Nastavljamo hronološkim redom od početka (tj Adam/Eva i Qabil/Habil) i naš sljedeći prorok vrijedan pažnje u Tauratu je Nuh (ili Noah/Nouh), koji je živio oko 1600 godina nakon Adama. Mnogi ljudi na Zapadu smatraju da je priča o Poslaniku Nouhu i potopu nevjerovatna. Ali svijet je prekriven sedimentnim stijenama, koje nastaju taloženjem sedimenta tokom poplava. Dakle, imamo fizičke dokaze o ovom potopu, ali koji je bio Noin znak na koji bismo trebali obratiti pažnju? Kliknite OVDJE pročitati izvještaj o Nouh u Tauratu i Kur’anu.
Nestali protiv primanja milosti
Kada razgovaram sa zapadnjacima o Alahovoj presudi, odgovor koji često dobijem je nešto poput: “Nisam previše zabrinut zbog presude jer je On toliko milostiv da ne mislim da će mi zaista suditi”. To je ovaj izvještaj o Nuhu, koji me je naveo da zaista preispitam to rezonovanje. Da, Alah je milostiv, a pošto se On ne mijenja, bio je pun milosti iu Nuhovim danima. Ipak, cijeli svijet (osim Noe i njegove porodice) je uništen tom presudom. Sura Nuh (Sura 71 – Noah) nam govori da:
‘ I oni su zbog grijehova svojih potopljeni (u poplavi) iu vatru će biti uvedeni (kazne): i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći. ‘
(Sura Nuh 71:25)
Pa gdje je onda bila Njegova milost? Bilo je u arci. Kao što nam Kur’an kaže:
‘ pa smo (Alah) njega (Nouh) i one koji su bili uz njega u lađi spasili ‘
(Visine 7:64)
Alah je u svojoj milosti, koristeći proroka Nuha, obezbijedio kovčeg koji je bio dostupan svakome. Svako je mogao ući u taj kovčeg i dobiti milost i sigurnost. Problem je bio što su skoro svi ljudi odgovorili na poruku u neverici. Rugali su se Nouhu i nisu vjerovali u nadolazeći Sud. Da su samo ušli u arku, izbjegli bi Sud.
Odlomak u Časnom Kur’anu nam također govori da je jedan od Nojevih sinova vjerovao u Alaha i u nadolazeću presudu. Sama činjenica da je pokušavao da se popne na planinu pokazuje da je pokušavao izbjeći Alahov sud (tako da je morao vjerovati u Alaha i u Sud). Ali opet je postojao problem. Nije kombinovao svoje vjerovanje sa pokornošću i odlučio je umjesto toga odlučiti da osmisli svoj način da izbjegne Presudu. Ali otac mu je rekao:
‘ Niko danas Alahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao! ‘
(Hud 11:43)
Ovom sinu je bila potrebna Alahova milost, a ne njegovi vlastiti napori da izbjegne Sud. Njegovi napori da se popne na planinu bili su uzaludni. Tako da je rezultat za njega bio potpuno isti kao i za one koji su se rugali Poslaniku Nouhu – smrt utapanjem. Da je samo ušao u kovčeg, pobegao bi i sa Suda. Iz ovoga možemo znati da samo vjerovanje u Alaha i Sud nije dovoljno da se to izbjegne. U stvari, Alah daje u pokoravanju milosti, a ne našim vlastitim idejama, gdje možemo biti sigurni da ćemo primiti milost. Ovo je za nas Noin znak – arka. Bio je to javni znak Alahove presude, kao i Njegovo sredstvo milosti i bijega. Iako su svi mogli gledati kako se gradi, to je bio taj ‘jasan znak’ i dolazećeg Suda i dostupnog Milosrđa. Ali to pokazuje da je Njegova milost dostižna samo kroz odredbu koju je On uspostavio.
Pa zašto je Nuh našao Alahovu milost? Taurat nekoliko puta ponavlja frazu
‘ Noa učini sve kako mu Jahve zapovjedi. ‘
(Postanak 7:5)
Smatram da sam sklon da radim ono što razumijem, ili ono što volim, ili ono sa čime se slažem. Siguran sam da je Nuh, sallallahu alejhi ve sellem, imao mnogo pitanja u svom umu o Alahovom upozorenju na nadolazeću poplavu i njegovoj naredbi da se izgradi tako velika arka na kopnu. Siguran sam da je mogao zaključiti da, budući da je bio dobar čovjek u drugim područjima, možda nije trebao obraćati pažnju na izgradnju ove arke. Ali on je ‘sve‘ to je bilo naređeno – ne samo ono što mu je otac rekao, ne ono što je razumio, ni ono što mu je bilo ugodno, pa čak ni ono što je za njega imalo smisla. Ovo je odličan primjer koji trebamo slijediti.
Vrata za spasenje
Taurat nam također govori da su nakon Noe, njegova porodica i životinje ušle u arku
‘ vrata za njim Jahve priškrinu. ‘
(Postanak 7:16)
Alah je bio taj koji je kontrolisao i upravljao jednim Vratama u arku – ne Nouh. Kada je došao Sud i kada je došla voda, nikakva količina udaranja u arku od strane ljudi izvana nije mogla potaknuti Noa da otvori vrata. Alah je kontrolisao ta jedna vrata. Ali u isto vrijeme oni iznutra su mogli biti uvjereni da, budući da je Alah kontrolisao vrata, nijedan vjetar ili talas ne mogu ih natjerati da se otvore. Bili su sigurni pred vratima Alahove brige i milosti.
Pošto Alah ne mijenja, to bi vrijedilo i za nas danas. Svi poslanici upozoravaju da dolazi još jedan Sud – i to vatrogasni – ali Noin znak nas uvjerava da će zajedno sa svojom presudom ponuditi milost. Ali treba tražiti njegov ‘kovčeg’ s jednim vratima koja će garantirati primanje milosti.
Žrtva proroka
Taurat nam također govori da je Nouh:
‘ Potom Noa Jahvi žrtvenik načini, i od svake životinje čiste i od svake ptice čiste on uze i na žrtveniku žrtve paljenice on prinese. ‘
(Postanak 8:20)
Ovo se uklapa u obrazac Adam/Eva i Qabil/Habil žrtvovanja životinja. Ovo još jednom znači da je umiranje životinje i ispuštanje krvi bilo način na koji se Poslanik Nouh molio i bio prihvaćen od Alaha. U stvari, Taurat kaže da je upravo nakon ove žrtve Alah ‘blagoslovio Nuha i njegove sinove’ (Postanak 9:1) i ‘sklopio savez sa Noom’ (Postanak 9:8) da više nikada neće suditi svim ljudima potopom. Dakle, čini se da je Nouhovo žrtvovanje, smrt i ispuštanje krvi životinje bilo presudno u njegovom obožavanju Alaha. Koliko je ovo važno? Nastavljamo naše istraživanje kroz Proroke Taurata, sa Lot/Lut sljedeći.