Možda nijedan dio Indžila (jevanđelja) ne izaziva toliko kontroverzi i rasprave kao naslov ‘Božji sin’ koji se koristi od Poslanika Isa al Mesiha (savs) više puta kroz Indžil (jevanđelje). Ovaj izraz u Indžilu (jevanđelju) je glavni razlog zašto mnogi sumnjaju da je Indžil pokvaren. Pitanje kvarenja indžila razmatra se iz Kur’ana (OVDJE), sunnet (OVDJE), kao i naučna tekstualna kritika (OVDJE). Najveći zaključak je da Indžil (jevanđelje) nije iskvaren. Ali šta onda mislimo o ovom terminu ‘Sin Božiji’ u Indžilu?
Ponekad samo slušanje pojma, bez pokušaja da se shvati njegovo značenje, može dovesti do pogrešnog zaključka. Na primjer, mnogi na Zapadu reaguju protiv izraza ‘džihad’ koji se toliko pojavljuje u medijima. Vjeruju da ovaj izraz znači ‘ludi borac’, ‘ubijanje nedužnih ljudi’ ili nešto slično. Zapravo, oni koji odvoje vrijeme da shvate taj izraz naučit će da on znači ‘borba’ ili ‘napor’, a to može biti borba protiv širokog spektra sila, uključujući ličnu borbu s grijehom i iskušenjem. Ali mnogi to ne znaju.
Ne bismo trebali upasti u istu grešku s izrazom ‘Sin Božji’. U ovom članku ćemo pogledati ovaj pojam, razumjeti odakle dolazi, šta znači, a šta ne znači. Tada ćemo biti u informisanoj poziciji da odgovorimo na ovaj termin i na Indžil.
Odakle dolazi ‘Sin Božji’?
‘Sin Božiji’ je naslov i ne potiče iz Indžila (jevanđelja). Pisci jevanđelja nisu izmislili niti započeli termin. Niti su ga izmislili kršćani. To znamo jer je prvi put korišten u Zaburu, mnogo prije nego što su učenici Isa al Mesiha (savs) ili kršćani bili živi, u dijelu inspirisan prorokom Davudom (David – sallallahu alejhi ve sellem) oko 1000. godine prije Krista. Hajde da vidimo gde se prvo javlja.
Zašto narodi bjesne,
i puci jalove snove snuju?2 Kraljevi zemaljski mjesto su njihovo zauzeli,
i vladari se udružili
protiv Jahve i pomazanika njegova, govoreći:
3 “Raskinimo lance njihove
i odbacimo od sebe konope njihove.”4 Onaj što sjedi na nebesima smije se,
Gospod im se podruguje.
5 Jednog će im dana on u srdžbi svojoj progovoriti
i bijesom ih svojim užasnuti:
6 “Ali ja, ja sam postavio kralja svoga
nad Cionom, gorom svojom svetom.”7 Ja ću zacijelo proglasiti odluku Jahvinu:
on mi je rekao: “Ti si sin moj,
danas sam te rodio.”
8 Zaišći od mene,
pa ću ti ja predati narode u baštinu,
i same krajeve zemaljske u posjed.
9 Ti ćeš ih žezlom gvozdenim slomiti,
kao zemljano posuđe ćeš ih rastreskati.”10 Zato se sad, kraljevi, urazumite;
vladari zemaljski, opomenu primite.
11 Služite Jahvi s poštovanjem
i radujte se trepteći.
12 Poklonite mu se iskreno, da se on ne bi razljutio,
te vi izginuli začas, (Psalam 2)
Ovdje vidimo razgovor između ‘GOSPODINA’ i ‘njegovog pomazanika’. U 7. ajetu vidimo da ‘GOSPOD’ (tj. Bog/Allah) kaže Podmazan da ‘… jesi moj sin; danas sam postao tvoj otac…’ Ovo se ponavlja u 12. stihu gdje nas opominje da ‘Poljubimo sina njegovog…’. Pošto Bog govori i zove ga ‘moj sine’, otuda potiče naziv ‘Sin Božji’. Kome je dodijeljena ova titula ‘Sin’? To je za ‘njegovog pomazanika’. Drugim riječima, naslov ‘Sin’ se koristi naizmjenično sa ‘pomazanik’ kroz odlomak. Videli smo to Pomazani =Mesija = Masih= Krist, a ovaj psalam je takođe odakle potiče titula ‘Mesija’. Dakle, naziv ‘Sin Božiji’ potiče iz istog odlomka odakle potiče izraz ‘Masih’ ili ‘Hristos’ – u nadahnutim spisima Zabura napisanih 1000 godina prije dolaska proroka Isa al Mesiha (savs).
Znajući ovo, omogućava nam da razumijemo optužbe koje su podignute protiv Ise na njegovom suđenju. Ispod je kako su ga jevrejske vođe ispitivale na suđenju.
Isusovi naslovi: Logične alternative o ‘Sinu Božjem’
66 Kad je svanulo, okupi se Vijeće narodnih starješina, i glavni svećenici i pismoznanci, te ga izvedoše pred njihovo Vijeće pa rekoše: 67 “Ako si ti Pomazanik, reci nam.”
A on im reče: “Ako ja vama kažem, vi nećete vjerovati; 68 a ako ja vas upitam, vi nećete odgovoriti. 69 A odsada će Sin Čovječiji s desne strane Boga moćnoga sjediti.”
70 “Jesi li ti onda sin Božiji?”, rekoše svi.
A on im reče: “Vi kažete da jesam.”
71 Onda oni rekoše: “Što nam još svjedočenja treba?! Ta mi smo ga sami iz usta njegovih čuli.” (Luka 22:66-71)
Vođe prvo pitaju Isusa da li je on „Hrist“ (stih 67). Ako nekoga pitam ‘Jesi li ti X?’ to znači da mi je ideja X već u mislima. Samo pokušavam da povežem X sa osobom sa kojom razgovaram. Na isti način, činjenica da jevrejske vođe govore Isusu ‘Jesi li ti u Kriste?’ znači da su već imali koncept ‘Hrista’ u svom umu. Njihovo pitanje je bilo o povezivanju titule ‘Krist’ (ili Masih) sa osobom Isa. Ali onda preformulišu pitanje nekoliko rečenica kasnije u „Jesi li ti u Onda sine Božji?’ Titule ‘Hristos’ i ‘Sin Božji’ tretiraju kao ekvivalentne i zamjenjive. Ovi naslovi su bile dvije strane istog novčića. (Isa u međuvremenu odgovara sa ‘sin čovječji’. Ovo je još jedan naslov koji dolazi iz odlomka u knjizi Daniela koji je objasnio i detalje OVDJE). Odakle jevrejskim vođama ideja da zamjene ‘Hrist’ i ‘Sin Božji’? Dobili su ga iz Psalma 2 – nadahnutog hiljadu godina prije Isusovog dolaska. Za Isusa je bilo i logično je moguće ne budi ‘Sin Božji’ ako je i on bio ne ‘Hrista’. To je bio stav koji su jevrejske vođe zauzele kao što vidimo gore.
Također je logično moguće da Isa/Isus bude oba ‘Hrist i ‘Sin Božji’. Vidimo to u tome kako Petar, vodeći učenik Isa (savs) odgovara na pitanje. Zapisano je u Jevanđelju
13 Kad Isus dođe u kraj Cezareje Filipove, upita svoje učenike: “Šta kažu ljudi da je Sin Čovječiji?”
14 Oni mu odgovoriše: “Jedni kažu Ivan Umočitelj, drugi Ilija, a treći Jeremija ili jedan od proroka.”
15 On im reče: “A šta vi kažete ko sam ja?”
16 Šimon Petar odgovori: “Ti si Pomazanik, Sin Boga živoga.”
17 A Isus mu reče: “Blago tebi, Šimone, sine Jonin, jer to nije tebi objavio čovjek od mesa i krvi, nego Otac moj nebeski. (Matej 16:13-17)
Petar prirodno kombinuje naslov “Mesija” sa “Sin Božji”, jer je tako utvrđeno kada su oba naslova nastala u Psalmima (Zabur). Isus prihvata ovo kao otkrivenje od Boga Petru. Isus je ‘Mesija’ i stoga jeste takođe ‘Sin Božji’.
Ali nemoguće je, čak i kontradiktorno, da Isus bude ‘Hrist’ ali ne budi ‘Sin Božji’ jer ova dva pojma imaju isti izvor i znače istu stvar. To bi bilo isto kao da kažete da je određeni oblik „krug“, ali nije „okrugao“. Oblik može biti kvadrat i stoga ne može biti krug niti okrugao. Ali ako je krug onda je i okrugao. Zaokruženost je dio onoga što znači biti krug, a reći da je određeni oblik krug, ali nije okrugao, znači biti nekoherentan ili pogrešno razumjeti šta znače ‘krug’ i ‘okruglost’. Isto je i sa ‘Hristom’ i ‘sinom Božjim’. Isus je i ‘Mesija’ i ‘Sin Božji’ (Petrova tvrdnja) ili nije ni jedno ni drugo (gledište jevrejskih vođa tog dana); ali on ne može biti jedno, a ne drugo.
Šta znači ‘Sin Božji’?
Šta znači naslov? Nagoveštaj se pojavljuje u tome kako Novi zavjet predstavlja ličnost Josipa, jednog od najranijih učenika (ne Josipa faraona) i kako koristi ‘sin…’. Kaže
36 Jozef, levijevac rodom s Kipra, kojeg su apostoli zvali i Barnaba – što znači sin ohrabrenja – 37 prodade komad zemlje koji je posjedovao i donese novac pa ga apostolima pred noge položi. (Djela 4:36-37)
Vidjet ćete da je nadimak ‘Barnabas’ sredstva ‘sin ohrabrenja’. Da li jevanđelje kaže da se njegovo doslovno ime oca zvalo ‘ohrabrenje’ i zbog toga ga nazivaju ‘sinom ohrabrenja’? Naravno da ne! ‘Ohrabrenje’ je apstraktan koncept koji je teško definirati, ali ga je lako razumjeti gledajući kako se živi u ohrabrujućoj osobi. Gledajući Josifov život i ličnost, neko bi mogao ‘vidjeti‘ ohrabrenje u akciji i na taj način razumjeti šta znači ‘ohrabrenje’. Na taj način Josip je ‘sin ohrabrenja’. On je predstavljao ‘ohrabrenje’ na živ način.
„Boga niko nikada nije video“ (Jovan 1:18). Stoga nam je teško zaista razumjeti karakter i prirodu Boga. Ono što nam je potrebno je da vidimo Boga predstavljenog na živi način, ali to je nemoguće jer je ‘Bog Duh’ i stoga se ne može vidjeti. Evanđelje na taj način sažima i objašnjava značaj života i ličnosti Isa al Masiha koristeći i naslov ‘Riječ Božja’ i ‘Sin Božji’
14 Riječ postade tijelo i nastani se među nama, i mi vidjesmo njegovu slavu, slavu koju ima jedinac u oca, pun milosti i istine….
16 Jer od njegove punoće svi mi primismo, i milost za milost. 17 Jer Zakon je dat po Mojsiju; milost i istina ostvariše se kroz Isusa Pomazanika. 18 Niko nikad nije vidio Boga; (Jovan 1:14-18)
Kako znamo milost i istinu Božju? Vidimo da je to živjelo u stvarnom životu od krvi i mesa Isa al Mesiha (savs). Učenici su mogli razumjeti Božju ‘milost i istinu’ tako što su to vidjeli u njemu. Zakon sa svojim naredbama nije nam mogao dati taj vizuelni primjer.
Sin… dolazi direktno od Boga
Druga upotreba riječi ‘sin Božiji’ nam također pomaže da bolje razumijemo šta to znači u odnosu na Isa/Isusa (a.s.). Jevanđelje po Luki navodi rodoslovlje (otac na sina) Isusa koji seže do Adama. Rodoslovlje preuzimamo na samom kraju gdje piše
38 … sina Enoša, sina Šita, sina Adama, sina Boga. (Luka 3:38)
Ovdje vidimo da se Adam naziva ‘sinom Božjim’. Zašto? Jer Adam nije imao ljudskog oca; došao je direktno od Boga. Isus takođe nije imao ljudskog oca; on je bio rođen od djevice. Kao što se kaže gore u Jevanđelju po Jovanu, on je direktno ‘došao od Oca’.
Primjer ‘sina…’ iz Kur’ana
Kur’an koristi izraz ‘sin…’ na sličan način kao Indžil. Razmotrite sljedeći ajet
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.” (Sura al-Baqarah 2:215)
Riječ ‘putnici’ (ili ‘putnici’) doslovno je napisana kao ‘sinovi puta’ na izvornom arapskom (‘ibni sabil’ ili ابن السبيل). Zašto? Jer tumači i prevodioci su shvatili da se ta fraza doslovno ne odnosi na ‘sinove’ puta, već da je to izraz za označavanje putnika – onih koji su snažno povezani i ovisni o putu.
Šta ‘Sin Božji’ ne znači
Isto je i sa Biblijom kada koristi izraz ‘sin Božji’. Nigdje u Tauratu, Zaburu ili Indžilu izraz ‘Božji sin’ ne znači da je Bog imao seksualne odnose sa ženom i kao rezultat toga imao doslovnog i fizičkog sina. Ovo shvatanje je bilo uobičajeno u antičkom grčkom politeizmu gde su bogovi imali ‘žene’. Ali nigdje u Bibliji (al kitab) to nije navedeno. To bi svakako bilo nemoguće jer se kaže da je Isus rođen od a djevica – dakle nema odnosa.
rezime
Vidjeli smo OVDJE da je prorok Isaija oko 750. godine prije Krista prorekao da će jednog dana u njegovoj budućnosti doći znak direktno od GOSPODA
14 Zato će vam sam Gospod znak dati: evo, djevica će zanijeti i sina roditi, i nadjenut će mu ime Emanuel. (Isaija 7:14)
Po definiciji sin od djevice ne bi imao ljudskog oca. Vidjeli smo OVDJE da je anđeo Džibril (Džibril) objavio Merjemi da će se to dogoditi jer će te ‘moć Svevišnjeg zasjeniti (Marija)’. To se ne bi dogodilo nesvetim odnosima između Boga i Marije – to bi zaista bilo bogohuljenjem (širkom). Ne, ovaj sin bi bio ‘svetac’ na vrlo jedinstven način, koji bi proizašao direktno od Boga bez ljudskog plana ili napora. On bi polazio direktno od Boga kao što reči potiču direktno od nas. U tom smislu, Mesija je bio Sin Božji kao i Riječ Božja.