. Elif lam mim: Već ranije je o ovim harfovima bilo riječi u suri El-Bekare. Ovi ajeti koji se uče u ovoj suri su dio jasnog Kur’ana, koji je savršen i koji sadrži mudrosti i propise.

Mi smo Kur’an objavili na jeziku Arapa, da biste – o Arapi – mogli razumjeti njegovo značenje.

O Poslaniče, Mi ti kazujemo o događajima koji su najljepši zbog svoje istinitosti, zbog ispravnosti i visokog stila izražavanja, objavljujući ti ih u ovom Kur’anu, a ti prije ovog objavljivanja nisi znao za ta kazivanja.

O Poslaniče, Mi te obavještavamo o slučaju Jusufa, ‘alejhisselam, kada reče svom ocu Jakubu: “Babuka moj, u snu sam vidio jedanaest zvijezda, i vidio sam Sunce i Mjesec, svi su mi se naklonili.” Ovaj san je bio radosna vijest Jusufu, ‘alejhisselam.

Jakub reče svom sinu Jusufu: “Sinčiću moj, nemoj taj san spominjati tvojoj braći pa da shvate šta se iza njega krije i osjete zavist prema tebi, zbog čega ti mogu spremiti spletku. Doista je šejtan otvoreni i jasni neprijatelj čovjeku.”

O Jusufe, kao što si vidio taj san, tako te tvoj Gospodar odabire i podučava tumačenju snova, i upotpunjava Svoju blagodat prema tebi čineći te vjerovjesnikom, kao što je to učinio i sa tvojim djedom Ishakom i pradjedom Ibrahimom. Doista je tvoj Gospodar milostiv prema Svojim stvorenjima i mudar u njihovom upravljanju.

U kazivanju o Jusufu i njegovog braći nalaze se mnoge pouke i poruke onima koji pitaju o tim kazivanjima.

Kada Jusufova braća rekoše: “Jusuf i njegov rođeni brat su draži našem ocu nego mi, premda smo mi skupina ljudi, pa kako je to moguće? Mi smatramo da jasno griješi u tome, jer za to ne vidimo nikakav razlog.”

“Ubijte Jusufa ili ga odvedite u daleku zemlju, pa će se vaš otac vama posvetiti, i potpuno vas voljeti, i nakon toga ćete biti dobri ljudi jer ćete se pokajati od vašeg grijeha.”

Jedan od njih reče: “Nemojte ubiti Jusufa već ga bacite na dno bunara odakle će ga uzeti neki putnici koji prolaze pored tog bunara. To je manja šteta od ubistva, ako ste već odlučili uraditi nešto.”

Kada su se složili da ga žele udaljiti, rekoše svom ocu Jakubu: “Oče naš, zašto nam ne povjeriš Jusufa? Mi ćemo ga paziti i čuvati od svake štete, i mi smo iskreni u našem vođenju računa o njemu sve dok ti se ne vrati zdrav, pa zašto ga ne pošalješ sa nama?”

“Dozvoli nam da ga uzmemo sa nama sutra, da jede i razonodi se sa nama, a mi ćemo ga od svakog ezijeta i štete čuvati.”

Jakub reče svojim sinovima: “Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, jer se ne mogu strpiti bez njega, a i plašim se da ga ne pojede vuk dok ste vi nemarni u svojoj razonodi.”

Oni rekoše svom ocu: “Ako ga pojede vuk i pored nas koji smo skupina ljudi, onda u nama nema nikakvog dobra i propali smo, jer smo bili nesposobni da ga sačuvamo od vuka.”

Jakub ga posla sa njima, pa kada odoše daleko s namjerom da ga bace u bunar, Mi tada objavismo Jusufu: “Sigurno ćeš ih obavijestiti o ovome što su učinili, a oni te neće prepoznati kada ih budeš obavještavao.”

I Jusufova braća odoše svom ocu uvečer praveći se da plaču, kako bi im bolje uspjela spletka.

Rekoše: “Oče naš, mi smo otišli da se trkamo i takmičimo u streljaštvu ostavivši Jusufa kod naše odjeće i naših stvari da ih čuva, pa ga je pojeo vuk. Ti nam nećeš vjerovati iako ti istinu govorimo.”

Oni tu svoju tvrdnju potvrdiše jednom spletkom; doniješe Jusufovu košulju umazanu krvlju koja nije njegova krv, kako bi time obmanuli Jakuba da ga je stvarno pojeo vuk. Jakub prozrije njihovu laž, jer je vidio da košulja nije pocijepana, pa im reče: “Nije tako kako kažete, već su vam duše vaše uljepšale ružnu stvar koju ste učinili prema njemu. Ja ću se strpiti, ne očajavajući, a od Allaha tražim pomoć u onome što spominjete o Jusufu.”

Jedna karavana je putovala pa poslaše jednog od njih da potraži vodu, i on spusti kofu u bunar, te se Jusuf zakači za uže. Kada taj čovjek to vidje, reče ushićeno: “Radosna vijest, evo ga dječak”, i sakri ga on sa nekim njegovim drugovima da ga ne vidi ostatak karavane, želeći da im on bude trgovačka roba. Allah zna ono što su uradili sa Jusufom, ponizivši ga i prodavši, i Allahu ništa nije skriveno od njihovih djela.

Onaj koji ga je našao i njegovi drugovi jeftino prodadoše Jusufa u Egiptu, za nekoliko srebrenjaka, žurili su da ga prodaju kako bi ga se što prije riješili. Znali su, na osnovu njegovog stanja, da nije rob i bojali su se za sebe od njegove porodice. To je bila Allahova blagodat prema njemu, kako ne bi dugo ostao sa njima.

Čovjek iz Egipta koji ga je kupio reče svojoj supruzi: “Učini mu boravak prijatnim i počasti ga, možda nam bude koristio u obavljanju nekih naših poslova, a možda ga i usvojimo pa nam bude sin.” Kao što smo Jusufa spasili ubistva i izvadili ga iz bunara, i kao što srce velikana Egipta učinismo milostivim prema njemu, tako Jusufu učinismo boravak u Egiptu prijatnim, da bismo ga podučili tumačenju snova. Allah čini šta On hoće i Njegova se odredba neminovno sprovodi, ali većina ljudi – a to su nevjernici – ne zna to.

Kada je Jusuf dostigao godine u kojima mu je ojačalo tijelo, Mi mu dadosmo razumijevanje i znanje; na taj način nagrađujemo one koji iskreno Allaha obožavaju.

Žena egipatskog vladara uz blagost i spletku zatraži od Jusufa da počini blud sa njom, zaključavši sva vrata kako bi osigurala da su sami, i rekavši mu: “Dođi k meni”, na što on reče: “Allahu se utječem od onoga čemu me pozivaš. Moj vlasnik mi je priredio lijep boravak kod njega i ja ga neću pronevjeriti, jer bih, u suprotnom, bio nepravedan, a nepravednici su propali.”

Ona je željela sa njim počiniti blud, a da Jusuf nije vidio Allahove ajete koji ga udaljavaju od toga i on bi pomislio to, ali mu je Allah pokazao Svoje znakove kako bi od njega udaljio zlo, i kako bi od njega udaljio blud i izdaju. Doista je Jusuf od Allahovih dobrih robova, odabranih za poslanstvo i vjerovjesništvo.

Oni potrčaše prema vratima, Jusuf kako bi se spasio, a ona kako bi ga spriječila da izađe. Ona ga uhvati za košulju da ga zaustavi pa mu je pocijepa odzada, i zatekoše njenog muža kod vrata. Ona, koristeći spletku, reče svom mužu: “Kazna za onoga ko želi učiniti blud sa tvojom ženom može biti samo zatvor ili bolno mučenje!”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Ona je ta koja je od mene tražila blud, a ja to nisam htio.” Allah je tada dao da dijete u kolijevci iz njene porodice progovori, pa posvjedoči: “Ako je Jusufova košulja pocijepana naprijed, to je indicija da ona govori istinu, jer to znači da se ona branila i da on laže.”

“A ako je njegova košulja pocijepana s leđa, to je indicija da on istinu govori, jer to ukazuje da ga je ona jurila dok je bježao, tako da ona laže.”

Kada je egipatski vladar vidio da je Jusufova košulja pocijepana s leđa uvjeri se da Jusuf govori istinu, i reče: “Ova optužba je jedna od vaših spletki, o žene, a vaše spletke su jake.”

On reče Jusufu: “Jusufe, zaboravi ovaj događaj i nemoj ga nikom spominjati”, a reče svojoj ženi: “Ti traži oprost za svoj grijeh jer si od griješnih, zbog tvog navođenja Jusufa na nemoral.”

Vijest o njoj se raširi u gradu i skupina žena reče osuđujući je: “Supruga velikaševa poziva svog roba da sa njom počini blud. Njena ljubav prema njemu joj je srce obuzela, i mi je zato smatramo jasno zabludjelom.”

Kada je vladareva supruga čula kako je žene osuđuju i ogovaraju, poslala je nekog da ih pozove da vide Jusufa nakon čega će je opravdati. Pripremila im je mjesto za sjedenje, sa prostirkom i jastucima, i svakoj je ženi dala nož da sječe hranu. Nakon toga je rekla Jusufu, ‘alejhisselam: “Izađi pred njih.” Kada su ga vidjele bile su zadivljene njegovom ljepotom i povrijedile su svoje ruke noževima, a da to nisu ni osjetile. Rekoše: “Uzvišen je Allah, ovo nije čovjek, jer ovakvu ljepotu nema čovjek, već je ovo plemeniti melek.”

Vladareva supruga reče tim ženama, nakon što je vidjela njihovo stanje: “Ovo je momak zbog kojeg ste me brukale. Ja sam ga pozvala k sebi i napravila spletku da ga zavedem ali se sustegao. Ako ne uradi ono što tražim sigurno će biti bačen u zatvor i sigurno će biti ponižen.”

Jusuf, ‘alejhisselam, uputi dovu svom Gospodaru: “Gospodaru moj, tamnica kojom mi prijeti draža mi je od nemorala u koji me pozivaju. Ako Ti od mene ne otkloniš njihove spletke, ja onda mogu prema njima naklonost osjetiti i biti od neznalica, i mogu učiniti ono čemu me pozivaju.”

Allah usliša njegovu dovu i sačuva ga spletke vladareve supruge i lokalnih žena. Doista Uzvišeni Allah čuje dovu Jusufa i svakog drugog čovjeka, i zna svačije stanje.

Nakon što vladar Egipta i njegova svita vidješe dokaze Jusufove nevinosti odlučiše da ga zatvore na neodređen period, kako se ne bi otkrila bruka.

Oni ga baciše u tamnicu, a sa njim i dvojicu momaka. Jedan od njih reče Jusufu: “Vidio sam u snu kako cijedim grožđe sve dok ne postane vino”, a drugi reče: “Vidio sam u snu kako iznad glave nosim hljeb kojeg jedu ptice.” I rekoše: “Obavijesti nas o tumačenju ovih snova, o Jusufe, jer mi smatramo da si dobročinitelj.”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Nijedna hrana, od kralja ili nekog drugog, vam neće doći a da vam ja prije toga ne objasnim njegovu suštinu i kakvoću. To tumačenje koje znam je nešto čemu me je podučio moj Gospodar, i ne spada u proricanje i astrologiju. Ja sam napustio narod koji ne vjeruje u Allaha i Ahiret.”

“I ja slijedim vjeru mojih očeva: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, to je vjera Allahove jednoće, i mi Njemu nikog ne pridružujemo. Taj monoteizam i to vjerovanje na kojem smo mi predstavlja jednu od Allahovih blagodati prema nama, jer nas je On uputio na to, i to je Njegova blagodat prema svim ljudima jer im je poslao vjerovjesnike da im to dostave. Međutim, većina ljudi ne zahvaljuje Allahu na Njegovim blagodatima, štaviše, poriču ih.”

Jusuf im zatim reče: “Zar je obožavanje više bogova bolje od obožavanja Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Koji je potčinitelj svega i Koji nikom ne može biti potčinjen?”

“Ono što obožavate pored Allaha su samo obična imena bez suštine, i ta imena ste vi i vaši preci dali božanstvima, a ona nemaju nikakvog udjela u božanstvenosti. Sud nad svim stvorenjima pripada samo Allahu, a ne ovim imenima koja ste izmislili vi i vaši preci. Allah je naredio da samo Njega obožavate i zabranio je da Mu išta pridružujete. Taj monoteizam je ispravna vjera u kojoj nema mahana, ali većina ljudi to ne zna i zato Allahu druge pridružuju i obožavaju neka Njegova stvorenja.”

“O vas dvojica koji ste u tamnici, što se tiče onoga koji je sanjao kako cijedi grožđe tako da postane vino, on će izaći iz tamnice i vratiti se svom poslu, pa će napajati kralja, a što se tiče onoga koji je sanjao hljeb iznad svoje glave kojeg jedu ptice, on će biti ubijen i razapet, pa će ptice jesti meso njegove glave. Ono o čemu ste pitali je već određeno i sigurno će se desiti.”

Jusuf reče onome za kojeg je znao da će biti spašen, onome koji će napajati kralja: “Spomeni moj slučaj kralju, možda će me izvaditi iz tamnice.” Ali šejtan učini da taj čovjek zaboravi ispričati kralju za Jusufov slučaj pa Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

Kralj reče: “Sanjao sam sedam debelih krava kako jedu sedam mršavih krava, i vidio sam sedam zelenih klasova i sedam suhih klasova. O prvaci i uglednici, obavijestite me o tumačenju mog sna ako znate tumačiti snove.”

Oni rekoše: “Tvoje snoviđenje je obična zbrka i takvi snovi nemaju tumačenje. Mi ne znamo tumačiti zbrkane snove.”

Onaj koji je napajao kralja, jedan od dvojice koji se spasio iz tamnice, sjeti se Jusufa, ‘alejhisselam, i njegovog poznavanja tumačenja snova, pa reče: “Ja ću vas obavijestiti o tumačenju kraljevog sna nakon što pitam onoga ko ih zna tumačiti, pa me pošalji, o kralju, Jusufu da protumači tvoj san.”

Kada je taj momak stigao do Jusufa reče mu: “O Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, obavijesti me o tumačenju sna u kojem je čovjek vidio sedam debelih krava bivaju pojedene od strane sedam mršavih krava, i u kojem je vidio sedam zelenih klasova a nakon njih sedam suhih klasova. Obavijesti me pa da se vratim kralju i onima koji su kod njega, pa da oni saznaju tumačenje kraljevog sna i da spoznaju tvoju vrijednost.”

Jusuf, ‘alejhisselam, protumači ovaj san: “Sijat ćete vrijedno, sedam godina uzastopno, i ono što požanjete svake od tih godina ostavite u klasu kako se ne bi pokvarilo, osim što ćete uzeti malo koliko vam je potrebno za hranu.”

“Zatim će nakon tih sedam plodnih godina u kojima ste sijali doći sedam sušnih i neplodnih godina u kojima će ljudi pojesti sve što su skladištili u sedam plodnih godina, osim malo što će sačuvati da im bude sjemenje za kasniju sjetvu.”

“Nakon tih neplodnih godina će doći godina u kojoj će padati obilne kiše i u kojoj će nići usjevi, i kada će ljudi cijediti ono što im treba cijeđeno poput grožđa, maslina i trske.”

Kralj reče svojim pomagačima, kada je saznao za Jusufovo tumačenje njegovog sna: “Izvadite ga iz tamnice i dovedite mi ga.” Kada je kraljev izaslanik došao Jusufu, on mu je rekao: “Vrati se kralju i pitaj ga o slučaju žena koje su povrijedile svoje ruke.” To je tražio kako bi njegova nevinost izašla na vidjelo prije nego što izađe iz zatvora. I Jusuf kaza: “Moj Gospodar, zaista, zna njihov pokušaj da me zavedu, jer Njemu ništa nije skriveno.”

Kralj se obrati ženama: “Šta je bilo s vama kada ste spletkom tražile od Jusufa da sa vama učini nemoral?” Supruga velikaševa potvrdi ono što je činila: “Sada će istina izaći na vidjelo; ja sam pokušala da ga zavedem, a on nije pokušao da zavede mene već je bio iskren u svojoj tvrdnji da je čist od onoga za šta ga optužujem.”

Supruga velikaša kaza: “I da na osnovu mojeg priznanja da sam ja ta koja je pokušala njega zavesti i da je on bio iskren – Jusuf uvidi da nisam lagala na njega u njegovom odsustvu. Ja sam zaključila na osnovu svega što se desilo da Allah neće uputiti onoga ko laže i spletkari.”

Velikaševa supruga nastavi govoriti: “Ja ne pravdam sebe, ne tvrdim da nisam htjela zlo, ne želim ovim govorom pohvaliti sebe, jer je ljudska duša veoma sklona zlu, jer je sklona prohtjevima i jer je teško zaustaviti je u tome, osim kome se Allah smiluje pa ga sačuva od sklonosti zlu. Doista je moj Gospodar Onaj Koji puno prašta pokajnicima i Koji je milostiv prema njima.”

Kralj reče svojim pomagačima nakon što postade jasno da je Jusuf nevin i učen: “Dovedite mi ga i uzet ću ga u svoju svitu.” Oni ga dovedoše, pa kada kralj razgovara sa njim uvidje koliko je Jusuf učen i pametan, te mu reče: “Jusufe, ti si od danas kod nas na visokoj poziciji, ugledan i povjerljiv.”

Jusuf reče kralju: “Postavi me da vodim brigu o riznicama imetka i hrane u Egiptu, jer sam ja povjerljiv čuvar, imam znanje i pronicljivost u onome što mi se povjeri.”

Kao što smo Jusufu ukazali blagodat obznanjujući njegovu nevinost i izbavljajući ga iz tamnice, dali smo mu vlast u Egiptu, u kojem je putovao i boravio gdje je htio. Mi Našu milost na dunjaluku dajemo kome hoćemo, i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine, već im u potpunosti isplaćujemo njihovu nagradu.

Doista je Allahova nagrada koju je pripremio na Ahiretu bolja od dunjalučke nagrade, i ona pripada onima koji vjeruju u Allaha i čuvaju se Njegove kazne, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Jusufova braća dođoše u Egipat sa svojom robom, pa kada uđoše kod njega on ih prepozna kao svoju braću, a oni njega kao brata ne prepoznaše, zbog toga što je prošlo mnogo vremena i što se on puno promijenio, pošto je bio dječak kada su ga bacili u bunar.

Kada im je dao zalihe i opskrbu kao što su tražili, i nakon što mu rekoše da imaju brata po ocu kojeg su ostavili kod oca, Jusuf im reče: “Dovedite mi vašeg brata po ocu i daću vam jedan tovar deve više. Zar ne vidite da ja punu mjeru dajem i da najbolje gostoprimstvo ukazujem.”

“A ako mi ga ne dovedete postat će jasno da ste slagali da imate brata po ocu, pa vam više neću davati hranu i nemojte se približavati mojoj zemlji.”

Njegova braća mu rekoše: “Tražićemo od njegovog oca da ga pusti sa nama i potrudit ćemo se u tome. Učinićemo onako kako si nam naredio i u tome nećemo biti nemarni niti ćemo nešto propustiti.”

Jusuf reče svojim radnicima: “Vratite im njihovu robu kako bi pri povratku shvatili da nismo kupili njihovu robu”, što će ih primorati da dođu sa njihovim bratom kako bi Jusufu dokazali da su rekli istinu i kako bi od njih prihvatio njihovu robu.”

Kada se vratiše svom ocu i ispričaše mu kako ih je Jusuf počastio, rekoše: “Oče naš, uskraćeni ćemo biti za mjeru s namirnicama ako ne povedemo sa nama našeg brata. Pošalji ga sa nama da bismo dobili mjeru sa hranom, a mi ti se zavjetujemo da ćemo ga čuvati i da će ti se vratiti zdrav i siguran.”

Njihov otac im reče: “Zar da vam ga povjerim kao što sam vam ranije povjerio njegovog rođenog brata Jusufa? Povjerio sam vam Jusufa i zavjetovali ste se da ćete ga čuvati, ali niste ispoštovali taj zavjet, tako da nemam povjerenja u vaše zavjetovanje da ćete čuvati njegovog brata. Samo se u Allaha uzdam, On je najbolji Čuvar onoga koga želi sačuvati, i On je najmilostiviji prema onome kome se želi smilovati.”

Kada su otvorili posude sa hranom koju su donijeli vidješe da im je novac vraćen, pa rekoše svom ocu: “Šta još hoćemo od ovog velikaša nakon što nas je ovako počastio? Ovo je novac kojeg smo dali za hranuو a kojeg nam je on vratio iz počasti prema nama. Daj nam našeg brata i mi ćemo donijeti hranu za našu porodicu i čuvaćemo našeg brata od onoga čega se bojiš za njega, i dobit ćemo jedan devin tovar više zbog toga što smo i njega poveli sa nama, a to je velikašu lahko.”

Njihov otac im reče: “Neću ga poslati sa vama sve dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga vratiti osim ako svi stradate i niko od vas ne ostane, pa ga zbog toga ne mognete poslati ili vratiti.” I kaza: “Allah je svjedok ovome što smo se dogovorili, i dovoljno nam je Njegovo svjedočenje.”

I oporuči im: “Nemojte u Egipat ulaziti kroz jedna vrata zajedno, već uđite na različita vrata, jer to je preče da se sačuvate da kakva šteta pogodi sve vas zajedno, ako bi vam neko htio nanijeti štetu. To ne kažem da bih odagnao štetu koju vam je Allah odredio, ili da bih vam pribavio korist koju vam Allah nije odredio, jer samo Allah određuje sudbinu i samo se Njegova odredba sprovodi, samo na Njega se oslanjam u svim mojim poslovima, i samo na Njega neka se uzdaju oni koji se uzdaju, u svim svojim poslovima.”

Oni otputovaše sa Jusufovim rođenim bratom, a zatim uđoše na različita vrata kao što im je naredio. To ih ne bi sačuvalo štete ako bi Allah odredio da ih zadesi, ali je to bila Jakubova milost prema svojoj djeci koju je ispoljio i zbog koje im je to oporučio, i Jakub zna da samo Allah određuje sudbinu, i zna ono što smo ga podučili o imanu u Allahovo određenje, kao i da treba poduzimati sebebe (uzroke), ali većina ljudi to ne zna.

Kada Jusufova braća uđoše kod Jusufa vodeći njegovog rođenog brata, Jusuf ga zagrli i reče mu tiho: “Ja sam tvoj rođeni brat Jusuf, nemoj biti tužan zbog loših djela koja su učinila tvoja braća prema nama, poput uznemiravanja, ispoljavanja zlobe i mojeg bacanja u bunar.”

Nakon što je Jusuf naredio da se deve njegove braće natovare hranom, stavio je kraljevu mjericu kojom se mjeri hrana za one koji su tražili opskrbu, u tovar svoga rođenog brata bez znanja ostale braće, kako bi to bio razlog njegovog zadržavanja kod Jusufa. Kada su krenuli nazad čuše poziv: “O vlasnici deva natovarenih zalihama, vi ste lopovi.”

Jusufova braća priđoše dozivaču i ljudima oko njega i rekoše: “Šta ste izgubili pa nas optužujete za krađu?”

Dozivač i njegovi pratioci rekoše Jusufovoj braći: “Nestala nam je kraljeva posuda za mjerenje. Ko je donese prije nego mi sve pretražimo pripada mu nagrada, a ja to garantujem.”

Jusufova braća im rekoše: “Tako nam Allaha vi znate našu nevinost, kao što ste mogli zaključiti na osnovu našeg stanja. Nismo došli u Egipat da bi činili nered u njemu, niti smo u našem životu bili lopovi i kradljivci.”

Dozivač i njegovi pratioci upitaše: “Kakva je kod vas kazna za onoga ko je to ukrao, ukoliko se ispostavi laž da ste nevini?”

Jusufova braća im rekoše: “Kod nas je kazna za lopova u čijem se prtljagu nađe ukradena stvar da on postaje rob onome od koga je ukrao. Tako mi kažnjavamo lopove.”

Ovi ih vratiše Jusufu kako bi pretražio njihove tovare. On poče sa pretragom tovara njegove braće po ocu prije tovara njegovog rođenog brata, kako bi što bolje sakrio spletku, a zatim pretraži i njegov tovar i izvadi kraljevu mjericu iz njega. Kao što smo u Jusufovu korist napravili spletku sredivši da kraljeva mjerica bude stavljena u tovar njegovog brata, tako smo napravili i drugu spletku za njega, a to je da svoju braću kazni kaznom koja važi u njihovoj zemlji, zarobljavanjem lopova, što se ne bi moglo ostvariti da ih je kaznio kaznom egipatskog kralja koja se ogleda u udaranju i novčanom kažnjavanju, osim da Allah drugačije hoće, a On sve može. Mi podižemo stepene kome Mi hoćemo, kao što smo uzdigli Jusufa, a iznad svakog znalca ima znaniji, a iznad svakog znanja je Allahovo znanje, jer On sve zna.

Jusufova braća rekoše: “Ako je ukrao to nije čudno, i njegov rođeni brat je ranije krao”, misleći na Jusufa, ‘alejhisselam. Jusuf sakri svoje nezadovoljstvo time što su rekli, ali u sebi pomisli: “Vaša zavist koju gajite i loša djela koja ste činili je ono što ste i ranije činili, i to je isto zlo i u ovoj situaciji, a Allah najbolje zna za tu lažnu optužbu koju ste iznijeli.”

Jusufova braća mu rekoše: “O velikašu, on ima veoma starog oca koji ga mnogo voli, pa uzmi nekog od nas umjesto njega. Mi smatramo da si ti dobročinitelj u ophođenju prema nama i prema drugima, pa nam učini tu uslugu.”

Jusuf, ‘alejhisselam, reče: “Sačuvaj Allahu da nanesemo nepravdu onome ko je nevin zbog tuđeg zločina, pa da uhapsimo nekog mimo onoga kod koga smo našli kraljevu mjericu. Ako bismo to uradili bili bismo pravi zulumćari, jer smo kaznili nevinog, a ostavili prijestupnika.”

Nakon što su izgubili nadu da će Jusuf ispuniti ono što traže od njega, osamiše se radi konsultacije. Njihov stariji brat reče: “Podsjećam vas da je vaš otac od vas uzeo pritvrđenu zakletvu Allahom da ćete mu vratiti sina osim da svi budete okupirani nečim što nikako ne možete savladati, a prije toga ste pronevjerili čuvanje Jusufa i niste ispunili svoj zavjet dat ocu. Ja neću napustiti Egipat sve dok mi moj otac ne dozvoli da mu se vratim, ili dok Allah ne odredi da uzmem mog brata. Allah najbolje određuje i On određuje istinu i pravdu.”

Najstariji brat reče: “Vratite se svom ocu i recite mu: “Tvoj sin je ukrao pa ga je egipatski velikaš pretvorio u roba za kaznu. Mi ti samo prenosimo ono što znamo na osnovu toga što smo vidjeli kraljevu posudu kako biva izvađena iz njegovog tovara. Mi nismo znali da on krade, jer da smo znali ne bismo ti dali zavjet da ćemo ga vratiti.”

“A da bi se uvjerio u istinitost našeg govora ti upitaj Egipćane kod kojih smo bili, i upitaj ljude iz karavane sa kojom smo došli i oni će ti reći isto što i mi. Mi, doista, istinu govorimo kada kažemo da je ukrao.”

Njihov otac im reče: “Nije tako kako kažete, nije on ukrao, već su vam duše vaše uljepšale da mu spletku priredite kao što ste uradili sa njegovim bratom ranije. Ja ću se lijepo strpiti i samo ću se Allahu žaliti, nadam se da će ih Allah sve vratiti, i Jusufa, i njegovog rođenog brata i njihovog najstarijeg brata. Doista On, Uzvišeni, najbolje zna moje stanje i mudro upravlja mojom sudbinom.”

Okrenu se od njih i udalji, a zatim reče: “ـJaka je i velika tuga moja za Jusufom.” Crni dio njegovih očiju postade bijel od mnoštva plača za njim. Bio je veoma tužan i zabrinut, ali je to skrivao od ljudi.

Jusufova braća rekoše svom ocu: “Tako nam Allah, oče naš, ti i dalje spominješ Jusufa i patiš za njim da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!”

Otac im reče: “Ja se za moju tugu i brigu žalim samo Allahu, i znam za aspekte Allahove blagosti, dobrote i Njegovog uslišavanja molitve onome ko je u nuždi, i Njegove nagrade onome koga je zadesila nedaća, koje vi ne znate.”

Njihov otac im reče: “O sinovi moji, idite i saznajte nove vijesti o Jusufu i njegovom bratu, i nemojte gubiti nadu u Allahovo otklanjanje nedaća od Njegovih robova, jer samo nevjernici tako gube nadu, imajući u vidu da oni ne znaju veličanstvenost Allahove moći i skrivene aspekte Njegovih blagodati prema njima.”

Oni poslušaše svog oca i odoše tražiti Jusufa i njegovog brata. Kada uđoše kod Jusufa rekoše mu: “Zadesilo nas je teško stanje i veliko siromaštvo, i donijeli smo malo vrijedne stvari, pa nam izmjeri punu mjeru kao što si i ranije radio i udijeli nam preko toga, ili zanemari mahane naše robe. Allah najljepšom nagradom nagrađuje one koji udjeljuju.”

Kada je čuo njihov govor, omekša mu srce iz milosti prema njima i otkri im ko je on, rekavši: “Vi znate šta ste učinili sa Jusufom i njegovim rođenim bratom kada ste bili lahkomisleni, pa vam nisu bile poznate posljedice takvog čina.”

Oni se iznenadiše i rekoše: “Ti si Jusuf!?” On im reče: “Da, ja sam Jusuf, a ovaj kojeg vidite sa mnom je moj rođeni brat. Allah nam je dao velike blagodati, izbavio nas i spasio i na dunjaluku nas uzdigao. Ko se Allaha boji čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, i strpi se na nedaćama – takav je dobročinitelj, a Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja, već će je sačuvati.”

Njegova braća mu rekoše ispričavajući se za ono što su mu uradili: “Tako nam Allaha, Allah te je uzdigao nad nama plemenitim osobinama, a mi smo bili nepravedni zbog onoga što smo ti od zla uradili.”

Jusuf prihvati njihovo izvinjenje i reče: “Danas vam neće biti korenja i kazne, molim Allaha da vam oprosti, a On, Uzvišeni, je najmilostiviji.”

On im dade svoju košulju nakon što su mu rekli šta je bilo sa vidom njegovog oca, i reče: “Odnesite ovu moju košulju, bacite je na očevo lice i ponovo će progledati. I dovedite mi sve članove vaše porodice.”

Kada karavana ode iz Egipta i udalji se od naseljenog mjesta, Jakub, ‘alejhisselam, reče sinovima i drugima koji su bili kod njega: “Osjećam miris Jusufov! I nemojte reći da sam malouman ili da sam senilan postao, tvrdeći da pričam nešto što ne znam.”

Neko od njegovih sinova reče: “Tako nam Allaha, ti si i dalje u tvojoj prijašnjoj obmanjenosti oko Jusufa i mogućnosti njegovog ponovnog viđenja.”

Kada glasonoša s radosnom viješću dođe Jakubu, baci Jusufovu košulju na Jakubovo lice, i njemu se vrati vid. Tada on reče svojim sinovima: “Zar vam nisam rekao da ja znam aspekte Allahove blagosti i dobrote koje vi ne znate?”

Njegovi sinovi rekoše ispričavajući se zbog onoga što su učinili Jusufu i njegovom bratu: “O oče naš, traži od Allaha da nam oprosti prethodne grijehe, doista smo bili grešnici i ružno smo postupili sa Jusufom i njegovim bratom.”

Njihov otac im reče: “Tražiću od mog Gospodara da vam oprosti, a On, doista, prašta grijehe robova pokajnika i milostiv je prema njima.”

Jakub, ‘alejhisselam, i njegova porodica napustiše svoju zemlju i otputovaše za Egipat kod Jusufa. Kada uđoše kod njega on prigrli svoje roditelje i reče svojoj braći i njihovim porodicama: “Uđite u Egipat bezbjedni Allahovom voljom. Ovdje vas niko neće uznemiravati.”

On svoje roditelje postavi na mjesto gdje je on sjedio, a oni i njegovih jedanaest braće mu se pokloniše, pozdravljajući ga. To je bilo poklanjanje iz počasti, a ne sedžda kao vid obožavanja. Time se ispunila Allahova odredba koju je Jusuf vidio u snu, i zato Jusuf reče svom ocu: “Ovaj vaš pozdrav poklanjanjem je ostvarenje onoga što sam vidio u snu ranije i što sam ti ispričao. Allah je to učinio istinom, i On mi je dobročinstvo ukazao kada me je izbavio iz tamnice i kada je vas doveo iz pustinje nakon što je šejtan pokvario odnos između mene i moje braće. Moj Gospodar je dobrostiv i blag u određivanju onoga što On hoće, i doista On zna stanja Svojih robova i mudar je u upravljanju svime.”

Jusuf se zatim obrati Gospodaru svome i reče: “Gospodaru moj, Ti si mi dao vlast Egipta i naučio si me da tumačim snove; Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji si sve ni iz čega stvorio, Ti određuješ moju sudbinu i na dunjaluku i na Ahiretu, pa Te molim da, kada dođe čas moje smrti, umrem kao musliman, i da me pridružiš dobrim vjerovjesnicima, od mojih predaka i drugih mimo njih, u najuzvišenijem dijelu Dženneta.”