Imam mnogo prijatelja muslimana. A pošto sam i ja vjernik u Allaha (Boga) i sljedbenik Indžila (Evanđelja), obično vodim redovne razgovore sa svojim prijateljima muslimanima o vjerovanjima i vjeri. U pravom smislu, imamo toliko toga zajedničkog. Ipak, gotovo bez izuzetka u svojim razgovorima čujem tvrdnju da je Indžil (i Zabur i Taurat koji čine al kitab = Bibliju) pokvaren, ili promijenjen, tako da je poruka koju danas čitamo degradirana i puna grešaka od onoga što ga je prvo inspirisalo i što su napisali Allahovi poslanici i učenici. Ovo je važna pritužba, jer bi to značilo da ne možemo vjerovati da Biblija kako se danas čita otkriva Allahovu istinu. Čitam i proučavam i Bibliju (al kitab) i engleski prijevod Časnog Kur’ana i počeo sam proučavati Sunnet. Ono što me čudi je da ovaj stav protiv Biblije, iako je danas tako uobičajen,

Šta Kur’an kaže o Bibliji (al Kitab)

Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.” A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje. Surah Sura 5:68 Maida (Tabela) (Vidi također 4:136)

Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji. Sura 10:94 Junus (Jona)

Napominjem da ovo izjavljuje da je objava data ‘Ljudima Knjige’ (kršćanima i Jevrejima) došla od Allaha. Sada moji muslimanski prijatelji kažu da se ovo odnosi samo na original dato otkrivenje, ali pošto je original pokvaren, ono se ne odnosi na današnje spise. Ali 2. ajet govori o onima koji su ‘čitali’ (u sadašnjem vremenu, a ne u prošlom vremenu kao u ‘čitali’) Bibliju. Ne govori se o izvornoj objavi, već o svetim spisima iz vremena kada je objavljen Kur’an. Ovo je otkriveno Poslaniku Muhammedu (savs) u periodu od oko 600. godine nove ere. Dakle, ovaj odlomak potvrđuje Bibliju (Taurat, Zabur i Indžil) kakva je postojala 600. godine nove ere. Drugi odlomci su slični. Uzmite u obzir:

Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im: pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate. Sura 16:43 An-Nahl (pčela)

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! Sura 21:7 Al-Anbiya’ (Proroci)

Oni govore o apostolima koji su prethodili Poslaniku Muhammedu (a.s.). Ali što je najvažnije, oni potvrđuju da su poruke koje je Bog dao ovim apostolima/prorocima još uvijek u posjedu njihovih sljedbenika (600. godine nove ere). Objava kako je prvobitno data nije bila iskvarena u vrijeme poslanika Muhammeda (a.s.).

Časni Kur’an kaže da se Allahove riječi ne mogu promijeniti

Ali u jačem smislu, čak ni mogućnost korupcije/promjene al kitaba nije podržana Časnim Kur’anom. Imajte na umu Maidu 5:68 (Zakon … Jevanđelje … je otkrivenje koje dolazi od GOSPODA), i razmotrite sljedeće:

A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša. A niko ne može Allahove riječi (i odredbe) izmijeniti. I do tebe su doprle o poslanicima neke. Sura 6:34 Al-An’am (stoka)

Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promigeniti i On sve čuje i sve zna. Sura 6:115 Al-An’am (Krava)

za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu. Allahove riječi niko ne može izmijeniti. to će, zaista, velik uspjeh biti. Sura 10:64 Junus (Jona)

Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, Sura 18:27 Al-Kahf (Pećina)

Dakle, ako se složimo da su poslanici koji su prethodili Muhammedu (a.s.) primili objavu od Allaha (kao što kaže Maida 5:68-69), a pošto ovi odlomci, mnogo puta, jasno pokazuju da niko ne može promijeniti Allahove Riječi , kako se onda može vjerovati da su riječi Taurat, Zabur i Indžil (tj. al kitab = Biblija) iskvarene ili izmijenjene od strane ljudi? Bilo bi potrebno poricanje samog Kur’ana da bismo vjerovali da je Biblija iskvarena ili promijenjena.

Zapravo, ova ideja o procjenjivanju raznih vrsta Božijih objava kao boljih ili lošijih od drugih, iako je široko prihvaćena, nije podržana u Kur’anu.

Recite: “Mi vjerujemo u Allaha iu ono što se objavljuje nama, iu ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, iu ono što je dato Musau i Isau, iu ono šima vjeod jerov jerovsho da ; Mi ne pavimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.” Sura 2:136 Al-Baqara (Krava) (Vidi također 2:285).

Dakle, ne bi trebalo da postoji razlika u načinu na koji tretiramo sva obelodanjivanja. Ovo bi trebalo uključivati ​​naše proučavanje njih. Drugim riječima, trebali bismo proučavati sve Knjige. U stvari, pozivam kršćane da proučavaju Kur’an kao što pozivam muslimane da proučavaju Bibliju.

Za proučavanje ovih knjiga potrebno je vrijeme i hrabrost. Postavit će se mnoga pitanja. Zasigurno je ovo vrijedno korištenje našeg vremena ovdje na zemlji – da učimo iz svih knjiga koje su proroci objavili. Znam da je za mene, iako mi je trebalo vremena i hrabrosti da proučim sve Svete knjige, i pokrenulo je mnoga pitanja u mom umu, to bilo dragocjeno iskustvo i osjetio sam u njemu Allahov blagoslov na mene. Nadam se da ćete nastaviti istraživati ​​neke od članaka i lekcija na ovoj web stranici. Možda je dobro mjesto za početak članak o tome šta su hadisi i Poslanik Muhammed (a.s.) značili i koristili u Tauratu, Zaburu i Indžilu (knjige koje čine al kitab = Bibliju). Link do ovog članka je OVDJE. Ako ste naučno zainteresovani za to kako se utvrđuje pouzdanost svih drevnih knjiga i da li se Biblija smatra pouzdanom ili pokvarenom sa ove naučne tačke gledišta, pogledajte članak ovdje.