golubicu iz arke. 11  Kad mu se predvečer golubica vratila, vidio je da u kljunu ima svjež maslinov list. Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.+ 12  Nakon što je čekao još sedam dana, opet je pustio golubicu, a ona mu se više nije vratila.13  A do prvog dana prvog mjeseca šesto i prve godine+ Noinog života vode su se povukle sa zemlje. Noa je tada otkrio krov arke i vidio da se površina zemlje suši. 14  Dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.15  Tada je Bog rekao Noi: 16  “Izađi iz arke sa svojom ženom, svojim sinovima i ženama svojih sinova.+ 17  Izvedi sa sobom sve vrste živih stvorenja:+ leteća stvorenja, kopnene životinje i sve životinje koje gmižu po zemlji da se razmnožavaju, budu plodni i da se namnože na zemlji.”+18  I Noa je izašao iz arke sa svojim sinovima,+ svojom ženom i ženama svojih sinova. 19  Sva živa stvorenja, sve životinje koje gmižu i sva leteća stvorenja, sve što se miče po zemlji izašlo je iz arke po svojim vrstama.+ 20  Potom je Noa sagradio žrtvenik+ Jehovi i uzeo je po nekoliko životinja od svih čistih životinja i svih čistih letećih stvorenja+ te ih je prinio na žrtveniku kao žrtve paljenice.+ 21  I Jehova je osjetio ugodan* miris. Stoga je Jehova rekao u sebi*: “Nikad više neću prokleti zemlju+ zbog čovjeka, zbog toga što je čovjek odmalena u svom srcu sklon zlu.+ I nikad više neću zatrti sva živa bića kao što sam to sada učinio.+ 22  Odsad na zemlji više nikad neće nestati sjetve ni žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.

Surat 5:28-31 (Maida)

Postanak 4:1-12

28.O Poslaniče, ispričaj ovim zavidnicima zulumćarima između jevreja priču o Ademova dva sina, Kabilu i Habilu, istinito. Svaki od njih prinese kurban kojim je trebalo da se približi Uzvišenom Allahu, pa Allah prihvati Habilov kurban, jer je bio bogobojazan, a ne prihvati Kabilov, jer nije bio bogobojazan. Kabilu se nije svidjelo to što je prihvaćen Habilov kurban, iz zavisti njegove, pa reče: “Ubiću te sigurno, o Habile!”, na što Habil odgovori: “Allah prihvata kurban od onoga ko se Njega boji, tj, od onog ko radi ono što mu je Allah naredio, a kloni se onoga što mu je Allah zabranio.29

“Ako pružiš svoju ruku da me ubiješ, ja ti neću istim uzvratiti. To nije zbog kukavičluka, već zato što se bojim Allaha, Gospodara svjetova”, rekao je Habil.

.30.

I reče mu, plašeći ga: “Ja žeim da ti poneseš i moje i svoje grijehe, tvojim nasilnim i nepravednim ubistvom mene, pa da budeš jedan od stanovnika Vatre koji će u nju ući na Sudnjem danu. To je kazna za nasilnike, i ja ne želim da te ubijem pa da zaradim grijeh nasilnika.”

31.Kabilu njegova duša uljepša ubistvo svog brata, pa ga ubi i zbog toga postade od propalih na dunjaluku i na ahiretu.Allah posla gavrana da kopa po zemlji ispred Kabila kako bi ukopao mrtvog gavrana, i time pokazao Kabilu kako da prekrije tijelo svog brata. Tada Kabil poče žaliti.

 Adam je imao odnose sa svojom ženom Evom i ona je zatrudnjela.+ Kad je rodila Kajina,+ rekla je: “Rodila sam sina uz Jehovinu pomoć.”  Nakon nekog vremena rodila je i Abela,+ Kajinovog brata.Abel je postao pastir te je čuvao ovce, a Kajin je postao zemljoradnik.  Jednog je dana Kajin prinio Jehovi žrtvu od plodova zemlje.  A Abel je prinio žrtvu od prvina svog stada,+ zajedno s njihovim salom. I Jehova je s naklonošću pogledao na Abela i prihvatio njegovu žrtvu,+  a na Kajina nije pogledao s naklonošću i nije prihvatio njegovu žrtvu. Stoga se Kajin silno razljutio i postao zlovoljan*.  Tada je Jehova rekao Kajinu: “Zašto si tako ljut i zlovoljan?  Ako počneš činiti dobro, nećeš li mi opet biti mio? No ako ne budeš činio dobro, grijeh vreba na vratima i želi zavladati tobom. Hoćeš li ga nadvladati?” Poslije toga Kajin je rekao svom bratu Abelu: “Hajdemo u polje!” Dok su bili u polju, Kajin je napao svog brata Abela i ubio ga.+  Jehova je potom rekao Kajinu: “Gdje ti je brat Abel?” A on je odgovorio: “Ne znam. Zar sam ja čuvar svog brata?” 10  Nato mu je Bog rekao: “Što si to učinio? Slušaj! Krv tvog brata viče sa zemlje k meni.+ 11  Sada neka si proklet! Prognat ću te s ove zemlje koja je otvorila svoja usta da primi krv tvog brata koju si prolio.+ 12  Kad budeš obrađivao zemlju, ona ti neće davati urod. Bit ćeš lutalica i bjegunac na zemlji.”
 

Ademov znak – Kur’an

Adamov znak – Taurat

(Visine) Sura 7:19-26

Allah reče Ademu: “O Ademe, ti i tvoja supruga Hava stanujte u Džennetu, i jedite lijepa jela koja želite, a nemojte jesti sa ovog drveta (s kojim ih je Allah upoznao) jer ako to učinite nakon Moje zabrane – bit ćete od onih koji prelaze Allahove granice.”

Iblis im se obrati skrivenim govorom kako bi uzrokovao da im se otkrije ono što se mora pokriti (avreti), pa im reče: “Allah vam je zabranio da jedete s ovog drveta samo zato što ne voli da budete meleki ili vječno u Džennetu.”
I zakle im se, Ademu i Havi, Allahom i reče: “Ja vam, doista, iskreni savjet upućujem ovim što vam govorim.”
I tako Iblis prevarom uzrokova da izgube stepen na kojem su bili, i kad pojedoše sa tog zabranjenog drveta otkriše im se avreti, te uzeše džennetsko lišće da pokriju avrete. Njihov Gospodar ih dozva rekavši: “Zar vam nisam zabranio da jedete sa ovog drveta? I zar vas nisam upozorio da vam je šejtan jasni jeprijatelj?”
Adem i Hava rekoše: “Gospodaru naš, mi smo prema sebi nepravedni bili, učinivši ono što si nam zabranio – jedenje sa tog drveta – i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti i na dunjaluku i na Ahiretu.”
Allah reče Ademu, Havi i Iblisu: “Silazite iz Dženneta na Zemlju, bićete neprijatelji jedni drugima. Na zemlji ćete imati boravište do roka određenog i koristit ćete se onime što je na njoj dok ne nastupi taj rok.”
Allah reče Ademu, Havi i njihovom potomstvu: “Na ovoj Zemlji ćete živjeti onoliko koliko vam Allah odredi, i na njoj ćete umrijeti i biti ukopani, a zatim ćete iz grobova izaći radi proživljenja.”
O sinovi Ademovi, dao sam vam nužnu odjeću koja prekriva vaše avrete, i dao sam vam ukrasnu odjeću kojom se uljepšavate među ljudima, a odjeća bogobojaznosti je najbolja odjeća, a to je činjenje onoga što sam vam naredio i klonjenje onoga što sam vam zabranio. Odjeća bogobojaznosti je bolja i vrijednija od materijalne odjeće, a i jedno i drugo su Allahovi znakovi koji ukazuju na Njegovu moć kako biste bili svjesni Njegovih blagodati prema vama i kako biste bili zahvalni.

(Ta Ha) Sura 20: 121-123

Pa ipak, Adem i Hava pojedoše plodove sa zabranjenog drveta i ukazaše im se njihova stidna mjesta, zbog grijeha, a bila su pokrivena, i oni počeše po njima lišće džennetsko stavljati, da se pokriju. Adem se suprotstavio Allahovoj zabrani te je, jedući plodove s onog drveta, skrenuo i zastranio, što mu dozvoljeno nije bilo.
Kasnije ga je Svevišnji Allah izabranikom učinio i Sebi ga približio, oprostio mu je grijeh i primio pokajanje te njega, Adema, premda je bio zastranio, na Pravi put izveo.
Allah, džellešanuhu, naredio je da Adem i Hava napuste džennet i da se nastane na Zemlji, zajedno sa šejtanom, i rekao je da će njih dvoje i njihovi potomci biti u vječnom neprijateljstvu s Iblisom. A kad ljudima od Svevišnjeg Allaha dođe naputak posredstvom poslanikā, upućen će biti onaj ko bude slijedio poslanike, na dunjaluku, a sretan i počašćen na ahiretu. Allah će ga u džennet uvesti.

Postanak 2:15-17

15  Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu.+ 16  Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ 17  Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”+

Postanak 3:1-23

 Zmija+ je bila najopreznija* među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?”+  A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu.+  Ali za plod s drveta koje je usred vrta+ Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’”  Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.+  Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”+ Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv* – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila.+ Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo.+  Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.+ Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je u predvečerje* hodao vrtom, čovjek i njegova žena sakrili su se od Jehove Boga* među drveće u vrtu.  Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?” 10  A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.” 11  Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol?+ Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?”+ 12  A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” 13  Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”+14  Nato je Jehova Bog rekao zmiji:+ “Kad si to učinila, neka si prokleta među svim pitomim i divljim životinjama! Cijelog života puzat ćeš na trbuhu i jesti zemaljski prah. 15  I ja ću izazvati neprijateljstvo+ između tebe+ i žene+ i između tvog potomstva*+ i njenog potomka*.+ On će ti zdrobiti glavu,+ a ti ćeš mu raniti petu.”+16  A ženi je rekao: “Jako ću ti povećati muke u trudnoći, u bolovima ćeš rađati djecu. Za svojim ćeš mužem čeznuti, a on će nad tobom gospodariti.”17  A Adamu* je rekao: “Zato što si poslušao svoju ženu i jeo s drveta iako sam ti zapovjedio:+ ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe.+ Cijelog života s mukom ćeš je obrađivati kako bi se prehranio.+ 18  Ona će ti rađati trnje i korov*, a ti ćeš jesti poljsko bilje. 19  U znoju* ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si i uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+20  Poslije toga Adam je svojoj ženi dao ime Eva* jer je trebala postati majka svima živima.+ 21  I Jehova Bog načinio je za Adama i njegovu ženu duge kožne haljine da se u njih obuku.+ 22  Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao poput nas i zna što je dobro, a što zlo.+ Da sada ne bi pružio ruku pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno…” 23  Tada ga je Jehova Bog istjerao iz edenskog vrta+ da obrađuje zemlju od koje je i bio uzet

Izlazak 12:1-42

12  Jehova je rekao Mojsiju i Aronu u Egiptu:  “Ovaj mjesec neka vam bude početak godine*. Neka vam to bude prvi mjesec u godini.+  Ovako kažite svemu izraelskom narodu: ‘Desetog dana ovog mjeseca neka svaki od vas uzme janje+ za svoju obitelj, jedno janje po domu.  No ako je premalo ukućana za jedno janje, u svom ga domu podijelite s najbližim susjedima. Procijenite koliko bi svatko mogao pojesti, pa prema tome odredite koliko će ljudi zajedno jesti janje.  Janje neka bude bez mane,+ mužjak od jedne godine. Možete uzeti janje ili jare.  Hranite ga do četrnaestog dana ovog mjeseca.+ A četrnaestog dana neka svaka obitelj u izraelskom narodu* zakolje janje u suton*.+  Neka uzmu krvi i poškrope njome oba dovratnika i nadvratnik ulaznih vrata kuće u kojoj će jesti.+ Neka jedu meso te noći.+ Neka ga ispeku na vatri i jedu s beskvasnim kruhom+ i gorkim biljem.+  Ništa od tog mesa ne jedite sirovo ni kuhano u vodi, nego ga ispecite na vatri s glavom, koljenicama i iznutricama. 10  Ništa od toga ne ostavljajte do jutra, a ako što ostane do jutra, spalite to vatrom.+ 11  Jedite ga opasanih bokova, sa sandalama na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno. To je Pasha* koju trebate slaviti u čast Jehovi. 12  Te ću noći proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u zemlji, od čovjeka do životinje.+ I izvršit ću presudu nad svim egipatskim bogovima.+ Ja sam Jehova. 13  A kuće u kojima vi živite bit će označene krvlju. Kad vidim krv na kući, proći ću pored nje, pa vas neće snaći nevolja i nećete biti pogubljeni kad budem kažnjavao Egipat.+14  Taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga iz naraštaja u naraštaj kao blagdan u čast Jehovi. To je trajna odredba. 15  Sedam dana jedite beskvasni kruh.+ Prvog dana uklonite iz svojih kuća ukvasano tijesto. Ako bi tko u tih sedam dana jeo što s kvascem, neka se pogubi i tako ukloni iz Izraela. 16  Prvog dana održite sveti skup, a i sedmog dana održite sveti skup. Tih dana nemojte obavljati nikakav posao.+ Jedino smijete pripremati hranu da svi imaju što jesti.17  Slavite Blagdan beskvasnih kruhova+ jer je to dan u koji ću izvesti sav vaš narod* iz Egipta. Slavite taj dan iz naraštaja u naraštaj. To je trajna odredba. 18  Od večeri četrnaestog dana prvog mjeseca pa sve do večeri dvadeset prvog dana tog mjeseca jedite beskvasni kruh.+ 19  Sedam dana ne smije biti ukvasanog tijesta u vašim kućama. Ako bi tko jeo što s kvascem, bilo došljak bilo Izraelac,+ neka se pogubi i tako ukloni iz izraelskog naroda.+ 20  Ne smijete jesti ništa što je pripravljeno s kvascem. Neka svatko od vas u svom domu jede beskvasni kruh.’”21  Mojsije je odmah sazvao sve izraelske starješine+ i rekao im: “Idite i izaberite mlado od sitne stoke* za svoju obitelj i zakoljite pashalnu žrtvu. 22  Potom kiticu izopa umočite u krv koja se nalazi u posudi i krvlju poškropite nadvratnik ulaznih vrata i oba dovratnika. Neka nitko od vas ne izlazi iz svoje kuće do jutra. 23  Jehova će proći zemljom kako bi kaznio Egipćane. Kad vidi krv na nadvratniku ulaznih vrata i na oba dovratnika, Jehova će proći pored tih vrata i neće dopustiti da smrt* uđe u vaše kuće.+24  Obilježavajte taj događaj. To je trajna uredba koja vrijedi za vas i vašu djecu.+ 25  I kad dođete u zemlju koju će vam Jehova dati, kao što je i obećao, slavite tu svečanost.+ 26  Pa kad vas vaša djeca upitaju: ‘Što znači ta svečanost?’+ 27  vi im recite: ‘To je pashalna žrtva u čast Jehovi, koji je prošao pored kuća Izraelaca kad je obilazio Egipat. Egipćane je kaznio nevoljom, a naše obitelji poštedio.’”Tada je narod kleknuo i poklonio se do zemlje. 28  Potom su Izraelci otišli i učinili kako je Jehova zapovjedio Mojsiju i Aronu.+ Upravo su tako učinili.29  U ponoć je Jehova pogubio sve prvorođence u Egiptu,+ od prvorođenca faraona koji je sjedio na prijestolju do prvorođenca zatvorenika u zatvoru, a pobio je i sve prvorođeno od životinja.+ 30  Te su noći ustali faraon, svi njegovi sluge i svi Egipćani. I u Egiptu se čuo silan plač jer nije bilo kuće u kojoj netko nije umro.+ 31  Dok je još bila noć, faraon je pozvao Mojsija i Arona+ te im rekao: “Odlazite! Idite od mog naroda, i vi i ostali Izraelci! Otiđite i služite Jehovi kao što ste i tražili.+ 32  Uzmite i svoju sitnu i krupnu stoku, kao što ste tražili, pa idite.+ Zamolite Boga da i mene blagoslovi.”33  Egipćani su počeli požurivati narod da što prije+ ode iz zemlje. Govorili su im: “Odlazite, inače ćemo svi pomrijeti!”+ 34  Tako je narod ponio tijesto u kojem nije bilo kvasca. Posude u kojima se mijesi kruh umotali su u odjeću i ponijeli na ramenima. 35  Izraelci su učinili kao što im je Mojsije rekao te su zatražili od Egipćana predmete od srebra i zlata te odjeću.+ 36  Jehova je dao da narod stekne naklonost Egipćana, pa su im oni dali što su tražili. Tako su oplijenili Egipćane.+37  I Izraelci su otišli iz Ramezesa+ prema Sukotu.+ Među njima je bilo otprilike 600 000 muškaraca*, ne računajući djecu*.+ 38  A s njima je pošlo i mnoštvo drugih ljudi*+ te vrlo mnogo sitne i krupne stoke. 39  Od tijesta koje su ponijeli iz Egipta ispekli su beskvasne pogače. U tijestu nije bilo kvasca jer su tako brzo morali otići iz Egipta da nisu stigli pripremiti sve što im je trebalo za put.+40  Izraelci, koji su živjeli u Egiptu,+ boravili su u tuđini 430 godina.+ 41  A kad se navršilo 430 godina, upravo tog dana, sav Jehovin narod* izašao je iz Egipta. 42  Tu noć trebaju slaviti u spomen na to što ih je Jehova izveo iz Egipta. Svi Izraelci trebaju iz naraštaja u naraštaj slaviti tu noć u čast Jehovi.+