Davud ili Davud (također David – sallallahu alejhi ve sellem) je veoma važan među poslanicima. Poslanik Ibrahim sallallahu alejhi ve sellem je započeo novu dispenzaciju (tj. način na koji se Allah odnosi prema ljudima) sa obećanje potomaka i velikog naroda – i onda dao velika žrtva. Poslanik Musa (a.s.) je oslobodio Izraelce iz ropstva – kroz Pashalna žrtva – i onda dao im Zakon da bi mogli biti nacija. Ali nedostajao je kralj koji bi vladao tako da bi primili blagoslovi umesto kletvi od Allaha. Davud (a.s.) je bio taj kralj i prorok. On je započeo još jednu dispenzaciju – kraljeva koji su vladali iz Jerusalima.

Ko je bio kralj Davud (David – as)?

Možete vidjeti iz vremenske linije u istoriji Izraelaca, da je Davud, sallallahu alejhi ve sellem, živio oko 1000 godina prije Krista, hiljadu godina nakon Ibrahima (s.a.v.s.) i 500 godina nakon Musaa (a.s.). Davud (savs) je počeo kao pastir koji je čuvao ovce svoje porodice. Džinovski i veliki neprijatelj Izraelaca – Golijat – poveo je vojsku da pokori Izraelce, a Izraelci su bili obeshrabreni i poraženi. Međutim, Davud je izazvao Golijata i ubio ga u borbi. Bilo je toliko izvanredno da je mladi pastir mogao ubiti ogromnog vojnika da je Davud (a.s.) postao poznat. Tada su Izraelci krenuli da poraze svoje neprijatelje. Kur’an nas obavještava o ovoj bitci između Davuda (savs) i Golijata u sljedećem ajetu

I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao: ali, Allah je dobar svim svjetovima. (Sura 2:251 – Krava)

Dawoodova slava kao ratnika porasla je nakon ove bitke. Međutim, on je postao kralj tek nakon dugih i teških iskustava jer je imao mnogo neprijatelja, kako u inostranstvu tako i među Izraelcima, koji su mu se suprotstavljali. Knjige I i II Samuela u Bibliji (al Kitab) govore o ovim Dawoodovim borbama i pobjedama. Samuel (a.s.) je bio prorok koji je pomazao Davuda (savs) za kralja.

Davud (a.s.) je također bio poznat kao muzičar koji je komponovao prekrasne pjesme i pjesme Allahu. Ovo se spominje u suri Sad (Sura 38 – Slovo Saad) u sljedećem ajetu

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao (Bogu). Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane, ai ptice okupljene (na skupove): svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali (Bogu). učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje. (Sura 38:17-20 – SAD pismo)

Ovi ajeti potvrđuju ratničku snagu Davuda (a.s.), ali i ‘pohvale’ koji su svom Stvoritelju bili lijepi kao pjev ptica. I kao kralju, njemu je sam Allah ‘dao’ mudrost u ‘govoru’. Ove Dawoodove pjesme i pjesme su snimljene i čine prvu knjigu Zabura (ili Zabura) – ono što je poznato kao Psaltir. Budući da mu je mudrost njegovih riječi dao Allah, ovi Davudovi zapisi su također bili sveti i nadahnuti poput Taurata. Kur’an to objašnjava ovako:

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu (dar) smo Zebur dali. (Sura 17:55 – Isra)

Sulejman – nastavlja Zabur

Ali ovi nadahnuti spisi nisu završili sa Davudom (a.s.) koji je umro u dubokoj starosti kao kralj. Njegov sin i nasljednik bio je Sulejman (ili Solomon – sallallahu alejhi ve sellem), također nadahnut od Allaha zbog svoje mudrosti. Sura Sad to ovako opisuje:

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana (za sina), divan je on rob bio, i mnogo se kajao (Nama)! (Sura 38:30 – SAD pismo)

i

I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti. (Sura 21:78-79 – Poslanici)

Davudu i Sulejmanu smo znanje dali (u prošlosti) i oni su govorili: “Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!” (Sura 27:15 – Mravi)

Tako je Sulejman, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio dodavati nadahnute knjige mudrosti Zaburu. Njegove knjige se zovu ljetopis, Ecclesiastes, I Song of Solomon.

Zabur nastavlja sa daljnjim prorocima

Ali sa smrću Sulejmana (savs), naredni kraljevi nisu slijedili Taurata i nijedan od ovih kasnijih kraljeva nije dobio nadahnute poruke. Samo su Davud i Sulejman, od svih kraljeva Izraela, imali spise inspirisane Allahom – bili su i proroci i kraljevi. Ali kraljevima koji su slijedili Sulejmana, Allah je poslao poslanike s porukama upozorenja. Junus (ili Jona) prorok kojeg je progutala velika riba bio je jedan od ovih poslanika (Sura 37:139-144). To se nastavilo oko 300 godina – sa mnogo poslanih proroka. Njihova upozorenja, spisi i proročanstva su takođe dodani nadahnutim Zaburovim knjigama. Kako je objašnjeno OVDJE, Izraelce su konačno pokorili i deportovali Babilonci u Babilon, a zatim vraćeni u Jerusalim pod Kirom, osnivačem Perzijskog carstva. Kroz to vrijeme proroci su nastavili da se šalju i daju poruke – i ove su poruke zapisane u posljednjim knjigama Zabura.

Zabur – iščekivanje dolaska Mesiha

Svi ovi poslanici su nam važni jer, usred svojih upozorenja, postavljaju i temelje za Indžil. Zapravo, naziv ‘Masih’ je uveo Davud (a.s.) rano u psalmima (dio Zabura koji je napisao), a kasniji poslanici su proricali detaljnije o nadolazećem Mesihu. Ovo je bilo posebno važno s obzirom na neuspjeh kasnijih kraljeva da slijede Taurat, i neuspjeh Izraelaca da se pokoravaju komande. Obećanje, nada i čežnja dolaska Masiha prorečeni su u kontekstu neuspjeha ljudi tog dana. Kao poslanici, oni su gledali u budućnost, baš kao što je Musa a.s. zahtijevao u Tauratu. I ova proročanstva nam govore u današnje vrijeme za one od nas koji također nismo uspjeli živjeti na pravi način na koji znamo da treba. Masih je trebao biti svjetionik nade usred neuspjeha.

Kako je Isa al Mesih (savs) gledao i koristio Zabur

U stvari, sam prorok Isa al Mesih koristio je Zabur kako bi pomogao svojim drugovima i sljedbenicima da shvate Indžil i ulogu Mesiha. To se kaže o Isau

Onda on poče od Mojsija i svih proroka i protumači im šta je o njemu u svim Pismima rečeno. (Luka 24:27)

Izraz ‘i svi poslanici’ se odnosi na ove Zaburove poslanike koji su slijedili Musaov Taurat (savs). Isa al Mesih (a.s.) je želio da njegovi drugovi shvate kako je Zebur učio i proricao o njemu. Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio ih je podučavati:

Onda im on reče: „Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još s vama bio: sve što je o meni u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima zapisano mora se ispuniti.” Onda im on prosvijetli razum da Pisma razumiju. (Luka 24:44-45)

Kada se ovdje odnosi na ‘prorocima i psalmima‘ to znači prva knjiga Zabura koju je Davud napisao (Psalmi), a zatim i kasnije knjige koje su uključene (‘Proroci’). Isa al Mesih (a.s.) je trebao ‘otvori svoje umove‘ i tek tada bi mogli ‘razumjeti svete spise‘ (tj. Nadahnute knjige Taurata i Zabura). Naš cilj u sljedećoj seriji članaka je da pratimo ono što je Isa al Mesih (savs) pokazao iz ovih knjiga kako bismo i mi mogli otvoriti svoj um i onda razumjeti Indžil.

Davud (savs) i Zaburski poslanici u historijskoj vremenskoj liniji

Slika ispod sažima većinu (ali ne sve jer nema mjesta za sve) ovih proroka. Širina šipki pokazuje životni vijek svakog pojedinog proroka. Kod boja na vremenskoj liniji prati status Izraelaca na isti način kao i mi pratili njihovu istoriju od Musaovih blagoslova i prokletstava.

Nastavljamo u Zaburu gledajući proročanstvo dolazi sin djevice.

Download PDF of all the Signs from Al Kitab as a book