Skip to content

37  Jakov je ostao živjeti u zemlji Kanaanu, u kojoj je njegov otac živio kao došljak.+ Ovo su događaji iz Jakovljevog života.Kad je Josip+ imao 17 godina, čuvao je stada ovaca+ sa sinovima Bilhe+ i Zilpe,+ koje su bile žene njegovog oca. I Josip je javio svom ocu da njegova braća loše postupaju.  A Josip se rodio kad je Izrael već bio star, pa ga je otac volio više od svih drugih sinova+ i načinio mu je lijepu dugu haljinu.  Kad su njegova braća vidjela da ga otac voli više nego sve njih, zamrzila su ga te mu nisu mogla reći ni jednu lijepu riječ*. Kasnije je Josip usnio san i ispričao ga svojoj braći,+ a oni su ga zbog toga još više zamrzili.  Naime, on im je rekao: “Molim vas, poslušajte što sam sanjao.  Bili smo nasred polja i vezali snopove kad se moj snop podignuo i stao uspravno, a vaši su snopovi okružili moj snop i poklonili mu se.”+  A njegova su mu braća rekla: “Zar ti misliš kraljevati nad nama i biti nam gospodar?”+ Tako su ga još više zamrzili zbog njegovih snova i onog što je rekao. Poslije toga usnio je još jedan san i ispričao ga svojoj braći: “Opet sam usnio san. Ovaj put klanjali su mi se sunce, mjesec i 11 zvijezda.”+ 10  Kad je to ispričao svom ocu pred svojom braćom, otac ga je prekorio: “Što znači taj tvoj san? Zar ćemo ja, tvoja majka i tvoja braća doći pa ti se klanjati do zemlje?” 11  I Josipova su braća postala jako ljubomorna na njega,+ ali njegov je otac razmišljao o onom što je on rekao.12  Jednom su njegova braća otišla pasti stoku svog oca blizu Šekema.+ 13  Poslije nekog vremena Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada blizu Šekema. Otiđi k njima.” A on mu je odgovorio: “Dobro, idem!” 14  Tada mu je Izrael rekao: “Molim te, otiđi i vidi jesu li ti braća dobro. Vidi i kako je stoka pa mi javi.” Tako ga je poslao iz Hebronske doline+ i on je otišao prema Šekemu. 15  Kasnije ga je neki čovjek našao kako hoda poljem pa ga je upitao: “Što tražiš?” 16  On mu je odgovorio: “Tražim svoju braću. Molim te, kaži mi gdje čuvaju stada.” 17  Nato mu je čovjek rekao: “Otišli su odavde. Čuo sam ih kako govore: ‘Hajdemo u Dotan.’” Tako je Josip pošao za svojom braćom u Dotan i našao ih ondje.18  A oni su ga ugledali izdaleka i prije nego što im se približio, počeli su se dogovarati da ga ubiju. 19  I rekli su jedan drugome: “Evo dolazi onaj koji sanja snove!+ 20  Hajde da ga ubijemo i bacimo u neku od jama za vodu! Reći ćemo da ga je proždrla strašna zvijer. Da vidimo onda hoće li se ispuniti ti njegovi snovi!” 21  Kad je Ruben+ to čuo, pokušao ga je spasiti. Zato je rekao: “Nemojmo ga ubiti*!”+ 22  Potom je dodao: “Ne prolijevajte krv!+ Bacite ga u ovu jamu u pustinji, ali nemojte mu nauditi!”+ Htio ga je izbaviti iz njihovih ruku i vratiti ocu.23  I čim je Josip došao k svojoj braći, oni su svukli s njega njegovu haljinu, lijepu dugu haljinu koju je nosio,+ 24  pa su ga zgrabili i bacili u jamu za vodu. Jama je tada bila prazna – u njoj nije bilo vode.25  Zatim su sjeli da jedu. Kad su podignuli pogled, ugledali su karavanu Jišmaelaca+ koji su dolazili iz Gileada i išli u Egipat. Njihove deve bile su natovarene bušinovom mirisnom smolom*, balzamom i smolastom korom.+ 26  Tada je Juda rekao svojoj braći: “Kakva je korist ako ubijemo svog brata i prikrijemo to?+ 27  Hajde da ga prodamo+ Jišmaelcima! Nemojmo dizati ruku na njega. Ipak je on naš brat, naša krv.” I oni su poslušali svog brata. 28  Kad su naišli midjanski+ trgovci, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga Jišmaelcima za 20 srebrnjaka.+ Ti su ljudi odveli Josipa u Egipat.29  Poslije se Ruben vratio do jame i vidio da Josip više nije u njoj, pa je razderao svoje haljine. 30  Kad se vratio svojoj braći, povikao je: “Nema djeteta! Što ću sad?”31  A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jarca i umočili haljinu u krv. 32  Potom su je poslali svom ocu i poručili mu: “Ovo smo našli. Molimo te, vidi je li ovo haljina tvog sina ili nije.”+ 33  A kad ju je on bolje pogledao, povikao je: “To je haljina mog sina! Josipa je proždrla strašna zvijer! Sigurno ga je rastrgala!” 34  Tada je Jakov razderao svoj ogrtač i stavio kostrijet oko bokova te je mnogo dana tugovao za svojim sinom. 35  I svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali utješiti, ali on se nije dao utješiti, nego je govorio: “Otići ću tugujući k svom sinu u grob*!”+ Tako ga je njegov otac oplakivao.36  A Midjanci su u Egiptu prodali Josipa Potifaru, koji je bio faraonov dvoranin+ i zapovjednik straže.

38  U to vrijeme Juda je otišao od svoje braće i razapeo šator blizu nekog Adulamca kojemu je ime bilo Hira.  Ondje je Juda zapazio kćer nekog Kanaanca+ koji se zvao Šua. Uzeo ju je za ženu i spavao s njom,  pa je ona zatrudnjela. Rodila je sina i on mu je dao ime Er.+  Kasnije je opet zatrudnjela i rodila sina te mu je dala ime Onan.  Potom je rodila još jednog sina i dala mu je ime Šela. Kad je njega rodila, bili su* u Akzibu.+ Juda je za svog prvorođenca Era uzeo ženu, koja se zvala Tamara.+  Ali Judin je prvorođenac Er činio ono što je zlo u Jehovinim očima, pa ga je Jehova pogubio.  Stoga je Juda rekao Onanu: “Spavaj sa ženom svog brata i sklopi s njom djeverski brak kako bi tvoj brat imao potomstvo.”+  Ali Onan je znao da se to potomstvo neće smatrati njegovim.+ Zato je prosipao svoje sjeme na zemlju kad je općio sa ženom svog brata kako ne bi nastavio njegovu obiteljsku lozu.+ 10  To što je on činio Jehova je smatrao zlim, pa je i njega pogubio.+ 11  Tada je Juda rekao svojoj snahi Tamari: “Živi kao udovica u kući svog oca dok moj sin Šela ne odraste.” To je rekao jer je mislio: “I on bi mogao umrijeti kao njegova braća.”+ Tako je Tamara otišla u kuću svog oca i ostala ondje.12  Nakon nekog vremena umrla je Judina žena, Šuina kći.+ Juda je tugovao određeno vrijeme, a potom je sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom+ otišao u Timnu+ k ljudima koji su strigli njegove ovce. 13  Tamari su javili: “Evo tvoj svekar ide u Timnu strići ovce.” 14  Tada je ona skinula sa sebe udovičku odjeću, zastrla se koprenom i pokrila maramom pa je sjela na ulazu u Enajim, koji se nalazi na putu za Timnu. Naime, vidjela je da je Šela odrastao, ali nju još nisu udali za njega.+15  Kad ju je Juda ugledao, odmah je pomislio da je bludnica* jer je pokrila lice. 16  Stoga je skrenuo s puta, prišao joj i rekao: “Daj da spavam s tobom!” Nije znao da je to njegova snaha.+ A ona je rekla: “Što ćeš mi dati da pristanem spavati s tobom?” 17  On je odgovorio: “Poslat ću ti jare iz svog stada.” Ali ona je rekla: “Hoćeš li mi dati zalog dok ga ne pošalješ?” 18  “Kakav zalog da ti dam?” upitao ju je. A ona mu je odgovorila: “Svoj pečatnjak,+ vrpcu i štap koji ti je u ruci.” Tada joj je dao sve to i spavao je s njom, pa je ona zatrudnjela. 19  Potom je ustala i otišla. Skinula je sa sebe maramu i opet obukla svoju udovičku odjeću.20  A Juda je poslao jare po svom prijatelju Adulamcu+ kako bi dobio natrag zalog od one žene, ali on je nije mogao naći. 21  Pitao je ljude iz njenog mjesta: “Gdje je ona hramska bludnica koja je sjedila pored puta u Enajimu?” Ali oni su mu odgovorili: “Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.” 22  Na koncu se vratio Judi i rekao: “Nisam je mogao naći, a i ljudi iz onog mjesta kazali su: ‘Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.’” 23  Onda je Juda rekao: “Neka zadrži što sam joj dao da se ne osramotimo. Evo ja sam joj poslao ovo jare, ali ti je nisi mogao naći.”24  No kad su prošla otprilike tri mjeseca, javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara odala se bludu i u bludu je zatrudnjela.” Nato je Juda rekao: “Izvedite je pa neka je pogube i spale!”+ 25  Ali dok su je izvodili, poslala je stvari svom svekru i poručila mu: “Zatrudnjela sam s čovjekom kome ovo pripada.” I još je rekla: “Molim te, vidi čiji su ovaj pečatnjak, vrpca i štap.”+ 26  A kad ih je Juda pogledao, rekao je: “Ona je u pravu, a ja sam u krivu jer je nisam dao svom sinu Šeli.”+ I nikad više nije spavao s njom.27  Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da su joj u utrobi blizanci. 28  I dok je rađala, jedan je od njih pružio ruku, a primalja je odmah uzela grimizni konac, privezala ga oko njegove ruke i rekla: “Ovaj je izašao prvi.” 29  Ali kad je uvukao ruku, izašao je njegov brat, pa je ona uzviknula: “Kako si se samo probio*!” Zato je dobio ime Peres*.+ 30  Poslije je izašao njegov brat, koji je oko ruke imao grimizni konac. On je dobio ime Zerah.

39  A Josipa su doveli u Egipat.+ I Egipćanin Potifar,+ faraonov dvoranin i zapovjednik straže, kupio ga je od Jišmaelaca+ koji su ga onamo doveli.  Ali Jehova je bio s Josipom,+ tako da je on imao uspjeha u svemu što je radio te su mu bili povjereni odgovorni poslovi u domu njegovog gospodara, Egipćanina.  I njegov je gospodar vidio da je Jehova s njim i da mu Jehova pomaže da uspješno obavi svaki posao. Josip je stjecao sve veću naklonost svog gospodara i on ga je uzeo za svog slugu. Postavio ga je da upravlja njegovim domom i svime što je imao.  I otkad ga je Egipćanin Potifar postavio da upravlja njegovim domom i svime što je imao, Jehova je blagoslivljao Egipćaninov dom zbog Josipa. I Jehovin je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.+  Na koncu je Potifar sve što je imao povjerio Josipu na brigu te više nije vodio računa ni o čemu osim o hrani koju je jeo. A Josip je izrastao u stasitog i lijepog mladića. Poslije nekog vremena u Josipa se zagledala žena njegovog gospodara i počela mu govoriti: “Spavaj sa mnom!”  Ali on to nije želio učiniti, nego je rekao ženi svog gospodara: “Moj gospodar ne treba voditi računa ni o čemu u kući, nego je meni povjerio na brigu sve što ima.  Nitko u ovom domu nije veći od mene i gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Pa kako bih mogao učiniti to veliko zlo i zgriješiti samom Bogu?”+10  I ona je nagovarala Josipa iz dana u dan, ali on nije htio spavati s njom niti se zadržavati kod nje. 11  Ali kad je jednog dana ušao u kuću da radi svoj posao, ondje nije bilo nikog od slugu. 12  Tada ga je ona uhvatila za haljinu i rekla mu: “Spavaj sa mnom!” No on je ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i istrčao van. 13  Kad je vidjela da joj je ostavio haljinu u ruci i da je pobjegao, 14  počela je glasno dozivati ukućane i govoriti im: “Onaj Hebrej kojeg je moj muž doveo želi nas izvrgnuti ruglu. Evo došao je k meni da spava sa mnom, ali ja sam počela vikati na sav glas. 15  A kad je čuo kako vičem, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” 16  I držala je njegovu haljinu pokraj sebe dok mu gospodar nije došao kući.17  Onda je i njemu rekla isto: “Onaj sluga, Hebrej, kojeg si nam doveo došao je k meni da me izvrgne ruglu. 18  Ali kad sam počela vikati, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” 19  Kad je Josipov gospodar čuo riječi svoje žene, koja je rekla: “To mi je učinio tvoj sluga”, silno se razljutio. 20  Tada je gospodar uhvatio Josipa i predao ga u zatvor u kojem su bili zatvoreni kraljevi zatvorenici. I on je ostao u zatvoru.+21  Ali Jehova je i dalje bio s Josipom i iskazivao mu vjernu ljubav te je dao da stekne naklonost upravitelja zatvora.+ 22  Stoga je upravitelj zatvora postavio Josipa da nadgleda sve zatvorenike koji su bili u zatvoru i brine se da oni obavljaju sve poslove za koje su bili zaduženi.+ 23  Upravitelj zatvora nije više morao voditi računa ni o čemu što je Josipu bilo povjereno na brigu jer je Jehova bio s Josipom. I Jehova je dao da on ima uspjeha u svemu što radi.

40  Nakon nekog vremena glavni peharnik+ i glavni pekar egipatskog kralja zgriješili su svom gospodaru, egipatskom kralju.  I faraon se razgnjevio na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,+ pa ih je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže,+ u isti zatvor u kojem je bio zatvoren i Josip.+ A zapovjednik straže odredio je da Josip bude s njima i da ih poslužuje.+ I oni su neko vrijeme proveli u zatvoru. Peharnik i pekar egipatskog kralja koji su bili u tom zatvoru iste su noći usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje.  Kad je Josip ujutro došao k njima i vidio ih, izgledali su potišteno.  Zato je upitao faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u kući njegovog gospodara: “Zašto ste danas tako tužni?”  Oni su mu odgovorili: “Svaki od nas usnio je san, a nema nam tko protumačiti snove.” A Josip im je rekao: “Nije li Bog taj koji tumači ono što je tajno?+ Molim vas, ispričajte mi što ste sanjali.” I glavni je peharnik ispričao Josipu svoj san: “U svom snu vidio sam pred sobom trs. 10  Na trsu su bile tri mladice. I trs je propupao i procvao, a zatim su na njegovim grozdovima sazrele bobe. 11  Faraonov pehar bio mi je u ruci te sam uzeo grožđe i iscijedio ga u pehar. Potom sam pehar dao faraonu.” 12  Tada mu je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri mladice tri su dana. 13  Za tri dana faraon će te osloboditi iz zatvora i vratiti u službu.+ I opet ćeš davati pehar faraonu, kao što si to radio i prije, dok si mu bio peharnik.+14  Ali sjeti me se kad ti bude dobro. Molim te, učini mi dobro djelo* i spomeni me faraonu da me oslobodi iz ovog zatvora. 15  Ja sam ustvari bio otet iz zemlje Hebreja,+ a ovdje nisam učinio ništa zbog čega bi me trebali baciti u zatvor.”+16  Kad je glavni pekar vidio kako je Josip u svom tumačenju peharniku navijestio dobro, kazao mu je: “I ja sam usnio san. Na glavi su mi bile tri košare bijelog kruha. 17  U najgornjoj je košari bilo svakovrsnih peciva pripremljenih za faraona i ptice su ih jele iz košare na mojoj glavi.” 18  Tada je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri košare tri su dana. 19  Za tri dana faraon će ti odrubiti glavu i objesiti te na stup, a ptice će jesti meso s tebe.”+20  Trećeg dana bio je faraonov rođendan+ i on je priredio gozbu za sve svoje sluge te je izveo iz zatvora glavnog peharnika i glavnog pekara i doveo ih pred svoje sluge. 21  Glavnog je peharnika vratio u peharničku službu te je on i dalje davao pehar faraonu. 22  A glavnog je pekara objesio, kao što je Josip i rekao kad im je tumačio snove.+23  Ali glavni se peharnik nije sjetio Josipa, nego ga je zaboravio

41  Kad su prošle dvije godine, faraon je usnio san.+ Sanjao je da stoji pokraj Nila.  Iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava, koje su počele pasti travu pored rijeke.+ A poslije njih iz Nila je izašlo sedam ružnih, mršavih krava. I one su stale pored debelih krava na obali Nila.  Tada su ružne, mršave krave pojele sedam lijepih, debelih krava. Nato se faraon probudio. Potom je opet zaspao i usnio drugi san. Vidio je kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+ A nakon njih izraslo je sedam sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar.  Sitni klasovi progutali su sedam krupnih i lijepih klasova. Nato se faraon probudio i shvatio da je to bio san. Ali ujutro je bio uznemiren. Stoga je sazvao sve egipatske svećenike koji se bave vračanjem i sve mudrace. Faraon im je ispričao svoje snove, ali nitko od njih nije mu mogao protumačiti što oni znače. Tada se glavni peharnik obratio faraonu i rekao: “Moram danas priznati svoje grijehe. 10  Faraon se jednom razljutio na svoje sluge, na mene i na glavnog pekara. Zato nas je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže.+11  Potom smo iste noći on i ja usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje.+12  A ondje je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže.+ Kad smo mu ispričali što smo sanjali,+ on je svakom od nas protumačio njegov san. 13  I dogodilo se upravo ono što nam je on rekao. Mene je faraon vratio u službu, a glavnog je pekara dao objesiti.”+14  Faraon je poslao svoje sluge po Josipa+ i oni su ga brzo doveli iz zatvora.+ A on se obrijao*, obukao drugu odjeću i došao pred faraona. 15  Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ti ga netko ispriča.”+16  Nato je Josip rekao faraonu: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobre vijesti.”+17  Faraon je onda rekao Josipu: “Sanjao sam da stojim na obali Nila. 18  I iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava i počele su pasti travu pored rijeke.+19  A poslije njih izašlo je sedam krava koje su bile slabe, vrlo ružne i mršave. U cijelom Egiptu nikad nisam vidio tako ružne krave. 20  I te mršave, ružne krave pojele su sedam debelih krava. 21  Ali kad su ih pojele, to se na njima nije vidjelo – bile su jednako ružne i mršave kao i prije. Tada sam se probudio.22  Nakon toga u snu sam vidio kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+23  A nakon njih izraslo je sedam uvenulih, sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar. 24  Sitni klasovi progutali su sedam lijepih klasova. Ispričao sam te snove svećenicima koji se bave vračanjem,+ ali nijedan mi ih nije mogao razjasniti.”+25  Tada je Josip rekao faraonu: “Oba faraonova sna imaju isto značenje. Pravi Bog javlja faraonu što će učiniti.+26  Sedam lijepih krava predočava sedam godina. I sedam lijepih klasova predočava sedam godina. Oba sna imaju isto značenje. 27  Sedam mršavih i ružnih krava koje su se pojavile poslije onih debelih predočava sedam godina, a i sedam praznih klasova koje je sasušio istočni vjetar predočava sedam godina gladi koje će nastupiti. 28  Dakle, kao što sam rekao faraonu, pravi je Bog pokazao faraonu što će učiniti.29  Dolazi sedam godina velikog obilja u cijelom Egiptu. 30  Ali poslije njih nastat će sedam godina gladi. I zaboravit će se sve obilje u Egiptu i glad će poharati zemlju.+31  Nitko se više neće sjećati obilja koje je bilo u zemlji jer će glad koja će zavladati poslije njega biti vrlo velika. 32  Faraon je dvaput usnio taj san zato što je pravi Bog čvrsto odlučio sve to učiniti, i to vrlo brzo.33  Zato neka sada faraon potraži razboritog i mudrog čovjeka i postavi ga nad Egiptom. 34  Neka faraon postavi nadglednike u zemlji i neka tijekom tih sedam godina obilja ubire petinu uroda u Egiptu.+35  Neka ti nadglednici skupljaju hranu tijekom dobrih godina koje dolaze. Neka sabiru žito u faraonove žitnice u gradovima i neka ga ondje čuvaju.+36  To će biti zalihe hrane tijekom sedam godina gladi koje će nastupiti u Egiptu, da njegovi stanovnici ne bi pomrli od gladi.”+37  Taj se prijedlog svidio faraonu i svim njegovim slugama. 38  Zato je faraon rekao svojim slugama: “Zar bismo mogli naći boljeg čovjeka od Josipa, koji ima Božji duh?” 39  Tada je faraon rekao Josipu: “Bog je tebi sve to otkrio i zato nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti. 40  Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i sav će ti se moj narod bezuvjetno pokoravati.+ Jedino ću ja, koji vladam kao kralj, biti veći od tebe.” 41  Faraon je još kazao Josipu: “Evo postavljam te nad cijelim Egiptom.”+42  Tada je faraon skinuo pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Obukao ga je u haljine od finog lana, a oko vrata mu je stavio zlatni lanac. 43  Usto je zapovjedio da ga voze u kolima koja su po časti bila odmah iza njegovih i da pred njim kliču: “Abrek!”* Tako ga je postavio nad cijelim Egiptom.44  Potom je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije ništa učiniti bez tvog odobrenja.”+45  Zatim je faraon nazvao Josipa Safenat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu,+ kćer Potifere, svećenika u Onu*. I Josip je počeo nadgledati sve što se radilo u Egiptu*.+46  Josip je imao 30 godina+ kad je stupio u službu faraona, egipatskog kralja.Tada je Josip otišao od faraona i proputovao cijeli Egipat. 47  I tijekom sedam godina obilja zemlja je bogato rađala. 48  A on je tijekom tih sedam godina u Egiptu skupljao sav urod i pohranjivao ga u gradove. U svaki je grad pohranjivao urod s okolnih polja. 49  Josip je nastavio skupljati vrlo mnogo žita – bilo ga je kao morskog pijeska. Na kraju su ga prestali mjeriti jer ga nisu mogli izmjeriti.50  Prije nego što je nastupila prva godina gladi, Josip je dobio dva sina,+ koja mu je rodila Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu. 51  Josip je svom prvorođencu dao ime Manaše*+ i rekao: “Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i sav dom svog oca.” 52  A drugom je sinu dao ime Efrajim*+ i rekao: “Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.”+53  Kad je prošlo sedam godina tijekom kojih je u Egiptu vladalo obilje,+54  nastupilo je sedam godina gladi, kako je Josip i rekao.+ Glad je zavladala u svim zemljama, ali u cijelom je Egiptu bilo hrane*.+55  Naposljetku je i narod u cijelom Egiptu počeo gladovati, pa je zavapio k faraonu da im da hrane.+ Nato je faraon rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu i učinite sve što vam kaže.”+56  Glad je vladala po svoj zemlji.+ Tada je Josip otvorio sve žitnice koje su imali te je prodavao hranu Egipćanima+ jer je Egipat morila teška glad. 57  I ljudi iz svih zemalja dolazili su u Egipat kupovati hranu od Josipa jer je sve zemlje morila teška glad.

42  Kad je Jakov doznao da u Egiptu ima žita,+ rekao je svojim sinovima: “Zašto samo gledate jedan u drugoga?”  Potom je dodao: “Čuo sam da u Egiptu ima žita. Otiđite onamo pa nam ga kupite da ostanemo na životu i ne pomremo.”+  Tako su desetorica Josipove braće+ otišla u Egipat kupiti žita.  Ali Jakov nije poslao Josipovog brata Benjamina+ s ostalom braćom jer je rekao: “Bojim se da ga ne zadesi kakva nesreća pa da pogine.”+ Tako su Izraelovi sinovi došli u Egipat zajedno s drugima koji su dolazili kupovati hranu jer je i u Kanaanu zavladala glad.+  A Josip je bio upravitelj u zemlji+ i prodavao je žito ljudima iz svih zemalja.+ Tako su došla i Josipova braća i poklonila mu se licem do zemlje.+  Kad je Josip ugledao svoju braću, odmah ih je prepoznao, ali im nije htio otkriti tko je on.+ Oštro ih je upitao: “Odakle dolazite?” Oni su odgovorili: “Dolazimo iz Kanaana da kupimo hrane.”+ Josip je prepoznao svoju braću, ali oni njega nisu prepoznali.  Josip se odmah sjetio snova koje je sanjao o njima+ pa im je rekao: “Vi ste uhode! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena*!” 10  A oni su mu odgovorili: “Nije tako, gospodaru! Tvoji su sluge došli kupiti hrane. 11  Svi smo sinovi jednog čovjeka. Pošteni smo ljudi. Tvoji sluge nisu uhode.” 12  Ali on im je rekao: “Nije istina! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena!” 13  Nato su oni rekli: “Tvojih je slugu 12. Svi smo braća i sinovi+ smo jednog čovjeka+ koji živi u Kanaanu. Najmlađi je brat sada s našim ocem,+ a jednog više nema.”+14  Ali Josip im je rekao: “Kažem vam – vi ste uhode! 15  Ovako ću vas iskušati: Zaklinjem se faraonovim životom, nećete otići odavde dok vaš najmlađi brat ne dođe ovamo.+ 16  Pošaljite jednog od vas da dovede vašeg brata, a vi ćete dotle ostati u zatvoru. Tako ću vidjeti govorite li istinu. Ako lažete, tako mi faraonovog života, onda ste uhode.” 17  Zatim ih je sve bacio u zatvor na tri dana.18  A trećeg dana Josip im je rekao: “Učinite što vam kažem i ostat ćete na životu, jer se ja bojim pravog Boga. 19  Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane svezan u zatvoru, a vi ostali idite i uzmite žita za svoje obitelji da ne bi gladovale.+ 20  Onda mi dovedite svog najmlađeg brata pa ćete dokazati da ste govorili istinu i nećete umrijeti.” I oni su pristali na to.21  Tada su rekli jedan drugome: “Sigurno nas stiže kazna zbog našeg brata.+ Vidjeli smo kako nas je u očaju preklinjao za milost, ali oglušili smo se na to. Zato nas je snašla ova nevolja.” 22  Tada im je Ruben kazao: “Nisam li vam rekao: ‘Nemojte nauditi djetetu’*? Ali vi niste poslušali.+ Sad moramo položiti račun za njegovu krv.”+ 23  No nisu znali da ih Josip razumije jer su s njim razgovarali preko tumača. 24  I on se udaljio od njih te je zaplakao.+ Potom se vratio i ponovno razgovarao s njima, a onda je izdvojio Šimuna+ i svezao ga pred njima.+ 25  Josip je zatim zapovjedio svojim slugama da im napune vreće žitom te da svakome vrate novac u njegovu vreću i da im daju hranu za put. I oni su tako učinili.26  Tada su braća natovarila žito na magarce i otišla odande. 27  Kad je jedan od njih u prenoćištu otvorio svoju vreću da nahrani magarca, ugledao je svoj novac na vrhu vreće. 28  Onda je rekao svojoj braći: “Netko mi je vratio novac, evo ga u mojoj vreći!” Oni su pretrnuli od straha te su dršćući rekli jedan drugome: “Što nam je to Bog učinio?”29  Kad su došli k svom ocu Jakovu u Kanaan, ispričali su mu sve što im se dogodilo. Rekli su: 30  “Čovjek koji je gospodar one zemlje oštro je razgovarao s nama+ i optužio nas da smo uhode koji su došli izvidjeti zemlju. 31  Ali rekli smo mu: ‘Mi smo pošteni ljudi. Nismo uhode.+ 32  Nas je 12 braće+ i sinovi smo istog oca. Jednog brata više nema,+ a najmlađi je sada s našim ocem u Kanaanu.’+ 33  Ali čovjek koji je gospodar one zemlje rekao nam je: ‘Ovako ću saznati jeste li pošteni: Neka jedan vaš brat ostane kod mene,+ a vi uzmite hrane da vaše obitelji ne bi gladovale i otiđite.+ 34  I dovedite mi svog najmlađeg brata, pa ću znati da niste uhode, nego da ste pošteni ljudi. Tada ću vam vratiti vašeg brata, a vi ćete moći trgovati u ovoj zemlji.’”35  Dok su praznili vreće, svatko je našao novac u svojoj vreći. Kad su oni i njihov otac vidjeli novac, obuzeo ih je strah. 36  Tada je njihov otac Jakov rekao: “Zbog vas ja ostajem bez djece!+ Josipa više nema,+ nema ni Šimuna,+ a sada mi hoćete uzeti i Benjamina! Kolike su me samo nevolje snašle!” 37  A Ruben je rekao svom ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ne dovedem natrag.+ Predaj ga meni, ja ću paziti na njega i vratit ću ti ga.”+ 38  Ali on je odvratio: “Moj sin neće ići s vama jer je njegov brat mrtav i samo je on ostao.+ Ako bi poginuo na putu na koji namjeravate poći, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.

43  U zemlji je vladala teška glad.+  Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta,+ otac im je rekao: “Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.”  Nato mu je Juda kazao: “Onaj nas je čovjek jasno upozorio: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’+  Ako pustiš s nama našeg brata, otići ćemo i kupit ćemo ti hrane.  Ali ako ga ne pustiš, nećemo otići jer nam je čovjek rekao: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’”+  A Izrael+ ih je upitao: “Kako ste mi mogli učiniti takvo zlo? Zašto ste rekli tom čovjeku da imate još jednog brata?”  Oni su odgovorili: “Čovjek nas je ispitivao o nama i o našoj obitelji. Pitao nas je: ‘Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?’ a mi smo mu rekli istinu.+ Kako smo mogli znati da će tražiti od nas da mu dovedemo svog brata?”+ Tada je Juda rekao svom ocu Izraelu: “Pusti našeg najmlađeg brata* da ide sa mnom+ pa da krenemo na put kako bismo ostali živi, kako ne bismo pomrli od gladi+ – i mi, i ti, i naša djeca.+  Ja jamčim da mu se neće ništa dogoditi.+ Mene smatraj odgovornim za njega. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne izvedem ga pred tebe, bit ću ti kriv dokle god sam živ. 10  Da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već dvaput vratiti.”11  Tada im je njihov otac Izrael rekao: “Ako mora tako biti, onda učinite ovo: Uzmite najbolje plodove ove zemlje – malo balzama,+ malo meda, bušinove mirisne smole*, smolaste kore,+ pistacija i badema – i stavite sve to u vreće pa odnesite onom čovjeku na dar.+ 12  Uzmite sa sobom dvaput više novca, a odnesite natrag i novac koji je bio vraćen u vrećama.+ Možda je posrijedi zabuna. 13  Uzmite svog brata i vratite se onom čovjeku. 14  Neka Svemogući Bog potakne onog čovjeka da vam se smiluje i da pusti vašeg drugog brata, a i Benjamina. A ako ja moram ostati bez djece,+ neka bude tako!”15  Stoga su oni uzeli dar, ponijeli dvaput više novca i poveli Benjamina. A onda su otišli u Egipat i ponovno došli pred Josipa.+ 16  Kad je Josip vidio Benjamina s njima, odmah je rekao upravitelju svog doma: “Odvedi ove ljude u kuću, nakolji stoke i pripremi jelo jer će u podne ovi ljudi jesti sa mnom!” 17  Čovjek je odmah učinio kako mu je Josip rekao+ i poveo ih je u njegov dom. 18  A oni su se uplašili zbog toga što ih vodi u Josipov dom, pa su rekli: “Vode nas onamo zbog novca koji je bio vraćen u naše vreće kad smo prvi put bili ovdje. Sad će nas napasti i porobiti te će nam oteti magarce!”+19  Stoga su, došavši do ulaza u kuću, pristupili upravitelju Josipovog doma. 20  Rekli su mu: “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom došli ovamo kupiti hrane.+ 21  Ali kad smo došli u prenoćište i otvorili svoje vreće, svatko od nas našao je u vreći sav svoj novac.+ Zato ga osobno želimo vratiti. 22  A donijeli smo još novca da kupimo hrane. Mi zbilja ne znamo tko nam je prošli put stavio novac u vreće.”+ 23  Tada im je on rekao: “Sve je u redu. Ne bojte se. Znam da ste dali novac. Vaš Bog i Bog vašeg oca stavio vam je blago u vreće.” Potom im je izveo Šimuna.+24  Čovjek ih je zatim uveo u Josipov dom, donio je vode da im se operu noge i dao hrane za njihove magarce. 25  A oni su čuli da će Josip doći u podne i da će ondje s njima jesti,+ pa su mu pripremili dar.+ 26  Kad je Josip došao kući, uručili su mu dar koji su donijeli sa sobom i poklonili su mu se do zemlje.+ 27  On ih je zatim upitao jesu li dobro te je rekao: “Kako je vaš stari otac o kojem ste govorili? Je li još živ?”+ 28  Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac. Još je živ.” Zatim su kleknuli i poklonili se do zemlje.+29  Kad je Josip ugledao svog brata Benjamina, sina svoje majke,+ upitao je: “Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?”+ Zatim je rekao Benjaminu: “Sine, Bog ti bio milostiv!” 30  Josip je bio duboko ganut zbog svog brata, pa je brzo izašao odande i potražio mjesto gdje bi mogao plakati. Tako je ušao u jednu odaju u kojoj ga nitko nije mogao vidjeti pa se ondje isplakao.+ 31  Kad se pribrao, umio se te se potom vratio i rekao: “Poslužite jelo.” 32  I poslužili su posebno njemu, posebno njima, a posebno Egipćanima koji su jeli s njim, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima mrsko.+33  Kad su posjedali braću pred njim – od prvorođenca, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada prvorođencu,+ pa sve do najmlađega, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada najmlađem – oni su se samo gledali u čudu. 34  Josip je naređivao da jela s njegovog stola nose njima, a Benjaminu je davao pet puta veći obrok nego svima ostalima.+ Tako su pili i gostili se s njim do mile volje.

44  Onda je Josip zapovjedio upravitelju svog doma: “Ovim ljudima napuni vreće hranom koliko mogu ponijeti i svakome od njih stavi novac na vrh njegove vreće.+  A moj pehar, onaj srebrni, stavi u vreću najmlađeg zajedno s njegovim novcem za žito.” I on je učinio kako mu je Josip zapovjedio. Kad je svanulo jutro, otpremili su ljude s njihovim magarcima.  Tako su oni otišli iz grada. Još nisu daleko odmaknuli kad je Josip rekao upravitelju svog doma: “Brzo pođi za onim ljudima! Kad ih sustigneš, reci im: ‘Zašto nam vraćate zlo za dobro?  Zašto ste uzeli pehar iz kojeg moj gospodar pije i iz kojeg nepogrešivo proriče budućnost*? Zlo ste učinili.’” I on ih je sustigao i ponovio im te riječi.  A oni su mu rekli: “Zašto naš gospodar to govori? Tvoji sluge nikad ne bi učinili takvo što.  Čak i novac koji smo našli u vrećama donijeli smo ti natrag iz Kanaana.+ Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvog gospodara?  Ako se kod koga od tvojih robova pronađe išta ukradeno, taj neka se pogubi, a mi ostali bit ćemo robovi našem gospodaru.” 10  A on je rekao: “Neka bude kako ste rekli! Onaj kod koga se pronađe ukradeno, bit će moj rob, a vi ćete biti nevini.” 11  Nato je svaki brzo spustio svoju vreću na zemlju i otvorio je. 12  A on je počeo pažljivo pretraživati vreće. Krenuo je od najstarijeg, a završio s najmlađim. Na koncu je našao pehar u Benjaminovoj vreći.+13  Nato su oni razderali svoje ogrtače. Svaki je opet natovario svog magarca pa su se vratili u grad. 14  Kad su Juda+ i njegova braća došli u Josipov dom, on je još uvijek bio ondje. Tada su se bacili pred njegove noge.+ 15  Josip im je rekao: “Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može nepogrešivo proricati budućnost i sve saznati?”+ 16  A Juda je odgovorio: “Što da ti kažemo, gospodaru moj? Što možemo reći? I kako možemo dokazati da smo nedužni? Pravi je Bog otkrio prijestup tvojih robova.+ Evo tvoji smo robovi, gospodaru, i mi i onaj kod koga se našao pehar!” 17  Ali on je rekao: “Nikad ne bih učinio takvo što! Onaj kod koga se našao moj pehar, bit će mi rob,+ a vi ostali pođite u miru k svom ocu.”18  Onda mu je Juda pristupio i rekao: “Molim te, gospodaru moj, dopusti svom robu da se obrati svom gospodaru i nemoj se razgnjeviti na svog roba, jer si ti moćan kao sam faraon.+ 19  Moj je gospodar upitao svoje robove: ‘Imate li oca ili brata?’ 20  A mi smo odgovorili svom gospodaru: ‘Imamo starog oca i najmlađeg brata,+ dijete koje se našem ocu rodilo pod stare dane. Njegov je brat umro,+ tako da je on jedini ostao od svoje majke+ i njegov ga otac voli.’ 21  Potom si rekao svojim robovima: ‘Dovedite ga k meni da ga vidim.’+ 22  A mi smo rekli svom gospodaru: ‘Naš brat ne može ostaviti oca. Kad bi ga ostavio, otac bi sigurno umro.’+ 23  Nato si rekao svojim robovima: ‘Ako vaš najmlađi brat ne dođe s vama, ne dolazite mi više na oči.’+24  Tako smo otišli tvom robu, mom ocu, i kazali mu što je rekao moj gospodar. 25  Kasnije nam je otac rekao: ‘Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.’+ 26  Ali mi smo rekli: ‘Ne možemo otići onamo. Ići ćemo samo ako naš najmlađi brat pođe s nama jer ne možemo doći pred onog čovjeka ako naš najmlađi brat nije s nama.’+ 27  Tada nam je tvoj rob, moj otac, rekao: ‘Dobro znate da mi je žena rodila samo dva sina.+ 28  Jedan je otišao od mene i ja sam rekao: “Sigurno ga je rastrgala strašna zvijer!”+ i otad ga više nisam vidio. 29  Ako biste i ovoga odveli od mene pa bi poginuo, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.’+30  Ako se sada vratim tvom robu, mom ocu, bez našeg brata – kome je otac silno privržen – 31  umrijet će čim vidi da ga nema. Tako će tvoji robovi otjerati tvog roba, našeg oca, u grob* jer će on umrijeti od tuge. 32  Tvoj je rob zajamčio svom ocu da se našem bratu neće ništa dogoditi, rekavši mu: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću ti kriv dokle god sam živ.’+ 33  Zato te molim, daj da ja ostanem kao rob svom gospodaru umjesto našeg brata, a on neka se vrati s ostalom braćom. 34  Kako da se vratim ocu bez svog brata? To bi ga shrvalo. Ne bih mogao to gledati!”

45  Kad je Josip to čuo, više se nije mogao svladavati pred svojim slugama.+ Zato je povikao: “Neka svi izađu!” Kad je Josip ostao sam sa svojom braćom, otkrio im je tko je.+ Tada je počeo tako glasno plakati da su ga čuli Egipćani, a za to se doznalo i na faraonovom dvoru.  Na koncu je Josip rekao svojoj braći: “Ja sam Josip. Je li mi otac još živ?” Ali njegova su braća bila toliko zapanjena da mu nisu mogla ništa odgovoriti.  Tada je Josip kazao svojoj braći: “Molim vas, priđite bliže!” Nato su mu prišli.A on im je rekao: “Ja sam Josip, vaš brat kojeg ste prodali u Egipat.+  Ali sada se nemojte uznemiravati i nemojte prekoravati jedan drugoga zbog toga što ste me prodali u ropstvo jer me Bog poslao pred vama da vas sačuva na životu.+  Ovo je druga godina otkako je zavladala glad u ovim krajevima,+ a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve.  Ali Bog me poslao pred vama da vam na čudesan način spasi život i sačuva vaše potomstvo*+ na zemlji* Dakle, niste me vi poslali ovamo, nego pravi Bog, kako bi me postavio da budem glavni faraonov savjetnik, gospodar nad cijelim njegovim dvorom i upravitelj nad cijelim Egiptom.+ Brzo se vratite mom ocu i recite mu: ‘Ovako poručuje tvoj sin Josip: “Bog me postavio za gospodara nad cijelim Egiptom.+ Dođi k meni! Nemoj oklijevati.+ 10  Naselit ćeš se u zemlji Gošenu+ i živjet ćeš blizu mene – ti, tvoji sinovi, tvoji unuci, tvoja sitna i krupna stoka i sve što imaš. 11  Ja ću te ondje opskrbljivati hranom jer će glad trajati još pet godina.+ Inače biste propali ti, tvoja obitelj i sve što je tvoje.”’ 12  Vi i moj brat Benjamin na svoje oči vidite da to zaista ja s vama razgovaram.+ 13  Zato ispričajte mom ocu o velikom ugledu koji sam stekao u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite mi oca ovamo!”14  Zatim je zagrlio svog brata Benjamina te je zaplakao, a i Benjamin je njega zagrlio i zaplakao.+ 15  Tada je izljubio svu svoju braću i izgrlio ih plačući. Potom su njegova braća razgovarala s njim.16  Na faraonovom se dvoru pročula vijest: “Došla su Josipova braća!” Faraonu i njegovim slugama bilo je drago kad su to čuli. 17  Stoga je faraon rekao Josipu: “Reci svojoj braći: ‘Natovarite svoje životinje i otiđite u Kanaan 18  pa sa svojim ocem i ukućanima dođite k meni. Dat ću vam ono što je dobro u Egiptu i jest ćete najbolje plodove* ove zemlje.’+ 19  Zapovjedi im i ovo:+ ‘Uzmite kola+ iz Egipta za svoju djecu i za svoje žene pa na jednima od njih povezite svog oca te dođite ovamo.+ 20  Ne žalite za svojim stvarima+ jer će sve što je najbolje u Egiptu biti vaše!’”21  I Izraelovi su sinovi tako učinili. Josip im je dao kola po faraonovoj zapovijedi, a dao im je i hrane za put. 22  Svakome od njih darovao je haljinu, a Benjaminu je darovao 300 srebrnjaka i pet haljina.+ 23  A svom je ocu poslao deset magaraca natovarenih egipatskim dobrima i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i drugom hranom da ima za put. 24  Tako je otpremio svoju braću. Dok su odlazili, rekao im je: “Nemojte se putem svađati!”+25  Tako su otišli iz Egipta te su stigli u Kanaan k svom ocu Jakovu. 26  Tada su mu rekli: “Josip je još živ i upravlja cijelim Egiptom!”+ Ali on se nije obazirao na to što su rekli jer nije vjerovao da je to istina.+ 27  Kad su mu ispričali sve što im je Josip rekao i kad je vidio kola koja je Josip poslao da ga prevezu, njihov je otac Jakov živnuo*28  Tada je Jakov* uzviknuo: “Sad vjerujem da je to istina! Moj sin Josip još je živ! Moram poći da ga vidim prije nego što umrem!”

46  Tako je Izrael krenuo na put sa svime što je imao*. Kad je došao u Beer-Šebu,+ prinio je žrtve Bogu svog oca Izaka.+  A Bog se po noći javio Izraelu u viđenju i pozvao ga: “Jakove! Jakove!” On je odgovorio: “Evo me!”  I Bog mu je rekao: “Ja sam pravi Bog, Bog tvog oca.+ Ne boj se otići u Egipat jer ću ondje od tebe načiniti velik narod.+  Ja ću ići s tobom u Egipat i ja ću te vratiti odande,+ a Josip će ti svojom rukom zaklopiti oči kad umreš.”+ Potom je Jakov krenuo iz Beer-Šebe. I Jakovljevi* sinovi povezli su svog oca, svoju djecu i svoje žene na kolima koja je faraon poslao.  Uzeli su sa sobom svoja stada i svoja dobra koja su stekli u Kanaanu. Tako su Jakov i svi njegovi potomci stigli u Egipat.  Sa sobom je doveo svoje sinove, kćeri i unučad – sve svoje potomke doveo je u Egipat. Ovo su imena Izraelovih, odnosno Jakovljevih, sinova koji su došli u Egipat:+ Jakovljev prvorođenac bio je Ruben.+ Rubenovi sinovi bili su Hanok, Palu, Hesron i Karmi.+10  Šimunovi+ sinovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul,+ sin jedne Kanaanke.11  Levijevi+ sinovi bili su Geršon, Kehat i Merari.+12  Judini+ sinovi bili su Er, Onan, Šela,+ Peres+ i Zerah.+ Ali Er i Onan poginuli su u zemlji Kanaanu.+Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.+13  Isakarovi sinovi bili su Tola, Puva, Job i Šimron.+14  Zebulunovi+ sinovi bili su Sered, Elon i Jahleel.+15  To su sinovi koje je Lea rodila Jakovu u Padan-Aramu, a rodila mu je i kćer Dinu.+ Tako je svih njegovih sinova i kćeri bilo trideset troje.16  Gadovi+ sinovi bili su Sifijon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.+17  Ašerovi+ sinovi bili su Imnah, Išva, Išvi i Berija, a sestra im je bila Seraha.Berijini sinovi bili su Heber i Malkiel.+18  To su sinovi Zilpe,+ koju je Laban dao svojoj kćeri Lei. Ona i Jakov imali su ukupno šesnaestero djece*.19  Sinovi Jakovljeve žene Rahele bili su Josip+ i Benjamin.+20  Josipu su se u Egiptu rodili Manaše+ i Efrajim,+ koje mu je rodila Asenata,+ kći Potifera, svećenika u Onu*.21  Benjaminovi sinovi+ bili su Bela, Beker, Ašbel, Gera,+ Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim+ i Ard.+22  To su Rahelini sinovi koji su se rodili Jakovu – ukupno 14 potomaka.23  Danov+ sin* bio je Hušim.+24  Naftalijevi+ sinovi bili su Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.+25  To su sinovi Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona i Jakov imali su ukupno sedam potomaka.26  Svih Jakovljevih potomaka koji su došli s njim u Egipat, ne računajući žene Jakovljevih sinova, bilo je ukupno 66.+ 27  A Josipu su se u Egiptu rodila dva sina. Ukupno je 70 članova+ Jakovljeve obitelji došlo u Egipat.28  Jakov je poslao Judu+ pred sobom kako bi javio Josipu da on dolazi u zemlju Gošen. Kad su stigli u Gošen,+ 29  Josip je dao upregnuti svoja kola pa je krenuo u susret svom ocu Izraelu u Gošen. Čim je došao do njega, zagrlio ga je i dugo plakao. 30  Tada je Izrael rekao Josipu: “Sada mogu umrijeti. Vidio sam te i znam da si još živ.”31  Potom je Josip rekao svojoj braći i svima u domu svog oca: “Idem k faraonu+ da mu kažem: ‘Moja braća i svi iz doma mog oca koji su bili u Kanaanu došli su k meni.+ 32  Oni su pastiri+ i bave se stočarstvom.+ Doveli su svoju sitnu i krupnu stoku i sve što imaju.’+ 33  Kad vas faraon pozove i upita čime se bavite, 34  vi mu kažite: ‘Tvoji se sluge bave stočarstvom od svoje mladosti pa sve do sada, kao što su to činili naši preci’.+ Tada će vam on dopustiti da se naselite u zemlji Gošenu,+ jer su Egipćanima mrski svi koji čuvaju ovce.

47  Tako je Josip otišao faraonu i javio mu:+ “Moj otac i moja braća došli su iz Kanaana sa svojom sitnom i krupnom stokom i sa svime što imaju i sada su u zemlji Gošenu.”+  Sa sobom je poveo petoricu svoje braće i predstavio ih faraonu.+ I faraon je upitao njegovu braću: “Čime se bavite?” Oni su mu odgovorili: “Tvoji sluge čuvaju ovce, kao što su to činili i naši preci.”+  Zatim su rekli faraonu: “Došli smo neko vrijeme živjeti* u ovoj zemlji+ jer u Kanaanu vlada velika glad+ i nema više pašnjaka za stoku tvojih slugu. Stoga te molimo, dopusti svojim slugama da se nasele u Gošenu.”+  Tada je faraon rekao Josipu: “Tvoj otac i tvoja braća došli su k tebi.  Pred tobom je cijela egipatska zemlja. Naseli svog oca i svoju braću u najboljem dijelu ove zemlje.+ Neka žive u Gošenu, a ako znaš da među njima ima sposobnih ljudi, postavi ih da nadziru i moju stoku.” Potom je Josip doveo svog oca Jakova i predstavio ga faraonu, a Jakov je pozdravio faraona i zaželio mu svako dobro* Tada je faraon upitao Jakova: “Koliko ti je godina?”  Jakov mu je odgovorio: “Meni je 130 godina i cijeli život putujem po tuđini*. Te su godine bile mučne i malo ih je+ u usporedbi s godinama života mojih predaka, koje su oni proveli putujući po tuđini*.”+ 10  Potom je Jakov pozdravio* faraona te je otišao od njega.11  Tako je Josip naselio svog oca i svoju braću u Egiptu i dao im posjed u najboljem dijelu zemlje, u zemlji Ramezesu,+ kao što je faraon i naredio. 12  I Josip je opskrbljivao hranom* svog oca i svoju braću i sav dom svog oca. Svakoj je obitelji davao hranu prema broju djece.13  Nigdje nije bilo hrane jer je vladala vrlo velika glad. Ljudi u Egiptu i Kanaanu bili su iscrpljeni od gladi.+ 14  Josip je skupljao novac u Egiptu i Kanaanu kojim su ljudi kupovali žito,+ a sav prikupljeni novac donosio je u faraonov dvor. 15  Poslije nekog vremena nestalo je novca u Egiptu i Kanaanu, pa su svi Egipćani počeli dolaziti k Josipu i govoriti mu: “Daj nam hrane! Zar ćeš dopustiti da pomremo pred tobom zato što više nemamo novca?” 16  A Josip je rekao: “Ako više nemate novca, predajte mi svoju stoku i dat ću vam hrane u zamjenu za stoku.” 17  Tako su počeli dovoditi Josipu svoju stoku, a on im je davao hrane u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku te za magarce. Te im je godine davao hrane u zamjenu za svu njihovu stoku.18  A sljedeće godine počeli su opet dolaziti k njemu te su mu govorili: “Nećemo skrivati od svog gospodara da smo mu već dali sav novac i stoku. Nemamo više što dati svom gospodaru osim samih sebe i svoje zemlje. 19  Zar ćeš dopustiti da pomremo i da naša zemlja propadne? Kupi nas i našu zemlju, a u zamjenu nam daj hrane, pa ćemo biti faraonovi robovi i naša će zemlja pripasti njemu. Daj nam sjemena da ne pomremo, nego da ostanemo na životu i da naša zemlja ne ostane pusta.” 20  Tako je Josip za faraona pokupovao od Egipćana svu njihovu zemlju jer su svi prodali svoja polja zato što ih je snašla teška glad. I zemlja je postala faraonovo vlasništvo.21  Zatim je Josip naredio narodu u cijelom Egiptu da se preseli u gradove.+ 22  Samo od svećenika nije kupio zemlju.+ Svećenici su dobivali hranu iz faraonovog dvora, pa zato nisu prodali svoju zemlju. 23  Onda je Josip rekao narodu: “Danas sam kupio za faraona vas i vašu zemlju. Evo vam sjemena pa zasijte polja. 24  Kad zemlja rodi, petinu uroda dat ćete faraonu,+ a četiri petine ostat će vam za sjetvu te za hranu vama, vašoj djeci i ostalima koji žive pod vašim krovom.” 25  A oni su odgovorili: “Gospodaru, spasio si nam život!+ Ako ti je po volji, bit ćemo faraonovi robovi.”+ 26  Tada je Josip postavio zakon koji i danas vrijedi u Egiptu: petina uroda pripada faraonu. Samo za svećeničku zemlju nije vrijedio taj zakon jer ona nije pripala faraonu.+27  Izraelci su živjeli u Egiptu, u zemlji Gošenu.+ Ondje su se naselili, rađali djecu i silno se namnožili.+ 28  Tako je Jakov živio u Egiptu 17 godina. Ukupno je živio 147 godina.+29  Kad je Izrael shvatio da će uskoro umrijeti,+ pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: “Ako mi želiš dobro, molim te, stavi ruku pod moje bedro* i iskaži mi ljubav* i vjernost. Molim te, nemoj me sahraniti u Egiptu.+ 30  Kad umrem*, odnesi me iz Egipta i sahrani u grobu mojih predaka.”+ A on je odgovorio: “Učinit ću kako si rekao.” 31  Nato mu je Izrael kazao: “Zakuni mi se!” I on mu se zakleo.+ Tada se Izrael poklonio Bogu kod uzglavlja svoje postelje