Sura Es-Sedžda (Sura 32 – Sedžda) opisuje one koji usrdno klanjaju na sedždi, a zatim govori o njihovoj nagradi
I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene (u rezervi) radosti čekaju. (Sura Es-Sedžda 32:17)
Sura Ar-Rahman (Sura 55 – Dobročinitelj) za 31 puta iz ajeta 33 – 77 postavlja pitanje
pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete? (Sura Ar-Rahman 55:13)
Ako se pravednima spremaju takva zadovoljstva, mislili bismo da niko ne bi uskratio takve usluge od Gospoda. To izgleda strašno glupo. Ali Poslanik Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, je podučio parabolu kako bi nas naučio da smo u stvarnoj opasnosti da uskratimo ove Gospodnje blagodati koje su za nas pohranjene. Prvo mali pregled.
Vidjeli smo riječ o autoritetu proroka Isa al Mesiha (savs). bolesti i čak i priroda poslušao njegovu komandu. On takodje učio o Carstvu Božijem. Nekoliko od Zaburski proroci su pisali o dolazećem Kraljevstvu Božijem. Isa je gradio na tome kako bi naučio da je Kraljevstvo ‘blizu’.
On prvi predavao Propovijed na gori, pokazujući kako građani Kraljevstva Božjeg trebaju voljeti jedni druge. Pomislite na bijedu, smrt, nepravdu i užas koji danas doživljavamo (samo slušajte vijesti) jer ne slušamo njegovo učenje o ljubavi. Ako život u Carstvu Božijem treba da bude drugačiji od ponekad paklenog života na ovom svetu, onda se trebamo drugačije odnositi jedni prema drugima – s ljubavlju.
Parabola o Velikoj zabavi
Budući da tako malo njih živi na način kako je učio Isa al Mesih, a.s., pomislili biste da će vrlo malo biti pozvano u Kraljevstvo Božije. Ali to nije tako. Isa al Mesih (a.s.) je učio o velikom banketu (zabavi) kako bi ilustrovao koliko širok i daleko seže poziv u Kraljevstvo. Ali ima preokreta. Oni za koje mislimo da će najvjerovatnije biti pozvani, vjerski vođe poput imama i drugi dobri ljudi propuštaju zabavu. Indžil prepričava:
15 Kad jedan od onih koji su s njim za stolom sjedili ovo ču, on mu reče: “Blago svakome koji će u kraljevstvu Božijem hljeb jesti!”
16 A Isus mu reče: “Jedan je čovjek veliku večeru priredio i mnoge goste pozvao. 17 I kad dođe vrijeme večere, on posla slugu svoga da kaže onima koji su pozvani: ‘Dođite, jer sve je već spremno.’
18 Ali svi se jednako počeše ispričavati. Prvi mu reče: ‘Ja sam komad zemlje kupio, pa moram otići da ga vidim; molim te ispričaj me.’
19 Drugi reče: ‘Ja sam pet jarmova volova kupio, pa sam krenuo da ih isprobam; molim te ispričaj me.’
20 Treći reče: ‘Ja sam se tek oženio, pa zato ne mogu doći.’
21 Sluga se vrati pa o ovome gospodara svoga izvijesti. Nato se domaćin rasrdi pa slugi svome reče: ‘Iziđi odmah na ulice i sokake gradske pa siromahe i sakate i slijepe i hrome ovamo dovedi.’
22 A sluga reče: ‘Gospodaru, ono što si ti zapovjedio učinjeno je, a još mjesta ima.’
23 Onda gospodar reče slugi: ‘Iziđi na puteve i uz plotove pa ih natjeraj da uđu, da mi se kuća napuni. 24 Jer, kažem ti, niko od onih ljudi koji su bili pozvani večere moje neće okusiti.’ ” (Luka 14:15-24)
Naša prihvaćena shvatanja su okrenuta naglavačke – mnogo puta – u ovoj priči. Prvo, mogli bismo pretpostaviti da Allah neće mnoge pozvati u Svoje Kraljevstvo (a to je Gozba u Kući) jer ne nalazi mnogo dostojnih ljudi, ali to je pogrešno. Poziv za dolazak na banket ide mnogo, mnogo ljudi. Gospodar (Allah u ovoj prispodobi) želi da banket bude pun. To je ohrabrujuće.
Ali dolazi do neočekivanog preokreta. Vrlo malo gostiju zapravo želi doći, umjesto toga su se izgovarali da ne bi morali! I pomislite kako su izgovori nerazumni. Ko bi kupio volove a da ih nije isprobao prije nego što ih kupi? Ko bi kupio njivu a da je prethodno nije pregledao? Ne, ovi izgovori su otkrili prave namjere srca gostiju – njih nije zanimalo Kraljevstvo Božje, nego su imali druge interese.
Taman kada pomislimo da će Učitelj možda biti frustriran jer niko ili nekoliko njih ne prisustvuje banketu, postoji još jedan preokret. Sada ‘neverovatni’ ljudi, oni koje svi u mislima odbacujemo kao nedostojne da budu pozvani na veliku proslavu, oni koji su na “ulicama i sokacima” i dalekim “putevima i seoskim stazama”, koji su “siromašni” bogalji, slijepi i hromi” – oni kojih se često klonimo – dobijaju pozive na banket. Pozivnice na ovaj banket idu mnogo dalje i pokrivaju više ljudi nego što smo vi i ja mislili da je moguće. Gospodar banketa želi ljude tamo i čak će pozvati one koje sami ne bismo pozvali u našu kuću.
I ovi ljudi dolaze! Nemaju drugih suprotstavljenih interesa poput polja ili volova da im odvrate ljubav pa dođu na banket. Carstvo Božije je puno i Učiteljeva volja je ostvarena!
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je ispričao ovu parabolu kako bi nas naveo da postavimo pitanje: „Da li bih prihvatio poziv u Božje Kraljevstvo ako bih ga dobio?“ Ili bi vas suprotstavljeni interes ili ljubav naveli da nađete izgovor i odbijete poziv? Istina je da ste pozvani na ovaj Banket Kraljevstva, ali trezna stvarnost je da će većina nas odbiti poziv iz ovog ili onog razloga. Nikada ne bismo direktno rekli ‘ne’ pa nudimo izgovore da sakrijemo naše odbijanje. Duboko u sebi imamo druge ‘ljubavi’ koje su u osnovi našeg odbacivanja. U ovoj paraboli korijen odbijanja bila je ljubav prema drugim stvarima. Oni koji su prvi bili pozvani voljeli su stvari ovoga svijeta (predstavljene ‘poljom’, ‘volovima’ i ‘brak’) više nego Carstvo Božje.
Parabola o neopravdanom vjerskom imamu
Neki od nas vole stvari na ovom svijetu više od Kraljevstva Božjeg i zato ćemo odbiti ovaj poziv. Drugi od nas vole ili vjeruju u vlastite pravedne zasluge. Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je također učio o tome u drugoj priči koristeći vjerskog vođu sličnog imamu kao primjer:
9 A nekima koji su za se vjerovali da su pravedni, a na druge s prijezirom gledali, on i ovo slikovito kaza: 10 “Dva su se čovjeka u hram popela da se mole, jedan farizej, a drugi poreznik. 11 Farizej je ustao i ovako se u sebi molio: ‘Bože, hvala ti kad nisam kao ostali ljudi: varalice, nepravedni, preljubnici ili kao ovaj poreznik. 12 Ja dvaput u sedmici postim; ja desetinu od svega što dobijem plaćam.’
13 “A poreznik, stojeći podalje, nije čak htio svoje oči ni u nebo dignuti, nego se po prsima udarao, govoreći: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’
14 “Ja vam velim: ovaj je čovjek, prije nego onaj drugi, kući svojoj opravdan došao; jer ko god se uzdiže ponižen će biti, a ko se ponizi uzdignut će biti.” (Luka 18:9-14)
Ovdje je farisej (vjeroučitelj poput imama) koji je izgledao savršen u svom vjerskom trudu i zaslugama. Njegov post i zekat bili su čak i više nego što je potrebno. Ali ovaj imam je stavio svoje povjerenje u vlastitu pravednost. To nije bilo ono što je Poslanik Ibrahim (savs) pokazao tako davno prije dobio je pravednost jednostavno poniznim povjerenjem u Allahovo obećanje. U stvari, poreznik (nemoralna profesija u to vrijeme) ponizno je tražio milost, i vjerujući da mu je milost data, otišao je kući ‘opravdan’ – pravo pred Bogom – dok je farisej (imam), za kojeg pretpostavljamo da je ‘u pravu’ sa Bogom’ se njegovi gresi još uvek računaju na njega.
Zato poslanik Isa al Mesih (a.s.) pita vas i mene da li zaista želimo Kraljevstvo Božije, ili je to samo interes među mnogim drugim interesima. Pita nas i u šta se uzdamo – u našu zaslugu ili u Božju milost.
Važno je da si iskreno postavimo ova pitanja jer inače nećemo prepoznati njegovo sljedeće učenje – koje nam je potrebno Unutrašnja čistoća.