Sura El-Kahf (Sura 18 – Pećina) objavljuje da će oni sa ‘ispravnim djelima’ ući u Džennet:
Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti (Sura El-Kahf 18:107)
U stvari, sura Al-Jathiyah (Sura 45 – Čučanje) ponavlja da će oni sa ‘ispravnim djelima’ biti primljeni u milost raja.
One koji su vjerovali i dobra djela činili, Gospodar njihov će u Džennet Svoj uvesti. To će biti uspjeh očiti. (Sura Al-Jathiyah 45:30)
Da li se nadate da ćete jednog dana ući u raj (raj)? Šta je potrebno da ti i ja uđemo u raj? Isa al Mesiha (savs) jednom je ovo pitanje postavio jevrejski ‘stručnjak’ obrazovan za tumačenje šerijatski zakon proroka Muse (savs). Isa al Mesih (a.s.) mu je dao neočekivani odgovor. Ispod je razgovor snimljen u Indžilu. Cijeniti Isina parabola morate shvatiti da su Jevreji tog dana prezirali ‘Samarjane’. Zauzvrat, Samarićani su mrzeli Jevreje. Tadašnja mržnja između Samarićana i Jevreja bila bi slična onoj između jevrejskih Izraelaca i Palestinaca, ili između sunita i šiita danas. Budući da je njihovo neprijateljstvo bilo jednako žestoko političko i vjersko kao i sukob između sunitskih i šiitskih muslimana danas, možda postoji nešto što možemo naučiti iz ove priče.
Parabola o vječnom životu i dobrom susjedu
25 Tad neki zakonoznalac ustade pa ga stavi na kušnju riječima: “Učitelju, šta mi je činiti da vječni život naslijedim?”
26 “A on mu reče: “Šta je u Zakonu zapisano? Kako ti to čitaš?”
27 On odgovori: “Voli Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, a voli bližnjega svoga kao samog sebe.”
28 “On mu reče: “Pravo si odgovorio. To čini, pa ćeš živjeti.”
29 Ali želeći se opravdati, on upita Isusa: “A ko je bližnji moj?”
30 Odgovarajući, Isus reče: “Jedan čovjek silazio je iz Jerusalema u Jerihon pa je upao među razbojnike, te su oni s njega odjeću svukli, pretukli ga i, ostavljajući ga napola mrtva, otišli. 31 Tim putem slučajno je silazio neki svećenik, pa kad ugleda ovoga, on drugom stranom prođe. 32 Tako i neki levijevac, kad dođe do tog mjesta i ugleda ga, drugom stranom prođe. 33 Ali jedan Samarijanac, dok je putovao, na nj naiđe, pa kad ga ugleda, sažali se 34 i priđe mu pa mu rane zavi, polijevajući ih uljem i vinom. Onda ga on na svoju životinju stavi pa ga do konačišta odvede i pobrinu se za nj. 35 Sutradan on izvadi dva dinara25 i dade ih vlasniku konačišta pa reče: ‘Pobrini se za nj. Što god još potrošiš, ja ću ti platiti kad se vratim.’
36 “Šta misliš koji se od ove trojice pokazao bližnjim čovjeku koji je među razbojnike upao?”
37 Ovaj odgovori: “Onaj koji mu se smilovao.”
Onda mu Isus reče: “Idi i isto tako čini.” (Luka 10:25-37)
Kada je stručnjak za pravo odgovorio ‘Ljubi Gospoda Boga svoga‘I’Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe’ on je citirao iz Musaov šerijatski zakon (a.s.). Isa je pokazao da je tačno odgovorio, ali je to postavilo pitanje ko mu je komšija. Tako je Isa al Mesih (a.s.) ispričao ovu parabolu.
U prispodobi očekujemo da će religiozni ljudi (sveštenik i levit) pomoći pretučenom, ali ga ignorišu i ostavljaju u bespomoćnom stanju. Njihova religija ih nije učinila dobrim susjedima. Umjesto toga, osoba koju najmanje očekujemo, za koju pretpostavljamo da je njegov neprijatelj – on je taj koji pomaže pretučenom čovjeku.
Isa al Mesih (a.s.) komande to “idi i uradi isto”. Ne znam za vas, ali moja prva reakcija na ovu parabolu je bila da sam je sigurno pogrešno shvatio, a onda sam bio u iskušenju da je jednostavno ignorišem.
Ali razmislite o svim borbama, ubijanjima, bolovima i jadima koji se dešavaju svuda okolo jer velika većina ljudi ignoriše ovu naredbu. Kad bismo živjeli kao ovaj Samarićanin, onda bi naši gradovi i zemlje bili mirni, a ne puni borbi. A takođe bismo imali garanciju da ćemo ući u raj. Kako sada stoji, vrlo malo njih ima sigurnost da će ući u raj – čak i ako žive vrlo religiozno kao što je to činio stručnjak za zakon koji je razgovarao sa Isaom (a.s.).
Imate li sigurnost u vječni život?
Ali da li je uopšte moguće postati ovakav komšija? Kako to možemo učiniti? Ako smo iskreni prema sebi, moramo priznati da je previše teško biti komšija kako je on naredio.
I ovdje možemo vidjeti tračak nade jer kada vidimo da to ne možemo učiniti postajemo ‘siromašni duhom’ – što je također podučavao Isa al Mesih (savs). bilo neophodno da se uđe u ‘Kraljevstvo Božije’
Umjesto da samo ignorišemo ovu parabolu, ili je opravdavamo, trebali bismo je iskoristiti da se preispitamo i priznamo da to ne možemo učiniti – preteško je. Tada, u našoj bespomoćnosti, možemo zamoliti Allaha za pomoć. Kao što je Isa al Mesih (a.s.) obećao u Propovijed na gori
7 “Ištite, pa će vam se dati; tražite, pa ćete naći; kucajte, pa će vam se otvoriti. 8 Jer svako ko ište dobije, i ko traži nađe, i ko kuca otvori mu se.
9 “Koji će čovjek među vama sinu dati kamen kad mu on zaište pogaču? 10 Ili ako zaište ribu, neće mu dati zmiju, zar ne? 11 Ako vi onda, mada ste zli, znate kako da dadete dobre darove djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole! (Matej 7:7-11)
Tako da imamo Mesihovu dozvolu da tražimo pomoć – i pomoć je obećana. Možda molite Allaha nešto ovako:
Otac na nebu. Poslao si proroke da nas pouče pravim putem. Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, je učio da moram voljeti i pomagati čak i one koji sebe smatraju mojim neprijateljima, a bez toga ne mogu dobiti vječni život. Ali smatram da mi je to nemoguće. Molim vas pomozite mi i promijenite me kako bih mogao slijediti ovaj put i dobiti vječni život. Budi milostiv prema meni koji sam grešnik.
Uz Masihovo ohrabrenje i dopuštenje molim te Bože
(Konkretne riječi nisu važne – to je da priznajemo svoju potrebu i tražimo milost
Indžil također bilježi kada je Isa al Mesih (a.s.) naišao na Samarijanca. Kako bi se prorok odnosio prema osobi koja se smatrala omraženim neprijateljem njegovog naroda (Jevrejima)? Šta se dogodilo sa Samarićaninom i šta možemo naučiti da nam pomogne da postanemo bližnji kakvi trebamo da budemo, gledamo sljedeći.