The Cvjetnica Ulazak Isa al Masiha u Jerusalim počela svoju posljednju sedmicu. Sura Al-Anbya (Sura 21 – Poslanici) nam govori da:
A i (sjeti se) onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. (Sura Al-Anbya 21:91)
Sura al-Anbya jasno kaže da je Allah učinio znakom Isa al Mesiha a.s svi narodi, ne samo neki ljudi poput kršćana ili Jevreja. Kako je prorok Isa al Masih postao ‘znak’ za sve nas? Allahovo stvaranje svijeta bilo je univerzalno za sve narode. Tako je svakog dana ove posljednje sedmice Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, govorio i djelovao na način koji je ukazivao na šest dana stvaranja (Kur’an i Taurat uče da je Allah sve stvorio za šest dana).
Počinjemo prolaziti kroz svaki dan posljednje sedmice Isa al Masiha, primjećujući kako su sva njegova učenja i djela znakovi koji upućuju na Kreaciju. Ovo bi pokazalo da su događaji svakog dana u ovoj sedmici bili predodređeni od strane Allaha od početka vremena – a ne bilo kakvom ljudskom idejom jer čovjek ne može koordinirati događaje razdvojene hiljadama godina. Počinjemo u nedjelju – prvi dan.
Dan prvi – Svetlost u tami
Sura En-Nur (Sura 24 – Svjetlost) daje parabolu o ‘Svjetlosti’. U njemu se navodi:
Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se učiže blagosnovdrlvmvemjenim ja ičiže blagosdrlvm jeenim jeenim sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. (Sura En-Nur 24:35)
Ova parabola se odnosi na Prvi dan stvaranja kada je Allah stvorio svjetlost. Taurat kaže:
I reče Bog: “Svjetlost neka sija!” – i svjetlost zasja. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra i od tmine je odvoji. 5 Svjetlosti “dan” on ime dade, a tami – “noć”. Stiže večer, pa jutro – i dan prvi. (Postanak 1:3-6)
Allah je progovorio Svjetlo u postojanje prvog dana stvaranja da rastjera tamu. Kao znak da pokaže da su događaji tog sata planirani od Prvog dana stvaranja, Masih je govorio o tome da je Svjetlo koje raspršuje tamu.
Svjetlost obasjava neznabošce
Poslanik Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem upravo je ušao u Jerusalim jašan na magarcu kao što je prorok Zaharija savs prorekao 500 godina ranije, čineći to tačno na dan kada je prorok Daniel savs je prorekao 550 godina ranije. Jevreji su stizali iz mnogih zemalja zbog predstojećeg praznika Pashe, tako da je Jerusalim bio prepun jevrejskih hodočasnika (poput Meke u vrijeme hadža). Stoga je dolazak proroka izazvao uzbunu među Jevrejima. Ali nisu samo Jevreji primijetili dolazak Isa al Masiha. Indžil bilježi šta se dogodilo odmah nakon što je ušao u Jerusalim.
20 A među onima koji su uzlazili da se klanjaju na svetkovni bilo je nekih Grka. 21 oni tada dođoše Filipu, koji bješe iz Betsaide Galilejske te ga zamoliše, govoreći: “Gospodine, mi želimo vidjeti Isusa.” 22 Filip ode i to ispriča Andriji, a Andrija i Filip otiđoše i ispričaše to Isusu. (Jovan 12:20-22)
Barijera između Grka i Jevreja u vrijeme Poslanika
Bilo je krajnje neobično da Grci, (odnosno nejevreji ili nejevreji), budu na jevrejskom festivalu. Grke i Rimljane tog vremena, pošto su bili politeisti, Jevreji su smatrali nečistima i izbegavali su ih. A većina Grka smatrala je jevrejsku religiju sa samo jednim (neviđenim) Bogom i njenim praznicima glupom. U to vrijeme samo su Jevreji bili monoteisti. Tako da su ovi narodi redovno ostajali odvojeni jedni od drugih. Pošto je nežidovsko društvo bilo mnogo puta veće od jevrejskog društva, Jevreji su živeli u nekoj vrsti izolacije od većeg dela sveta. Njihova različita religija, njihova halal ishrana, njihova ekskluzivna knjiga proroka stvorili su barijeru između Jevreja i neznabožaca, pri čemu su svaka strana bila neprijateljski raspoložena prema drugoj strani.
U naše vrijeme, sa mnogoboštvom i idolopoklonstvom koje je veliki dio svijeta odbacio, lako možemo zaboraviti koliko je to bilo drugačije u vrijeme ovog Poslanika. U stvari, u dane Ibrahima savs, skoro svi osim tog poslanika bili su mušrici. U vrijeme proroka Muse a.s., svi ostali narodi su obožavali idole, a sam faraon je tvrdio da je jedan od bogova. Izraelci su bili malo ostrvo monoteizma u okeanu obožavanja idola svih okolnih naroda. Ali proroku Isaiji a.s. (750. pne.) bilo je dozvoljeno da vidi u budućnost i on je predvidio promjenu za sve ove nacije. On je napisao:
Slušajte me, otoci,
i obazrite se, narodi daleki.
Jahve me zovnu u utrobi;
od utrobe majčine ime mi nadjenu….
5 A sad govori Jahve, koji me je sazdao u utrobi
da mu budem sluga,
da mu vratim Jakova, da mu se sabere Israil
– jer ja sam cijenjen u Jahvinim očima,
i Bog je moj snaga moja –
6 on veli: “Premalo je da mi budeš sluga,
da digneš plemena Jakovljeva i vratiš sačuvane
Israilce;
ja ću te još učiniti i svjetlom pucima,
da dopre moje spasenje nakraj zemlje.” (Izaija 49:1, 5-6)
4 “Obazrite se na me, ljudi moji,
i čuj me, narode moj,
jer iz mene uputa izlazi,
i ja ću pravdu svoju postaviti za svjetlo narodima. (Izaija 51:4)
“Ustani, zasijaj, jer tvoja je svjetlost došla,
i slava se Jahvina nad tobom digla.
2 Jer, gle, tmina će prekriti zemlju,
i mrkli mrak narode,
ali Jahve će se nad tobom dići,
i nad tobom će se slava njegova pojaviti.
3 Pogani će dolaziti u svjetlost tvoju,
i kraljevi u sjaj podizanja tvoga. (Isaija 60:1-3)
Tako je prorok Izaija prorekao da će dolazeći ‘sluga’ Gospodnji, iako Jevreji (‘Jakovljeva plemena’) biti ‘svjetlo za neznabošce’ (sve nejevreje) i da će ovo svjetlo doseći do kraja zemlje. Ali kako se to moglo dogoditi s ovom barijerom između Jevreja i nejevreja koja traje stotinama godina?
Tog dana kada je prorok Isa ušao u Jerusalim, svjetlost je počela privlačiti prve neznabošce jer vidimo neke kako se približavaju proroku. Ovdje na ovom jevrejskom festivalu bili su Grci koji su putovali u Jerusalim da saznaju o proroku Isa al Masihu sallallahu alejhi ve sellem. Ali da li bi oni, koje Jevreji smatraju haramom, mogli da vide proroka? Pitali su Isaove drugove, koji su donijeli zahtjev proroku. Šta bi rekao? Da li bi dopustio ovim Grcima, koji su tako malo znali o pravoj vjeri, da ga sretnu? Indžil se nastavlja
23 Isus im reče: “Došao je čas da Sin Čovječiji bude slavljen. 24 Doista, doista vam velim, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo, a umre li, obilno rađa. 25 Onaj koji voli svoj život gubi ga, a onaj koji je spreman da se odrekne života na ovome svijetu sačuvat će ga za život vječni. 26 Ko me god služi mora me slijediti, i gdje budem ja, tu će biti i moj sluga. Ko me god služi, njega će Otac moj poštovati.
27 “Sad mi dušu nemir obuze, i šta da kažem: ‘Oče, spasi me od ovoga časa’? Ali radi toga sam ja i došao u ovom času. 28 Oče, proslavi ime svoje!”
Tad se začu glas s neba: “Ja sam ga proslavio, i opet ću ga proslaviti.” 29 A svjetina koja je tu stajala i to čula govorila je da je zagrmjelo; drugi su govorili: “Anđeo mu je govorio.”
30 Isus odgovori i reče: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas. 31 Sad je sud ovom svijetu; sad će vladar ovog svijeta biti izbačen. 32 A ja, kad budem podignut sa zemlje, povući ću sve ljude k sebi.” 33 On je to govorio da ukaže kakvom mu smrću valja umrijeti.
34 Svjetina mu na to odgovori: “Mi smo iz Zakona čuli da će Pomazanik ostati dovijeka, pa kako ti možeš reći: ‘Sin Čovječiji mora biti uznesen’? Ko je taj Sin Čovječiji?”
35 Isus im reče: “Još je malo svjetlo među vama. Hodite dok imate to svjetlo, da vas tmina ne bi stigla; onaj koji hodi u tmini ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da biste postali sinovi svjetla.” To Isus reče pa ode i sakri se od njih.
Vjerovanje i nevjerovanje kod Jevreja
37 I mada je izveo toliko čuda pred njima, oni ipak nisu vjerovali u njega. 38 Tako je bilo da bi se ispunila riječ koju kaza prorok Izaija:
“Gospode, ko povjerova u našu poruku?
I kome se ruka Gospodnja otkri?”39 Zato nisu mogli vjerovati, jer Izaija reče opet:
40 “On im oslijepi oči
i učini im srca tvrdokornim,
da očima svojim ne vide,
i srcem svojim ne razumiju,
i da se obrate da ih izliječim.”41 To Izaija reče jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.
42 Ipak su mnogi i od vladara vjerovali u nj, ali ga zbog farizeja nisu priznavali, iz straha da će biti izopćeni iz sinagoge, 43 jer su više voljeli ljudsku slavu nego slavu Božiju.
44 I povika Isus: “Onaj koji vjeruje u me ne vjeruje u me, nego u onoga koji me je poslao. 45 Onaj koji mene vidi vidi onoga koji me je poslao. 46 Ja sam došao na svijet kao svjetlo da niko ko vjeruje u me ne ostane u tami.
47 “Ako ko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja ga ne osuđujem, jer ja nisam došao da sudim svijetu, nego da spasim svijet. 48 Onaj koji me odbacuje i ne prima moje riječi ima jednoga koji mu sudi; riječ koju ja progovorih sudit će njemu u posljednjem danu. 49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac, koji me je poslao, zapovjedio šta i kako da govorim. 50 Ja znam da je njegova zapovijed život vječni; zato ja ono što govorim govorim baš onako kako je meni Otac rekao.” (Jovan 12: 23-50)
U ovoj dramatičnoj razmjeni, uključujući čak i glas s neba, Poslanik je rekao da će biti ‘uzdignut’ i to će privući ‘sve ljude’ – ne samo Jevreje – k sebi. Mnogi Jevreji, iako su obožavali samo jednog Boga, nisu razumeli šta je prorok govorio. Poslanik Isaiah je rekao da je to zbog njihovih tvrdih srca – njihove nespremnosti da se pokore Allahu – to je u korijenu, čak i dok su drugi tiho vjerovali zbog straha.
Poslanik Isa al Masih je hrabro tvrdio da jeste ‘dođi na svijet kao svjetlost’ (v.46) koju su prethodni proroci napisali zasjaće svim narodima. Na dan kada je ušao u Jerusalim, svjetlost je prvi put počela obasjati neznabošce. Da li bi se ova svjetlost proširila na sve narode? Šta je prorok mislio kada je bio ‘uzdignut’? Nastavljamo kroz ovo prošle sedmice da razumeju ova pitanja.
Sljedeći grafikon prolazi kroz svaki dan ove sedmice. U nedjelju, prvog dana u sedmici, ispunio je tri različita proročanstva koja su dala tri prethodna proroka. Prvo ušao je u Jerusalim jašan na magarcu kako je prorekao Zaharija. Drugo, učinio je to u vrijeme koje je prorekao Danilo. Treće, njegova poruka i čuda su počele da osvetljavaju interesovanje među neznabošcima – za koje je prorok Isaija prorekao da će zasjati kao svetlost nacijama i postati svetlije među narodima širom sveta.
