Adamov znak – Kur’an

(Visine) Sura 7:19-26

Alah reče Ademu: “O Ademe, ti i tvoja supruga Hava stanujte u Dženetu, i jedite lijepa jela koja želite, a nemojte jesti sa ovog drveta (s kojim ih je Alah upoznao) jer ako to učinite nakon Moje zabrane – bit ćete od onih koji prelaze Alahove granice.”

(Ta Ha) Sura 20: 121-123

Postanak 2:15-17

¹⁵  Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu. ¹⁶  Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita. ¹⁷  Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”

Postanak 3:1-23

3  Zmija je bila najopreznija* među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?” ²  A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu. ³  Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’ ⁴  Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti. ⁵ Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”⁶  Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv* – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila. Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo. ⁷  Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.⁸  Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je u predvečerje* hodao vrtom, čovjek i njegova žena sakrili su se od Jehove Boga* među drveće u vrtu. ⁹  Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?” ¹⁰  A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.” ¹¹  Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol? Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?” ¹²  A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” ¹³  Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”¹⁴  Nato je Jehova Bog rekao zmiji:“Kad si to učinila, neka si prokleta među svim pitomim i divljim životinjama! Cijelog života puzat ćeš na trbuhu i jesti zemaljski prah. ¹⁵  I ja ću izazvati neprijateljstvo između tebe+ i žene i između tvog potomstva* i njenog potomka*. On će ti zdrobiti glavu,+ a ti ćeš mu raniti petu.”¹⁶  A ženi je rekao: “Jako ću ti povećati muke u trudnoći, u bolovima ćeš rađati djecu. Za svojim ćeš mužem čeznuti, a on će nad tobom gospodariti.”¹⁷  A Adamu* je rekao: “Zato što si poslušao svoju ženu i jeo s drveta iako sam ti zapovjedio: ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe. Cijelog života s mukom ćeš je obrađivati kako bi se prehranio. ¹⁸  Ona će ti rađati trnje i korov*, a ti ćeš jesti poljsko bilje. ¹⁹  U znoju* ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si i uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”²⁰  Poslije toga Adam je svojoj ženi dao ime Eva* jer je trebala postati majka svima živima. ²¹  I Jehova Bog načinio je za Adama i njegovu ženu duge kožne haljine da se u njih obuku. ²²  Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao poput nas i zna što je dobro, a što zlo. Da sada ne bi pružio ruku pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno…” ²³  Tada ga je Jehova Bog istjerao iz edenskog vrta+ da obrađuje zemlju od koje je i bio uzet