Zašto je lokacija Al-Aqsa (Al-Masjid al-‘Aqṣā or Bayt al-Maqdis) i Kupola na stijeni (Qubbat al-Sakhrah) u Jerusalimu tako posebno? Tamo su se dogodili mnogi sveti događaji, ali malo njih zna šta se dogodilo proroku Isa al Mesihu sallallahu alejhi ve sellem na ovom svetom mjestu.
Da bismo bolje razumjeli izazov sa kojim se Poslanik Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, suočio u Jerusalimu, upoređujemo ga sa izazovom za poslanika Muhameda savs u Meki. Sura Al-Fath (Sura 48 – Pobjeda) govori o Kurejšijima koji su čuvali pristup Kabi.
Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali. (Sura Al-Fath 48:25)
Kurejšije su spriječile Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i njegove sljedbenike iz Svete džamije i mjesta žrtvovanja u Meki. U svetom hramu i mjestu žrtvovanja u Jerusalimu nešto slično se dešavalo u vrijeme Isa al Mesiha sallallahu alejhi ve sellem. Vjerske vođe su stvorile sistem kupovine i prodaje žrtvenih životinja, zahtijevajući razmjenu novca za vjernike koji dolaze iz daleka. To je ometalo pravo bogosluženje u Hramu. Ali Hram je bio sagrađen kako bi se Gospod objavio među narodima – a ne da bi se skrivao od njih. Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, je nastavio da popravlja situaciju, što je dovelo do njegovog suočavanja sa izazovom nevjernika o kojem se govori u suri Taghabun (64. sura – Međusobna razočaranja).
Poslanik je upravo imao ušao u Jerusalim u tačno prorečen dan stotinama godina prije, otkrivajući se kao Masih i a svjetlost narodima. Taj datum, u jevrejskom kalendaru, bila je nedelja, 9. nisan, 1. dan Strasne nedelje. Zbog propisa u Tauratu, sljedeći dan, 10th Nisan, bio je jedinstven dan u jevrejskom kalendaru. Mnogo prije toga, Taurat je zabilježio Poslanika Musaa (savs) kako priprema 10th kuga protiv faraona kada ga je Allah uputio:
I Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: “Ovaj će vam mjesec početak mjeseci biti; neka vam on prvi mjesec u godini bude. Kažite svoj zajednici israilskoj: ‘Na deseti dan ovoga mjeseca svako neka mladoga brava sebi uzme, prema kućama očeva svojih, jednoga brava za svaku kuću. (Izlazak 12:1-3)
U to vreme april bio je prvi mjesec jevrejske godine. Dakle, svakih 10 nisana od proroka Muse, svaka jevrejska porodica birala bi jagnje za predstojeće Pasha festival – to se moglo uraditi samo tog dana. U vrijeme proroka Isa al Masiha, Jevreji su birali pashalnu jagnjad u svom hramu u Jerusalimu – na istoj lokaciji gdje je prije 2000 godina Poslanik Ibrahm sallallahu alejhi ve sellem bio je testiran u žrtvovanju svog sina. Danas je ovo lokacija Džamija Al-Aksa i Kupola na stijeni. Dakle, na jednoj određenoj lokaciji (gdje se danas nalaze Al-Aksa i Kupola na stijeni i gdje je bio jevrejski hram u vrijeme proroka Isa al Masiha), jednog određenog dana jevrejske godine (10. nisana), Jevreji bi odabrali the Pasha jagnje za svaku porodicu (siromašni bi birali golubove). Kao što možete zamisliti, ogroman broj ljudi i životinja, buka trampe, devize (budući da su Jevreji dolazili sa mnogih lokacija) učinili bi Hram 10. nisana poput pomahnitale pijace. Indžil bilježi šta je Poslanik Isa al Mesih radio tog dana. Kada se odlomak odnosi na ‘sljedeći dan’, to je dan nakon njegovog kraljevskog ulaska u Jerusalim, 10th nisan – tačan dan kada su pashalna jagnjad odabrana u Hramu.
11 Isus dođe u Jerusalem pa uđe u hram; i pošto sve razgleda, krenu u Betaniju s dvanaestericom, jer već je bilo kasno.
12 Sutradan (tj. 10 nisan) … su otišli iz Betanije… 15 Kad stigoše u Jerusalem, Isus uđe u prostor hramski te poče izgoniti one koji su ondje kupovali i prodavali, i isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe onih koji su prodavali golubice. 16 On nije dopuštao nikom da nosi robu kroz hramski prostor. 17 I poče ih podučavati i govoriti im: “Zar ne stoji zapisano: ‘Moja će se kuća zvati kućom molitve za sve narode’? A vi ste je pretvorili u jazbinu razbojničku!” (Marko 11:11-17)
Na ljudskom nivou, prorok Isa al Masih je ušao u Hram u ponedjeljak (2. dan Svete sedmice), 10. nisana, i prekinuo komercijalnu aktivnost. Kupoprodaja je stvorila barijeru za molitvu ka nebu, posebno za druge nacije. Prorok je bio a Svjetlo za ove nacije, pa je prekinuo komercijalnu aktivnost prekinuvši barijeru između zemlje i neba. Ali u isto vrijeme se dogodilo i nešto neviđeno. To možemo razumjeti iz titule koju je Poslanik Yahya (savs) dao Isa al Mesihu. Najavljujući ga, Poslanik Yahya je rekao:
Sutradan on vidje Isusa gdje mu dolazi te reče: “Evo Janjeta Božijeg koje uklanja grijeh svijeta! (Jovan 1:29)
Poslanik Isa al Masih je bio ‘Jagnje Božje’. U žrtvovanje Ibrahima, Allah je bio taj koji je odabrao janje za Ibrahima umjesto njegovog sina uhvativši ga u žbunu. To je razlog zašto Eid al-adha obilježava se danas. Hram je bio na ovoj lokaciji gdje je odabrano to jagnje – gdje se danas nalaze al-Aksa i Kupola na stijeni. Kada je Poslanik Isa al Mesih ušao u Hram 10. nisana, Allah ga je odabrao za svoje pashalno jagnje. Morao je biti u Hramu baš tog dana da bi bio izabran – i bio je.
Svrha Ise kao Pashalnog Jagnjeta
Zbog čega je odabran kao pashalno jagnje? Isino učenje daje odgovor. Kada je rekao: ‘Moja kuća će se zvati dom molitve za sve narode’, on je citirao proroka Isaiju sallallahu alejhi ve sellem. Evo cijelog odlomka (ono što je prorok govorio je crveno).
I tuđinci koji se okreću Jahvi
da mu služe,…i čvrsto se drže saveza moga—
7 i njih ću ja dovesti na svetu goru svoju
i obradovati ih u svojoj kući molitve.
Njihove žrtve paljenice i klanice
will be accepted on my altar;
bit će primljene na mome žrtveniku,
jer moja će se kuća zvati kućom molitve za sve narode.” (Isaija 56:6-7)
‘Sveta Gora’ o kojoj je Isaija pisao bila je Mount Moriah, gdje Poslanik Ibrahim je žrtvovao jagnje odabrao Allah umjesto svog sina. ‘Kuća molitve’ bio je Hram u koji je Isa al Masih ušao 10. nisana. Za Jevreje, lokacija i datum festivala su kombinovani žrtvovanje Ibrahima a Musaova pasha. Međutim, samo su Jevreji mogli da žrtvuju u Hramu i slave Pashu. Ali Isaija je napisao da će ‘stranci’ (ne-Jevreji) jednog dana vidjeti da će ‘njihove paljenice i žrtve biti prihvaćene’. Citirajući proroka Isaiju, Isa je najavio da će njegovo djelo biti prihvaćeno za nejevreje. U ovom trenutku nije objasnio kako će to učiniti. Ali dok budemo nastavljali sa izvještajem, naučit ćemo čak i kada sada prepoznajemo da je Allah imao plan da blagoslovi tebe i mene
Sljedećih dana u Velikoj sedmici
Nakon što su Jevreji odabrali svoja jagnjad 10. nisana, propisi u Tauratu su im nalagali da:
Vi ćete ga sve (odabranim jagnjadima) do četrnaestoga dana ovog istog mjeseca čuvati, a onda neka ga sva zajednica israilska u sumrak zakolje. (Izlazak 12:6)
Nakon toga prva Pasha u vrijeme proroka Muse, Jevreji su žrtvovali svoja pashalna jagnjad svakog 14. nisana. Mi dodajemo ‘brigu o jaganjcima’ i njihovu žrtvu u Taurat Propise u vremenskoj liniji za sedmicu. U donjoj polovini vremenske linije dodajemo aktivnosti Poslanika za dan 2 u sedmici – njegovo čišćenje Hrama i odabir za Allahovo pashalno jagnje.
Kada je prorok Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem ušao i očistio Hram, to je također imalo utjecaja na ljudskom nivou. Indžil nastavlja izjavom:
To čuše glavni svećenici i pismoznanci, te počeše gledati kako da ga smaknu, jer su ga se bojali, jer sva je svjetina bila zapanjena njegovim učenjem. (Marko 11:18)
Prilikom čišćenja Hrama bio je na meti jevrejskih vođa da bude ubijen. Počeli su suočavanjem sa prorokom. Indžil priča da je sutradan…
Ponovo dođoše u Jerusalem. I dok je Isus hodao hramskim prostorom, glavni svećenici i pismoznanci i starješine dođoše mu. pa mu rekoše: “Kakvom vlašću ti ovo činiš i ko ti je dao tu vlast da ovo činiš?” (Marko 11:27-28)
Sura at-Taghabun nas podsjeća da je ova vrsta izazova bila data poslanicima u to vrijeme.
Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost postupka svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka.
zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali (Poruku) i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni! a to je Allahu lahko.” (Sura at-Taghabun:64 5-7)
Isa al Mesih sallallahu alejhi ve sellem, morao bi dokazati svoj autoritet najtežim testom, onim kojim su nevjernici redovno izazivali poslanike, kako priča sura at-Taghabun. Ovo bi bio jasan znak koji pokazuje da prorok nije samo djelovao iz ‘pukog ljudskog’ autoriteta. Kao što At-Taghabun jasno kaže, test je trebao biti podignut iz mrtvih. Ali prvo je trebalo da se odigra još nekoliko događaja te sudbonosne nedelje.
Pratimo kako se spletke vlasti, radnje proroka i propisi iz Taurata kombinuju dok gledamo na događaje 3. i 4. dana sljedeći.