Ovo je odlično pitanje. Opasnost za sve nas je u tome što to možemo pitati s površnim odgovorom koji nam je već u mislima. „Naravno da je to Pavle ili neko od drugih pokvario“, možemo brzo odgovoriti bez previše razmišljanja, uglavnom zato što smo to jednostavno čuli. Ili, možemo pomisliti: „Naravno da ne! Kakva glupa ideja”, opet ne znajući zašto, ali uglavnom zato što su nas tako učili. Ovo je opasnost za sve ljude koji postavljaju pitanja o svetim knjigama. Ili ga odbacujemo iz ruke (jer kako smo naučeni da mislimo da nije sveto) ili odbacujemo pitanje iz ruke (opet zbog toga kako su nas drugačije učili).
Novozavjetni spisi osim Pavla
Imajući na umu ova razmatranja, želim podijeliti svoje razmišljanje i razloge za ovo pitanje. Počnimo sa piscima osim Pavla. Ovi pisci su bili Isaovi (a.s.) učenici – njegovi drugovi. Oni su ga pratili, slušali, razgovarali s njim o stvarima koje je radio i govorio, privatno i javno. Neki od njih, kao što su Jovan, Matej i Petar, bili su deo užeg kruga Isinih 12 najbližih sledbenika. Oni su napisali osam knjiga u Novom zavetu. Drugi, poput Marka, bili su među njegovim širim krugom sljedbenika. Preostali autori (izvan Pavla) bili su njegova braća Jakov i Juda. Oni su odrasli sa Isaom (a.s.), a Džejms je postao vođa učenika u Jerusalimu nakon što je Isa (a.s.) otišao sa ovog svijeta. Jakov se, zapravo, pominje u jevrejskim istorijskim spisima iz 1. veka nove ere. U tom veku postojao je veliki jevrejski vojni istoričar, Josif Flavije, koji je napisao nekoliko knjiga istorije rimskim carevima svog vremena. U jednoj od svojih knjiga, pisanju događaja u Jerusalimu 62. godine nove ere (32 godine nakon Isaove smrti), on piše o tome kako su Jakova, Isinog brata, mučenici ubili njegovi sugrađani Jevreji. Evo kako on to kaže:
“Ananus, koji je, kao što smo vam već rekli, preuzeo prvosveštenstvo, bio je hrabar čovek u svojoj ćudi i veoma drzak; on je takođe bio iz sekte sadukeja, koji su veoma kruti u suđenju prestupnicima, iznad svih ostalih Jevreja, kao što smo već primetili; kada je, dakle, Ananus bio takvog raspoloženja, mislio je da sada ima odgovarajuću priliku. Fest je sada bio mrtav, a Albin je bio samo na putu; tako je okupio sinedrij sudija i pred njih doveo Isusovog brata, koji se zvao Krist, koji se zvao Jakov, i neke druge; i kada ih je optužio kao prekršioce zakona, predao ih je kamenovanju.” Josephus. 93 AD. Antikviteti xx 197
Josip Flavije objašnjava da je 62. godine nove ere Ananus upravo postao prvosveštenik u Jerusalimu i da je došlo do političke konfuzije. Ananus je iskoristio priliku da Jakova osudi na smrt. Njegov otac (koji se naziva i Ananus) je osudio Isaa (savs) na smrt oko 30 godina prije, a sin Ananu je brzo iskoristio priliku da učini isto sa Džejmsom. Tako je Džejms bio meta svojih godina vodstva u Jerusalimu sa sljedbenicima Isa al Mesiha (a.s.) njegovog brata u Jerusalimu.
Šta Kur’an kaže o ovim Isaovim (a.s.) učenicima?
Dakle, ovi ljudi su napisali knjige u Novom zavetu osim Pavlovih knjiga. Da bismo prosudili da li su pokvarili Indžil, prvo se možemo obratiti perspektivi datoj u Kur’anu. Kada to uradim, nađem sledeći ajet:
A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” rekoše učenici: “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!” (Sura 3:52-53 – Al-Imran)
I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’. (Sura 5:111 – Stol)
Ovi ajeti nam sasvim jasno govore da su Isaovi učenici bili a) Isaovi pomagači, b) Allahovi pomagači, c) i nadahnuti od Allaha da imaju vjeru u Isaa. Ovi učenici o kojima se ovdje govori u Kur’anu uključuju nikog drugog do Mateja, Petra i Jovana koji su napisali osam knjiga u Novom zavjetu, od kojih su dvije knjige evanđelja (Evanđelja po Mateju i Jovanu). I Marko, učenik u širem krugu, napisao je treće jevanđelje. Čini se da ako neko vjeruje u Kur’an da bi također morao prihvatiti spise ovih učenika. Ovi pisci sigurno nisu mogli pokvariti Indžil. Kada proučavamo pisana jevanđelja čitamo spise učenika koji su potvrđeni Kur’anom. Pavle nije pisao nijedan izveštaj iz Jevanđelja, već je pisao sveta pisma.
Sada gdje živim u Kanadi, malo ljudi spremno vjeruje da postoje Allahove knjige. Samo zato što je nešto zapisano u Kur’anu ili Bibliji (al kitab) ne znači da bi to prihvatili. U stvari, oni preferiraju sekularne istorijske izvore jer su, u njihovim očima, manje pristrani. Ali čak i sa te tačke gledišta, videli smo, iz gore citiranih spisa istoričara Josifa Flavija, da postoji čvrsta osnova za prihvatanje spisa Jakova, a time i njegovog drugog brata Jude.
Dakle, nalazimo, bilo iz sekularnih izvora ili iz Kur’ana, logične razloge da prihvatimo knjige Novog zavjeta koje nisu Pavlove.
Svjedok Isa (savs): Taurat i Zabur su prvi standardi
Ali šta je sa samim Isom? Šta je dao kao svjedočanstvo koje bismo trebali prihvatiti? Obratite pažnju na to gdje on traži ispravnog i neiskvarenog svjedoka sebe i svoje poruke.
Ovdje vidimo da Isa sallallahu alejhi ve sellem (koji govori) koristi Taurat (Knjigu Mojsijevu) da ispravi grešku među stručnjacima za jevrejsko pravo (Šerijat)
“A što se tiče istine da će mrtvi opet uskrsnuti, zar niste čitali u Mojsijevoj knjizi, na mjestu o grmu, kako mu je Bog govorio: ‘Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev’? On nije Bog mrtvih, nego živih; vi se grdno varate.” Marko 12:26-27
I ovdje vidimo da Isa (a.s.) počinje sa Tauratom, a zatim nastavlja sa Zaburom (‘Poslanici i psalmi’) da uči o svojoj ulozi Mesiha.
A on im reče: “Kako ste samo vi nerazboriti i kako su vam samo srca lijena da povjeruju u sve što su proroci govorili! Nije li trebao Pomazanik to podnijeti pa onda u slavu svoju ući?” Onda on poče od Mojsija i svih proroka i protumači im šta je o njemu u svim Pismima rečeno. (Luka 24:25-27)…
Onda im on reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još s vama bio: sve što je o meni u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima zapisano mora se ispuniti.” Onda im on prosvijetli razum da Pisma razumiju. (Luka 24:44-45)
I ovdje vidimo da Isa ponovo počinje sa Tauratom (Mojsijevim spisima) kao osnovom za prosuđivanje uloge Masiha.
Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni, jer on je pisao o meni. Ali ako ne vjerujete onom što je on pisao, kako ćete vjerovati riječima mojim?” (Jovan 5:46-47)
Dakle, možemo vidjeti da se Isa (savs) prvo poziva na Mojsija (što je Taurat), zatim na Poslanike i Psalme (što je Zabur) da objasne ulogu i svrhu Mesiha. To je razlog zašto sam odlučio, kako u svojoj potrazi, tako i sada na ovoj web stranici, da počnem s Tauratom. Ako pogledate članke o Znaci Adama, Cain&Abel, Noa, lem, Ibrahim 1, 2, I 3 itd. vidjet ćete da svi odlomci koji podržavaju ove članke potiču iz Taurata (i Kur’ana).
Na sigurnom smo terenu ako počnemo sa Tauratom – rekao nam je sam Isa (a.s.). Ovdje učimo Znakove koji će pomoći da se otključa misterija Inđila. Zatim ćemo uzeti ono što smo naučili i uporediti sa spisima Isaove braće i učenika – opet ostajući na sigurnom terenu.
S obzirom na Paula
A šta je sa Pavlovim spisima? Šta da radimo od njih? Jednom kada smo proučili Taurat i Zabur i naučili znakove koje nam je Allah definitivno poslao, a onda kada proučimo knjige učenika i braće Isaove alejhi ve sellem, dovoljno smo upoznati da ako se okrenemo Pavlu primijetit ćemo ako se ono što piše razlikuje od onoga što smo već proučavali. Bez ovog pozadinskog znanja o ‘sigurnim knjigama’ da nas informiše, nemoguće je da zaista znamo da li je ono što je Pavle napisao pokvareno ili nije. Ali da bismo našu potragu održali na sigurnom terenu, nećemo započeti s Paulom jer njegova vjerodostojnost nije neupitna.
Kada sam živio u Alžiru, bio sam okružen govornicima arapskog i cijelo vrijeme sam slušao arapski. Ali pošto nisam znao arapski, nisam bio sposoban da odlučim da li je ono što sam čuo “tačan” arapski ili “pokvareni” arapski. Ograničenje za donošenje ovog suda bilo je u meni – ne u govornicima oko mene. Nisam imao dovoljno znanja da budem dobar sudija. Prije nekoliko godina sam pohađao kurs arapskog. Svi ljudi sa raznih pozicija rekli su mi da osoba koja vodi ovaj kurs govori ‘tačan’ arapski. Njegova reputacija mi je govorila da mu mogu vjerovati kao ‘ispravnom’ učitelju. Počevši od ovog kursa – za koji sam znao da je ispravan – počeo sam da učim pomalo arapski. Nažalost, nisam bio u mogućnosti da nastavim, ali da jesam, mogao bih vidjeti da bih jednog dana mogao biti u poziciji da odlučim da li drugi ljudi govore ‘tačan’ arapski ili ‘pokvareni’ arapski – jer bih sada imao informisanu osnovu od koje da sudi.
Koristimo potpuno isti siguran proces da razvijemo čvrsto razumijevanje Allahovih znakova, počevši od kojeg svi kažu da je ‘tačno’ (Taurat), a zatim učenici, da razvijemo osnovu za bolju procjenu da li je nešto drugo (kao Paul ) korumpiran ili ne. Opasnost za sve one koji tragaju za Pravim putem je da ili previše lako prihvatimo kao objavu ono što bi trebalo odbaciti, ili da prebrzo odbacimo knjige iz kojih Allah želi da učimo. Postupajući na ovaj način, u poniznosti i molitvi pred Allahom, tražeći Njegovu uputu, pobrinuće se da ne padnemo ni u jednu zabludu i da tako ostanemo na Pravom putu.