Sura Adh-Dhariyat (Sura 51 – Vjetrovi koji se vijugaju) opisuje kako Poslanik Musa a.s. je poslan faraonu.
I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo. (Sura Adh-Dhariyat 51:38)
Poslanik Musa je manifestirao ili pokazao svoj autoritet čudesnim moćima nad prirodom, uključujući razdvajanje Crvenog mora. Kad god je neko tvrdio da je poslanik (kao što je Musa imao) suočio se sa protivljenjem i morao je dokazati da je vrijedan povjerenja kao poslanik. Obratite pažnju na obrazac kako sura Eš-Šu’ara (Sura 26 – Pjesnici) opisuje ovaj ciklus odbacivanja i dokaza koji su proroci prošli.
I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Nuh reče: Kako to da se Allaha ne bojite?
“Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani: (Sura Eš-Šuara 26:105-107)
I Ad je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Hud reče: Kako to da se Allaha ne bojite?
“Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani:
“zato se bojte Allaha i budite poslušni meni. (Sura Eš-Šuara 26:123-126)
I Semud je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Salih reče: Kako to da se Allaha ne bojite?
“Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.
“zato se bojte Allaha i budite poslušni meni. (Sura Eš-Šu’ara 26:141-144)
I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
Kad im njihov brat Lut reče: Kako to da se ne bojite?
“Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.
“zato se bojte Allaha i budite poslušni meni. (Sura Eš-Šuara 26:160-163)
I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
Kad im Šuajb reče: Kako to da se ne bojite?
“Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.
“zato se bojte Allaha i budite poslušni meni. (Sura Eš-Šuara 26:176-179)
Svi ovi proroci su se suočili sa odbacivanjem i njihov je teret bio da dokažu da su proroci vrijedni povjerenja. To je također vrijedilo za poslanika Isa al Mesiha.
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je imao autoritet u nastavi i isceljenje ‘rečju’. Imao je i vlast nad prirodom. Indžil bilježi kako je sa svojim učenicima prešao jezero na takav način da ih je ispunio ‘strah i čuđenje’. Evo računa:
22 Jednoga dana Isus i učenici njegovi ukrcaše se na lađu, pa im on reče: “Hajdemo prijeći na drugu stranu jezera.” I oni se otisnuše. 23 Ali dok su plovili, on zaspa. Uto se na jezero spusti snažan vjetar, te ih voda mogaše potopiti, i oni se nađoše u opasnosti.
24 Tad otiđoše do Isusa pa ga probudiše riječima: “Učitelju, Učitelju, izgibosmo!”
A on ustade pa ukori vjetar i uzburkane valove, i oni se utišaše i sve se smiri. 25 Onda im on reče: “Gdje vam je vjera?”
U strahu i čudu oni jedni drugima rekoše: “Pa ko je ovaj da i vjetru i vodi zapovijeda, a da mu se oni pokoravaju?” (Luka 8:22-25)
Riječ Isa al Mesiha (savs) je zapovijedala čak i vjetrovima i talasima! Nije ni čudo što su učenici koji su bili tamo s njim bili ispunjeni strahom. Takav autoritet da komanduju naterao ih je da se zapitaju ko je on. Drugom prilikom, kada je bio sa hiljadama ljudi, pokazao je sličan autoritet. Ovog puta nije zapovedao vetar i talase – već hranu. Evo računa:
Poslije tih događaja Isus ode na drugu obalu Galilejskog mora – ili Tiberijskog. 2 Velika ga je svjetina slijedila, jer vidjeli su čudesne znakove koje je on pokazivao na bolesnicima. 3 Onda se Isus uspe na goru i ondje sjede sa svojim učenicima. 4 A Pesah, jevrejska svetkovina, bijaše blizu.
5 Tad Isus, podižući svoje oči i gledajući kako mu velika svjetina dolazi, reče Filipu: “Gdje ćemo kupiti hljeba, da ovi jedu?” 6 To je govorio da ga iskuša, jer je sam znao šta je namjeravao učiniti.
7 Filip mu odgovori: “Dvije stotine dinara nije im dovoljno za hljeb, da svako dobije malo.”
8 Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimonov, reče: 9 “Ima ovdje jedan dječak koji ima pet ječmenih hljepčića i dvije ribe, ali šta je to za ovoliki svijet?”
10 Isus reče: “Recite ljudima da sjednu.” Bijaše mnogo trave na tom mjestu, te oni posjedaše; bilo je tu oko pet hiljada muškaraca. 11 Tad Isus uze one hljepčiće i pošto zahvali, podijeli ih onima koji su sjedili; isto tako i ribe, koliko su htjeli.
12 Kad se zasitiše, reče on svojim učenicima: “Pokupite preostale komade da ništa ne propadne.” 13 I pokupiše ih te napuniše dvanaest košara komadima od onih pet ječmenih hljepčića koji su preostali onima što su jeli.
14 Zato kad ljudi vidješe znak koji on bijaše pokazao, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok, koji treba doći na svijet.” 15 Zato se Isus, opazivši da oni kane doći i odvesti ga nasilu da ga učine kraljem, povuče opet u goru u osamu. (Jovan 6:1-15)
Kada su ljudi vidjeli da Isa al Mesih (a.s.) može umnožiti hranu tako da pet hljebova i dvije ribe mogu nahraniti 5000 ljudi i još uvijek osigurati ostatke, znali su da je on jedinstveni poslanik. Pitali su se da li je on Poslanik koji je TMusa alejhi ve sellem je davno predvidio da će doći. Znamo da je Isa al Mesih (a.s.) bio zaista ovaj Poslanik jer je Taurat rekao za ovog Poslanika da
Ja (Allah) ću mu u usta staviti riječi svoje, pa će im on govoriti sve što mu ja zapovjedim. Ko god ne bude slušao riječi moje koje on bude govorio u moje ime meni će odgovarati. (Ponovljeni zakoni 18:18-19)
Znak ovog Poslanika je da će Allah staviti svoje ‘riječi u usta’ ovog Poslanika. Šta razlikuje Allahove riječi od riječi ljudi? Odgovor se ponavlja u sljedećem ajetu, počevši od sure An-Nahl (Sura 16 – Pčela):
Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: „Budi“, i ono bude. (An-Nahl 16:40)
kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi”, i ono bude! (Ya-sin 36: 82)
Život i smrt Njegovo su djelo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: ‘Budi!’, i ono bude. (Ghafir 40:68)
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) liječio bolesti i izgonio zle duhove jednostavno ‘rečju’. Sada vidimo da on govori Reč i da se vetar i talasi pokoravaju. Tada On govori i kruh se umnožava. Ovi znakovi u Tauratu i Kur’anu objašnjavaju zašto je, kada je Isa al Mesih govorio, to postalo – zato što je imao autoritet. On je bio Masih!
Srca za razumevanje
Ali samim učenicima je bilo teško da to shvate. Nisu razumeli značaj umnožavanja hleba. To znamo jer Indžil bilježi da odmah nakon hranjenja 5000:
45 Isus odmah natjera svoje učenike da uđu u lađu i otplove pred njim na drugu stranu Betsaide dok on otpusti svijet. 46 Pošto se oprosti s njima, uspe se na goru da se moli.
47 Uvečer lađa bijaše usred jezera, a on bijaše sam na kopnu. 48 Kad ih vidje da se naprežu veslajući, jer vjetar bijaše protiv njih, oko četvrte noćne straže on im dođe hodeći po jezeru; i namjeravao je proći kraj njih. 49 Ali kad ga oni opaziše gdje hodi po jezeru, pretpostaviše da je to utvara te stadoše vikati; 50 jer svi ga vidješe
i prestrašiše se.Ali on im odmah progovori i reče: “Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se.” 51 Potom uđe s njima u lađu, i vjetar prestade. A oni ostadoše posve zapanjeni, 52 jer ne bijahu ništa razumjeli iz slučaja s pogačama, a srce im bješe tvrdokorno.
53 Kad preploviše na drugu stranu, stigoše na kopno u Genezaretu i privezaše lađu. 54 Kad iziđoše iz lađe, svijet ga odmah prepozna. 55 i pojuri širom zemlje te poče nositi tamo-amo bolesnike na slamaricama, gdje god bi čuo da je on tamo. 56 Gdje bi god on ušao u sela ili gradove ili okolicu, polagali bi bolesnike na trgove i preklinjali ga da samo dotaknu resu njegova ogrtača; i svi koji je dotaknuše bijahu izliječeni. (Marko 6:45-56)
Opet, prorok Isa al Masih je izgovorio Riječ autoriteta i ona je postala ‘biti’. Ali učenici ‘nisu razumjeli’. Razlog zašto nisu razumjeli nije bio taj što nisu bili inteligentni; nije bilo zato što nisu bili tamo; ne zato što su bili loši učenici; niti zato što su bili nevjernici. Ne, piše da je njihov ‘srca su otvrdnula’. Poslanik Jeremija (savs) je prorekao da će a Novi zavet je dolazio – sa Zakonom će biti zapisan u našim srcima. Sve dok taj Zavjet nekoga nije promijenio njihovo srce je tvrdo – čak i srca bliskih Poslanikovih sljedbenika! A naša vlastita tvrda srca također nas sprečavaju da shvatimo duhovnu istinu koju su otkrili proroci.
Zbog toga priprema djela Poslanika Jahje (a.s.) je tako važno. Pozvao je ljude da se pokaju tako što će priznati svoj grijeh umjesto da ga pokušavaju sakriti. Ako su učenici Isa al Masiha imali tvrda srca kojima je bilo potrebno pokajanje i priznanje grijeha, koliko više ti i ja! Možda ćeš se pridružiti sa mnom u tihoj molitvi u svom srcu Allahu (On zna čak i naše misli, tako da možemo klanjati jednostavno razmišljajući) u priznanju koje je dao Davud, sallallahu alejhi ve sellem:
Smiluj mi se, o Bože, po ljubavi svojoj;
po veličini samilosti svoje izbriši prijestupe moje.
Dobro me operi od nepravde moje, i očisti me od grijeha moga.Ta ja znam prijestupe svoje, i moj je grijeh svagda preda mnom.
O tebe, tebe sama, ja sam se ogriješio, i učinio ono što je zlo u očima tvojim,
tako da se opravdaš kad progovoriš i nedužan si kad sudiš…..Stvori u meni čisto srce, o Bože, i obnovi u meni duh postojan.
Ne odbacuj me od prisutnosti svoje, i ne uzimaj od mene svoga duha svetoga.
Vrati mi radost spasenja svoga, i daj mi duh voljan, da me podupre. (Psalam 51:1-4, 10-12)
Molim se za ovo i ohrabrujem vas da to učinite i kako bi Poruke Poslanika razumjela meka i čista srca dok mi nastaviti u Indžilu.