Biblija, ili al kitab, se obično ne čita na svojim izvornim jezicima, hebrejskom i grčkom). To nije zato što nije dostupan na ovim jezicima. Jeste, a naučnici uče grčki i hebrejski na univerzitetu kako bi mogli čitati i proučavati Bibliju na originalnim jezicima. To je često način na koji je proučavaju profesionalni učitelji Biblije. Ali redovni vjernici općenito ne čitaju ili proučavaju Bibliju na njenim izvornim jezicima, već je čitaju u prijevodu na njihov maternji jezik. Stoga, Biblija nije često vidi na originalnim jezicima, što neke navodi na pomisao da su izvorni jezici izgubljeni, a drugi misle da je proces prevođenja doveo do korupcije. Prije nego što preskočite sa ovim zaključcima, bolje je prvo razumjeti proces prijevoda al kitaba, ili Biblije. To je ono što ćemo učiniti u ovom članku.

Prijevod naspram transliteracije

Prvo moramo razumjeti neke osnove prijevoda. Prevodioci se ponekad odlučuju za prevođenje sličnih Zvuk nego po značenju, posebno kada su u pitanju imena ili titule. Ovo je poznato kao transliteracija. Slika ispod ilustruje razliku između prijevod i transliteracija. Sa arapskog možete izabrati dva načina da se riječ za ‘Boga’ prenese na engleski. Možete prevesti po značenju koje daje ‘Bog’ ili možete transliterirati po zvuku da dobijete ‘Allah’.

Sa povećanom razmjenom između engleskog i arapskog u posljednjih nekoliko godina, izraz ‘Allah’ je postao priznata riječ u engleskom jeziku koja označava Boga. Ne postoji apsolutno ‘ispravno’ ili ‘pogrešno’ u izboru prijevoda ili transliteracije za naslove i ključne riječi. Izbor zavisi od toga koliko je termin prihvaćen ili razumljiv na jeziku primaoca.

Septuaginta

Prvi prijevod Biblije bio je kada je hebrejski Stari zavjet (= Taurat i Zabur) preveden na grčki oko 250. godine prije Krista. Ovaj prijevod je poznat kao Septuagint (ili LXX) i bio je veoma uticajan. Budući da je Novi zavjet napisan na grčkom, mnogi citati Starog zavjeta preuzeti su iz grčke Septuaginte.

Prevod i transliteracija u Septuaginti

Slika ispod pokazuje kako sve to utiče na moderne Biblije gdje su faze prijevoda prikazane u kvadrantima.

Originalni hebrejski Stari zavjet (Taurat & Zabur) nalazi se u kvadrantu #1 i danas je dostupan u Masoretski tekst i svici s Mrtvog mora. Budući da je Septuaginta bila hebrejski –> grčki prijevod, prikazana je kao strelica koja ide od kvadranta #1 do #2. Sam Novi zavjet je izvorno napisan na grčkom, tako da to znači da broj 2 sadrži i Stari i Novi zavjet. U donjoj polovini (#3) je prevod Biblije na savremeni jezik (npr. engleski). Da bi došli do toga, Stari zavet je preveden sa originalnog hebrejskog (1 -> 3), a Novi zavet je preveden sa grčkog (2 -> 3). Prevodioci moraju odlučiti o transliteraciji ili prijevodu imena i naslova kako je prethodno objašnjeno. Ovo je ilustrovano označenim zelenim strelicama transliterirati i prevoditi, pokazujući da prevodioci mogu uzeti bilo koji pristup.

Svjedok Septuaginte o pitanju kvarenja Biblije

Budući da je Septuaginta prevedena sa hebrejskog oko 250. godine prije Krista, možemo vidjeti (ako obrnemo grčki prijevod na hebrejski) šta su ovi prevodioci imali u svojim hebrejskim rukopisima sa kojih su prevodili. Budući da su ovi tekstovi gotovo identični, to pokazuje da se tekst Starog zavjeta nije mijenjao od najmanje 250. godine prije Krista. Septuaginta je stotinama godina čitana širom Bliskog istoka i Mediterana, od strane Jevreja, kršćana, pa čak i pagana – a čak je i danas mnogi na Bliskom istoku još uvijek koriste. Ako bi neko (kršćani, Jevreji ili neko drugi) promenio Stari zavet i pokvario ga, onda bi Septuaginta bila drugačija od hebrejskog teksta. Ali oni su u suštini isti.

Slično, da je, na primjer, neko u Aleksandriji, Egipat, pokvario samu Septuagintu, onda bi se kopije rukopisa Septuaginte u Aleksandriji razlikovale od ostalih rukopisa Septuaginte širom Bliskog istoka i Mediterana. Ali oni su isti. Dakle, podaci nam bez ikakve kontradikcije govore da Stari zavjet nije pokvaren.

Septuaginta u prijevodu

Septuaginta se također koristi kao pomoć u modernom prijevodu. Stručnjaci za prevođenje do danas koriste Septuagintu kako bi im pomogli da prevedu neke od težih odlomaka Starog zavjeta. Grčki se vrlo dobro razumije i u nekim odlomcima gdje je hebrejski težak prevodioci mogu vidjeti kako su prevodioci Septuaginte razumjeli ove nejasne odlomke prije 2250 godina.

Razumijevanje prijevoda/transliteracije i Septuaginte nam pomažu da shvatimo odakle dolaze pojmovi ‘Krist’, ‘Mesija’ i ‘Masih’ jer se ovi pojmovi odnose na Isaa (ili Isusa – as, a.s.), što moramo shvatiti ako želimo razumjeti poruka Indžila. Gledamo ovo u naš sljedeći članak.