Nije li to kao da Časni Kur’an dolazi na kineskom iako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio arapski?
Ovo je odlično pitanje. A uz njega vjerovatno postoji još jedan. Iako se pitamo ‘zašto’, također se pitamo da li ovo na neki način također negira ili je u suprotnosti sa idejom da je Allah nadahnuo Indžil. Jer na kraju krajeva, ovo je drugačije od načina na koji je časni Kur’an objavljen. Dakle, razgovarajmo o tome u nekoliko koraka.
Prvo, analogija sa kinesko-arapskim nije baš tačna. Ne postoji stvarni istorijski odnos između kineskog i arapskog. Stoga bi otkrivanje knjige na kineskom arapskom društvu rezultiralo samo besmislicom. Nema sumnje da Allah ima moć da učini tako nešto čudesno, ali to bi rezultiralo knjigom koju niko ne bi mogao razumjeti – čak ni sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I tada bi poruka Knjige bila beskorisna, brzo bi bila zanemarena (jer nije bila shvaćena) i za jednu generaciju bi bila zaboravljena – zajedno sa sjećanjem na proroka. Ne, proročka poruka, ako želi da ima uticaj na društvo (a to je razlog zašto se poruka šalje proroku na prvom mestu) to društvo mora razumeti.
Namjera iza objave Časnog Kur’ana bila je da se da upozorenje na arapskom jeziku. Sljedeći ajet nam to govori:
Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli. [Sura 12:2 Josif]
I Mi ga tako (Kur’an) kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku… [Sura 13:37 (Grom)]
Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio (njih) na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. (kada) Jedni će u džennet, a drugi u džehennem. [Sura 42:7 (Savjetovanje)]
Mi je objavljujemo kao Kur’an, na arapskom jeziku, da biste razumjeli (i naučiti mudrost). [Sura 43:3 (Luksuz)]
Jusuf Ali komentar na Ajet 7 iz sure 42 (Savjetovanje) kaže da je ‘Majka gradova’ grad Meka i da je “Smisao Kur’ana na arapskom jeziku da je jasan i razumljiv ljudima kroz koje i među kojima je proglašena” (#4533). Dakle, svrha je bila dati upozorenje kako bi Arapi, posebno oni u Meki, bili upozoreni, naučili ‘mudrosti’ itd. A da bi se to dogodilo moralo je biti na arapskom.
Ali Indžil je bio poruka ne samo Jevrejima, već svim narodima. U vrijeme proroka Isa al Mesiha (Isusa – sallallahu alejhi ve sellem) svijet je u osnovi govorio grčki. Zbog osvajanja Aleksandra Velikog prije nekih tri stotine godina, većina svijeta (uključujući Rimljane koji su vladali u vrijeme Isaa as) usvojila je grčki jezik. Danas postoji gruba analogija sa engleskim jezikom. Zbog nekadašnje kolonijalne moći Velike Britanije, međunarodni jezik svijeta danas je engleski. Najveća sila u današnjem svijetu (SAD) usvojila je engleski jezik zbog Velike Britanije i stoga je engleski gotovo univerzalan. Kao rezultat toga, ja, iako švedskog porijekla, pišem ovaj blog na engleskom jer je moj engleski postao bolji od mog švedskog i znam da vjerovatno ne biste mogli čitati švedski blog.
Grčki jezik su takođe usvojili Jevreji tog dana, tako da je većina njih bila dvojezična. U stvari, Jevreji su toliko počeli koristiti grčki da su preveli Taurat i Zabur na grčki oko 200 godina prije Isa al Mesiha (a.s.). Ovaj prijevod je poznat kao Septuaginta. Septuaginta je postala široko čitana od strane Jevreja, pa čak i od strane ne-Jevreja tog dana. Molimo pogledajte OVDJE i OVDJE sa mog bloga considerthegospel da saznam više o Septuaginti. Krajnji efekat Septuaginte bio je da su se svete knjige čitale više na grčkom nego na originalnom hebrejskom do vremena proroka Isa al Masiha (savs)
Isa al Mesih (savs) je možda i sam govorio nešto grčki jer u Indžilu nalazimo nekoliko puta gdje su nejevrejski Grci i Rimljani razgovarali s njim. Međutim, on bi svojim učenicima (drugovima) govorio na aramejskom jer je to bio prirodni jezik galilejskih Jevreja tog dana.
Ali pisci Indžila su definitivno bili dvojezični i stoga su tečno govorili grčki. Matej je po zanimanju bio poreznik i stoga je redovno radio sa Rimljanima koji su govorili grčki; Luka je bio Grk i stoga mu je grčki prvi jezik; Jovan Marko je bio iz Jerusalima (Al Kuds) i stoga je bio Jevrej koji je govorio grčki; a John je bio iz bogate porodice (dakle obrazovan) i živio je veći dio svog života izvan Palestine i stoga je tečno govorio grčki.
Oni su svijetu prenosili poruku Indžila. Stoga, da bi se uverili da će ga tadašnji svet razumeti, pisali su na grčkom. Zato što Taurat i Zabur jasno pokazuju Indžil (kao što sam pokazao u svom postu o znakovi Indžila u Kur’anu) pisci Indžila često citiraju iz Taurat/Zabur, a kada to čine citiraju iz Septuaginte (grčki Taurat/Zabur). Iz istorije znamo da je ova poruka zaista eksplodirala širom bliskoistočnog svijeta koji govori grčki. To pokazuje da se gotovo očekivalo da će se tog dana čitati sveti spisi na grčkom.
Dakle, ovo odgovara ‘zašto’ je bilo na grčkom. Ali može li Allah i dalje nadahnuti ove pisce kada zapišu na drugom jeziku ono što je Isa al Mesih (a.s.) ranije rekao na drugom jeziku, čak i ako su bili dvojezični? Sam Isa al Mesih (a.s.) je obećao da će im Allah poslati uputu. Evo odlomaka iz privatne rasprave koju je vodio sa svojim učenicima neposredno prije svog odlaska zabilježenih u Jevanđelju po Jovanu. Cijelu diskusiju možete pročitati klikom OVDJE.
15 “Ako me volite, držat ćete se mojih zapovijedi. 16 Ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugog Pomagača, da bude s vama dovijeka — 17 Duh istine….25 “To sam vam ja govorio boraveći s vama. 26 A Pomagač, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i podsjećati vas na sve što sam vam ja rekao… “Kad dođe Pomagač, kojega ću ja poslati od Oca, Duh Istine, koji dolazi od Oca, on će svjedočiti o meni. 27 a i vi ćete svjedočiti, jer ste sa mnom od početka…. Imam vam još mnogo reći, ali vi to sada ne može podnijeti. 13 A kad on, Duh istine, dođe, on će vas uvesti u svu istinu. … i otkrit će vam šta će biti.
Dakle, obećanje je bilo da će ih Savjetnik, Duh istine, voditi u njihovom pisanju i svjedočenju kako bi ono što su napisali bilo istinito. 2. Timoteju 3:16 ovo dalje objašnjava:
Cijelo Pismo nadahnuo je Bog, i ono je korisno za poučavanje, ukor, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božiji bude upućen, opremljen za svaki dobar posao.
Ovdje se radi o tome da bi ono što su napisali bilo vođeno i zaista nadahnuto od samog Allaha, tako da bi riječ koju su napisali bila ‘Bogom nadahnuta’. Tako bi poruka bila sigurna i pouzdana – nadahnuta od Allaha.
Dakle, način na koji je Indžil objavljen i obznanjen je zaista bio drugačiji od načina na koji je objavljen Časni Kur’an. Ali čini li to pogrešnim, lošijim ili zastarjelim? Mislim da da bih odgovorio da moramo priznati da Allah ima pravo i moć da čini različite stvari na različite načine. Zato što je Poslanik Musa (savs) primio komande na brdu Sinaj na kamenim pločama koje su ispisane Allahovim prstom, da li to znači da svi kasniji poslanici također moraju primiti svoju poruku od Njega na kamenim pločama? I samo na planini Sinaj? Budući da su prvi proroci bili Jevreji, da li to znači da svi proroci moraju biti Jevreji? Zbog Poslanik Noa (a.s.) upozoren na nadolazeću presudu vodom, da li to znači da su sve Allahove presude po vodi? Mislim da bismo na sva ova pitanja morali odgovoriti ‘ne’. Allah ima moć i pravo, u skladu sa svojim suverenitetom, da bira različite poslanike, metode i sredstva za vršenje Njegove volje. Naš dio je da odlučimo da li je poruka zaista od Njega ili ne. I pošto sam Časni Kur’an to objavljuje Indžil je nadahnut od Allaha, a Isa sallallahu alejhi ve sellem je obećao ovo isto nadahnuće i smjernice (prema gore navedenom) da bi bilo glupo da tvrdimo suprotno.
Ukratko, Indžil je napisan na grčkom kako bi ga razumio širi svijet tog dana. Dato je obećanje da će Allah dati uputu i nadahnuti učenike kada napišu Indžil – a to je potvrđeno Kur’anom koji je objavio da je ovo nadahnuto. Ovaj metod objave se razlikuje od načina na koji je Časni Kur’an objavljen, ali nije na nama da kažemo Allahu koje su Njegove granice. Kroz ljudsku historiju koristio je različite metode, proroke i sredstva da prenese svoju poruku.