U našim posljednjim člancima vidjeli smo kako su proroci davali znakove predviđajući ime Masiha (predviđanje je bilo Isus) i predviđanje vreme njegovog dolaska. Ovo su zapanjujuće konkretna proročanstva, zapisana i zapisana stotinama godina prije Isusovog dolaska (Is al Mesih – sallallahu alejhi ve sellem) i ona su ga tačno predvidjela. Ova proročanstva su zapisana, i još uvijek postoje(!), u jevrejskim spisima – ne u Indžilu ili Kur’anu. Tada se postavlja pitanje zašto jevrejski narod nije i još uvijek (uglavnom) ne prihvaća Isusa kao Krist (Masih) pošto ovo piše u njihovoj knjizi.
Pre nego što pogledamo ovo pitanje, trebalo bi da pojasnim da postavljanje pitanja na način na koji sam ja postavio nije sasvim tačno. Mnogi Jevreji za života Isusa (Isa – a.s.) su ga prihvatili kao Mesiha. I danas ima mnogo onih koji ga prihvataju kao Mesiha. Ali ostaje činjenica da ga kao narod nisu prihvatili. Pa zašto?
Zašto Jevreji ne prihvataju Isaa (savs) kao Mesiha?
Jevanđelje po Mateju (Indžil) bilježi susret između Isaa (savs) i jevrejskih vjeroučitelja (zvanih fariseji i sadukeji – oni su imali sličnu ulogu koju imami imaju danas). Postavili su mu trik pitanje i evo Isusovog odgovora:
A Isus odgovori i reče im: „Krivo ste razumjeli, ne poznajući Pisma ni moć Božiju. (Matej 22:29)
Ova razmjena nam daje važan trag. Iako su to bili vođe koji su poučavali ljude o Tauratu i Zaburu, Isus ih je optužio za to ne poznavajući Svete spise i ne znajući moć Božiju. Šta je time mislio? Kako bi mogao stručnjaci ne ‘znate svete spise’?
Jevreji nisu poznavali SVE Svete spise
Kada proučite o čemu su vođe govorile i spominjale u Tauratu i Zaburu, primijetit ćete da su bili vrlo svjesni samo određenih proročanstava – a ne drugih. Tako smo vidjeli, na primjer, u Znak Bogorodičinog sina, da su stručnjaci znali proročanstvo da će Masih doći iz Betlehema. Evo stiha koji su stručnjaci za zakon citirali kralju Herodu pri Isainom rođenju kako bi pokazali gdje će se Mesih roditi:
„A ti, Betleheme Efrato,
premali da bi među Jehudinim rodovima bio,
iz tebe će meni poteći jedan da bude vladar u Israilu.
Njegovo je porijeklo od davina,
od dana drevnih.” (Mihej 5:2)
Vidjet ćete da su znali stih koji se odnosi na Krista (= Masih – vidi ovdje fili zašto su ovi pojmovi isti) i da se ovaj stih odnosi na njega kao na ‘vladar’. Drugi odlomak, dobro poznat jevrejskim stručnjacima, bio je Psalam 2, inspirisan njom Davud (savs) koji prvi uveo naslov ‘Bože i koji je rekao da će ‘Hrist’ biti ‘postavljen kao kralj u Sionu’ (= Jerusalim ili Al Kuds) kao što vidimo u odlomku.
Kraljevi zemlje zauzimaju svoj stav… protiv GOSPODA i protiv njegov Masih … Onaj koji je ustoličen na nebu se smije; Gospod im se ruga… govoreći: “Ja sam postavio svog Kralja na Sionu, na svetoj gori svojoj … (2. psalam zaburski)
Jevrejski učitelji su također bili svjesni sljedećih odlomaka iz Zabura
O Jahve,… Zbog Davuda tvog sluge, ne odbacuj svog masih. Jehova se zakleo Davidui sigurno neće povući svoju riječ: “Jednog od tvojih potomaka postavit ću na tvoje prijestolje— …„Ovdje ću učiniti da Davidova snaga raste.Priredio sam svjetiljku za svog Masih. (Psalam 132:10-18 o Zaburu)
Jevreji nisu poznavali Božju moć ograničavajući je svojom logikom
Dakle, oni su znali određene odlomke, koji su svi upućivali u jednom smjeru – da će Masih pravilo sa snagom. S obzirom da su u vrijeme Isaa (Isusa – a.s.) Jevreji živjeli pod rimskom okupacijom u zemlji Izraela (vidi OVDJE za istoriju Jevreja) ovo je bilo samo vrsta Masiha koju su htjeli. Željeli su Masiha koji će doći sa moći i odbiti omražene Rimljane i uspostaviti moćno Kraljevstvo koje je kralj Davud uspostavio prije 1000 godina (vidi OVDJE za pozadinu kralja Davuda). Ova čežnja da se od njih oblikuje Masih sopstvene želje a ne iz Allahovog plana ih je spriječio da uče sve njihove svete spise.
Zatim su iskoristili svoj ljudski razum da ograniče Božju moć u svom razmišljanju. Proročanstva su govorila da će Masih vladati u Jerusalemu. Isus jeste ne vladati snagom iz Jerusalima. Dakle, on nije mogao biti Masih! Bila je to jednostavna logika. Ograničili su Božju moć ograničavajući Ga na svoju linearnu i ljudsku logiku.
Jevreji do danas uglavnom ne poznaju Zaburova proročanstva. Iako je to u njihovoj knjizi, koja se zove Tanah (=Taurat + Zabur), ali ako nešto čitaju, samo čitaju Taurat. Oni ignoriraju Božije naredbe da poznaju SVE Svete spise i stoga ne znaju za ostala proročanstva, i ograničavajući Boga svojom ljudskom logikom, obrazlažu da pošto Mesih treba da vlada, a Isa nije vladao, on ne može biti Mesih. Kraj priče! Nema potrebe dalje istraživati pitanje! Do danas većina Jevreja ne istražuje dalje ovo pitanje.
Masih: Biće … ‘odsječen’
Ali kada bi ispitali svete spise, naučili bi nešto što ćemo mi sada naučiti. U prošlom članku smo vidjeli da je prorok Daniel (savs) ispravno predvidio vrijeme dolaska Mesiha. Ali sada primijetite šta je još rekao o ovom Mesiji (= Pomazanik=Masih=Hrist)
Zato znaj i razumij da će od izdavanja naredbe da se obnovi i ponovo sagradi Jerusalem pa do vladara Pomazanika proći sedam puta po sedam godina, a šezdeset i dva puta po sedam godina opet će se graditi, s ulicama i opkopom, čak i u vrijeme nevolje. Onda će poslije šezdeset i dva puta po sedam godina Pomazanik odsječen biti i neće imati nikog, a narod vladara koji treba doći uništit će grad i svetište. I kraj će njegov doći kao poplava; baš do kraja bit će rat; pustošenja su određena. (Danilo 9:25-26)
Obratite pažnju šta Daniel kaže da će se dogoditi Masihu kada on stigne. Da li Daniel predviđa da će Masih vladati? Da će zauzeti tron svog pretka Davuda i uništiti okupatorsku rimsku vlast? Ne! U stvari, piše, sasvim jasno, da će Masih biti ‘odsjece i nece imati nista‘. Zatim se kaže da će strani ljudi uništiti svetinju (Jevrejski hram) i grad (Jerusalem) i da će postati pust. Ako pogledate istorije Izraelaca videćete da se to zaista dogodilo. Četrdeset godina nakon Isusove smrti, Rimljani su došli i spalili Hram, uništili Jerusalim i poslali Jevreje u progonstvo širom svijeta tako da su bili protjerani iz zemlje. Događaji su se desili 70. godine nove ere tačno onako kako je prorekao Danilo oko 537. godine pre nove ere, a koji je prethodno predvideo poslanik Musa (savs) u kletve.
Tako je Daniel predvidio da je Masih bio ne će vladati! Umjesto toga, on bi bio ‘odsječen i ne bi imao ništa’. Židovskim vođama je to nedostajalo jer nisu ‘znali Sveto pismo’. Ali ovo otvara još jedan problem. Ne postoji li kontradikcija između Danielovog proročanstva (‘odsječenog’) i onih koje su Jevreji poznavali (vladao bi Masih). Uostalom, kada bi svi poslanici imali poruke od Allaha, sve od njih bi se moralo ostvariti kako je naveo Musa (a.s.) u Tauratu. Kako je moguće da Masih bude odsječen I da bi on vladao? Činilo se da je njihova ljudska logika nadmudrila ‘Božju moć’.
Objašnjena kontradikcija između ‘Pravila’ i ‘Odsječenog’
Ali, naravno, njihova logika nije bila jača od Božje moći. Oni jednostavno, kao i mi ljudi, nisu prepoznali pretpostavku koju su napravili. Pretpostavljali su da će samo Mesih doći Jednom. Ako bi to bio slučaj, onda bi zaista postojala kontradikcija između vladavine Mesiha i njegovog ‘odsječenja’. Tako su ograničili Božju moć u svojim umovima zbog svoje logike, ali na kraju je njihova logika bila pogrešna. Masih je trebao doći dva puta. U prvom dolasku on bi ispunio ‘odsječeni i nemaju ništa‘ proročanstva i tek u drugom dolasku bi ispunio ‘vladati‘ proročanstva. Iz te perspektive ‘kontradikcija’ se lako rješava.
Da li nam također nedostaju SVI spisi i ograničavamo li Božju moć?
Ali šta je značilo da će Masih biti ‘odsječen i nemaš ništa’? Uskoro ćemo razmotriti ovo pitanje. Ali za sada bi možda bilo korisnije razmisliti o tome kako su Jevreji propustili znakove. Već smo vidjeli dva razloga zašto Jevreji nisu vidjeli znakove Masiha. Postoji i treći razlog, koji nam je zabilježen u Evanđelju po Jovanu (Indžilu) u drugoj razmjeni između Isusa (Isa – a.s.) i vjerskih vođa gdje im on kaže.
Vi istražujete Pisma jer mislite da u njima imate život vječni; upravo ona svjedoče o meni; i vi nećete da mi dođete da biste imali život. …. Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a ne tražite slavu koja je od jednog i jedinog Boga? (Jovan 5:39-44)
Drugim riječima, treći razlog zbog kojeg su Jevreji propustili znakove Masiha bio je taj što su jednostavno ‘odbili’ da ih prihvate jer su bili više zainteresirani da dobiju odobrenje jedni od drugih, a ne odobrenje od Boga!
Jevreji su ne više pogrešne i pogrešne od drugih ljudi. Ipak, lako nam je suditi nad njima jer su propustili znakove da je Isus bio Masih. Ali prije nego što uperimo prst u njih, možda bismo trebali pogledati sebe. Možemo li iskreno reći da znamo ‘sve spise’? Zar ne, poput Jevreja, jednostavno ne gledamo svete spise koji nam se sviđaju, koji nam se sviđaju i koje ih razumijemo? I ne koristimo li često svoju ljudsku logiku da ograničimo Božju moć u našim umovima? Ili čak ponekad odbijamo da prihvatimo Svete spise jer smo zabrinuti za ono što drugi misle više od onoga što je Bog rekao?
Način na koji su Jevreji promašili znakove trebalo bi da bude upozorenje za nas. Ne usuđujemo se ograničiti samo na one spise koji su nam poznati i koji nam se slučajno sviđaju. Ne usuđujemo se ograničiti Božju moć svojom ljudskom logikom. I ne usuđujemo se odbiti da prihvatimo ono što sveto pismo uči. Naoružani ovim upozorenjima o tome kako su Jevreji propustili znakove dolaska Masiha, sada se okrećemo da shvatimo dolazak ključne osobe – Sluga.