Koliko je važno biti čist? Sura En-Nisa (Sura 4 – Žene) navodi
O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica lica ite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta. (Sura En-Nisa 4:43)
Naredba u suri En-Nisa je da očistimo lice i ruke čistom zemljom prije namaza. Važna je vanjska čistoća.
Sura Eš-Šams (Sura 91 – Sunce) nam također govori da je naša Duša – naše unutrašnje ja jednako važno.
i duše i Onoga koji je stvori;
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini;-
uspjeće samo onaj ko je očisti,
a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Sura Eš-Šams 91:7-10)
Sura Ash-Shams nam govori da ako je naša duša, ili unutrašnje ja, pročišćena, onda smo uspjeli, dok ako je naša duša pokvarena onda smo propali. Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem je također učio o unutrašnjoj i vanjskoj čistoći.
Vidjeli smo kako su riječi Isa al Mesiha (a.s.) imale moć podučavati sa autoritetom, u liječiti ljude, pa čak i do kontrolisati prirodu. Takođe je poučavao da razotkrije stanje naših srca – da nas navede da ispitamo svoju unutrašnju osobu kao i spoljašnju. Nama je poznata vanjska čistoća, zbog čega wudu prije klanjanja namaza i zašto se prakticira jedenje halal mesa. Poslanik Muhammed (a.s.), prema hadisu je to rekao
“čistoća je pola vjere…” (Muslimanska glava 1 Knjiga 002, broj 0432)
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je također želio da razmišljamo o drugoj polovini – onoj našoj unutrašnji čistoća. Ovo je važno jer, iako ljudi mogu vidjeti vanjsku čistoću drugih ljudi, za Allaha je to drugačije – On također vidi i unutrašnju. Kada je jedan od judejskih kraljeva koji je spolja držao sve vjerske obaveze, ali nije održavao svoje unutarnje srce čistim, došao je prorok tog vremena s ovom porukom:
Ta oči Jahvine gledaju svuda po zemlji, da on osnaži one čija su srca njemu potpuno predana. (2. Ljetopisa 16:9 Zabura)
Kao što je ta poruka navela, unutrašnja čistoća ima veze s našim ‘srcima’ – ‘ti’ koji razmišlja, osjeća, odlučuje, pokorava se ili ne posluša, i kontrolira jezik. Zaburski poslanici su učili da je to žeđ naših srca to je bilo u korenu našeg greha. Naša srca su toliko važna da je Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, to naglasio u svom učenju suprotstavljajući to našoj vanjskoj čistoći. Evo kako Indžil bilježi različita vremena u kojima je učio o unutrašnjoj čistoći:
Očistite iznutra kao i izvana
(Ovdje se spominju ‘fariseji’. Oni su u to vrijeme bili jevrejski učitelji, slični imamima danas. Isa spominje davanje ‘desetine’ Bogu. Ovo je bio traženi jevrejski zekat.)
37 Dok on još bijaše govorio, jedan farizej pozva ga da s njim jede, te on uđe i namjesti se. 38 Kad to farizej vidje, začudi se što se on prije jela nije obredno oprao.
39 Ali Gospodin mu reče: “Vi farizeji čistite vanjštinu pehara i tanjira, ali nutrina vaša puna je otimačine i opačine. 40 Vi koji pameti nemate, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu stvorio i nutrinu? 41 Nego dajte ono što je unutra kao milostinju, pa će vam onda sve čisto biti!
42 “A teško vama, farizeji, jer vi dajete desetinu od metvice, rute i svakog rastinja iz vrta, a zanemarujete pravdu i ljubav prema Bogu; to ste vi trebali činiti, ne zanemarujući ni ono prvo.
43 “Teško vama, farizeji, jer vi volite glavna mjesta u sinagogama i pozdrave pune poštovanja na trgovima!
44 “Teško vama, jer ste vi kao neobilježeni grobovi preko kojih ljudi gaze a da to ne znaju!” (Luka 11:37-44)
Dodirivanje mrtvog tijela činilo je Jevreja nečistim prema zakon. Kada je Isa, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da ljudi hodaju preko ‘neobilježenih grobova’, mislio je da su nečisti, a da oni to nisu ni ‘svjesni’, jer su zanemarili unutrašnju čistoću. Ako to zanemarimo, mogli bismo postati nečisti kao nevjernik koji ne vodi računa ni o kakvoj čistoći.
The srce skrnavi religiozno čistu osobu
U sljedećem učenju, Isa al Mesih (savs) citira proroka Isaije (savs) koji je živio 750. godine prije Krista. ( OVDJE za informacije o Isaiji)
Onda dođoše Isusu neki farizeji i pismoznanci iz Jerusalema i rekoše: 2 “Zašto učenici tvoji krše običaj starih? Ta oni ne peru ruke prije jela.”
3 A on im odgovori i reče: “Zašto vi kršite zapovijed Božiju zbog običaja svoga? 4 Jer Bog je rekao: ‘Poštuj oca svoga i mater svoju’, i: ‘Onaj ko prokune oca ili majku neka se smakne.’ 5 A vi kažete: ‘Ako neko kaže ocu ili majci: Šta god ja imam čime bih ti pomogao dato je Bogu, 6 taj ne treba poštovati oca svoga ni mater svoju.’ I tako ukidate riječ Božiju zbog običaja svoga. 7 Licemjeri, pravo je Izaija prorekao o vama:
8 “‘Ovaj me narod poštuje usnama svojim,
ali je srce njegovo daleko od mene.
9 Uzalud mi se oni klanjaju,
podučavajući ljudskim propisima kao učenjima.’”10 Onda Isus zovnu sebi svijet i reče mu: “Slušajte i shvatite: 11 ne onečisti čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečisti čovjeka.” …
15 Petar mu reče: “Protumači nam taj slikovit govor.”
16 Isus reče: “Zar i vama još tako nedostaje razumijevanja? 17 Zar ne shvatate da sve što uđe na usta prođe kroz trbuh i izbaci se u zahodu? 18 Ali ono što iziđe iz usta dolazi iz srca, i to onečisti čovjeka. 19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubistva, preljube, bludničenja, krađe, lažno svjedočenje, klevete. 20 To je ono što ukalja čovjeka; a jesti neopranih ruku ne kalja čovjeka.” (Matej 15:1-20)
U ovom susretu, Isa al Mesih (a.s.) je istakao da brzo gradimo svoje vjerske obaveze iz ‘ljudskih tradicija’, a ne iz Božije poruke. U vrijeme proroka, jevrejske vođe su ignorisale svoju obavezu pred Allahom da brinu o svojim ostarjelim roditeljima dajući svoj novac za vjerske svrhe umjesto da pomažu roditeljima.
Danas se suočavamo sa istim problemom zanemarivanja unutrašnje čistoće. Ali Allah je veoma zabrinut za nečistoću koja dolazi iz naših srca. Ova nečistoća će rezultirati našom osudom na Sudnji dan ako nije očišćena.
Izvana lijepa, ali iznutra puna zloće
25 “Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni! Jer vi čistite vanjštinu pehara i tanjira, a
unutrašnjost im je puna otimačine i pohlepe. 26 Slijepi farizeju, najprije očisti unutrašnjost pehara
i tanjira da bi mu i vanjština čista bila.27 “Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni! Jer vi ste kao okrečene grobnice, koje se izvana čine lijepim, ali su unutra pune mrtvačkih kostiju i svakovrsne nečisti. 28 Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, ali ste unutra puni licemjerja i bezakonja. (Matej 23:25-28)
Isa al Mesih (a.s.) iznosi ono što smo svi vidjeli. Praćenje vanjske čistoće može biti prilično uobičajeno među vjernicima u Boga, ali mnogi su i dalje puni pohlepe i popustljivosti iznutra – čak i oni koji su vjerski važni. Postizanje unutrašnje čistoće je neophodno – ali je mnogo teže. Allah će vrlo pažljivo suditi o našoj unutrašnjoj čistoći. Stoga se postavlja pitanje: kako da očistimo svoja srca da bismo mogli ući u Carstvo Božije na Sudnjem danu? Mi nastaviti u Indžilu za odgovore.