Kurejšije (ili Kurejšije) je bilo arapsko pleme koje je kontrolisalo Meku i Kabu, i bilo je pleme iz kojeg je bio prorok Muhamed a.s. Sura Kurejš (Sura 106 – Kurejšije) opisuje povoljne saveze koje su Kurejšije uživali:
Zbog navike (sigurnosti i zaštite koje uživaju) Kurejšija, navike njihove da zimi i ljeti putuju. (Sura Kurejšija 106:1-2)
Ali sura Junus (Sura 10 – Jonah) pripovijeda šta se dogodilo kada je prorok Muhamed odnio poruku Kurejšijima.
Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih:“Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!” Nevjernici govore: “Ovaj je zaista pravi čarobnjak!” (Sura Junus 10:2)
Odbacujući njegovu poruku, sura Al-Qamar (Sura 54 – Mjesec) je upozorila Kurejšije da se suočavaju sa…
Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?
Zar ovi da govore: “Mi smo skup nepobjedivi!”
Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!
Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči. (Sura Qamar 54:43-46)
Sura Junus također objašnjava da iako su većinu poslanika ignorirali njihovi slušaoci (kao i kod Kurejšija), postojao je izuzetak – Poslanik Jonah (Yunus) as.
Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovome svijetu otklonili i život mu još neko vrijeme produžili? (Sura Junus 10:98)
Prorok Jona je poslan stranom narodu. Ipak su ipak primili njegovu poruku. Ali on nije prihvatio svoju ulogu i u pokušaju da pobjegne od nje, živa ga je progutala velika riba. Sura Al-Qalam (Sura 68 – Pero) opisuje kako se u ribi pokajao zbog vlastite neposlušnosti i bio vraćen kao Poslanik.
Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogorčenju zavapio.
I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio* i prijekor bi zaslužio,
ali, Gospodar njegov ga je odabrao i učinio ga jednim od onih koji su dobri. (Sura Al-Qalam 68:48-50)
Poput proroka Muhameda, prorok Isa al Masih je otišao svom narodu (Jevrejima) i oni su ga optužili za čarobnjaštvo i odbacili njegovu poruku. Tako je Poslanik Isa al Masih također spominjao proroka Jonaha/Yunusa kao znak. Znak za šta?
Njegov vlastiti narod dovodi u pitanje autoritet Isa al Masiha.
Vidjeli smo kako Indžil snima učenja, isceljenja i čuda Poslanika Isa al Mesiha (savs). Često je pozivao svoje slušaoce (i nas) da prime ono što nudi. On je ponudio ‘živa voda’, milost grešnicima, pronalaženje ‘izgubljenog’, i pozvao sve koji su bili voljni ući u ‘Kraljevstvo Božje’.
Ova učenja su zbunila vjerske vođe (slično imamima) njegovog vremena. Posebno su se pitali kakav autoritet ima. Na primjer, da li je zaista imao ovlasti da ponudi Božju milost krivim ljudima i ovlaštenje da plati ulazak u Kraljevstvo Božje za sve? Stoga su vjerske vođe od njega tražile znak da dokaže svoj autoritet. Indžil snima njihov razgovor:
Isa se odnosi na Jonin znak (Yunus)
38 Tad mu neki pismoznanci i farizeji rekoše: “Učitelju, hoćemo da vidimo znak29 od tebe.”
39 A on odgovori i reče im: “Zao i nevjerni naraštaj žudi za znakom, ali mu se neće dati znak do znak proroka Jone; 40 jer kako je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi morske nemani, tako će Sin Čovječiji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje. 41 Ninivljani će ustati s ovim naraštajem na sudu i osudit će ga, jer su se pokajali poslije propovijedi Jonine; a evo, ovdje je nešto veće od Jone. (Matej 12:38-41)
Prorok Junus u istoriji
Isa al Mesih (a.s.) je odgovorio pokazujući na proroka Jonu (koji se naziva i Yunus ili Yunis). Na vremenskoj liniji ispod možete vidjeti da je prorok Junus živio oko 800 godina prije proroka Isa al Masiha.
Poslanik Junus u Kur’anu
Yunus as je napisao knjigu koja se nalazi u proročkim spisima. Kur’an sažima njegovu knjigu ovako:
I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu. i baci kocku i kocka na njega pade. i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor. i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.
(Sura Es-Saffat 37: 139-144)
Proroka Junusa progutala je ogromna riba jer je pobjegao od misije koju mu je Allah dao – da propovijeda pokajanje u gradu Ninevi (blizu današnjeg Mosula u Iraku). Islamski učenjak Jusuf Ali kaže o ovim ajetima
Ovo je samo idiom. Ovo je trebao biti Jonin ukop i grob. Da nije bilo da se (pokajao i) slavio Allaha On bi sigurno ostao unutar Ribe do Dana Vaskrsenja. (Fusnota 4125 Jusufa Alija prijevoda Kur’ana)
Drugim riječima, biti u ribi bila je smrtna kazna koja bi inače bila puštena tek na Dan vaskrsenja.
Poslanik Junus iz njegove vlastite Knjige
Jonina knjiga daje više detalja o njegovom boravku u ribi. On nam kaže:
17 I Jahve odredi jednu veliku ribu da proguta Jonu, i Jona ostade u ribljoj utrobi tri dana i tri noći. Onda se Jona iz utrobe riblje pomoli Jahvi, Bogu svome. 2 i reče:
“Iz nevolje svoje zovnuh Jahvu,
i on mi se odazva.
Iz utrobe Šeola zapomagah; ti si čuo glas moj.
3 Jer ti u bezdan baci me,
u srce mora,
i bujica proguta me.
Svi tvoji pjenušavi vali i talasi preplaviše me.
4 Zato rekoh: ‘Ja sam otjeran od očiju tvojih.
Kako ću opet gledati prema svetom hramu tvom?’
5 Voda me opkoli i zaprijeti smrću.
Veliki me bezdan proguta, trave mi se omotaše oko glave.
6 Ja siđoh do korijena planina.
Zemlja sa svojim rešetkama opkoli me zauvijek,
ali ti iznese život moj iz grobne jame, o Jahve, Bože moj.7 “Dok sam gubio svijest,
sjetih te se, Jahve,
i molitva moja doprije do tebe, u tvoj sveti hram.8 “Oni koji se klanjaju ispraznim kumirima
ostavljaju svoju vjernost,
9 a ja ću tebi prinositi žrtvu
glasom zahvale.
Ono što se zavjetovah, ispunit ću.
Spasenje je od Jahve.”10 Tad Jahve zapovjedi ribi, i ona ispljunu Jonu na kopno (Jona 1:17 – 2:10)
Šta je ‘Jonin znak’?
Obično očekujemo da će se, kada je nečiji autoritet osporiti, kao što je bio Poslanik Isa al Mesih, dokazati znakom koji pokazuje moć, pobjedu ili uspjeh. Ali Isa al Masih je branio svoj autoritet pozivajući se na 3 dana proroka Jone “u carstvu mrtvih” – “jami” ili grobu. Tokom ova 3 dana, pošto Jona nije poslušao Allahovu naredbu, on je bio ‘protjeran s vaših očiju’, tj. s očiju Allaha. Epizoda Jone u stisku smrti 3 dana u crnim dubinama, prognanog od Allaha, nije znak koji očekujemo. Zašto bi Isa al Masih izabrao znak koji kao da poništava njegov autoritet?
Ovo nije prvi put da se slabost i smrt daje kao znak. Prorok Isaija je prorekao Coming Servant. Isaija je prorekao da će ovaj Sluga biti ‘prezren’ i ‘odbačen od ljudi’ i da će ga Bog smatrati kažnjenim’ i da će biti ‘odsječen od zemlje živih’ i da će mu biti ‘dodijeljen grob sa zlima’. Još čudnije, bila je „Božja volja da slomi“ Slugu. To zvuči slično onome kroz šta je Jona prošao – a time i na šta je Isa al Masih ukazao.
Trag koji donosi razumijevanje je kraj Jonine molitve u ribljem trbuhu. Posljednja rečenica njegove molitve bila je “Spasenje dolazi od GOSPODA”. Mi vidio kako se ime ‘Isa/Isus’ bilo je proročansko ime dolaska grana. Ali šta znači ime ‘Isus/Isa’? Na hebrejskom sredstva ‘GOSPOD spašava’. U svojoj molitvi prorok Jona je priznao da on (i mi) treba da budemo ‘spašeni’ i da je GOSPOD taj koji će to učiniti. Njegova dova je objavila i našu potrebu (da budemo spašeni) i Allaha kao onoga koji spašava. The ime od Isa al Masiha (Yhowshuwa na hebrejskom) doslovno znači istu istinu koju je Jona u ribi konačno priznao jer ime Isus/Isa znači ‘GOSPOD spasava‘.
Prorok Isa al Masih je završio svoj razgovor s vjerskim vođama podsjećajući ih da su ljudi Nineve (grada u koji je Jona bio poslan da propovijeda) vjerovali i pokajali se zbog Jonine poruke – ali vođe koji su slušali Isa al Masiha nisu bili spreman da se pokaje. Nisu bili voljni da priznaju da im treba spas. Moramo ispitati svoja vlastita srca da vidimo da li smo poput ljudi iz Ninive (koji su se pokajali) ili jevrejskih vođa (koji nisu). Ko si od njih dvoje?
Nastavljamo pratiti Isa al Masiha da vidimo kako se ovaj Jonin znak ispunjava i kako ‘GOSPOD spašava’ kao Isa al Masihova misija počinje svoj kraj.