U našem modernom, obrazovanom dobu, ponekad se pitamo da li su tradicionalna vjerovanja, posebno ona o Bibliji, samo zastarjela praznovjerja. Biblija prepričava mnoga nevjerovatna čuda. Ali vjerovatno priča o Velikom petku i Prvim plodovima o Isusovom uskrsnuću iz mrtvih nakon raspeća izgleda najnevjerovatnija.
John Singleton Copley , PD-SAD-istekao , putem Wikimedia Commonsa
Postoji li ikakav logičan dokaz da se ovaj izvještaj o Isusovom uskrsnuću iz mrtvih shvati ozbiljno? Iznenađujuće za mnoge, može se iznijeti snažan argument da se Isusovo uskrsnuće zaista dogodilo. A to proizlazi iz argumenta zasnovanog na historijskim podacima. Zasnovan je na dokazima i razumu, a ne na vjerskom uvjerenju.
Ovo pitanje zaslužuje pažljivo istraživanje jer direktno utiče na naše živote. Uostalom, svi ćemo umrijeti, bez obzira na to koliko novca, obrazovanja, zdravlja i drugih ciljeva postignemo u životu . Ako je Isus pobijedio smrt, onda to daje pravu nadu suočenu s našom vlastitom smrću koja se približava. Pogledajmo glavne historijske podatke i dokaze o njegovom uskrsnuću.
Činjenica da je Isus postojao i umro javnom smrću koja je promijenila tok historije je sigurna. Ne treba se oslanjati na Bibliju da bi se to potvrdilo. Sekularna historija bilježi nekoliko referenci na Isusa i utjecaj koji je imao na svijet svog vremena.
Pogledajmo dva.
Tacit: Historijski osvrt na Isusa
Rimski guverner i historičar Tacit spomenuo je Isusa kada je zapisao kako je rimski car Neron pogubio Hrišćane u 1. stoljeću (65. godine nove ere). Neron je okrivio kršćane za spaljivanje Rima, a zatim je započeo kampanju istrebljenja protiv njih. Evo šta je Tacit napisao 112. godine nove ere:
” Neron… kažnjavao je najizuzetnijim mučenjima osobe koje su se obično nazivale Hrišćanima, a koje su bile omražene zbog svojih zločina. Hrista, začetnika imena, pogubio je Poncije Pilat, prokurator Judeje za vrijeme Tiberijeve vladavine; ali pogubno praznovjerje, potisnuto neko vrijeme, ponovo se proširilo, ne samo kroz Judeju, odakle je zlo poteklo, već i kroz grad Rim. “
Tacit. Anali XV. 44
Tacit potvrđuje da:
- Isus je bio historijska ličnost;
- Pogubio ga je Poncije Pilat;
- Do 65. godine nove ere (vrijeme Nerona) kršćanska vjera se proširila Mediteranom od Judeje do Rima. Također, to se dogodilo takvom snagom da je rimski car osjećao da se mora nositi s tim.
Primijetite da Tacit govori ove stvari kao neprijateljski nastrojen svjedok. To znamo jer pokret koji je Isus započeo naziva ‘zlim praznovjerjem’. On mu se protivi, ali ne poriče njegovu historičnost.
Josip Flavije: Historijski osvrt na Isusa
Josip Flavije je bio jevrejski vojskovođa/istoričar iz prvog vijeka nove ere, pišući Rimljanima. Sažeo je historiju Jevreja od njihovih početaka do svog vremena. Pritom je također obuhvatio vrijeme i karijeru Isusa ovim riječima:
” U to vrijeme živio je jedan mudar čovjek… Isus… dobar i… krepostan. I mnogi ljudi između Židova i drugih naroda postadoše njegovim učenicima. Pilat ga osudi na raspeće i smrt. I oni koji postadoše njegovi učenici nisu napustili njegovo učeništvo. Izvijestili su da im se pojavio tri dana nakon raspeća i da je živ. “
Josip Flavije. 90. godine nove ere. Starine xviii. 33
Josip Flavije potvrđuje da:
- Isus je postojao,
- Bio je vjerski učitelj,
- Njegovi učenici su javno objavili Isusovo uskrsnuće iz mrtvih.
Dakle, iz ovih uvida u prošlost, čini se da je Isusova smrt bila dobro poznat događaj. Osim toga, njegovi učenici su javno nametali grčko-rimskom svijetu tvrdnju o njegovom uskrsnuću.
Historijska pozadina iz Biblije
Luka, ljekar i historičar, pruža daljnje detalje o tome kako se ova vjera širila u drevnom svijetu. Evo njegovog odlomka iz knjige Djela apostolska u Bibliji:
1 ‘ Dok su Kefa i Jovan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i saduceji. 2 Uznemirilo ih je to što su učili narod i na Isusovom primjeru objavljivali oživljenje od mrtvih. 3 Uhvate ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra. 4 Ali mnogi koji su čuli njihov govor, povjerovali su, a broj učenika uvećao se na otprilike pet hiljada. ‘
5 ‘ Sutradan se u Jerusalemu sastanu jevrejski poglavari, starješine i pismoznanci. 6 Bio je tu visoki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz visokosvećeničke loze. 7 Postave poslanike preda se i upitaju: “Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?”
8 Kefa im, pun Svetoga Duha, reče: “Narodni poglavari i starješine! 9 Odgovaramo li mi ovo zbog dobra koje smo učinili bolesnom čovjeku i načina kako je izliječen? 10 Neka znate i vi i cijeli izraelski narod da taj čovjek stoji pred vama zdrav zahvaljujući imenu Mesije Isusa iz Nazareta, Kojeg ste vi razapeli, ali Ga je Bog podigao iz mrtvih! 11 On je taj kamen koji ste vi graditelji odbacili, a Koji je postao ugaonim kamenom. 12 Ni po kome drugome nema spasenja! Nema pod nebom drugog imena po kojem se možemo spasiti.”
13 Članove Vijeća zaprepastila je Kefina i Ivanova neustrašivost, jer su mogli jasno vidjeti da su prosti i neuki ljudi. Znali su da su bili Isusovi pratioci, 14 ali kako je izliječeni čovjek stajao pored poslanika, nisu im mogli proturječiti. 15 Zato im narede da izađu iz vijećnice, te počnu raspravljati:
16 “Šta da radimo s tim ljudima? Da se uistinu po njima desilo veliko čudo – za to znaju svi u Jerusalemu, i mi to ne možemo poricati. “
Djela 4:1-16
17 ‘ Visoki svećenik i njegove pristalice iz saducejske sljedbe ispune se zavišću, 18 te uhvate poslanike i bace ih u javni zatvor. 19 Ali kad je pala noć, dođe anđeo Gospodnji, otvori vrata zatvora, izvede ih i reče: 20 ” Idite u Hram i nastavite ljudima govoriti sve riječi ovoga života!” 21 Poslanici tako u svanuće uđu u Hram i odmah počnu poučavati. Visoki svećenik i njegove pristalice sazovu Vijeće i sve starješine sinova izraelskih. Pošalju zatim u zatvor da im dovedu poslanike. 22 Ali kad su čuvari stigli tamo, ne nađoše ih u tamnici. Vrate se i jave: 23 ” Zatvor je zaključan i čuvari su pred vratima, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga!” 24 Kad su zapovjednik hramske straže i visoki svećenici ovo čuli, zbunjeno su se pitali šta sve to znači. 25 Uto im neko javi: “Eno, zatvorenici su u Hramu, i tamo poučavaju narod.” 26 Zapovjednik ode sa čuvarima i odvede poslanike, ali ne nasilu, jer se bojao da ih narod ne kamenuje. 27 I dovedu tako poslanike pred Vijeće. 28 ” Nismo li vam strogo zabranili poučavati u to ime?”, upita ih visoki svećenik. ” A vi ste preplavili Jerusalem svojim učenjem, i još svaljujete na nas krv tog čovjeka!” 29 A Kefa i poslanici odgovore: “Valja nam se više pokoravati Bogu nego ljudima. 30 Bog naših predaka oživio je Isusa, Kog bijaste smaknuli pribivši Ga na raspelo. 31 Uzdigao Ga je Sebi zdesna da bude Vladar i Spasitelj, da udijeli Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha. 32 Svjedoci svega toga smo mi i Sveti Duh, Kojeg je Bog dao onima što Mu se pokoravaju.” 33 Nato se vijećnici razbjesne i odluče ih smaknuti. 34 Ali ustane neki farizej, član Vijeća, po imenu Gamaliel. Bio je poznavalac Zakona i cijenjen u narodu. Zapovjedi da nakratko izvedu poslanike. 35 Onda reče: ” Izraelci! Dobro razmislite šta ćete učiniti s tim ljudima! 36 Podigao se tako prije i Teuda, tvrdeći da je neko velik. Stekao je oko četiri stotine pristalica, ali je ubijen i svi su se razbježali i propali. 37 Poslije se u vrijeme popisa stanovništva podigao Juda Galilejac i poveo narod za sobom. I on je ubijen i sljedbenici su mu se razbježali. 38 Zato vam kažem: ne dirajte te ljude već ih pustite. Ako je njihov naum i njihovo djelo od čovjeka, propast će. 39 A ukoliko je od Boga, nećete ih moći uništiti. Pazite da ne zaratite s Bogom.” On ih uvjeri.
40 Pozovu poslanike, išibaju ih, zabrane im da govore u Isusovo ime, te ih puste. ‘
Djela 5:17-40
Možemo vidjeti da su vlasti uložile mnogo truda da zaustave ovo novo vjerovanje. Ove početne kontroverze i progoni dogodili su se u Jeruzalemu. To je isti grad u kojem je samo nekoliko sedmica ranije Isus javno pogubljen i sahranjen.
Na osnovu ovih historijskih podataka, možemo istražiti uskrsnuće razmatrajući sve moguće alternative. Zatim možemo odlučiti koja od njih ima najviše smisla. Ne moramo prejudicirati ‘vjerom’ bilo kakvo natprirodno uskrsnuće.
Tijelo Isusovo i grob
Imamo samo dvije alternative u vezi s tijelom raspetog i mrtvog Isusa. Ili je grob bio prazan tog uskrsnog jutra ili se u njemu još uvijek nalazilo njegovo tijelo. Nema drugih opcija.
Pretpostavimo da je njegovo tijelo ostalo u grobnici. Međutim, kada razmislimo o historijskim događajima koji su se odvijali, brzo se javljaju poteškoće.
Zašto bi rimski i jevrejski vođe u Jerusalimu morali poduzeti tako ekstremne mjere kako bi zaustavili priče o uskrsnuću ako je tijelo još uvijek bilo u grobnici?
Svi historijski izvori koje smo pregledali ukazivali su na neprijateljstvo vlasti prema tvrdnji o uskrsnuću. Pa ipak, ova grobnica se nalazila odmah pored mjesta gdje su učenici javno proglašavali njegovo uskrsnuće iz mrtvih u Jerusalemu! Da je Isusovo tijelo još uvijek bilo u grobnici, vlastima bi bilo jednostavno pokazati Hristovo tijelo pred svima. To bi diskreditiralo pokret u povojima, a da ih ne bi moralo zatvoriti, mučiti i na kraju mučiti.
Razmislite dalje, hiljade ljudi su se obratile da povjeruju u fizičko uskrsnuće Isusa u Jerusalimu u to vrijeme. Zamislite da ste bili jedan od onih u mnoštvu koji su slušali Petra, pitajući se da li je njegova nevjerovatna poruka vjerodostojna. (Uostalom, došla je s progonstvom). Zar ne biste barem iskoristili pauzu za ručak da odete do groba i sami provjerite da li je tijelo još uvijek tamo?
Da je tijelo Kristovo još uvijek bilo u grobnici, ovaj pokret ne bi stekao sljedbenike u tako neprijateljskom okruženju s tako inkriminirajućim kontradokazima pri ruci .
Dakle, ostanak Kristovog tijela u grobu vodi do apsurda. Nema smisla.
Jesu li učenici ukrali tijelo?
Naravno, postoje i druga moguća objašnjenja za praznu grobnicu osim uskrsnuća. Međutim, svako objašnjenje za nestanak tijela mora uzeti u obzir i ove detalje: rimski pečat iznad grobnice, rimsku patrolu koja je čuvala grobnicu, veliki kamen (1-2 tone) koji je prekrivao ulaz u grobnicu i 40 kg balzamirajućeg sredstva na tijelu. Lista se nastavlja. Prostor nam ne dozvoljava da sagledamo sve faktore i scenarije kako bismo objasnili nestalo tijelo. Ali najrazmatranije objašnjenje oduvijek je bilo da su sami učenici ukrali tijelo iz grobnice. Zatim su ga negdje sakrili i mogli su zavesti druge.
Pretpostavimo ovaj scenario. Izbjegnimo, radi argumentacije, neke od poteškoća u objašnjavanju kako se obeshrabrena grupa učenika koji su pobjegli spašavajući svoje živote nakon njegovog hapšenja mogla pregrupirati i smisliti plan za krađu tijela. Tri dana nakon što su pobjegli nakon njegovog hapšenja, isplanirali su i izvršili najsmjeliji napad komandosa. Potpuno su nadmudrili rimsku stražu. Zatim su razbili pečat, pomaknuli masivnu stijenu i pobjegli s balzamiranim tijelom. Sve to bez ikakvih žrtava (budući da su svi ostali živi i ubrzo nakon toga postali javni svjedoci bez povreda). Pretpostavimo da su to uspješno izveli, a zatim stupili na svjetsku scenu kako bi započeli novu vjeru zasnovanu na svojoj obmani.
Motivacija učenika: Njihova vjera u uskrsnuće
Mnogi od nas danas misle da je ono što je motiviralo učenike bila potreba da propovijedaju bratstvo i ljubav među ljudima. Ali osvrnite se na izvještaje i iz Luke i iz Josipovog evanđelja. Primijetit ćete da je sporno pitanje bilo “Apostoli su učili narod i propovijedali u Isusu uskrsnuće mrtvih”. Ova tema je najvažnija u njihovim spisima. Primijetite kako Pavao, još jedan apostol, ocjenjuje važnost Isusovog uskrsnuća:
3 ‘ Doista, najprije sam vam predao ono što sam i primio: Mesija je umro za naše grijehe, po Pismima; 4 bio je pokopan i dignut je iz mrtvih treći dan, po Pismima; 5 prvo se ukazao Kefi, a zatim i Dvanaesterici. 6 Poslije se ukazao pred više od pet stotina braće zajedno, od kojih većina i danas živi, dok su neki pomrli. 7 Nakon toga, ukazao se Jakovu, pa svim poslanicima. 8 I naposljetku se kao nedonoščetu ukazao i meni. 9 Jer ja sam najmanji od poslanika, i nisam dostojan da se zovem poslanikom jer sam progonio Zajednicu Božiju. 10 Ali milošću Božijom sam ono što jesam, a Njegova milost prema meni nije bila uzaludna, već sam se trudio više nego svi oni; ipak, ne ja, nego milost Božija sa mnom. 11 Dakle, mi – bilo ja ili oni – tako objavljujemo, a vi ste tako povjerovali. ‘
Oživljenje mrtvih
12 ‘ Ali ako se govori da je Mesija oživio od mrtvih, kako neki među vama govore da nema oživljenja mrtvih? 13 Ako nema oživljenja mrtvih, onda ni Mesija nije oživljen. 14 A ako Mesija nije oživljen, uzaludno je i naše objavljivanje, a uzaludna je i vaša vjera.
15 Tada smo mi zapravo lažni svjedoci Božiji, jer smo svjedočili kao da je Bog oživio Mesiju, Kojega nije oživio, ako doista mrtvi ne oživljavaju. 16 Jer ako mrtvi ne oživljavaju, ni Mesija nije oživio. 17 I ako Mesija nije dignut iz mrtvih, onda je beskorisna vaša vjera – još uvijek ste u svojim grijesima. 18 Onda su i oni koji su umrli u Mesiji, propali. 19 Ako se samo u ovom životu uzdamo u Mesiju, onda smo bjedniji od svih ljudi. 20 Ali sad, Mesija je oživljen iz mrtvih, prvjenac od umrlih. 21 Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku je došlo i oživljenje mrtvih. 22 Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Mesiji svi biti oživljeni, 23 ali svaki u svom redu: prvjenac, Mesija, a zatim svi Mesijini o Njegovu dolasku; 24 tada će doći kraj, kada preda Carstvo Bogu i Ocu, kad uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu. 25 Doista, On treba vladati dok ne podmetne sve neprijatelje pod Svoje noge.
26 Posljednji neprijatelj koji će biti uništen je smrt, 27 jer “sve je podmetnuo pod Svoje noge”. A kad se kaže da je sve podmetnuo, jasno je da se izuzima Onaj Koji Mu je sve podmetnuo. 28 A kad Mu sve bude podmetnuto, tada će se i sâm Sin podmetnuti Onome Koji Mu je sve podmetnuo, da Bog bude sve u svemu. 29 Inače, šta će biti sa onima koji se potapaju za mrtve? Ako doista mrtvi ne oživljavaju, zašto se oni potapaju umjesto njih? 30 Zašto se onda i mi svaki čas izlažemo opasnosti? 31 Svaki dan umirem, tako mi vašeg ponosa, braćo, kojeg imam u Mesiji Isusu, Gospodu našem. 32 Ako sam se samo kao čovjek borio sa divljim zvijerima u Efesu, kakva mi je od toga korist? Ako mrtvi ne oživljavaju, “jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti”. ‘
1. Korinćanima 15: 3-32 (57. godine nove ere)
Ko bi umro za ono što je znao da je laž?
Jasno je da su učenici važnost Isusovog uskrsnuća i svog svjedočanstva o njemu stavili u središte svoje poruke. Pretpostavimo da je ovo zaista bilo lažno. Učenici su zaista ukrali tijelo iz grobnice tako da ih kontradokazi protiv njihove poruke nisu mogli razotkriti. Tada bi možda uspješno prevarili svijet. Ali oni sami, u svojim srcima i umovima, znali bi da je ono što propovijedaju, pišu i stvaraju velike previranja lažno. Pa ipak, dali su svoje živote (doslovno) za ovu misiju. Zašto bi to učinili – AKO su znali da je osnova za to lažna?
Ljudi se posvećuju ciljevima jer vjeruju u cilj za koji se bore. Alternativno, to čine jer očekuju neku korist od cilja. Da su učenici ukrali i sakrili tijelo, baš bi oni znali da je uskrsnuće bilo lažno. Razmislite, na osnovu njihovih vlastitih riječi, koju su cijenu učenici platili za širenje svoje poruke. Zapitajte se da li biste platili takvu ličnu cijenu za cilj za koji znate da je lažan:
Lična cijena koju su platili učenici
8 ‘ U svemu smo pritisnuti, ali nismo slomljeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo ‘; 10 ‘ kao ožalošćeni, a uvijek radosni; kao siromašni, a obogaćujući mnoge; kao da ništa nemamo, a posjedujemo sve. ‘ 24 Od Jevreja sam pet puta primio četrdeset manje jedan udarac. 25 Tri puta sam bio išiban, jednom kamenovan, tri puta doživio brodolom, noć i dan proveo na dubokom moru. ‘
26 ‘ Često na putu, u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od zemljaka, u opasnostima od pagana, u opasnostima u gradu, u opasnostima u pustoši, u opasnostima na moru, u opasnostima od lažne braće; 27 u trudu i naporu, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u čestim postovima, u hladnoći i golotinji! 28 A povrh svega toga, moje svakodnevno breme: briga za sve zajednice. 29 Ko je slab, a da ja nisam slab? Ko se sablažnjava, a da ja ne izgaram? ‘
2. Korinćanima 4: 8– 6:10; 11:24-29
Herojska hrabrost učenika – Morali su u to vjerovati
Što više razmatram njihovo nepokolebljivo herojstvo tokom decenija patnje i progona, to mi je nemogućim da nisu iskreno vjerovali u svoju poruku. Nijedan učenik nije popustio na kraju i ‘priznao’ da bi izbjegao pogubljenje. Niko od njih nije stekao nikakvu svjetovnu korist od svojih poruka, poput bogatstva, moći i lagodnog života. To što su svi oni mogli tako postojano i javno održavati svoju poruku tako dugo pokazuje da su u nju vjerovali. Držali su je kao nepobitno uvjerenje. Ali ako su u nju vjerovali, sigurno ne bi mogli ukrasti i riješiti se Isusovog tijela. Poznati advokat za krivično pravo, koji je studente prava na Harvardu podučavao kako da istraže slabosti kod svjedoka, rekao je sljedeće o učenicima:
” Anali ratovanja teško da pružaju primjer takve herojske postojanosti, strpljenja i nepokolebljive hrabrosti. Imali su svaki mogući motiv da pažljivo preispitaju temelje svoje vjere i dokaze velikih činjenica i istina koje su tvrdili.”
Grinlif. 1874. Ispitivanje svjedočanstva četvorice evanđelista prema Pravilima o dokazima koja se primjenjuju na sudovima pravde. str. 29
… U poređenju sa historijskom tišinom onih na vlasti
S tim je povezana i šutnja vlasti – jevrejskih i rimskih. Ovi neprijateljski nastrojeni svjedoci nikada nisu ozbiljno pokušali ispričati „pravu“ priču ili pokazati kako su učenici bili u krivu. Kao što dr. Montgomery navodi,
” Ovo naglašava pouzdanost svjedočanstva o Hristovom uskrsnuću koje je istovremeno predstavljeno u sinagogama – uprkos samom protivljenju, među neprijateljski raspoloženim ispitivačima koji bi sigurno uništili slučaj… da su činjenice bile drugačije.”
Montgomeri, 1975. Pravno obrazloženje i Hriršćanska apologetika. str. 88-89
Nemamo prostora da razmotrimo svaki aspekt ovog pitanja. Međutim, nepokolebljiva hrabrost učenika i šutnja tadašnjih neprijateljski nastrojenih vlasti mnogo govore o tome da postoje argumenti za Hristovo uskrsnuće. Ovo vrijedi ozbiljno i promišljeno ispitati. Jedan od načina da se to učini jeste da se to shvati u biblijskom kontekstu. Odlično mjesto za početak su znaci Avrama , kao i Mojsija . Iako su živjeli više od hiljadu godina prije Isusa, proročki su predvidjeli njegovu smrt i uskrsnuće. Izaija je također prorekao uskrsnuće 750 godina prije nego što se dogodilo.