Da li ste ikada prekršili naredbu šerijatskog zakona? Niko od nas to ne želi, ali realnost je da mnogi od nas skrivaju svoje neuspjehe, nadajući se da drugi neće otkriti naš grijeh i razotkriti našu sramotu. Ali šta ako se otkrije vaš neuspjeh, čemu se onda nadate?
Kao što nas podsjeća sura Lukman (Sura 31 – Lukman).
Ovo su ajeti mudre Knjige,- upute i milosti onima koji budu dobro činili,- (Sura Lukman 31:2-3)
Sura Lukman izjavljuje da se ‘činioci dobra’ mogu nadati ‘milosti’. I tako sura Al-Hidžr (Sura 15 – Stenoviti trakt) postavlja veoma važno pitanje
Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli – reče on. (Sura Al-Hidžr 15:56)
Šta je sa onima koji su zalutali? Isa al Masihova misija je bila za one koji su zalutali i trebaju nezasluženu milost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je priliku da to demonstrira nekome ko je bio sramotno razotkriven.
Ovo se dogodilo jednoj mladoj ženi tokom učenja poslanika Isa al Mesiha (a.s.). Indžil to ovako bilježi.
Žena uhvaćena u preljubi
2 Rano ujutro ponovo dođe hramu; i sav mu je narod dolazio, a on sjede i poče ih podučavati. 3 Zakonoznalci i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubi, i pošto je posadiše ispred svih, 4 rekoše njemu: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubi, u samom činu. 5 A u Zakonu Mojsije nam je zapovjedio da takve žene kamenujemo; pa šta kažeš ti?” 6 Oni su to govorili da ga iskušaju, da bi imali razloga optužiti ga.
Ali Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. 7 A kako su ga oni uporno pitali, on se uspravi i reče im: “Onaj koji je bez grijeha, neka on prvi baci kamen na nju.” 8 I opet se sagnu i nastavi pisati po tlu.
9 Kad to čuše, jedan po jedan počeše izlaziti, počevši od onih starijih, i on ostade sam sa ženom tamo gdje je bila, u sredini. 10 Uspravivši se, Isus je upita: “Ženo, gdje su oni? Zar te niko nije osudio?”
11 Ona odgovori: “Niko, Gospodine.”
Isus reče: “Ni ja te ne osuđujem. Idi. Odsad više ne griješi.” (Jovan 8:2-11)
Ova žena je bila uhvaćena u samom činu preljube i učitelji Šerijatski zakon proroka Muse Želio je da je kamenuju, ali su je prvo odveli poslaniku Isa al Mesihu (s.a.v.s.) da vide šta će on odlučiti. Da li bi on podržao istinu zakona? (Uzgred, prema zakonu i muškarac i žena su bili kamenovani, ali je samo žena privedena na kaznu.)
Allahova pravda i grijeh čovječanstva
Isa al Mesih (savs) nije poništio zakon – on je bio standard dat od Allaha i odražava savršenu pravdu. Ali rekao je da samo oni koji su bez ikakvog grijeha mogu baciti prvi kamen. Dok su učitelji razmišljali o tome, stvarnost sljedeće Zaburove izjave se našla na njima.
Jahve gleda s neba
na sinove ljudske
da vidi ima li ikoga da razumije,
ikoga da Boga traži.
3 Svi su oni s puta skrenuli, zajedno su se pokvarili;
nema nijednoga da čini dobro,
čak nijednoga. (Psalam 14:2-3)
To znači da ne griješe samo nevjernici, kafiri i mušrici – griješe i oni koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike. U stvari, prema ovim ajetima, kada Allah pogleda na čovječanstvo, ne nalazi čak ni ‘onoga’ koji čini dobro.
Šerijatski zakon Musaa (savs) bio je Božiji dogovor sa čovječanstvom zasnovan na apsolutnoj pravdi, i oni koji su ga slijedili mogli su steći pravednost. Ali standard je bio apsolutan, bez dozvoljenog ni jednog odstupanja.
Allahova milost
Ali pošto su ‘svi postali korumpirani’, bio je potreban drugi aranžman. Ovaj aranžman ne bi bio pravda zasnovan na zaslugama – jer ljudi nisu mogli ispuniti svoje zakonske obaveze – pa je morao biti zasnovan na drugom Allahovom karakteru – milosti. On bi pružio milost umjesto obaveze. Ovo je bilo predviđeno Zakonom poslanika Musaa (savs) kada je Pashalno jagnje je dalo milost i život onima koji su krvlju slikali svoje dovratnike, i sa Krava (po kojoj je sura 2 – Bekare – nazvana po) Haruna (s.a.v.s.). Čak se i prije toga očekivalo u milosti odeću Adamu, u žrtvovanje Habila (a.s.), A milost data proroku Nuhu (a.s.). Bilo je i očekivano u Zaburu kada je to Allah obećao
uklonit ću opačinu zemlje ove u jednom danu. (Zaharija 3:9)
Sada ga je Poslanik Isa al Mesih (savs) proširio na nekoga ko nije imao druge nade osim u milost. Zanimljivo je da se nije pominjala niti se zahtijevala religija ove žene. Znamo da je Poslanik Isa al Mesih poučavao u svojoj Propovijedi na gori da
Blago milostivima, jer će oni milost primiti. (Matej 5:7)
i
‘Nemojte suditi, da se vama ne bi sudilo. Jer kako budete sudili, tako će se i vama suditi, i kako budete mjerili, tako će se i vama mjeriti. (Matej 7:1-2)
Proširite milost da biste primili milost
Vama i meni će također biti potrebna Milost koja nam se pruža na Sudnjem danu. Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je bio voljan to proširiti na nekoga ko je očito prekršio naredbe – ko to nije zaslužio. Ali ono što on zahtijeva je da i mi pružimo milost onima oko nas. Prema proroku, nivo milosti koju pružamo će odrediti milost koju ćemo primiti. Toliko je sukoba oko nas jer smo tako brzi da osuđujemo grijehe drugih. Za nas bi bilo mudrije da pružimo milost onima koji su nas povrijedili. Zamolimo Boga da nam pomogne da postanemo ljudi koji su, poput Poslanika Isa al Mesiha, sallallahu alejhi ve sellem, dali milost onima koji je nisu zaslužili, kako bismo i mi, nezaslužni takvi kakvi jesmo, primili milost kada nam zatreba. Tada ćemo biti spremni da razumemo Milost nam je ponuđena u Radosnoj vijesti Indžila.