Vidjeli smo kako je Isa al Mesih (savs) učio sa jedinstveni autoritet. Takođe je podučavao koristeći priče koje su ilustrovale istinita načela. Na primjer, vidjeli smo kako je poučavao o Kraljevstvu Božjem koristeći priča o Velikom banketu, a o oprostu kroz priču o Nemilosrdni sluga. Ove priče se zovu parabolas, a Isa al Mesih (savs) je jedinstven među poslanicima i učiteljima po tome koliko je koristio prispodobe za podučavanje i koliko su njegove parabole upečatljive.
Sura Al-‘Ankabut (Sura 29 – Pauk) nam govori da Allah također koristi parabole. Kaže
To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju. (Sura Al-Ankebut 29:43)
Sura Ibrahim (Sura 14) nam govori kako Allah koristi parabolu o drvetu da nas pouči.
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. (Sura Ibrahim 14:24-26)
Isa al Masihove parabole
Njegovi učenici su ga jednom prilikom pitali zašto poučava koristeći parabole. Indžil bilježi njegovo objašnjenje:
10 I dođoše učenici te mu rekoše: “Zašto im govoriš slikovito?”
11 Isus im odgovori: “Vama je dato da spoznate tajne kraljevstva nebeskoga, ali njima to nije dato. 12 Jer ko god ima – njemu će se još dati, i on će imati napretek, a ko god nema – oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato ja njima govorim u slikama:
“jer oni gledaju, ali ne vide, i slušaju, ali ne čuju niti razumiju.” (Matej 13:10-13)
Njegova posljednja rečenica bila je recitacija prorok Isaija (savs) koji je upozorio na otvrdnuće naših srca. Drugim riječima, ponekad nešto ne razumijemo jer smo propustili objašnjenje ili je bilo previše složeno za razumijevanje. U takvoj situaciji jasno objašnjenje otklanja konfuziju. Ali postoje drugi trenuci kada ne razumijemo jer duboko u srcu ne želimo. Možda to ne priznajemo, pa stalno postavljamo pitanja kao da je nedostatak mentalnog razumijevanja naša blokada. Ali ako je konfuzija u našim srcima, a ne u našim mislima, onda nikakvo objašnjenje neće biti dovoljno. Problem je u tome što nismo voljni da se pokorimo, a ne što ne možemo mentalno da razumemo.
Kada je prorok Isa al Mesih (a.s.) poučavao u prispodobama, učinak na gomilu koju je poučavao bio je dramatičan. Oni koji nisu mogli razumjeti svojim umom postali bi radoznali iz priče i raspitivali bi se dalje, stječući razumijevanje, dok bi oni koji nisu bili voljni da se podlože odnosili se prema priči s prezirom i nezainteresovanošću i ne bi dobili dalje razumijevanje. Korištenje parabola bio je način da glavni učitelj razdvoji ljude kao što farmer odvaja pšenicu od kukolja vijevanjem. Oni koji su bili voljni da se pokore bili su odvojeni od onih koji nisu bili voljni. Oni ljudi koji nisu bili voljni da se pokore smatrali bi da je parabola zbunjujuća jer njihova srca nisu bila voljna da se pokore njenoj istini. Iako vide, ne vide smisao.
Parabola o sijaču i četiri tla
Kada su učenici pitali proroka Isaa (savs) o njegovom učenju u parabolama, on je podučavao grupu parabola o Kraljevstvo Božje i njegov uticaj na ljude. Evo prve:
3 I ispriča im mnoge stvari slikovito i reče: “Eto, sijač iziđe da sije. 4 Dok je sijao, neke sjemenke padoše pokraj puta, i dođoše ptice te ih pozobaše. 5 Neke padoše na kamenito tlo, gdje nisu imale mnogo zemlje, i brzo niknuše, jer nisu imale duboke zemlje. 6 Ali kad sunce granu, sasušiše se; i kako nisu imale korijena, usahnuše. 7 Neke padoše među trnje, i trnje izraste pa ih uguši. 8 A neke padoše na dobru zemlju i rodiše žitom, neke stostruko, neke šezdeseterostruko, a neke trideseterostruko. 9 Ko ima uši neka čuje!” (Matej 13:3-9)
Dakle, šta je značila ova parabola? Ne moramo da nagađamo, pošto su oni koji su imali srca spremna da se pokore bili zaintrigirani parabolom i pitali za njeno značenje, koje je on dao:
18 “Čujte onda slikovit govor o sijaču. 19 Kad neko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je, dolazi zli pa otima ono što mu je u srcu posijano. To je onaj kome je sjeme posijano pokraj puta. 20 Onaj kome je sjeme posijano na kamenitom tlu, to je čovjek koji čuje riječ i odmah je s radošću primi, 21 ali on nema korijena u sebi, kratkotrajan je, pa kad dođe nevolja ili progon zbog riječi, odmah otpadne. 22 Onaj kome je sjeme palo među trnje, to je čovjek koji čuje riječ, a svjetske brige i varava blaga uguše riječ, pa ona postane besplodna. 23 A onaj kome je sjeme posijano na dobru zemlju, to je čovjek koji čuje riječ i razumije je, koji uistinu daje plodove i rađa, jedan stostruko, drugi šezdeseterostruko, a treći trideseterostruko.” (Matej 13:18-23)
Vidimo da postoje četiri odgovora na poruku o Kraljevstvo Božje. Prvi nema ‘razumijevanje’ i tako đavo (Iblis) oduzima poruku iz njihovih srca. Preostala tri odgovora su u početku vrlo pozitivna i sa radošću primaju poruku. Ali ova poruka mora rasti u našim srcima kroz teška vremena. Ne treba samo biti priznat u našim mislima da onda nastavimo živjeti svoje živote kako želimo. Dakle, dva od ovih odgovora nisu dozvolila da poruka raste u njihovom srcu. Samo četvrto srce, koje ‘čuje riječ i razumije je’ bi se zaista pokorilo na način koji je Allah tražio.
Jedna poenta ove parabole je da nas natera da postavimo pitanje; ‘koje sam ja od ovih tla?’ Samo oni koji istinski ‘razumeju’ postaće dobar usev. Jedan od načina da se ojača razumijevanje je da se jasno vidi šta su prethodni proroci, počevši od toga Adam, otkriveno o Božjem naumu kroz Taurat i Zabur. Zbog toga smo počeli sa ovim prvim prorocima. Važni znakovi u Tauratu dolaze iz obećanje Ibrahimu (savs) i njegova žrtva, Musa (savs), u Deset zapovesti, Harun (a.s.). U Zaburu, razumijevanje porijeklo ‘Masih’, i otkrića Isaije, Jeremiah, Zaharija, Danijel i Malachi takođe će nas pripremiti da razumemo ‘poruka o Carstvu Božijem‘.
Parabola o korovu
Nakon objašnjenja ove prispodobe, prorok Isa al Mesih (a.s.) je učio parabolu o korovu.
24 Isus im predoči još jednu sliku i reče: “Kraljevstvo nebesko može se uporediti s čovjekom koji je
posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 25 Ali dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov dušmanin pa posija kukolj među pšenicu i ode. 26 Pa kad pšenica niknu i dade žito, pojavi se i kukolj.27 “Sluge dođoše i rekoše zemljoposjedniku: ‘Gospodaru, zar ti nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Otkud onda kukolj?’
28 “A on im odgovori: ‘To je učinio dušmanin!’
“Sluge mu rekoše: ‘Hoćeš li onda da odemo i počupamo ga?’
29 “Ali on odgovori: ‘Ne, jer čupajući kukolj, mogli biste počupati s njim i pšenicu. 30 Ostavite oboje neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve ja ću reći žeteocima: Najprije počupajte kukolj pa ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu.’”
Evo objašnjenja koje je dao
36 Potom ode od svijeta i uđe u kuću. I dođoše mu učenici njegovi i rekoše: “Objasni nam slikovit govor o kukolju na njivi.”
37 A on reče: “Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječiji,38 a njiva je svijet; a dobro sjeme, to su sinovi kraljevstva, a kukolj su sinovi zloga; 39 dušman koji ga posija jest đavo, žetva je kraj vremena, a žeteoci su anđeli.
40 “Baš kao što se kukolj kupi i spaljuje, tako će biti na kraju vremena. 41 Sin Čovječiji poslat će svoje anđele, pa će oni pokupiti iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlotvore 42 i bacit će ih u užarenu peć; na tom će se mjestu čuti plač i škripa zuba. 43 Tad će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svog. Ko ima uši neka čuje.
Parabole o sjemenu gorušice i kvascu
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je također podučavao neke vrlo kratke parabole.
31 On im predoči još jednu sliku i reče: “Kraljevstvo je nebesko kao sjeme gorušice koje čovjek
uzme pa ga u njivu svoju posije. 32 Iako je ono manje od drugog sjemena, kad potpuno izraste,
bude veće od ostalih biljaka u vrtu i postane stablom, tako da ptice nebeske dolaze i sklanjaju se
na njegove grane.”33 On im još ovo slikovito kaza: “Kraljevstvo je nebesko kao kvas koji žena uzme pa ga umiješa u tri mjere brašna dok sve ne nakvasa.”
Drugim riječima, Kraljevstvo Božje počelo bi malo i beznačajno u ovom svijetu, ali bi potom raslo po cijelom svijetu kao kvasac koji probija tijesto i kao malo sjeme koje raste u veliku biljku. Ne dešava se na silu, ili odjednom, njegov rast je nevidljiv, već svuda i nezaustavljiv.
Parabole o skrivenom blagu i biseru velike vrijednosti
44 “Kraljevstvo je nebesko poput blaga sakrivena u polju koje čovjek nađe pa opet sakrije, i radostan ode te proda sve što ima pa kupi to polje.
45 “Isto tako, kraljevstvo je nebesko poput trgovca koji traži izvrsne bisere, 46 pa kad nađe jedan dragocjen biser, ode i proda sve što ima te ga kupi. (Matej 13:44-46)
Ove parabole se fokusiraju na vrijednost Kraljevstva Božjeg. Zamislite blago koje je skriveno u polju. Pošto je skriveno, svi koji prolaze pored terena misle da je teren od male vrijednosti i da ih ne zanima. Ali neko shvati da se tamo nalazi blago što polje čini veoma vrednim – dovoljno vrednim da sve proda da bi ga kupio i dobio blago. Tako je i sa Kraljevstvom Božijim – vrednost koju većina ne primećuje, ali nekolicina koji vide njegovu vrednost dobiće veliku vrednost.
Parabola o mreži
47 “Isto tako, kraljevstvo je nebesko poput mreže bačene u jezero u koju se uhvate svakovrsne ribe; 48 i kad se ona napuni, izvuku je na obalu pa sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti na kraju vremena: anđeli će izići i odvojiti zlikovce od pravednika 50 pa ih baciti u užarenu peć; na tom će se mjestu čuti plač i škripa zuba.
Carstvo Božije će razdvojiti ljude. Ovo razdvajanje će u potpunosti biti otkriveno na Sudnji dan – kada su srca ogoljena.
Vidimo da Carstvo Božje raste tajanstveno, kao kvasac u tijestu, da ima veliku vrijednost koja je od većine skrivena i da izaziva različite reakcije među ljudima. Također razdvaja ljude između onih koji razumiju i onih koji ne razumiju. Nakon podučavanja ovih parabola, prorok Isa al Masih je potom svojim slušaocima postavio važno pitanje.
51 “Jeste li razumjeli sve ovo?”
Oni mu odgovoriše: “Jesmo.”
Šta je s tobom?