Sura Fussilat (Sura 41 – Objašnjeno do detalja) gleda naprijed do Sudnjeg dana kada će ljudi biti marširani u redovima kako bi imali čak i svoju vlastitu kožu svjedoka protiv njih. Biće im rečeno:
“I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali.” (Sura Fussilat 41:23)
Njihova konačna presuda će biti
Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali i ono što su uradili i ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doist (Sura Fussilat 41:25)
Ovo je snažan podsjetnik da su mnogi od nas ‘potpuno izgubljeni’. Možda čak i ti. Ovo stvara problem kako objašnjava sura Al-Mu’minun (Sura 23 – Vjernici)
Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,
a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti. (Sura Al-Mu’minun 23: 102-103)
Oni čija je ravnoteža dobrih djela teška, čuvaju nadu u spasenje, ali za one čija je ravnoteža lagana – ‘izgubljeni’ su bez nade. A sura Al-Mu’minun kaže da su izgubljeni uništenje. Tako dolazi do podjele ljudi između onih koji su religiozni i čisti (sa nadom u spas) i onih koji nisu – nečistih. Isa al Masih je došao posebno da pomogne nečistima – izgubljenima koji su predodređeni za pakao, kako je upozoreno u suri Fussilat i suri Al-Mu’minun.
Često će se religiozni ljudi držati odvojeno od onih koji nisu religiozni kako ne bi postali nečisti. Ovo je također vrijedilo za učitelje šerijatskog prava u vrijeme poslanika Isa al Mesiha (a.s.). Držali su se odvojeno od nečistih da bi ostali čisti. Ali Isa al Mesih (a.s.) je imao učio da je naša čistoća i čistoća prije svega stvar naših srca. Tako bi se družio sa onima koji nisu bili ritualno čisti. Evo kako indžil bilježi i njegovo druženje sa grešnicima i reakciju učitelja šerijatskog prava.
Svi su se poreznici i grešnici Isusu primicali da ga čuju. 2 Ali i farizeji i pismoznanci počeše gunđati govoreći: “Ovaj čovjek prima grešnike i s njima jede.” (Luka 15:1-2)
Pa zašto bi Isa al Mesih (a.s.) dočekao i jeo sa grešnicima? Da li je uživao u grijehu? Prorok je odgovorio svojim kritičarima ispričavši tri parabole, ili priče.
Prispodoba o izgubljenim ovcama
3 Tad im on ovo slikovito kaza: 4 “Koji čovjek među vama, ako stotinu ovaca ima pa jednu od njih izgubi, ne ostavi devedeset i devet na pašnjaku i ne traži onu koja se izgubila sve dok je ne nađe? 5 A kad je nađe, on je, sav sretan, na pleća svoja uprti. 6 I kad kući dođe, on prijatelje svoje i komšije svoje pozove pa im kaže: ‘Radujte se sa mnom jer ja sam našao ovcu svoju koja se bila izgubila!’ 7 Ja vam velim: jednako će na nebu više radosti biti zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset i devet pravednika kojima pokajanje ne treba. (Luka 15:3-7)
U ovoj priči nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upoređuje sa ovcama dok je on pastir ovaca. Kao i svaki pastir koji ide u potragu za izgubljenom ovcom, on sam je u potrazi za izgubljenim ljudima. Možda ste uhvaćeni u nekom grijehu – čak i tajnom koji niko u vašoj porodici ne zna. Ili je možda vaš život, sa svim svojim problemima, toliko zbunjujući da se osjećate izgubljeno. Ova priča daje nadu jer možete znati da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi da vam pronađe i pomogne. On želi da te spasi prije nego što te šteta uništi.
Zatim je ispričao drugu priču.
Parabola o izgubljenom novčiću
8 “Ili, koja žena, ako deset srebrenika ima pa jedan izgubi, ne upali svjetiljku, ne pomete kuću i pažljivo ne traži sve dok ga ne nađe? 9 A kad ga nađe, ona svoje prijatelje i komšije pozove pa kaže: ‘Radujte se sa mnom jer ja sam našla novčić koji sam bila izgubila!’ 10 Ja vam velim: jednaka će radost biti u anđela Božijih zbog jednog grešnika koji se pokaje.” (Luka 15:8-10)
U ovoj priči mi smo vrijedan, ali izgubljen novčić, a on je taj koji traži novčić. Ironija je da, iako je novčić izgubljen negdje u kući, on sam ne ‘zna’ da je izgubljen. Ne osjeća gubitak. Žena je ta koja osjeća gubitak i zato brižljivo briše kuću gledajući ispod i iza svega, nezadovoljna dok ne pronađe taj vrijedan novčić. Možda se ne ‘osjećate’ izgubljeno. Ali istina je da se svi trebamo pokajati, a ako niste, onda ste izgubljeni, osjećali to ili ne. U prorokovim očima vi ste vrijedan, ali izgubljen novčić i on zna gubitak, pa gleda i radi na tome da vam pokajanje bude jasno.
Njegova treća priča bila je najsnažnija.
Parabola o izgubljenom sinu
11 I Isus reče: “Neki je čovjek dva sina imao. 12 Mlađi od njih reče ocu svome: ‘Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada.’ I on im blago svoje podijeli.
13 “Ali ne prođe mnogo vremena, a mlađi sin sabra sve pa na put u daleki kraj pođe i tamo on proharči imetak svoj živeći razuzdano. 14 I kad sve već bijaše potrošio, teška glad pogodi tu zemlju, te on poče oskudijevati. 15 Tako on ode u najam u jednog žitelja toga kraja, koji ga posla u svoja polja da svinje hrani. 16 Želio je da svoj stomak napuni mahunama koje su svinje jele, ali mu niko ništa nije davao.
17 “A kad je došao sebi, reče: Koliko najamnika u oca moga hljeba napretek ima, a ja ovdje od gladi umirem! 18 Ustat ću i poći ocu svome pa mu reći: ‘Oče, ja sam zgriješio prema Nebu i u očima tvojim; 19 nisam više dostojan da se sinom tvojim zovem; uzmi me kao jednog od najamnika svojih.’ 20 Tako on ustade i ocu svome ode.
“Ali dok je još daleko bio, otac ga njegov vidje i sažali se, pa pojuri i zagrli ga te ga poljubi.
21 “A sin mu reče: ‘Oče, zgriješio sam prema Nebu i u očima tvojim; nisam više dostojan da se sinom tvojim zovem!’
22 “Ali otac reče slugama svojim: ‘Donesite brzo najbolju odoru i u nju ga odjenite! Stavite mu na ruku prsten, a na noge sandale! 23 Donesite debelo tele pa ga zakoljite! – Jedimo i pirujmo, 24 jer ovaj sin moj mrtav bijaše, pa ponovo oživje; bijaše se izgubio, pa se nađe!’ I oni počeše slaviti.
25 “Njegov stariji sin bijaše u polju, pa kad dođe i priđe kući, on začu svirku i igru. 26 Tad on pozva jednog slugu i upita ga šta je to. 27 A on mu reče: ‘Brat ti je došao, a otac je tvoj debelo tele zaklao jer mu se on živ i zdrav vratio.’
28 “On se rasrdi i ne htjede ući, te mu otac iziđe i stade ga moliti. 29 Ali on ocu svome reče: ‘Gle, ja te toliko godina služim i nikad nisam prekršio zapovijed tvoju, pa mi ti nikad nisi ni jare dao, da se s prijateljima svojim proveselim; 30 ali kad dođe ovaj sin tvoj, koji je blago tvoje s bludnicama požderao, ti si mu debelo tele zaklao!’
31 “A otac mu reče: ‘Sinko, ti si uvijek uz mene, i sve što je moje tebi pripada. 32 Ali mi smo morali slaviti i veseliti se, jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav, pa oživje, i bijaše se izgubio, pa se nađe.’” (Luka 15:11-32)
U ovoj priči mi smo ili stariji, religiozni sin, ili mlađi sin koji odlazi daleko. Iako je stariji sin poštovao sva vjerska pravila, nikada nije razumio ljubazno srce svog oca. Mlađi sin je mislio da napuštajući dom stiče slobodu, ali se našao u ropstvu gladovanja i poniženja. Tada je ‘došao k sebi’ i shvatio da može da se vrati svojoj kući. Vraćanje bi otkrilo da je pogriješio što je otišao, a da bi to priznao zahtijevala bi poniznost. Ovo je ilustracija koja nam je data da nam pomogne da shvatimo šta se ‘pokajemo’, a šta Poslanik Jahja (a.s.) je tako hrabro podučavao, zaista znači.
Kada je progutao svoj ponos i vratio se ocu, otkrio je da je ljubav mnogo više nego što se mogao nadati. Sandale, ogrtač, prsten, gozba, blagoslov, prihvatanje – sve to govori o ljubavi. Ova priča nam pomaže da shvatimo da nas Allah toliko voli, da želi da mu se vratimo. To zahtijeva da se ‘pokajemo’, ali kada to učinimo, naći ćemo Ga spremnog da nas primi. Ovo je ono što Poslanik Isa al Mesih (a.s.) želi da naučimo. Možeš li pokorite se i prihvatite ovu vrstu ljubavi?