Sura ad-Dukhan (Sura 44 – Dim) nam govori da je pleme Kurejšija odbacilo poruku poslanika Muhameda sallallahu alejhi ve sellem dajući mu sljedeći izazov:
A ovi (Kurejšija), doista, govore:
“Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni.
“pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!” (Sura Ad-Dukhan 44:34-36)
Izazvali su ga da podigne nekoga iz mrtvih kako bi dokazao istinitost svoje poruke. Sura al-Ahqaf (Sura 46 – Vjetar zakrivljena pješčana brežuljka) prepričava sličan izazov od nevjernika svojim roditeljima koji vjeruju.
A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć (i prekorevaju sina), govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” On odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!” (Sura al-Ahqaf 46:17)
Nevjernik je odbacio vaskrsenje kao mit jer se ono nikada nije dogodilo. Sura ad-Dukhan i sura al-ahqaf upućuju na nevjernike koji koriste test uskrsnuća iz mrtvih kako bi ispitali Poslanika savs i osnovno vjerovanje svih monoteista. Poslanik Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem naišao je na istu vrstu ispitivanja od strane svojih protivnika. Koristio je ovaj test da otkrije i znak svog autoriteta i svrhu svoje misije.
Šta je bila misija Isa al Masiha?
Isa al Mesih (a.s.) učio, ozdravio, I učinio mnoga čuda. Ali pitanje je i dalje ostalo u glavama njegovih učenika, njegovih sljedbenika, pa čak i njegovih neprijatelja: zašto je došao? Mnogi od prethodnih proroka, uključujući Poslanik Musa, sallallahu alejhi ve sellem, je također činio moćna čuda. Pošto je Musa imao već dat zakon, a sam Isa je rekao da “nije došao da ukine zakon”, zašto ga je tada poslao Allah?
Poslanikov (a.s.) prijatelj se jako razbolio. Njegovi učenici su očekivali da će Poslanik Isa al Mesih (savs) izliječiti njegovog prijatelja, kao što je on izliječio mnoge druge. Ali Isa al Mesih (a.s.) namjerno nije izliječio svog prijatelja i na taj način je otkrio svoju misiju. Indžil to bilježi na ovaj način:
Isa al Masih se suočava sa smrću
I bio je neki čovjek bolestan, Lazar iz Betanije, sela Marije i sestre joj Marte. 2 Marija, kojoj je brat Lazar bio bolestan, bijaše ona što je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. 3 I tako sestre poručiše Isusu: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga ti voliš.”
4 A kad Isus to ču, reče: “Ova bolest nije smrtonosna, nego je radi slave Božije, da Sin Božiji kroz nju bude slavljen.” 5 Isus je volio Martu i njezinu sestru i Lazara. 6 Pa kad ču da je on bolestan, ostade onda još dva dana u mjestu gdje je bio,7 A poslije toga reče svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.”
8 Učenici mu rekoše: “Rabi, tamošnji Jevreji su te sad htjeli kamenovati, a ti opet ideš k njima?!”
9 Isus odgovori: “Zar dan nema dvanaest sati? Ko god ide po danu ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. 10 A ko god ide noću spotiče se, jer nema svjetla u njemu.”
11 To im reče dodavši: “Naš je prijatelj Lazar zaspao, i ja idem da ga probudim.”
12 Učenici mu na to rekoše: “Gospodine, ako je zaspao, bit će mu dobro.” 13 A Isus bješe govorio o njegovoj smrti, ali su oni mislili da on govori samo o običnom snu.
14 Zato im Isus tad otvoreno reče: “Lazar je umro, 15 i drago mi je zbog vas što nisam bio ondje, da biste vjerovali; ali hajdemo k njemu.”
16 Toma (također poznat kao Didim), koji se zvao Blizanac, reče svojim ostalim učenicima: “Hajdemo i mi, da umremo s njim.”
Isus teši Lazareve sestres
17 Tako Isus, kad dođe, doznade da je Lazar u grobnici već četiri dana. 18 A Betanija bješe blizu Jerusalema, udaljena oko petnaest stadija; 19 i mnogi Jevreji bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe zbog njihova brata. 20 Kad ču da Isus dolazi, Marta mu iziđe u susret, a Marija ostade u kući.
21 Marta tad reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Pa i sad znam da što god ti zaišteš od Boga, Bog će ti to dati.”
23 Isus joj reče: “Tvoj će brat ustati iz mrtvih.”
24 Marta mu reče: “Ja znam da će on opet ustati kad bude proživljenje u posljednjem danu.”
25 Isus joj reče: “Ja sam proživljenje i život; onaj ko bude vjerovao u mene živjet će makar i umro, 26 i svako ko živi i vjeruje u me neće nikad umrijeti. Vjeruješ li u to?”
27 Ona mu reče: “Da, Gospodine, vjerujem da si ti Pomazanik, Sin Božiji, baš onaj koji dolazi na svijet.”
28 Kad to reče, ona ode i zovnu svoju sestru Mariju, rekavši joj nasamo: “Učitelj je ovdje i zove te.” 29 I čim to ču, ova brže-bolje ustade i ode k njemu. 30 Isus još ne bješe stigao u selo, nego još bijaše na mjestu gdje ga je srela Marta. 31 Kad Jevreji koji su bili kod Marije u kući i tješili je vidješe da se ona brzo diže i iziđe, pođoše za njom misleći da ide na grobnicu da tamo plače.
32 A Marija, kad dođe tamo gdje bijaše Isus, ugleda ga te mu pade pred noge govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.”
33 Kad je Isus vidje gdje plače i Jevreje koji dođoše s njom gdje i oni plaču, bi duboko u duhu dirnut i uznemiri se, 34 te upita: “Gdje ste ga položili?”
Oni mu odgovoriše: “Gospodine, dođi pa vidi.”
35 Isus zaplaka.
36 I Jevreji rekoše: “Vidite kako ga je volio!”
37 Ali neki od njih rekoše: “Zar nije ovaj čovjek, koji je otvorio oči slijepcu, mogao i ovog čovjeka sačuvati da ne umre?”
38 A Isus, opet duboko dirnut, dođe na grobnicu. To je bila pećina, a ispred nje ležala je stijena. 39 Isus reče: “Sklonite stijenu.”
Marta, sestra umrlog, reče mu: “Gospodine, već se osjeti smrad, jer ima četiri dana kako je umro.”
40 Isus joj odgovori: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božiju?”
41 I oni ukloniše stijenu. Tad Isus podiže oči i reče: “Oče, zahvaljujem ti što si me čuo. 42 Ja sam znao da me ti uvijek čuješ, ali to rekoh radi naroda koji stoji ovdje, da bi on vjerovao da si me ti poslao.”
43 Rekavši to, viknu jakim glasom: “Lazare, iziđi!” 44 Čovjek koji bješe umro iziđe, ruku i nogu povezanih zavojima i s licem umotanim u peškir.
Isus im reče: “Razvežite ga i pustite da ide.” (Jovan 11:1-44)
Sestre su se nadale da će Isa al Masih brzo doći da izliječi njihovog brata. Isa al Masih je namjerno odgodio svoje putovanje dozvoljavajući Lazaru da umre, i niko nije mogao razumjeti zašto je to učinio. Ali u ovom slučaju možemo vidjeti u njegovo srce i čitamo da je bio ljut. Ali na koga je bio ljut? Sestre? Gomila? Učenici? Lazare? Ne, bio je ljut na samu smrt. Također, ovo je jedan od samo dva puta gdje je zabilježeno da je Isa al Mesih plakao. Zašto je plakao? To je zato što je vidio svog prijatelja kako ga drži smrt. Smrt je izazvala gnev kao i plač u proroku.
Lečenje ljudi od bolesti, koliko god to bilo, samo odlaže njihovu smrt. Izliječena ili ne, smrt na kraju drži sve ljude, bilo dobre ili loše, muškarce ili žene, stare ili mlade, religiozne ili ne. Ovo je bilo istina od Adama, koji je, prema Tauratu i Kur’anu, postao smrtan zbog svoje neposlušnosti. Sve njegove potomke, uključujući tebe i mene, drži neprijatelj kao taoce – smrt. Protiv smrti osjećamo da nema odgovora, nema nade. Kada postoji samo bolest, ostaje nada, zbog čega su Lazareve sestre imale nadu u izlečenje. Ali sa smrću nisu osjećali nadu. Ovo važi i za nas. U bolnici postoji neka nada, ali na sahrani je nema. Smrt je naš poslednji neprijatelj. Ovo je neprijatelj kojeg je Isa al Masih pobijedio za nas i zato je izjavio sestrama:
“Ja sam proživljenje i život.” (Jovan 11:25)
Isa al Mesih (a.s.) je došao da uništi smrt i da život svima koji su je željeli. Svoj autoritet za ovu misiju pokazao je javnim podizanjem Lazara iz smrti. On nudi da učini isto za sve druge koji bi željeli život umjesto smrti.
Odgovori Poslaniku
Iako je smrt konačni neprijatelj svih ljudi, mnogi od nas susreću se s manjim ‘neprijateljima’, koji su rezultat sukoba (političkih, vjerskih, etničkih itd.) koji se stalno odvijaju s drugima oko nas. To je bilo istina i u vrijeme Isa al Masiha. Iz odgovora svjedoka na ovo čudo možemo vidjeti šta su bile glavne brige različitih ljudi koji su živjeli u to vrijeme. Ovdje su zabilježene različite reakcije.
45 Tako mnogi Jevreji koji dođoše Mariji i vidješe šta on učini povjerovaše u njega. 46 A neki od njih otiđoše farizejima i ispričaše im šta Isus učini. 47 Tad glavni svećenici i farizeji sazvaše Vijeće.
i počeše govoriti: “Šta da radimo? Ta ovaj čovjek izvodi mnoga čuda. 48 Ako ga pustimo da tako nastavi, svi će ljudi vjerovati u nj, i doći će Rimljani te nam uništiti i naše sveto mjesto i naš narod.”
49 Ali im jedan od njih, Kajafa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče: “Vi ništa ne znate, 50 niti shvaćate da vam je bolje da jedan čovjek umre za narod nego da sav narod strada.”
51 A on to ne reče sam od sebe, već proreče, jer bijaše veliki svećenik te godine, da Isus ima umrijeti za narod, 52 i ne samo umrijeti za narod nego i da sastavi i ujedini djecu Božiju koja su razasuta u tuđini. 53 Tako od toga dana počeše zajedno smišljati da ga ubiju.
54 Zato Isus nije više javno hodao među Jevrejima, nego je otišao odatle u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i tu je ostao sa svojim učenicima.
55 I bližio se Pesah Jevrejima, te mnogi prije Pesaha otiđoše gore u Jerusalem iz unutrašnjosti da se očiste. 56 I tražili su Isusa te govorili jedni drugima dok su stajali u blizini hrama: “Šta mislite da li će on ikako doći na svetkovinu?” 57 A glavni svećenici i farizeji bijahu izdali naredbe da ko god zna gdje je on to dojavi, pa da ga oni uhvate.
(John 11: 45-57)
Tako je napetost porasla. Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je izjavio da je on ‘život’ i ‘uskrsnuće’ i da će pobijediti samu smrt. Vođe su odgovorile planiranjem da ga ubiju. Mnogi ljudi su mu vjerovali, ali mnogi drugi nisu znali u šta da vjeruju. U ovom trenutku možda bi bilo vredno da se zapitamo da li smo svedoci vaskrsenja Lazara šta bismo izabrali da uradimo. Hoćemo li biti poput fariseja, fokusirani na neki sukob koji će uskoro biti zaboravljen u istoriji, i izgubiti ponudu života od smrti? Ili bismo ‘vjerovali’ u njega i polagali nadu u njegovu ponudu uskrsnuća, čak i da ne razumijemo sve? Različiti odgovori koje Indžil bilježi tada su isti odgovori na njegovu ponudu koje različiti ljudi daju danas.
Ove kontroverze su postajale sve veće kako se bližio praznik Pashe – isti festival kao i Poslanik Musa, sallallahu alejhi ve sellem, započeo je 1500 godina ranije kao znak smrti koji je prolazio. Indžil se nastavlja pokazujući kako je poslanik Isa al Mesih (a.s.) odlučio da izvrši svoju misiju poraza smrti. pomaganje nekome koga drugi izbjegavaju kao ‘izdajnika’.