Vidjeli smo da i Kur’an i Sunnet potvrđuju da Biblija (Taurat, Zabur i Indžil koji čine al Kitab) ima ne promijenjeni ili oštećeni (vidi OVDJE i OVDJE). Ali i dalje ostaje pitanje da li je Biblija/al Kitab zamijenjena, poništena, poništena ili zamijenjena Kur’anom. Šta sam Kur’an kaže o ovoj ideji?
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdim knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi… Sura 5:48 Al-Ma’ida (Stol)
Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega (Kur’an). A ovo (Kur’an) je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro. Sura (46):12 Al-Ahqaf (Dine)
A ova Knjiga (Kur’an), koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje (otkrovenja) onu prije nje da. Sura (6):92 Al-An’am (Stoka)
A ono što iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje: Sura 35:31 (Meleki)
Ovi ajeti govore o Kur’anu potvrđujući (ne zamjenjuje, poništava ili zamjenjuje) raniju poruku Biblije (al Kitab). Drugim riječima, ovi ajeti ne govore da vjernici trebaju ostaviti po strani ranu objavu i samo proučavati kasniju objavu. Vjernici bi također trebali proučavati i poznavati ranije otkrivenje.
To također potvrđuju ajeti koji nam govore da ne postoji ‘nema razlike’ između različitih objava. Evo dva takva ajeta koja sam primijetio:
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – “svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajam Njegov nijedno.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti.” (Sura 2:285 – Krava)
Recite: “Vjerujemo u Allaha iu ono što se objavljuje nama, iu ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, iu ono što je dato Musau i Isau, iu ono šima vjeod jerov jerovsho da ; Mi ne pavimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo (u islamu).” (Sura 2:136 – Krava)
Prvi ajet nam govori da nema razlike između apostola – sve ih treba slušati, a drugi kaže da nema razlike između objava koje su dali različiti proroci – sve ih treba prihvatiti. Ni u jednom od ovih ajeta ne postoji ikakva sugestija da se ranija objava treba zanemariti jer ju je kasnija objava zamijenila.
I ovaj obrazac odgovara primjeru i učenju Isa al Mesiha (savs). On sam nije rekao da su najranija otkrića Taurata, a zatim i Zabura poništena. U stvari, učio je suprotno. Obratite pažnju na poštovanje i stalnu i stalnu pažnju koju poklanja Musaovom Tauratu u svom učenju u Indžilu
“Nemojte misliti da sam ja došao ukinuti Zakon (tj. Taurat) i proroke (tj. Zabur); ja nisam došao da ukinem, nego da ispunim. 18 Jer doista vam velim: dok ne iščeznu nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni kretnja perom neće iz Zakona nestati, dok se sve ne ostvari. 19 Ko god prekrši i jednu od ovih najmanjih zapovijedi i nauči druge da isto rade, zvat će se najmanjim u kraljevstvu nebeskom; a ko ih god bude čuvao i njima podučavao, zvat će se velikim u kraljevstvu nebeskom. 20 Jer velim vam: ne premaši li vaša pravednost pravednost pismoznanaca i farizeja, vi nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Matej 5:17-20)
U stvari, da bi pravilno razumio svoje učenje, on je učio da se prvo mora ići na Taurat, a zatim na Zabur. Evo kako je poučavao svoje učenike:
Onda on poče od Mojsija i svih proroka i protumači im šta je o njemu u svim Pismima rečeno. (Luka 24:27)
Onda im on reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još s vama bio: sve što je o meni u Zakonu Mojsijevu (tj. Taurat) i Prorocima i Psalmima (tj. Zabur) zapisano mora se ispuniti. (Luka 24:44)
IIsa al Mesih (savs) nije pokušao zaobići ranije otkrivenje. U stvari, on je krenuo odatle u svom podučavanju i vođenju. Zbog toga i mi slijedimo njegov primjer počevši od početka Taurata dati temelj za razumijevanje Indžila.