Postanak 1-2

1  U početku Bog je stvorio nebo i zemlju.+²  Zemlja je bila prazna i pusta i tama se prostirala nad površinom vodenog bezdana*,+ a Božji duh*+ djelovao* je nad površinom voda.+³  I Bog je rekao: “Neka bude svjetlost.” I nastala je svjetlost.+ ⁴  Nakon toga Bog je vidio da je svjetlost dobra i počeo je razdvajati svjetlost od tame. ⁵  Svjetlost je Bog nazvao dan, a tamu je nazvao noć.+ Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to prvi dan*.⁶  Bog je zatim rekao: “Neka bude svod*+ između voda i neka se razdijele vode od voda.”+ ⁷  Tada je Bog načinio svod i razdijelio vode koje su bile ispod svoda od voda koje su bile iznad svoda.+ I bilo je tako. ⁸  Svod je Bog nazvao nebo. Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to drugi dan.⁹  Tada je Bog rekao: “Neka se vode pod nebom skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno.”+ I bilo je tako. ¹⁰  Kopno je Bog nazvao zemljom,+ a skupljene vode nazvao je morima*.+ I vidio je Bog da je to dobro.+ ¹¹  Tada je Bog rekao: “Neka iz zemlje iznikne trava. Neka iznikne bilje koje nosi sjeme i drveće koje rađa plod u kojem je sjeme, sve po svojim vrstama*.” I bilo je tako. ¹²  Iz zemlje je niknula trava. Niknulo je i bilje koje nosi sjeme+ i drveće koje rađa plod u kojem je sjeme, sve po svojim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. ¹³  Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to treći dan.¹⁴  Tada je Bog rekao: “Neka na nebeskom svodu budu izvori svjetlosti+ da dijele dan od noći+ i da služe kao znakovi za raspoznavanje doba* te brojenje dana i godina.+ ¹⁵  I neka svijetle na nebeskom svodu i osvjetljavaju zemlju.” I bilo je tako. ¹⁶  Tada je Bog načinio dva velika izvora svjetlosti, veći da svijetli* danju+ i manji da svijetli noću, a usto je načinio i zvijezde.+ ¹⁷  Njih je Bog postavio na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju ¹⁸  i da svijetle danju i noću te da dijele svjetlost od tame.+ I vidio je Bog da je to dobro. ¹⁹  Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to četvrti dan.²⁰  Tada je Bog rekao: “Neka vode provrve živim stvorenjima* i neka leteća stvorenja lete iznad zemlje nebeskim svodom.”+ ²¹  Bog je tada stvorio velike morske životinje i sva živa stvorenja* koja se miču i vrve vodama po njihovim vrstama te sva krilata leteća stvorenja po njihovim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. ²²  Tada ih je Bog blagoslovio rekavši: “Budite plodni i množite se i napunite mora+ i neka se leteća stvorenja namnože na zemlji.” ²³  Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to peti dan.²⁴  Tada je Bog rekao: “Neka se na zemlji pojave živa stvorenja* po svojim vrstama: pitome životinje, životinje koje gmižu* i kopnene divlje životinje po svojim vrstama.”+ I bilo je tako. ²⁵  Bog je tada načinio kopnene divlje životinje po njihovim vrstama i pitome životinje po njihovim vrstama i sve životinje koje gmižu po njihovim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro.²⁶  Tada je Bog rekao: “Načinimo+ čovjeka na svoju sliku,+ nama sličnog,+ i neka vlada nad svom zemljom – nad ribama u moru, nad stvorenjima koja lete nebom, nad pitomim životinjama i nad svim životinjama koje gmižu po zemlji.”+ ²⁷  Bog je tada stvorio čovjeka na svoju sliku, na Božju ga je sliku stvorio. Stvorio je muškarca i ženu.+ ²⁸  Bog ih je zatim blagoslovio i rekao im: “Rađajte djecu i množite se, napunite zemlju+ i sebi je podložite*.+ I vladajte+ nad ribama u moru i nad stvorenjima koja lete nebom i nad svim stvorenjima koja se miču po zemlji.”²⁹  Bog je zatim rekao: “Evo dajem vam sve bilje na zemlji koje nosi sjeme i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme. Neka vam to bude za hranu.+ ³⁰  I svim divljim životinjama na zemlji i svim stvorenjima koja lete nebom i svakom živom biću* koje se miče po zemlji dajem za hranu sve zeleno raslinje.”+ I bilo je tako.³¹  Bog je zatim pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro.+ Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to šesti dan.

2  Tako su bili dovršeni nebo i zemlja i sve što je na njima*.+ ²  I do sedmog dana Bog je dovršio ono što je radio, a sedmog je dana počeo počivati od svih djela koja je dotad učinio.+ ³  I Bog je blagoslovio sedmi dan i proglasio ga svetim jer je tog dana počeo počivati od svih svojih stvaralačkih djela, od svega što je načinio po svom naumu.⁴  Ovo je izvještaj o postanku neba i zemlje u vrijeme u koje su bili stvoreni, u dan u koji je Jehova* Bog načinio zemlju i nebo.+⁵  Na zemlji dotad još nije bilo nikakvog grmlja i još nije niknulo nikakvo poljsko bilje jer Jehova Bog još nije bio pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju. ⁶  No sa zemlje se dizala magla* i natapala je svu površinu tla.⁷  Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od zemaljskog praha*+ i udahnuo mu u nosnice dah života+ te je čovjek postao živo biće*.+ ⁸  Jehova Bog načinio* je i vrt u Edenu,+ prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je stvorio.+ ⁹  Jehova Bog dao je da iz zemlje nikne svakovrsno drveće koje je lijepo izgledalo te je imalo plodove koji su bili dobri za jelo. Dao je da nikne i drvo života+ usred vrta te drvo spoznaje dobra i zla.+¹⁰  A iz Edena je tekla rijeka koja je natapala vrt i dijelila se u četiri rijeke. ¹¹  Prvoj je ime Pišon – ona teče oko cijele zemlje Havile, u kojoj ima zlata. ¹²  Zlato iz te zemlje vrlo je dobro. Ondje ima i smole bdelija* te kamena oniksa. ¹³  Drugoj rijeci ime je Gihon – ona teče oko cijele zemlje Kuša. ¹⁴  Trećoj rijeci ime je Hidekel*+ – ona teče istočno od Asirije.+ A četvrta je rijeka Eufrat.+¹⁵  Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu.+ ¹⁶  Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ ¹⁷  Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”+¹⁸  Zatim je Jehova Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja će mu biti nadopuna.”+ ¹⁹  A Jehova Bog stvarao je od zemlje sve divlje životinje koje žive u polju i sva stvorenja koja lete nebom i dovodio ih je pred čovjeka da vidi kako će koje stvorenje nazvati. I kako je čovjek nazvao koje živo stvorenje*, tako mu je bilo ime.+ ²⁰  Dakle, čovjek je dao imena svim pitomim životinjama i svim stvorenjima koja lete nebom i svim divljim životinjama u polju, ali čovjek nije imao pomoćnicu, koja bi mu bila nadopuna. ²¹  Zato je Jehova Bog dao da čovjek utone u dubok san i dok je on spavao, uzeo mu je jedno rebro, a to je mjesto zatvorio mesom. ²²  I od rebra koje je uzeo čovjeku Jehova Bog načinio je ženu i doveo je čovjeku.+²³  Tada je čovjek rekao:“Evo napokon kost od mojih kostijui meso od mog mesa.Ženom* neka se zovejer je nastala* od čovjeka!”+²⁴  Zato će čovjek ostaviti oca i majku i vezat će se za* svoju ženu i njih dvoje postat će jedno tijelo.+ ²⁵  A oboje su bili goli,+ čovjek i njegova žena, ali nisu se stidjeli.