Sura 62 (Džemat, petak – sura Al-Jumu’ah) nam govori da je dan namaza za muslimane petak. Ali sura al-Jumu’ah prvo daje izazov – što je prorok Isa sallallahu alejhi ve sellem prihvatio u svojoj ulozi Mesiha. Al-Jumu’ah je, neposredno prije nego što je odredio da dan namaza bude petak, izjavio:
Reci: “O Jevreji, ako tvrdite da ste vi od ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite!”
A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti (smrću), Allah dobro zna nevjernike! (Sura 62 al-Jumu’ah: 6-7)
Ovi ajeti u suri al-Jumu’ah znače da ako smo pravi Allahovi prijatelji onda se nećemo bojati smrti, ali pošto oni (i mi) sumnjamo u to koliko su naša djela dobra, mi izbjegavamo smrt uz veliku cijenu. Ali ovog petka, 6. dana svoje posljednje sedmice, kao Jevrejin, Isa al Masih se suočio s ovim tačan test – i to je učinio počevši od molitve. Kako Indžil objašnjava o Poslaniku
I povede on sa sobom Petra i dva sina Zebedejeva, i spopade ga žalost i tjeskoba. 38 Onda im reče: “Duša je moja veoma žalosna, nasmrt; ostanite ovdje i bdijte sa mnom.”
39 I ode malo dalje od njih te pade licem na tlo pa se pomoli: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj pehar, ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.” (Matej 26:37-39)
Prije nego što nastavimo s događajima ovog petka, pregledat ćemo događaje koji su prethodili ovoj molitvi petkom. Naš priznati neprijatelj, Šejtan je ušao u Judu 5. dana da bi izdao proroka Isa al Mesiha sallallahu alejhi ve sellem. Sljedeće večeri 6. dana prorok je podijelio svoju posljednju večeru sa svojim drugovima (koji se nazivaju i njegovim učenicima). Na tom obroku je kroz primjer i učenje objasnio kako trebamo voljeti jedni druge i o velikoj Božjoj ljubavi prema nama. Kako je to tačno uradio, opisano je OVDJE iz Indžila. Zatim se pomolio za sve vjernike – što i vi možete pročitati ovdje. Indžil opisuje šta se dalje dogodilo nakon njegovog petka namaza:
Hapšenje u bašti
Kad to reče, Isus krenu sa svojim učenicima preko potoka Kidrona gdje bijaše vrt u koji on i njegovi učenici uđoše.
2 A i Juda, koji ga izdade, znao je za to mjesto, jer se Isus tamo često sastajao sa svojim učenicima. 3 Tako Juda, dobivši kohortu i od glavnih svećenika i farizeja stražare, dođe tamo s bakljama, fenjerima i oružjem.
4 A Isus, znajući šta će ga sve snaći, istupi i upita ih: “Koga tražite?”
5 “Isusa Nazarećanina”, odgovoriše mu.
On im reče: “Taj sam.” A s njima je stajao i Juda, koji ga izdade. 6 Tako oni, kad im Isus reče: “Taj sam”, uzmaknuše i padoše na zemlju.
7 On ih opet upita: “Koga tražite?”
Oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”
8 Isus odgovori: “Rekoh vam da sam to ja; pa ako mene tražite, pustite ove da idu”, 9 da bi se ispunila riječ koju reče: “Od onih koje si mi ti dao ja nijednog ne izgubih.”
10 Tad Šimon Petar, koji je imao mač, isuka ga te udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho; a sluga se zvao Malko.
11 Isus reče Petru: “Vrati mač u korice; pehar koji mi Otac dade, zar ga neću ispiti?”
12 Tako kohorta i zapovjednik i jevrejski stražari uhvatiše Isusa i svezaše ga 13 te ga odvedoše najprije Hananu, jer on bijaše punac Kajafe, koji te godine bijaše veliki svećenik. (Jovan 18:1-13)
Prorok je otišao u baštu ispred Jerusalima da se pomoli. Tamo je Juda doveo vojnike da ga uhapse. Ako se suočimo s hapšenjem, mogli bismo se pokušati boriti, pobjeći ili sakriti. Ali poslanik Isa al Mesih as nije se borio niti bježao. On je vrlo jasno priznao da je on zaista prorok kojeg su tražili. Njegovo jasno priznanje (“Ja sam on”) zaprepastilo je vojnike i njegovi saputnici su pobjegli. Prorok je podlegao hapšenju i odveden je u Aninu kuću na ispitivanje.
Prvo ispitivanje
Indžil bilježi kako je prorok tamo ispitivan:
19 Potom veliki svećenik upita Isusa o njegovim učenicima i njegovom učenju.
20 Isus mu odgovori: “Ja sam otvoreno govorio svijetu; uvijek sam podučavao u sinagogama i u hramu gdje se skupljaju svi Jevreji; i ništa nisam govorio tajno. 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su čuli šta sam im govorio; oni znaju šta sam rekao.”
22 Kad on to reče, jedan od stražara koji je stajao blizu ošamari Isusa govoreći: “Je li se tako odgovara velikom svećeniku?”
23 Isus mu odgovori: “Ako sam krivo rekao, posvjedoči da je krivo, ali ako sam rekao pravo, zašto me udaraš?” 24 Onda ga Hanan posla svezana velikom svećeniku Kajafi. (Jovan 18:19-24)
Poslanik Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem je poslan od bivšeg prvosveštenika do prvosveštenika te godine na drugo ispitivanje.
Drugo ispitivanje
Tamo bi ga ispitivali pred svim vođama. Indžil je snimio ovo dalje ispitivanje:
53 Isusa odvedoše velikom svećeniku, i svi se glavni svećenici i starješine i pismoznanci sabraše. 54 Petar ga je izdaleka slijedio, sve do u dvorište velikog svećenika; i sjedio je sa stražarima i grijao se kod vatre.
55 A glavni svećenici i cijelo Veliko vijeće uporno su tražili svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali nijedno ne nađoše. 56 Jer mnogi su lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.
57 Neki se digoše i počeše lažno svjedočiti protiv njega govoreći: 58 “Mi smo ga čuli kako govori: ‘Uništit ću ovaj hram načinjen rukama i za tri ću dana sagraditi drugi koji nije načinjen rukama.’” 59 Ali ni tada se njihovo svjedočanstvo nije slagalo.
60 Tad veliki svećenik ustade te istupi i upita Isusa: “Zar nemaš šta odgovoriti? Šta to ovi ljudi svjedoče protiv tebe?” 61 Isus je i dalje šutio i nije odgovarao.
Veliki ga svećenik opet upita i reče: “Jesi li ti Pomazanik, Sin Blagoslovljenog?”
62 A Isus reče: “Jesam; i vi ćete vidjeti Sina Čovječijeg gdje sjedi s desne strane Moćnoga i dolazi s oblacima nebeskim.”
63 Tad veliki svećenik razdera svoje haljine i reče: “Čemu nam više trebaju svjedoci? 64 “Vi ste čuli kako huli! Kakva je vaša odluka?”
I svi ga osudiše da zaslužuje smrt. 65 Neki ga počeše pljuvati, stavljati mu povez na oči i tući ga pesnicama, govoreći: “Proriči!” A stražari ga dočekaše šamarima. (Marku 14: 53-65)
Židovske vođe osudile su proroka Isa al Masiha na smrt. Ali pošto je Jerusalimom vladao Rim, pogubljenje je mogao odobriti samo rimski guverner. Tako su odveli proroka rimskom guverneru Pontiju Pilatu. Indžil takođe beleži šta se u isto vreme dogodilo Judi Iskariotskom, onom koji ga je izdao.
Šta se dogodilo sa Judom izdajicom?
Kad jutro svanu, svi glavni svećenici i narodne starješine donesoše odluku da ubiju Isusa. 2 Svezaše ga te ga odvedoše i izručiše upravitelju Pilatu.
3 Kad Juda, koji ga bješe izdao, vidje da je Isus osuđen, pokaja se te vrati onih trideset srebrenjaka svećeničkim poglavarima i starješinama 4 govoreći: “Zgriješio sam izdavši nevinu krv.”
Ali oni rekoše: “Šta se to nas tiče? To je tvoja briga!”
5 On baci srebrenjake u hram, udalji se, te ode pa se objesi.
6 Svećenički poglavari uzeše srebrenjake govoreći: “Nije dopušteno da se stave u hramsku riznicu, jer su krvarina.” 7 I posavjetovaše se te kupiše tim novcem Lončarevo polje za groblje strancima. (Matej 27: 1-8)
Isa al Masih ispitivan od strane rimskog guvernera
I tako Isusa izvedoše pred upravitelja. Upravitelj ga upita: “Jesi li ti kralj Jevreja?”
A Isus mu reče: “Onako je kako ti kažeš.”
12 I dok su ga optuživali glavni svećenici i starješine, on nije odgovarao. 13 Tad ga Pilat upita: “Zar ne čuješ koliko optužbi iznose protiv tebe?” 14 Ali on mu ne odgovori ni na jednu optužbu, pa se upravitelj vrlo začudi.
15 Upravitelj je za blagdan običavao pustiti narodu jednog zatvorenika, koga bi oni tražili. 16 U to vrijeme držali su zloglasnog zatvorenika po imenu Baraba. 17 Tako, kad se narod iskupi, Pilat ih upita: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Pomazanik?” 18 Znao je, naime, da su ga iz zavisti predali.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, žena mu njegova poruči: “Ne miješaj se u slučaj tog pravednika, jer sinoć sam se mnogo napatila u snu zbog njega.”
20 Ali glavni svećenici i starješine navratiše svjetinu da traže Barabu, a da se Isus pogubi.
21 Upravitelj ih opet upita: “Koju od ove dvojice hoćete da vam pustim?”
A oni odgovoriše: “Barabu!”
22 Pilat ih upita: “Šta ću onda učiniti s Isusom zvanim Pomazanik?”
Svi rekoše: “Neka se razapne!”
23 On upita: “Zašto? Kakvo je zlo učinio?”
A oni još jače zavikaše: “Neka se razapne!”
24 Kad Pilat vidje da ništa ne postiže, i da još metež nastaje, uze vode te opra svoje ruke pred svjetinom, govoreći: “Ja sam nedužan za krv ovoga čovjeka; to je vaša briga.”
25 I sav svijet reče: “Krv njegova neka padne na nas i na djecu našu!”
26 Tad im on oslobodi Barabu, a Isusa, pošto naredi da ga izbičuju, predade da ga razapnu. (Matej 27:11-26)
Raspeće, smrt i sahrana proroka Isa al Masiha
Indžil zatim vrlo detaljno bilježi kako je prorok Isa al Mesih razapet. Evo računa:
27 Potom upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u dvorište pretorije i okupiše oko njega čitavu kohortu. 28 Svukoše ga i ogrnuše grimiznim ogrtačem. 29 I pošto spletoše krunu od trnja, metnuše mu je na glavu, a u desnicu mu trsteni štap. Klečali su pred njim i rugali mu se govoreći: “Živio, kralju Jevreja!” 30 Pljuvali su po njemu i uzimali štap te ga udarali po glavi. 31 Kad mu se narugaše, skinuše s njega ogrtač i obukoše mu njegove haljine. Onda ga izvedoše da ga razapnu.
Isusovo raspeće
32 Dok su izlazili, sretoše nekog čovjeka iz Cirene po imenu Šimon, koga natjeraše da mu ponese križ. 33 Kad stigoše na mjesto zvano Golgota, što znači Mjesto lobanje, 34 dadoše mu da pije vino pomiješano sa žuči; ali kad ga okusi, ne htjede piti. 35 A kad ga razapeše, bacajući žrijeb razdijeliše među sobom haljine njegove. 36 Potom sjedoše te počeše čuvati stražu kod njega. 37 I staviše mu iznad glave optužbu protiv njega na kojoj je pisalo: “Ovo je Isus, kralj Jevreja.”
38 U to su vrijeme dvojica razbojnika bila razapeta s njim, jedan s desne, a drugi s lijeve strane. 39 Prolaznici su ga grdili mašući glavama 40 i govoreći: “Ti što ćeš uništiti hram i obnoviti ga za tri dana, spasi se! Ako si sin Božiji, siđi s križa.” 41 Isto su mu se tako i glavni svećenici, zajedno s pismoznancima i starješinama, rugali i govorili: 42 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! On je kralj Israilov; neka sad siđe s križa, i mi ćemo vjerovati u njega. 43 On se uzda u Boga; neka ga for Bog sad spasi ako mu je drag. Ta on je rekao: ‘Ja sam sin Božiji.’” 44 Istim su ga riječima vrijeđali i oni razbojnici koji su bili razapeti s njim.
Isusova smrt
45 Od šestoga sata do devetoga sata68 tama prekri svu zemlju. 46 Oko devetog sata Isus glasno povika: “Eli, Eli, lema šebaktani?”, to jest: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
47 Kad to čuše neki od prisutnih, rekoše: “On doziva Iliju.”
48 Jedan od njih odmah otrča pa uze spužvu, nakvasi je ukislim vinom te je stavi na štap i dade mu da pije. 49 A ostali rekoše: “Neka, da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.”
50 A Isus opet povika jakim glasom, te predade duh.
51 Tada se zastor hramski razdrije nadvoje od vrha do dna, i uzdrma se zemlja, i stijene se rascijepiše. 52 Otvoriše se grobovi, i tijela mnogih pravovjernih koji bijahu zaspali uskrsnuše; 53 i iziđoše iz grobova poslije njegova uskrsnuća te uđoše u sveti grad i ukazaše se mnogima.
54 Kad stotnik i oni koji su s njim čuvali stražu kod Isusa vidješe zemljotres i druge događaje, silno se uplašiše te rekoše: “Uistinu je ovaj bio Sin Božiji!”
55 Tu bijahu i mnoge žene koje su izdaleka gledale, koje su slijedile Isusa od Galileje i služile mu. 56 Među njima bijahu Marija Magdalena i Marija, majka Jakova i Jozefa, te majka sinova Zebedejevih. (Matej 27:27-56)
Indžil opisuje podrhtavanje zemlje, cijepanje stijena i otvaranje grobnica u tačnom trenutku prorokove smrti sa istim opisom kao u suri Az-Zalzalah (Sura 99 – Zemljotres)
Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese,
i kada Zemlja izbaci terete svoje (iznutra),
i čovjek uzvikne: Šta joj je?! –
toga Dana će ona vijesti svoje kazivati:
jer će joj Gospodar tvoj narediti.
Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova. (Sura Az-Zalzalah 99:1-6)
Sura Az-Zalzalah predviđa Sudnji dan. Detalji Isa al Masihove smrti odgovaraju Az-Zalzalah kao znak da je njegova smrt bila neophodna uplata za to Coming Day.
‘Probušen’ u bok
Jevanđelje po Jovanu beleži fascinantan detalj u raspeću. U njemu se navodi:
Tad jevrejske vlasti, jer bijaše dan pripreme, da trupla ne bi ostala na križu u subotu – a ta je subota bila velik dan – upitaše Pilata da se razapetim ljudima slome noge i da ih sklone. 32 Potom dođoše vojnici te slomiše noge onom prvom i onom drugom koji su razapeti s njim, 33 ali kad dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, ne slomiše mu noge,34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, te odjednom iscuri krv i voda. 35 A onaj koji to vidje posvjedoči, a njegovo je svjedočanstvo istinito; i on zna da govori istinu, da biste i vi vjerovali. 36 Jer to se dogodi da bi se ispunilo Pismo: “Nijedna kost njegova neće biti slomljena.” 37 I opet drugo pismo veli: “Gledat će onoga koga su proboli.” (Jovan 19: 31-37)
Ivan je vidio kako rimski vojnici kopljem probijaju bok Isa al Masiha. Izašla je krv i odvojena voda, što ukazuje da je prorok umro od zatajenja srca.
Indžil bilježi završni događaj tog dana – sahranu.
Sahrana Isusa
57 Kad pade večer, dođe neki bogat čovjek iz Arimateje po imenu Jozef, koji i sam bijaše Isusov učenik. 58 Taj čovjek ode Pilatu i zatraži Isusovo tijelo. Pilat tad naredi da mu se ono dade. 59 I Jozef uze tijelo pa ga zavi u čisto laneno platno 60 te ga položi u svoju novu grobnicu uklesanu u stijenu; onda dovalja velik kamen na ulaz u grobnicu i ode. 61 Tu su bile Marija Magdalena i ona druga Marija; sjedile su naspram grobnice. (Matej 27:57-61)
6. dan – Veliki petak
Svaki dan u jevrejskom kalendaru počinjao je zalaskom sunca. Tako je taj 6. dan u sedmici počeo tako što je Poslanik podijelio svoju posljednju večeru sa svojim učenicima. Do kraja dana bio je uhapšen, mnogo puta suđen, razapet, proboden kopljem i pokopan. Ovaj dan se često naziva ‘Veliki petak’. To postavlja pitanje: kako se dan izdaje, mučenja i smrti proroka ikada može nazvati ‘dobar’? Zašto Veliki petak, a ne ‘Loši petak’?
Ovo je sjajno pitanje na koje odgovaramo nastavljajući Inđilov račun u narednim danima. Ali trag se nalazi u vremenskoj liniji ako primijetimo da je ovaj petak bio na sveti dan 14. nisana, na isti dan Pashe kada su Židovi žrtvovali jagnje za svoje izbavljenje od smrti u Egiptu prije 1500 godina.
Većina izvještaja o muškarcima završava se njihovom smrću, ali Indžil se nastavlja tako da možemo razumjeti zašto se ovaj dan uopće može smatrati Dobar petak. The sljedeći dan je bila subota – dan 7.
Ali prvo se vratimo na suru Al-Jumu’ah, nastavljajući sa ajetom koji smo proučili.
Reci: “Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.”
O vjernici, kada se u petak (Saborni dan) na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate! (Sura 62 al-Jumu’ah: 8-9)
Isa al Mesih, prihvativši izazov Ajeta 6 i 7 u suri al-Jumu’ah, nije pobjegao od smrti, ali se počevši od molitve suočio s ovim velikim testom, dokazujući da je ‘prijatelj Bogu’. Nije li onda u znak sjećanja na njegovu hrabrost muslimanima kasnije naređeno da odvoje petak kao dan za molitvu u džamiji? Kao da Allah ne želi da zaboravimo službu poslanika!