Adam i njegova žena Eva su jedinstveni jer ih je Allah direktno stvorio i živjeli su u raju. Dakle, imaju važne znakove koje treba da naučimo. Postoje dva odlomka u Kur’anu koji govore o Adamu i jedan iz Taurata. (Kliknite ovdje da ih pročitam).
Ovi računi su vrlo slični. U oba izvještaja likovi su identični (Adam, Eva, šejtan (Iblis), Allah); mjesto je isto u oba računa (Bašta); u oba izvještaja šejtan (Iblis) laže i vara Adama i Evu; u oba izvještaja Adam i Eva stavljaju lišće kako bi sakrili sramotu svoje golotinje; u oba izvještaja Allah tada dolazi i govori da presudi; u oba izvještaja Allah pokazuje milost tako što daje odjeću (tj. odjeću) da pokrije ‘sramotu’ njihove golotinje. Kur’an kaže da je ovo ‘Allahov znak’ za ‘Ademovu djecu’ – a to smo mi. Dakle, ovo nije samo lekcija istorije o svetim događajima u prošlosti. Možemo naučiti iz izvještaja o Adamu.
Adamovo upozorenje za nas
Adam i Eva su počinili samo jedan grijeh neposlušnosti prije nego što je Allah presudio. Ne postoji, na primjer, deset grijeha neposlušnosti kada Allah daje devet upozorenja i onda konačno osuđuje. Allah je presudio samo iz jednog djela neposlušnosti. Mnogi ljudi vjeruju da će im Allah suditi tek nakon što su počinili mnogo grijeha. Oni misle da ako imaju ‘manje grijeha’ od većine drugih, ili ako njihova dobra djela premašuju njihova loša djela onda (možda) Bog neće suditi. Iskustvo Adama i Eve nas upozorava da to nije tako. Allah će osuditi čak i jedan grijeh neposlušnosti.
Ovo ima smisla ako neposlušnost Allahu uporedimo sa kršenjem zakona jedne nacije. U Kanadi u kojoj živim, ako sam prekršio samo jedan zakon (npr. ukrao sam nešto) država mi može suditi. Ne mogu se izjasniti da sam prekršio samo jedan zakon i da nisam prekršio zakone za ubistvo i otmicu. Moram prekršiti samo jedan zakon da bih se suočio s presudom Kanade. Isto je i sa Allahom.
Kada su se obukli u lišće vidimo da su doživjeli stid i pokušali prikriti svoju golotinju. Isto tako, kada radim stvari zbog kojih se osjećam stid, pokušavam to prikriti i sakriti od drugih. Ali Adamovi napori su bili uzaludni pred Bogom. Allah je mogao vidjeti njihov neuspjeh i On je tada i Djelovao i Govorio.
Allahova djela na presudi – ali i u milosti
Vidimo tri akcije:
- Allah ih čini smrtnim – oni će sada umrijeti.
- Allah ih tjera iz bašče. Oni sada moraju da žive mnogo težim životom na Zemlji.
- Allah im daje odjeću od kože.
Fascinantno je da smo svi mi i dan danas pogođeni ovim. Svi umiru; niko – prorok ili drugi – nikada se nije vratio u baštu; i svi nastavljaju da nose odeću. U stvari, ove tri stvari su toliko ‘normalne’ da skoro propuštamo da primijetimo da ono što je Allah učinio Adamu i Evi još uvijek osjećamo hiljadama godina kasnije. Čini se da su posljedice onoga što se dogodilo tog dana još uvijek na snazi.
Odjeća od Allaha bila je dar milosti – sada je njihova sramota bila pokrivena. Da, On je presudio – ali je također pružio milost – što nije morao učiniti. Adam i Eva nisu zaslužili odeću dobrim ponašanjem koje je davalo ‘zasluge’ protiv njihovog neposlušnog čina. Adam i Eva su mogli primiti samo Allahov dar, a da ga ne zaslužuju ili ne zaslužuju. Ali neko je to platio. Taurat nam kaže da je odjeća bila ‘kože’. Tako su nastali od životinje. Do ovog trenutka nije bilo smrti, ali sada je životinja sa kožom prikladnom za pokrivanje odjeće platila – svojim životom. Životinja je umrla da bi Adam i Eva primili milost od Allaha.
Kur’an nam govori da je ova odjeća prekrila njihovu sramotu, ali pokrivalo koje im je zaista trebalo bila je ‘pravednost’, i da je na neki način odjeća koju su imali (kože) bila znak te pravednosti, i potpišite za nas.
“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, ai raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili” [Sura 7:26 (Visine)]
Dobro pitanje je: kako da dobijemo ovu ‘odeždu pravednosti’? Kasnije će proroci pokaži odgovor na ovo veoma važno pitanje.
Allahove riječi u Sudu i u milosti
Allah ne samo da radi ove tri stvari za Adama i Evu i nas (njihovu djecu), nego također govori Svoju Riječ. U oba izvještaja Allah govori o ‘neprijateljstvu’, ali u Tauratu dodaje da će to ‘neprijateljstvo’ biti između žene i zmije (šejtana). Ova konkretna poruka je ponovo data u nastavku. Upravo sam ubacio sa () navedene osobe. Allah govori:
“A ja (Allah) ću tebe i ženu neprijateljima učiniti, i
potomstvo tvoje i potomstvo njezino: ono će tebi (šejtan)
glavu gnječiti (potomak žene), a ti (šejtan) ćeš njemu petu gristi (potomak žene).” (Postanak 3:15)
Ovo je zagonetka – ali je razumljiva. Pažljivo čitajući vidjet ćete da se spominje pet različitih likova I da je ovo proročanstvo jer gleda unaprijed u vremenu (što se vidi po ponovljenoj upotrebi ‘volje’ u budućem vremenu). Likovi su:
- Bog (ili Allah)
- šejtan (ili Iblis)
- Žena
- Potomstvo žene
- Šejtanov potomak
A zagonetka prikazuje kako će se ti likovi odnositi jedni prema drugima u budućnosti. Ovo je prikazano ispod.
It does not say who the woman is. But Allah speaks of an ‘offspring’ of Shaytan (Satan) and an ‘offspring’ of the woman. This is mysterious but Ne piše ko je žena. Ali Allah govori o ‘potomcima’ šejtana (šejtana) i ‘potomcima’ žene. Ovo je misteriozno, ali znamo jednu stvar o ovom potomstvu žene. Budući da se ‘potomak’ naziva ‘on’ i ‘on’, znamo da je ovo potomstvo samo jedan muškarac. S tim znanjem možemo odbaciti neke moguće interpretacije. Kao ‘on’, potomak nije ‘ona’ i stoga ne može biti žena – ali ‘on’ dolazi od žene. Kao ‘on’, potomak nije ‘oni’ (tj. nije u množini). Dakle, potomci o kojima se govori NIJE grupa ljudi bilo da se to odnosi na nacionalni identitet ili grupu određene religije. Kao ‘on’, potomak nije ‘to’ (potomak je osoba). Iako ovo može izgledati očigledno, eliminira mogućnost da je potomstvo određena filozofija, učenje ili religija. Dakle, potomstvo NIJE (na primjer) kršćanstvo ili islam jer bi se tada o njemu govorilo kao o ‘ono’, niti je to grupa ljudi kao kod Jevreja ili kršćana ili muslimana jer bi se tada o njemu govorilo kao a ‘oni’. Iako ostaje misterija o tome ko je ‘potomak’, eliminirali smo mnoge mogućnosti koje bi nam prirodno mogle pasti na pamet.
Iz budućeg vremena ovog obećanja vidimo da je plan sa namjernim ishodom u Allahovom umu. ovaj ‘potomak’ volja zgnječiti glavu šejtanu (tj. uništiti ga) dok u isto vrijeme šejtanu volja ‘udari mu petu’. Misterija šta to znači nije razjašnjena u ovom trenutku. Ali znamo da će se Božji plan odigrati.
Obratite pažnju sada šta Allah NE kaže Adamu. On ne obećava muškarcu određeno potomstvo kao što obećava ženi. Ovo je prilično neobično, posebno s obzirom na to da sinovi dolaze preko očeva u Tauratu, Zaburu i Indžilu. Rodoslovlja data u Tauratu, Zaburu i Indžilu gotovo isključivo bilježe samo sinove koji potiču od očeva. Ali u ovom obećanju u vrtu je drugačije – nema obećanja da će potomstvo (‘on’) doći od čovjeka. Taurat samo kaže da će od žene doći potomstvo – ne pominjući čoveka.
Od svih muškaraca koji su ikada postojali, samo dvojica nikada nisu imali ljudskog oca. Prvi je bio Adam, stvoren direktno od Boga. Drugi je bio Isa al Mesih (Isus – a.s.) koji je bio rođen od djevice – dakle nema ljudskog oca. Ovo se poklapa sa zapažanjem da je potomstvo je ‘on’, a ne ‘ona’, ‘oni’ ili ‘to’. Isa al Mesih (savs) je potomak žene. Ali ko je njegov neprijatelj, ‘potomak’ šejtana? Iako ovdje nemamo prostora da to detaljno pratimo, Knjige govore o ‘Sinu uništenja’, ‘Sinu Sotoni’ i drugim naslovima koji opisuju dolazećeg ljudskog vladara koji će se suprotstaviti ‘Hristu’ (Masih). Također poznat kao Dedžal, kasnije knjige govore o predstojećem sukobu između ovog ‘Anti-Hrista’ i Krista (ili Mesiha). Ali prvi put se spominje u obliku embriona ovdje, na samom početku historije.
Vrhunac historije, završetak borbe između šejtana i Allaha, započete davno u vrtu, proriče se na istom početku – u prvoj knjizi. Ostaju mnoga pitanja i još ih se postavlja. Ako nastavimo odavde i učimo od uzastopnih glasnika pomoći će nam da bolje odgovorimo na naša pitanja i shvatimo vrijeme u kojem se nalazimo. Nastavljamo sa njihovim sinovima Adama i Eve – Qabil i Habil.