IU Uvod u Zabur, Spomenuo sam da su Poslanik i kralj Davud (a.s.) započeli Zabur nadahnutim spisima knjige Psaltir, i da su naredni proroci dodali druge knjige. Veoma važan prorok, koji se smatra jednim od glavnih proroka (jer je njegova knjiga tako duga) bio je Isaije. Živio je oko 750. godine prije Krista. Vremenska linija ispod pokazuje kada je Izaija živio u poređenju sa drugim Zaburovim prorocima.

ako je Isaija živio tako davno (prije oko 2800 godina), dao je mnoga proročanstva predviđajući buduće događaje, kao prorok Musa (a.s.) je ranije rekao prorok treba da napravi.

Njegovo proročanstvo predviđa tako zadivljujuće čudo da ga sura at-Tahrim (Sura 66 – Zabrana) ajet 12 ponavlja.

i Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u (njeno tijelo) nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih kovime provude vrije (sluga). (Sura Et-Tahrim 66:12)

Šta opisuje sura At-Tahrim? Vraćamo se Isaiji da objasnimo proročanstvo.

Kao što je objašnjeno u Uvod u Zabur, kraljevi koji su slijedili Sulejmana (a.s.) su uglavnom bili zli, a to je važilo za kraljeve u vrijeme Isaije. Dakle, njegova knjiga je puna upozorenja o nadolazećem sudu (koji se dogodio oko 150 godina kasnije kada je Jerusalim razorio Babilon – vidi OVDJE za istoriju). Međutim, on je prorekao i daleko dalje od toga i zagledao se duboko u svoju budućnost kada će Allah poslati poseban znak – nikad poslan čovječanstvu. Isaija se obraća kralju Izraela, koji je potomak Davuda (a.s.), zbog čega je ovaj znak upućen ‘Davidovoj kući’ (Dawood)

Tad reče Izaija: “Slušaj sad, kućo Davidova! Je li vam premalo da stavljate na kušnju strpljenje ljudi, pa ćete i strpljenje moga Boga na kušnju stavljati? Zato će vam sam Gospod znak dati: evo, djevica će zanijeti i sina roditi, i nadjenut će mu ime Emanuel. On će jesti usireno mlijeko i med dok ne nauči odbacivati zlo i odabirati dobro. (Izaija 7:13-15)

Ovo je svakako bila hrabra prognoza! Ko je ikada čuo za ženu djevicu koja ima sina? Činilo se tako nevjerovatnim predviđanjem da su se godinama ljudi pitali da li je došlo do greške. Svakako, čovjek koji jednostavno nagađa budućnost ne bi iznio – i zapisao da ga svi u narednim generacijama pročitaju – takvo naizgled nemoguće predviđanje. Ali to je bilo. I od Svici s Mrtvog mora koji postoje danas znamo da je ovo proročanstvo u stvari napisano davno – stotinama godina prije nego što je Isa (a.s.) rođen.

Prorečeno je da će Isa al Mesih (a.s.) biti rođen od djevice

Mi danas, koji živimo nakon Isa al Mesiha (a.s.), možemo vidjeti da je to proročanstvo njegovog dolaska. Nijedan drugi prorok, uključujući Ibrahima, Musu i Muhameda (a.s.) nije rođen od djevice. Samo je Isa (a.s.), od svih ljudi ikada rođenih, došao na svijet na ovaj način. Tako nam je Allah, stotinama godina prije njegovog rođenja, dao znak svog dolaska i također nas je pripremao da naučimo stvari o ovom dolazećem sinu djevice. Posebno ističemo dvije stvari.

Majka ga je zvala ‘Imanuel’

Prvo, ovog budućeg sina djevice njegova majka će nazvati ‘Immanuel’. Ovo ime doslovno znači ‘Bog s nama‘. Ali šta radi da znači? Vjerovatno je imalo nekoliko značenja, ali pošto je ovo proročanstvo objavljeno zlim kraljevima kojima će Allah uskoro suditi, jedno važno značenje je bilo da kada bi se ovaj sin rodio, to je bio znak da Bog više nije protiv njih u presudi, već je ‘sa njima’. Kada se Isa (a.s.) rodio, izgledalo je kao da je Izraelce napustio Allah otkako su njihovi neprijatelji vladali njima. Rođenje sina djevice bio je znak da je Bog s njima, a ne protiv njih. Indžil u Jevanđelju po Luki bilježi da je njegova majka Maryam (ili Marija) pjevala svetu pjesmu kada joj je anđeo dao poruku o njenom dolasku sina. Ova pjesma je sadržavala sljedeće:

„Duša moja Gospoda veliča, a duh moj Bogu, Spasitelju mome… milost njegova proteže se, s naraštaja na
naraštaj, na one što ga se boje… Slugi svome Israilu on pomoć pruži, sjećajući se milosti svoje, kao što reče očevima našim.” (Luka 1:46-55)

Možete vidjeti da je Maryam, kada je bila obaviještena da će dobiti sina iako je djevica, shvatila da je to značilo da se Gospodin sjeća svog Milost Abrahamu (Ibrahim) i njegovi potomci zauvijek. Presude nisu značile da Allah više nikada neće biti sa Izraelcima.

Sin djevice ‘odbacuje pogrešno i bira pravo’

Zadivljujući dio ovog proročanstva u Isaiji je da će ovaj sin ‘jesti skutu i med kad bude znao dovoljno da odbaci pogrešno i odabere ispravno’. Ono što Isaiah govori je to ovo sin će, čim bude dovoljno star da donosi svjesne odluke, ‘odbaciti pogrešno i izabrati pravo’. Imam malog sina. Volim ga, ali sigurno nema šanse da sam odbaci krivo i odabere ono pravo. Moja supruga i ja moramo raditi, podučavati, podsjećati, opominjati, davati primjer, disciplinirati, osigurati prave prijatelje, paziti da vidi prave uzore, itd. kako bismo ga naučili da odbaci pogrešno i odabere pravo – pa čak i sav naš trud nema garancije. Kao roditelj, dok to pokušavam da uradim, to budi uspomene na moje djetinjstvo kada su moji roditelji bili u istoj borbi da me nauče da ‘odbacim pogrešno i izaberem pravo’. Ako roditelji ne ulože sav taj trud i rad, već samo puste prirodu da ide svojim tokom – dijete postaje ono koje „ne odbacuje krivo i ne bira pravo“. Kao da se borimo protiv ‘moralne gravitacije’ gdje čim prestanemo s naporom on ide nizbrdo.

Zbog toga svi zaključavamo vrata svojih kuća i stanova; zašto su svakoj državi potrebni policajci; zašto imamo bankarsku enkripciju i lozinke; i zašto stalno treba da donosimo nove zakone u svim zemljama – jer se moramo zaštititi jedni od drugih jer ne ‘odbacujemo pogrešno i ne biramo ispravno’.

Proroci čak ne odbacuju uvijek pogrešno i ne biraju ispravno

I to važi čak i za proroke. Taurat bilježi da je u dva navrata prorok Ibrahim (a.s.) lagao o svojoj ženi govoreći da je ona samo njegova sestra (u Postanku 12:10-13 i Postanku 20:1-2). Također bilježi da je prorok Musa (a.s.) ubio Egipćanina (Izlazak 2:12) i jednom prilikom nije baš slijedio Allahovu naredbu (Brojevi 20:6-12). Poslaniku Muhammedu (a.s.) je naređeno da traži oprost u suri Muhammed (Sura 47 – Muhamed) – pokazujući da ni on nije uvijek odbacio pogrešno i izabrao ispravno.

Znaj, [O Muhammede], da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite. (Sura Muhamed 47:19)

Sljedeći hadis od Muslima pokazuje koliko je on usrdno molio za oprost.

Abu Musa Ash’ari reported on the authority of his father that Allah’s Apostle (may peace be upon him) used to supplicate in these words: “O Allah, forgive me my faults, my ignorance, my immoderation in my concerns. And Thou art better aware (of my affairs) than myself. O Allah, grant me forgiveness (of the faults which I committed) seriously or otherwise (and which I committed inadvertently and deliberately. All these (failings) are in me. O Allah, grant me forgiveness from the fault which I did in haste or deferred, which I committed in privacy or in public and Thou art better aware of (them) than myself. Thou art the First and the Last and over all things Thou art Omnipotent.” (Muslim 35: 6563)

Ovo je vrlo slično molitvi poslanika Dawooda (a.s.) kada je molio za oprost za svoje grijehe:

Smiluj mi se, o Bože, po ljubavi svojoj; po veličini samilosti svoje izbriši prijestupe moje. Dobro me operi od nepravde moje, i očisti me od grijeha moga.…Očisti me velenduhom, pa ću biti čist; operi me, pa ću biti bjelji od snijega…. Sakrij lice svoje od grijeha mojih, i izbriši sve nepravde moje. (Psalam 51:1-9)

Dakle, vidimo da se ovi ljudi – iako su proroci – bore s grijehom i trebaju tražiti oprost. Čini se da je ovo univerzalno ljudsko stanje svih potomci Adama.

Sveti sin djevice

ali ovo sin kojeg je Isaija prorekao odbacuje pogrešno i bira pravo prirodno i ispravno od svoje rane mladosti. To je za njega instinkt. Da bi to bilo moguće, on mora imati drugačiju lozu. Svi ostali proroci, preko svojih očeva, vode tragove do Adama, a on nije ‘odbacio pogrešno i izabrao pravo’ kao vidjeli smo. Kao što genetika prenosi prirodu oca na njegove potomke, tako je ova Adamova buntovna priroda prešla na sve nas, pa čak i na proroke. Ali sin rođen od djevice, po definiciji, bi ne imaju Adama u svojoj lozi kao oca. Roditeljska linija ovog sina bi bila drugačija, pa bi on bio svet. Zbog toga je Kur’an, pripovijedajući anđeosku poruku Merjem o njenom djevičanskom sinu, nazvao sina ‘sveto‘

A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga – reče on – da ti poklonim dječaka čista. Kako ću imati dječaka – reče ona (Merjam) – kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica. To je tako! — rece on. Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno. I ona zanese. (Sura 19:19-22) 

Poslanik Isaija (a.s.) je bio jasan, a kasnije knjige se slažu – dolazio je sin koji će se roditi od djevice, tako da nema zemaljskog oca i neće imati ovu prirodu grijeha, pa će tako biti Sveta.

Flashback na Adama u raju

Ali ne samo kasnije knjige govore o ovom dolazećem sinu djevice. Takođe je bilo tu od početka. Videli smo u Adamov znak da je Allah obećao šejtanu. Ponavljam to ovdje.

“A ja (Allah) ću tebe (Sotone) i ženu (Eve) neprijateljima učiniti, i potomstvo tvoje i potomstvo njezino: ono (ženski potomak) će tebi (Sotonu) glavu gnječiti, a ti (Sotona) ćeš njemu (Potomak žene) petu gristi.” (Postanak 3:15)

Allah će orkestrirati da i Iblis/Sotona i žena imaju ‘potomstvo’. Postojaće ‘neprijateljstvo’ ili mržnja između ovih potomaka i između žene i Sotone. Sotona će ‘udariti petu’ potomstvu žene, dok će potomstvo žene ‘slomiti glavu’ sotoni. Ovi odnosi su vidljivi na ovom dijagramu.

IImajte na umu da Allah nikada nije obećao muškarcu potomstvo kao što je obećao ženi. Ovo je prilično neobično, posebno s obzirom na naglasak sinova koji dolaze preko očeva kroz Taurat, Zabur i Indžil (al kitab/Biblija). U stvari, jedna kritika ovih knjiga modernih zapadnjaka je da ignorišu krvne linije koje prolaze kroz žene. To je ‘seksistički’ u njihovim očima jer samo smatra sinovima čovjeka. Ali u ovom slučaju je drugačije – nema obećanja da će potomstvo („on“) doći od muškarca. Kaže samo da će od žene doći potomstvo, ne pominjući čoveka.

Izaijin ‘sin djevice’ JE ‘potomak žene’

Sada, iz perspektive Isaijinog jasnog proročanstva o sinu od djevice, jasno je da se još davno u vrtu mislilo da će potomstvo (sin) doći samo od žene (dakle, djevice). Pozivam vas da se vratite i pročitajte ovu raspravu u znaku Adama iz ove perspektive i vidjet ćete da ‘pristaje’. Svi Adamovi sinovi od početka istorije pate od istog problema da ne ‘odbacuju pogrešno i ne biraju ispravno’ kao što je to činio naš predak Adam. Tako je Allah, upravo tada kada je grijeh došao na svijet, dao obećanje da će neko svet, a ne od Adama, doći i ‘zgnječiti’ šejtanu glavu.

Ali kako će ovaj sveti sin to učiniti? Ako se radilo o prenošenju poruke od Allaha, drugi poslanici poput Ibrahima i Musaa (a.s.) su već vjerno davali poruke. Ne, uloga ovog svetog sina je bila drugačija, ali da bismo ovo shvatili moramo istražite dalje u Zaburu.

Download PDF of all the Signs from Al Kitab as a book