Biblija je izvanredna knjiga. Tvrdi se da ju je Bog inspirisao i da tačno bilježi historiju. Sumnjao sam u historijsku tačnost početnih poglavlja prve knjige u Bibliji – Postanka. To je bio izvještaj o Adamu i Evi, raju, zabranjenom voću, iskušenju , a zatim izvještaj o Noi koji je preživio svjetski potop . Ja sam, kao i većina ljudi danas, mislio da su ove priče zapravo poetske metafore.
Dok sam istraživao ovo pitanje, došao sam do nekih fascinantnih otkrića koja su me natjerala da preispitam svoja uvjerenja. Jedno otkriće krije se u kineskom pismu. Da biste to vidjeli, potrebno je znati nešto o Kinezima.
Kinesko pisanje
Pisani kineski jezik nastao je od početka kineske civilizacije, prije otprilike 4200 godina, nekih 700 godina prije nego što je Mojsije napisao knjigu Postanka (1500. p.n.e.). Svi prepoznajemo kinesku kaligrafiju kada je vidimo. Ono što mnogi od nas ne znaju jeste da su ideogrami ili kineske “riječi” konstruisani od jednostavnijih slika koje se nazivaju radikali. Slično je načinu na koji engleski uzima jednostavne riječi (poput “fire” i “truck” – vatrogasno vozilo) i kombinuje ih u složenice (“firetruck”). Kineska kaligrafija se vrlo malo promijenila hiljadama godina. To znamo iz pisanja pronađenog na drevnoj keramici i koštanim artefaktima. Tek u 20. vijeku, s vladavinom Kineske komunističke partije, pismo je pojednostavljeno.
‘Prvo’ za Kineze
Na primjer, razmotrite kineski ideogram za apstraktnu riječ ‘prvi’. Slika ga prikazuje.
‘Prvi’ je spoj jednostavnijih radikala kao što je prikazano. Možete vidjeti kako se svi ovi radikali nalaze kombinovani u ‘prvi’. Slika također prikazuje značenje svakog od radikala. To znači da su prije otprilike 4200 godina, kada su prvi kineski pisari formirali kinesko pismo, spojili radikale sa značenjem ‘živ’ + ‘prašina’ + ‘čovjek’ => ‘prvi’.
Ali zašto? Kakva prirodna veza postoji između ‘praha’ i ‘prvog’? Nema nikakve. Ali primijetite stvaranje prvog čovjeka u Postanku.
7 ‘ Tad Gospod Bog stvori čovjeka od praha zemaljskog i dah života mu udahnu u nozdrve, i tako čovjek posta živo biće. ‘
Postanak 2:7
Bog je stvorio ‘prvog’ čovjeka (Adama) od praha. Ali odakle su drevni Kinezi dobili ovaj odnos 700 godina prije nego što je Mojsije napisao Postanak?
Razgovarajte i stvarajte za Kineze
Razmislite o ovome:
Radikali za ‘prašina’ + ‘dah usta’ + ‘živ’ kombiniraju se i čine ideogram ‘govoriti’. Ali onda se sam ‘govoriti’ kombinira s ‘hodanjem’ i formira ‘stvoriti’.
Ali koja je prirodna veza između ‘prašine’, ‘daha usta’, ‘živog’, ‘hodanja’ i ‘stvaranja’ koja bi navela stare Kineze da uspostave ovaj odnos? Ali ovo također ima zapanjujuću sličnost s Postankom 2:17 iznad.
Kineski đavo i iskušenik
Ova sličnost se nastavlja. Primijetite kako riječ ‘đavo’ nastaje od riječi “čovjek se tajno kreće u vrtu”. Kakav je prirodni odnos između vrtova i đavola? Oni ga uopće nemaju.
Pa ipak, drevni Kinezi su potom ovo nadogradili kombinirajući “đavo” sa “dva drveta” za “zavodnika”!
Dakle, ‘đavo’ pod okriljem ‘dva drveta’ je ‘zavodnik’. Kad bih želio uspostaviti prirodnu vezu s iskušenjem, mogao bih prikazati seksi ženu u baru ili nešto drugo primamljivo. Ali zašto dva drveta? Kakve veze ‘vrtovi’ i ‘drveće’ imaju s ‘đavolima’ i ‘zavodnicima’? Uporedite sada s izvještajem iz Postanka:
8 ‘ I Gospod Bog zasadi jedan vrt u Edenu, na istoku, i čovjeka kojeg je stvorio postavi tamo. 9 I Gospod Bog načini da izraste mnoštvo stabala iz zemlje, ljupka izgleda a dobra za hranu, i stablo života usred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. ‘
Postanak 2:8-9
1 ‘ Ali zmija bijaše prepredenija no sve životinje što ih stvori Gospod Bog. Ona reče ženi: “Zar je Bog stvarno rekao da ne smijete jesti plodove sa stabala u vrtu?” ‘
Postanak 3:1
Izvještaj iz Postanka zaista pokazuje vezu između ‘požude’, ‘dva drveta’ i ‘žene’.
6 ‘ I žena vidje da je stablo dobro za jelo, da mami oči i da je primamljivo jer daruje mudrost, uze plod sa njega i pojede ga, te dade ploda i mužu, koji je bio s njom, i on je jeo. ‘
Postanak 3:6
Veliki brod
Razmotrimo još jednu značajnu paralelu. Slika prikazuje kineski ideogram za ‘veliki brod’ i radikale koji ga konstruišu:
Oni su ‘osam’ ‘ljudi’ u ‘brodu’. Ako bih već predstavljao veliki brod, zašto ne bih imao 3000 ljudi u brodu? Zašto osam? Zanimljivo je da se u izvještaju o potopu iz Knjige Postanka nalazi osam ljudi u Nojevoj arci (Noa, njegova tri sina i njihove četiri žene).
Postanak kao historija
Paralele između ranog Postanka i kineskog pisanja su izvanredne. Moglo bi se čak pomisliti da su Kinezi čitali Postanak i posuđivali iz njega, ali porijeklo njihovog jezika je 700 godina prije Mojsija. Je li to slučajnost? Ali zašto toliko ‘slučajnosti’? Zašto nema takvih paralela s Kinezima za kasnije priče iz Postanka o Avramu, Izaku i Jakovu?
Ali pretpostavimo da je Postanak zabilježio stvarne historijske događaje. Tada Kinezi – kao rasna i jezička grupa – potiču iz Babilona (Postanak 11) kao i sve druge drevne jezičke/rasne grupe . Babilonski izvještaj govori kako je Bog pomiješao jezike Noine djece tako da se nisu mogli razumjeti. To je rezultiralo njihovom migracijom iz Mezopotamije i ograničilo je međusobne brakove na njihov jezik. Kinezi su bili jedan od ovih naroda koji su se raspršili iz Babilona. U to vrijeme, izvještaji o stvaranju/potopu iz Postanka bili su njihova nedavna historija. Dakle, kada su razvili pismo za apstraktne koncepte poput ‘požudjeti’, ‘zavodnik’ itd., uzimali su iz izvještaja koje su dobro poznavali iz svoje historije. Slično tome, za razvoj imenica – poput ‘velikog broda’, uzimali bi iz izvanrednih izvještaja kojih su se sjećali.
Tako su od početka svoje civilizacije u svoj jezik ugradili sjećanje na Stvaranje i Potop. Kako su prolazili vijekovi, zaboravili su prvobitni razlog, kao što se često dešava. Ako je to slučaj, onda je izvještaj iz Postanka zabilježio stvarne historijske događaje, a ne samo poetske metafore.
Kineske žrtve na granici
Kinezi su također imali jednu od najdužih ceremonijalnih tradicija na Zemlji. Od početka kineske civilizacije (oko 2200. godine prije nove ere), kineski car je za vrijeme zimskog solsticija uvijek žrtvovao bika Shang-Diju (‘Caru na Nebu’, tj. Bogu). Ova ceremonija se nastavila kroz sve kineske dinastije. U stvari, prekinuta je tek 1911. godine kada je general Sun Yat-sen svrgnuo dinastiju Qing. Ovo žrtvovanje bika provodili su svake godine u ‘Hramu neba’, koji je sada turistička atrakcija u Pekingu. Tako je preko 4000 godina kineski car svake godine žrtvovao bika Nebeskom Caru.
Zašto?
Davno je Konfucije (551-479 p.n.e.) postavio upravo ovo pitanje. Napisao je:
“Onaj ko razumije ceremonije žrtvovanja Nebu i Zemlji… smatrao bi upravljanje kraljevstvom lakim kao da mu se pogleda u dlan!“
Konfučije je rekao da će svako ko može otkriti tu misteriju žrtvovanja biti dovoljno mudar da vlada kraljevstvom. Dakle, između 2200. godine prije nove ere, kada je započelo Granično žrtvovanje, do vremena Konfucija (500. godine prije nove ere), Kinezi su izgubili ili zaboravili prvobitni razlog žrtvovanja. Ipak, nastavili su godišnje žrtvovanje još 2400 godina, do 1911. godine.
Možda bi, da značenje njihove kaligrafije nije bilo izgubljeno, Konfucije mogao pronaći odgovor na svoje pitanje. Razmotrite radikale korištene za konstruiranje riječi za ‘pravednik’.
Pravednost je složenica od “ovca” koja se naslanja na “ja”. A “ja” je složenica od “ruka” i “koplje” ili “bodež”. To daje ideju da će moja ruka ubiti jagnje i rezultirati pravednošću . Žrtva ili smrt jagnjeta umjesto mene daje meni pravednost.
Drevne žrtve u Bibliji
Biblija bilježi mnoga žrtvovanja životinja mnogo prije nego što je Mojsije započeo židovski sistem žrtvovanja. Na primjer, Abel (Adamov sin) i Noa prinose žrtve (Postanak 4:4 i 8:20). Čini se da su najraniji narodi razumjeli da žrtve životinja simboliziraju zamjensku smrt potrebnu za pravednost. Jedan od Isusovih naslova bio je ‘jagnje Božje’ (Jovan 1:29). Njegova smrt bila je prava žrtva koja daje pravednost . Sve žrtve životinja – uključujući drevne kineske granične žrtve – bile su samo slike njegove žrtve. Na to je ukazivala Avramova žrtva Izaka , kao i Mojsijeva pashalna žrtva . Čini se da su drevni Kinezi počeli s ovim razumijevanjem mnogo prije nego što su Avram ili Mojsije živjeli. Ali su to zaboravili do Konfucijevog vremena.
Božja pravednost otkrivena
To znači da su ljudi razumjeli Isusovu žrtvu i smrt za pravednost od samog početka historije. Sjećanje na ovo drevno razumijevanje sačuvano je čak i u zodijaku . Isusov život, smrt i uskrsnuće proizašli su iz Božjeg plana.
Ovo je protivno našim instinktima. Mislimo da se pravednost zasniva ili na Božjoj milosti ili na našim zaslugama. Drugim riječima, mnogi misle da nije potrebna nikakva plaća za grijeh jer je Bog isključivo milosrdan, a ne svet. Drugi misle da je potrebna neka plaća, ali da je možemo platiti dobrim stvarima koje činimo. Stoga pokušavamo biti dobri ili religiozni i nadamo se da će sve uspjeti. Evanđelje se suprotstavlja ovom razmišljanju:
21 ‘ Ali sada se izvan Zakona očitovala Božija pravednost za koju svjedoče Zakon i Vjerovjesnici. ‘
22 ‘ Pravednost Božija po vjeri u Mesiju Isusa za sve koji vjeruju. Nema razlike, ‘
Rimljanima 3:21-22
Možda su antički narodi bili svjesni nečega što mi prijetimo zaboraviti.
Bibliografija
- Otkriće Postanka . CH Kang i Ethel Nelson. 1979.
- Postanak i misterija koju Konfucije nije mogao riješiti . Ethel Nelson i Richard Broadberry. 1994.